Wikipedia

Cerera (patuljasta planeta)

asteroid
(Preusmjereno sa Ceres (patuljasta planeta))

Cerera, službene oznake 1 Ceres (simbol: ⚳),[15] je najmanja identifikovana patuljasta planeta u Sunčevom sistemu i jedina u asteroidnom pojasu. Otkrio ju je Giuseppe Piazzi 1. januara 1801. godine[16] i dobila je ime po Rimskoj boginji Cereri — boginji rastućih biljaka, žetve i majčinske ljubavi.

Cerera ⚳
Pogled Cerere u prirodnoj boji sa svemirskog broda Dawn, maj 2015. [a]
Otkriće
OtkrioGiuseppe Piazzi
Datum otkrića1. januar 1801.[1]
Oznake
MPC nazivi1 Ceres
Sporedni naziviA899 OF; 1943 XB
Kategorija malih planetapatuljasta planeta
asteroidni pojas
PridjeviCereski, Cererin
Osobine putanje [2]
Epoha: 18. jun 2009.
(JD 2455000,5)
Afel446.669.320 km
2,9858 AJ
Perihel380.995.855 km
2,5468 AJ
Srednji poluprečnik putanje413.832.587 km
2,7663 AJ[2]
Ekscentricitet0,07934[2]
Orbitalni period1680,5 dana
4,60 godina
Prosječna orbitalna brzina17,882 km/s
Srednja anomalija27,448°
Inklinacija10,585°[2] ka Ekliptici
9,20° ka Konstantnoj ravni[3]
Dužina ulaznog čvora80,399°[2]
Argument perihela72,825°[2]
Fizikalne osobine
Ekvatorijalni poluprečnik487,3 ± 1,8 km[4]
Polarni poluprečnik454,7 ± 1,6 km[4]
Masa9,43 ± 0,07×1020 kg[5]
Prosječna gustoća2,077 ± 0,036 g/cm3[4]
Ekvatorijalna površinska gravitacija0,27 m/s2
0,028 g[6]
Brzina oslobađanja0,51 km/s[6]
Siderički period rotacije0,3781 d
9,074170 h[7][8]
Osni nagiboko 3°[4]
Rektascenzija sjevernog pola19 h 24 min
291°[4]
Deklinacija sjevernog pola59°[4]
Albedo0,090 ± 0,0033 (vizuelno geometrijski)[9]
Temperatura na površinimin: ?
prosj.: ~167 K[10]
maks: 239 K[10]
Spektralna klasaC[11]
Prividna magnituda6,7[12] do 9,32[13]
Apsolutna magnituda (H)3,36 ± 0,02[9]
Ugaoni prečnik0,84"[14] do 0,33"[6]

Sa prečnikom od oko 950 km, Cerera je daleko najveće i najmasivnije tijelo u asteroidnom pojasu, te sadrži trećinu (32%) ukupne mase pojasa.[17][18] Nedavna osmatranja su otkrila da je sferoidan, za razliku od nepravilnih oblika manjih tijela sa nižom gravitacijom.[9] Površina Ceresa se vjerovatno sastoji od mješavine leda, vode i raznih hidratnih minerala kao što su karbonati i gline.[11] Ceres je vjerovatno podijeljen na stjenovito jezgro i ledeni omotač.[4] Moguće je da se ispod površine nalazi okean, što ga čini mogućim odredištem u potrazi za vanzemaljskim životom.[18]

Ceresova prividna magnituda se kreće od 6,7 do 9,3 i zato je premalo osvijetljen da bi se vidio golim okom.[12] 27. septembra 2007. godine, NASA je lansirala svemirsku sondu Dawn radi istraživanja Veste (2011.-2012.) i Ceresa (2015.).[19]

Otkriće

uredi

Ideju da bi nepoznata planeta mogla postojati između orbita Marsa i Jupitera je prvi predložio Johann Elert Bode 1768. godine.[16] Njegova razmatranja su se zasnivala na takozvanom Titius-Bodeovom zakonu, sada napuštenoj teoriji koju je predložio Johann Daniel Titius 1766. godine.[16][20] Po ovom zakonu, velika poluosa planete bi trebala biti blizu 2,8 AJ.[20] Kada je William Herschell otkrio Uran 1781. godine,[16] vjera u zakon Titiusa i Bodea je porasla, i 1800. godine dvadeset četiri iskusna astronoma su udružili svoje napore, te započeli metodičku potragu za predloženom planetom.[16][20] Grupu je predvodio Franz Xaver von Zach, urednik časopisa Monatliche Correspondenz. Iako nisu uspjeli otkriti Ceres, kasnije su pronašli nekoliko velikih asteroida.[20]

 
Piazzijeva knjiga "Della scoperta del nuovo pianeta Cerere Ferdinandea" prikazuje otkriće Ceresa

Cereru je 1. januara 1801. godine otkrio Giuseppe Piazzi koji je tražio zvijezdu navedenu od strane Francisa Wollastona kao Mayer 87, jer se nije nalazila na datoj poziciji u Mayerovom zodijačkom katalogu.[16] Umjesto zvijezde, Piazzi je pronašao objekat sličan zvijezdi koji se kretao i za koji je prvo mislio da je kometa.[21] Piazzi je ukupno 24 puta promatrao Ceres, zadnji put 11. februara, kada je bolest prekinula njegova promatranja. Svoje otkriće je objavio 24. januara 1801. godine u pismima kolegama astronomima, među njima i njegovom zemljaku Barnabiu Orianiu iz Milana. Predstavio ga je kao kometu, ali "pošto je njegovo kretanje tako sporo i pravilno, više puta mi se učinilo da bi moglo biti nešto bolje od komete".[16] U aprilu, Piazzi je poslao svoja kompletna promatranja Orianiu, Johannu Elertu Bodeu i Jérômeu Lalandeu iz Pariza. Informacije su objavljene 1801. godine u septembarskom izdanju časopisa Monatliche Correspondenz.[21]

Ubrzo nakon ovoga, Ceresova prividna pozicija se promijenila (većinom zbog Zemljinog orbitalnog kretanja). Tada je već bio preblizu Sunčevom sjaju, pa drugi astronomi nisu mogli potvrditi Piazzieva posmatranja sve do kraja godine. Ipak nakon toliko dugo vremena, bilo je teško predvidjeti njegovu tačnu poziciju. Da bi ponovo pronašao Ceres, Carl Friedrich Gauss, tada star 24 godine, je izumio efikasnu metodu otkrivanja orbite.[21] Za samo nekoliko sedmica, predvidio je njegovu putanju i poslao svoje rezultate von Zachu. 31. decembra 1801. godine von Zach i Heinrich W. M. Olbers su pronašli Ceres blizu predviđene pozicije.[21]

Herschel je 1802. godine procijenio da Ceres ima prečnik od 260 km, a 1811. godine Johann Hieronymus Schröter je procijenio da taj prečnik iznosi 2.613 km.[22][23]

Ime

uredi

Piazzi je prvobitno predložio ime Ceres Ferdinandea (italijanski, Cerere Ferdinandea) za ovo tijelo, po mitološkoj figuri Cereri (Rimskoj boginji biljaka) i Kralju Ferdinandu od Dvije Sicilije.[16][21] "Ferdinandea" nije bilo prihvatljivo drugim nacijama u svijetu, tako da je izbačeno. Ceres se kratkovremeno u Njemačkoj zvao Hera.[24] U Grčkoj se naziva Δήμητρα (Demetra), po grčkom ekvivalentu boginje Cerere; u engleskom govornom području, Demetra je naziv asteroida (1108 Demetra). Zbog rijetkog korištenja, ne postoji konsenzus o ispravnom korištenju pridjeva, ali se najčešće koriste Cereski i Ceranin. Ceresov astronomski simbol je srp ( ), sličan Venerinom simbolu ( ) koji je simbol ženskog spola i Venerinog ogledala.[21][25] Element Cerijum je dobio naziv po Ceresu.[26] Element paladij je prvobitno bio nazvan po Ceresu, ali je njegov pronalazač promijenio ime nakon što je cerij dobio svoje ime. Paladij je dobio ime po asteroidu 2 Pallas.[27]

Status

uredi
 
Ceres (dolje lijevo), Mjesec i Zemlja, prikazani u omjeru.

Klasifikacija Ceresa se više puta mijenjala i bila je predmet neslaganja. Johann Elert Bode je vjerovao da je Ceres "odbjegli planet" za kojeg je vjerovao da postoji između Marsa i Jupitera, na daljini od 419 miliona km (2,8 AJ) od Sunca.[16] Ceresu je dodjeljen planetarni simbol i ostao je izlistan kao planet u astronomskim knjigama (zajedno sa 2 Pallasom, 3 Junom i 4 Vestom oko pola vijeka, kada je otkriveno još asteroida.[16][21][28]

Ipak, kako je sve više objekata bilo otkrivano u području, shvaćeno je da Ceres predstavlja samo prvo u nizu mnogih sličnih tijela.[16] Sir William Herschel je 1802. godine skovao termin asteroid ("sličan-zvijezdi") za takva tijela,[28] pišući kako "ona toliko liče na male zvijezde da ih je veoma teško razlikovati, čak i sa veoma dobrim teleskopima".[29] Kao prvo takvo tijelo koje je otkriveno, dodjeljena mu je oznaka 1 Ceres po modernom sistemu numerisanja asteroida.[28]

Debata iz 2006. godine oko Plutona i šta čini 'planetu' je prouzrokovala da se Ceresova kvalifikacija kao planete ponovo razmotri.[30][31] Predlog ispred Međunarodne Astronomske Zajednice o definiciji planete bi bio definisao planetu kao "nebesko tijelo koje (a) posjeduje dovoljno mase da njena sopstvena gravitacija nadjača sile apsolutno čvrstog tijela tako da može postići oblik hidrostatičke ravnoteže (skoro okrugli), i (b) se nalazi u orbiti oko zvijezde, a nije niti zvijezda niti satelit planete".[32] Da je ova rezolucija usvojena, Ceres bi postao peta planeta od Sunca.[33] Ipak, ona nije prihvaćena, a na njeno mjesto je 24. augusta 2006. godine došla druga definicija "planete": Planeta je "nebesko tijelo koje se nalazi u orbiti oko Sunca, posjeduje dovoljno mase da njena sopstvena gravitacija nadjača sile apsolutno čvrstog tijela tako da može postići skoro okrugli oblik i koje je rasčistilo okruženje svoje orbitalne putanje." Po ovoj definiciji, Ceres nije planeta (jer orbitalnu putanju dijeli sa hiljadama drugih asteroida iz asteroidnog pojasa), i sada je klasifikovan kao "patuljasta planeta" (zajedno sa Plutonom, Makemakeom, Haumeom i Eridom). O pitanju o tome da li Ceres ostaje asteroid se nije raspravljalo.[34] Dvojne klasifikacije kao u slučaju kometa asteroidnog pojasa postoje, a označavanje tijela patuljastom planetom ne isključuje mogućnost druge kvalifikacije.[35]

Fizičke karakteristike

uredi
 
Veličine prvih 10 otkrivenih manjih planeta u odnosu na Zemljin Mjesec. Cerera je skroz lijevo.
 
Slike Cerere sa svemirskog teleskopa Hubble, snimljene 2003/04. godine sa maksimalnom rezolucijom od oko 30 km. Priroda bijele tačke je nepoznata.

Ceres je najveći objekat u asteroidnom pojasu, koji leži između Marsa i Jupitera.[11] Poznato je da Kuiperov pojas sadrži veće objekte, uključujući Pluton, 50000 Quaoar i 90482 Ork, dok je udaljenija Erida, u rasijanom pojasu, najveća od svih ovih tijela.[36]

Ceresova masa je utvrđena analizom uticaja kojeg ima prema malim asteroidima. Rezultati koje su razni autori dobili se malo razlikuju.[37] Srednja vrijednost tri najpreciznije vrijednosti od 2008. godine iznosi približno 9,4×1020 kg.[5][37] Sa ovom masom, Ceres čini trećinu ukupne izračunate mase asteroida u Sunčevom sistemu. Ukupna masa asteroida iznosi 3,0 ± 0,2 ×1021 kg,[38] te čini oko četiri posto mase Mjeseca. Veličina Ceresa i njegova masa su dovoljni da mu omoguće poprimanje skoro sferoidnog oblika.[4] Po tome, on je blizu hidrostatičke ravnoteže. Na drugu stranu, drugi veliki asteroidi kao što su 2 Pallas,[39] 3 Juno,[40] 4 Vesta[41] i posebno 10 Hygiea[42] su prilično nepravilnog oblika.

Peter Thomas sa Univerziteta Cornell je pretpostavio da Ceres ima podijeljenu unutrašnjost;[4] njegov elipticitet se čini premalim za nepodijeljeno tijelo, što znači da se sastoji od stjenovitog jezgra obavijenog ledenim omotačem.[4] Ovaj 100 km širok omotač (23–28 posto mase Ceresa; 50 posto zapremine[43]) sadrži 200 miliona kubnih kilometara vode, što je veće od količine svježe vode na Zemlji.[44] Ovaj rezultat istraživanja podržavaju promatranja teleskopa Keck iz 2002. godine i evolucijsko modelovanje.[5][45] Takođe, određene karakteristike njegove površine i historija (kao što je udaljenost od Sunca, koja je dovoljno oslabila solarno zračenje da omogući uvrštavanje komponenata sa veoma niskom tačkom smrzavanja u njegovu formaciju) upućuju na prisutnost nestabilnih materijala u unutrašnjosti Ceresa.[5]

Površina

uredi

Sastav površine Ceresa je, u širem smislu, sličan sastavu površine asteroida C-tipa.[11] Ipak, neke razlike postoje. Sveprisutna svojstva IR spektruma Ceresa pripadaju hidratnim materijalima, što označava prisutnost značajne količine vode u unutrašnjosti ovog tijela. Ostali mogući sastojci površine obuhvataju gline bogate željezom (kronstedtite) i karbonate (dolomite i siderite), koji su česti minerali u ugljenik-hondritnim meteoritima.[11] Spektralne osobine karbonata i glina obično nedostaju u u spektru drugih asteroida C-tipa.[11] Ceres se ponekada klasifikuje kao asteroid G-tipa.[46]

Površina Ceresa je relativno topla. Maksimalna temperatura na osunčanoj strani je 5. maja 1991. godine procjenjena na 235 K (oko −38 °C).[10] Ako se u obzir uzme heliocentrična udaljenost u datom vremenu, dobija se procjena o maksimalnoj temperaturi od 239 K na perihelu.

 
Dijagram unutrašnje strukture Ceresa

Otkriveno je samo nekoliko nedvojbenih svojstava površine Ceresa. Ultraljubičaste slike visoke rezolucije sa svemirskog teleskopa Hubble snimljene 1995. godine su pokazale tamnu tačku na njegovoj površini koja je dobila nadimak "Piazzi" u čast pronalazača Ceresa.[46] Za nju se mislilo da predstavlja krater. Kasnije su blizu-infracrvene slike još veće rezolucije snimljene tokom cijele rotacije pomoću teleskopa Keck korištenjem adaptivne optike pokazale nekoliko svijetlih i tamnih dijelova koji su se kretali sa rotacijom patuljaste planete.[5][47] Dva tamna područja su imala kružni oblik i pretpostavlja se da su krateri; za jednog od njih je primjećeno da ima svijetlu centralnu regiju, dok je drugi identifikovan kao "Piazzi" područje.[5][47] Novije slike svemirskog teleskopa Hubble u vidljivom dijelu spektra cijele rotacije snimljene 2003. i 2004. godine prikazuju 11 prepoznatljivih područja na površini, čija je priroda trenutno nepoznata.[9][48] Jedno od ovih područja naliči području "Piazzi" koje je posmatrano ranije.[9]

Ova posljednja posmatranja su također pokazala da je Ceresov sjeverni pol usmjeren u smjeru rektascenzije 19 h 24 min (291°), deklinacija +59°, u sazviježđe Zmaja. Ovo znači da je Ceresov osni nagib veoma mali—oko 3°.[4][9]

Atmosfera

uredi

Postoje indikacije da bi Ceres mogao imati tanak sloj atmosfere i smrznutu vodu na površini.[49] Površinski zaleđena voda nije stabilna na udaljenostima manjim od 5 AJ od Sunca,[50] pa se očekuje da će sublimirati ako se direktno izloži solarnom zračenju. Zaleđena voda može doći iz dubljih slojeva Ceresa na površinu, ali će nestati u veoma kratkom vremenskom periodu. Rezultat ovoga je teško otkrivanje isparavanja vode. Nestajanje vode sa područja Ceresovih polova je možda posmatrano ranih 90-tih, ali ovo nije dokazano. Postoji mogućnost otkrivanja nestajanja vode u okolini kratera nedavnog udara ili iz pukotina u slojevima ispod površine Ceresa.[5] IUE je ultraljubičastim posmatranjima otkrio statistički bitnu hidroksidnu vodenu paru u blizini Cereskog sjevernog pola.[49]

Orbita

uredi
 
Orbita Ceresa

Ceres putuje orbitom između Marsa i Jupitera, unutar asteroidnog pojasa, sa periodom od 4,6 Zemaljskih godina. Orbita je umjereno nagnuta (i = 10,6° u odnosu na 7° za Merkur i 17° za Pluton) i umjereno ekscentrična (e = 0,08 u odnosu na 0,09 za Mars).[2]

Dijagram ilustruje orbite Ceresa (plava) i nekoliko planeta (bijela/siva). Segmenti orbita ispod ekliptike su označeni tamnijim bojama, a znak narandžastog plusa označava lokaciju Sunca. Gornji lijevi dijagram je polarni pogled koji prikazuje lokaciju Ceresa između Marsa i Jupitera. Gornji desni dijagram je demonstracija lokacija perihela (q) i afela (Q) Ceresa i Marsa. Perihel Marsa je na suprotnoj strani u odnosu na Sunce od perihela Ceresa i nekoliko velikih asteroida iz asteroidnog pojasa, uključujući 2 Pallas i 10 Hygieau. Donji dijagram je pogled iz perspektive koji prikazuje nagib orbite Ceresa u odnosu na orbite Marsa i Jupitera.

U prošlosti, smatralo se da je Ceres najveći član porodice asteroida.[51] Ove grupacije asteroida dijele slične elemente orbite, što može označavati slično porijeklo u vidu sudara asteroida u prošlosti. Ipak je otkriveno da Ceres ima drugačija spektralna svojstva od ostalih članova porodice, tako da se sada ova grupacija naziva Porodica Gefion, nazvana po članu sa najnižim brojem, 1272 Gefionu.[51] Ceres je vjerovatno samo uljez u svojoj sopstvenoj porodici, imajući slične orbitalne elemente čistom slučajnošću, ali ne i porijeklo.[52] Period rotacije Ceresa je 9 sati i 4 minute.[7]

Tranziti planeta sa Ceresa

uredi

Gledano sa Ceresa, Merkur, Venera, Zemlja i Mars mogu preći preko Sunca, to jest tranzitovati preko njega. Najčešći tranziti su oni sa Merkurom, što se događa svakih par godina, posljednji put 2006., a sljedeći 2010. godine. Slični periodi su od 1953. do 2051. godine sa Venerom, 1814. do 2081. godine sa Zemljom, te od 767. do 2684. godine sa Marsom.[53]

Porijeklo i evolucija

uredi

Posmatranja impliciraju da je Ceres preživjela protoplaneta (planetarni embrio) koja se formirala prije 4,57 milijardi godina u asteroidnom pojasu.[54] Dok je većina protoplaneta unutrašnjeg Sunčevog sistema (uključujući sva tijela veličine od Mjeseca do Marsa) ili spojena sa drugim protoplanetama zarad formiranja terestričkih planeta ili izbačena iz Sunčevog sistema od strane Jupitera,[54] Ceres je preživio relativno netaknut.[45] (Drugi mogući manji protoplanet, Vesta je doživio katastrofalan udar nakon očvršćavanja.[41]) Ipak, postoji mogućnost da je Ceres formiran u Kuiperovom pojasu i da je kasnije uhvaćen u asteroidnom pojasu.[55]

Daljnja evolucija Ceresa je relativno jednostavna. Ugrijan energijom akrecije i raspadanjem raznih radionuklida uključujući, možda, kratkotrajne elemente poput 26Al, Ceres se podijelio na stjenovito jezgro i ledeni omotač nedugo nakon formacije.[9][45] Ovaj događaj je izazvao oblikovanje površine vodenom vulkanizacijom i tektonikom, brišući pritom stara geografska obilježja.[45] Ipak, zbog njegove male veličine, Ceres se brzo ohladio i procesi oblikovanja su se zaustavili.[45][56] Led na površini je postepeno sublimirao, ostavljajući razne hidratne minerale poput glina i karbonata.[11] Ceres je sada geološki mrtav, čija se površina oblikuje isključivo udarima.[9]

Prisustvo značajnih količina zaleđene vode u njegovom sastavu[4] povećava mogućnost da Ceres ima ili je imao sloj tečne vode u svojoj unutrašnjosti.[45][56] Ovaj hipotetički sloj se često zove okean.[11] Vodeni sloj se nalazi (ili se nalazio) vjerovatno između stjenovitog jezgra i zaleđenog omotača, slično kao kod Evrope.[45] Postojanje okeana je vjerovatnije ako se amonijak ili drugi antifrizni spojevi rastvaraju u vodi.[45] Mogućnost postojanja tečne vode unutar Ceresa ga čini mjestom povoljnim za potragu za vanzemaljskim životom.[18]

Osmatranja

uredi

Kada se nalazi blizu perihela, Ceres može dostići vizuelnu magnitudu od +6,7.[12] Ovo uopšteno znači da je samo malo pretaman da bi se mogao vidjeti golim okom, ali pod posebnim uslovima gledanja, osoba veoma oštrog vida bi mogla vidjeti ovu patuljastu planetu. Jedini drugi asteroidi koji mogu dostići sličnu magnitudu osvjetljenosti su 4 Vesta i, tokom rijetkih pozicija blizu perihela, 2 Pallas i 7 Iris.[57] Na konjunkciji, Ceres ima magnitudu od oko +9,3, što odgovara najslabije vidljivim objektima vidljivim sa 10x50 dvogledom. Dakle, može se vidjeti dvogledom kada god je iznad horizonta na tamnom nebu.

Neki značajni datumi u osmatranju Ceresa obuhvataju:

  • Okultaciju zvijezde Ceresom osmatranu u Meksiku, Floridi i na Karibima 13. novembra 1984. godine.[58]
  • Ultraljubičaste slike svemirskog teleskopa Hubble sa rezolucijom od 50 km snimljene 1995. godine.[46][59]
  • Infracrvene slike teleskopa Keck sa rezolucijom od 30 km snimljene 2002. godine korištenjem adaptivne optike.[47]
  • Slike svemirskog teleskopa Hubble u vidljivom spektru sa rezolucijom od 30 km (najboljom do danas) snimljene 2003. i 2004. godine.[9][48]

Potencijalna nastanjivost

uredi

Iako se o Ceresu ne raspravlja tako aktivno kao o potencijalnom domu mikrobiološkog vanzemaljskog života kao što su Mars, Evropa, Enkelad ili Titan, on ima najviše vode od bilo kojeg tijela u unutrašnjem Sunčevom sistemu nakon Zemlje [60], i vjerovatne džepove slane vode. ispod njegove površine mogla bi se osigurati staništa za život. Iako nema plime i oseke, kao Evropa ili Enkelad, dovoljno je blizu Sunca i sadrži dovoljno dugovječnih radioaktivnih izotopa da očuva tekuću vodu u svojoj podzemnoj površini na duži period. Detekcija organskih jedinjenja na daljinu i prisustvo vode pomiješane sa 20% ugljika po masi na njenoj bliskoj površini moglo bi da obezbjedi uslove pogodne za organska hemijska jedinjenja [61]. Od biohemijskih elemenata, Ceres je bogat ugljikom, vodikom, kisikom i azotom, ali fosfor tek treba da se otkrije [62], a sumpor, uprkos tome što je sugerisan na osnovu Hubble UV opservacije, nije detektovan od strane Dawn misije.

Istraživanje

uredi
 
Ilustracija Dawna dok uključuje ionski pogon na putu ka Ceresu

Do danas, nijedna svemirska sonda nije posjetila Ceres. Ipak, NASA je 27. septembra 2007. godine lansirala svemirsku letjelicu Dawn koja je ušla u orbitu asteroida 4 Vesta 16. jula 2011. godine prije nego što što je stigla do Ceresa početkom marta 2015. godine.[19]

Zadatak misije je bio da letjelica Dawn uđe u orbitu oko Ceresa na visini od 5.900 km. Letjelica je smanjila orbitalnu udaljenost na 1.300 km nakon pet mjeseci studiranja, a zatim na 700 km nakon sljedećih pet mjeseci.[63] Instrumenti svemirske letjelice obuhvataju kameru, vizuelnu i infracrvenu spektrometar, te detektore gama zračenja i neutrona. Oni su iskorišteni da ispitaju oblik i sastav patuljaste planete.[19]

Radio signali sa letjelice dok se nalazila u orbiti i na površini Marsa su iskorišteni za procjenu mase Ceresa na osnovu njegovih perturbacija na putanju Marsa.[38]

Dawn je 19. februara 2015. snimio dva izvora svjetla na njegovoj površini. Ispostavilo se da je riječ o odsjaju Sunca. Ipak, razlog odsjaja nije poznat. Moguće je da se tu nalazi led.[64]

Misija Dawn je završena 1. novembra 2018. godine nakon što je letjelici nestalo goriva [65].

Također pogledajte

uredi
 
Astronomija portal
Odjeljak posvećen astronomiji
 Portal Sunčev sistem
 Portal Solar system.jpg

Reference

uredi
  1. ^ Schmadel, Lutz (2003). Dictionary of minor planet names (peto izd.). Njemačka: Springer. str. 15. ISBN 3-540-00238-3. Pristupljeno 30. 12. 2008. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ a b c d e f g Yeomans, Donald K. (5. 7. 2007). "1 Ceres". JPL Small-Body Database Browser. Pristupljeno 10. 4. 2009.—Navedene vrijednosti su zaokružene.
  3. ^ "The MeanPlane (Invariable plane) of the Solar System passing through the barycenter". 3. april 2009. Arhivirano s originala, 20. 4. 2009. Pristupljeno 10. april 2009.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= i |date= (pomoć) (pronađeno Solex 10 Arhivirano 20. 12. 2008. na Wayback Machine, napisao Aldo Vitagliano; pogledajte Konstantna ravan)
  4. ^ a b c d e f g h i j k l Thomas, P. C. (2005). "Differentiation of the asteroid Ceres as revealed by its shape". Nature. 437: 224–226. doi:10.1038/nature03938. Pristupljeno 9. decembar 2007.. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  5. ^ a b c d e f g Carry, Benoit (2007). "Near-Infrared Mapping and Physical Properties of the Dwarf-Planet Ceres" (PDF). Astronomy & Astrophysics. 478: 235–244. doi:10.1051/0004-6361:20078166. Arhivirano s originala (PDF), 30. 5. 2008. Pristupljeno 27. 9. 2009. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  6. ^ a b c Izračunato na osnovu poznatih parametara.
  7. ^ a b Williams, David R. (2004). "Asteroid Fact Sheet". journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. ^ Chamberlain, Matthew A. (2007). "Ceres lightcurve analysis – Period determination". Icarus. 188: 451–456. doi:10.1016/j.icarus.2006.11.025. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  9. ^ a b c d e f g h i Li, Jian-Yang (2006). "Photometric analysis of 1 Ceres and surface mapping from HST observations" (PDF). Icarus. 182: 143–160. doi:10.1016/j.icarus.2005.12.012. Arhivirano s originala (PDF), 28. 11. 2007. Pristupljeno 8. decembar 2007.. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  10. ^ a b c Saint-Pé, O. (1993). "Ceres surface properties by high-resolution imaging from Earth". Icarus. 105: 271–281. doi:10.1006/icar.1993.1125. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  11. ^ a b c d e f g h Rivkin, A. S. (2006). "The surface composition of Ceres:Discovery of carbonates and iron-rich clays" (PDF). Icarus. 185: 563–567. doi:10.1016/j.icarus.2006.08.022. Pristupljeno 8. decembar 2007.. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  12. ^ a b c Menzel, Donald H.; and Pasachoff, Jay M. (1983). A Field Guide to the Stars and Planets (drugo izdanje izd.). Boston, MA: Houghton Mifflin. str. 391. ISBN 0395348358.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  13. ^ Magnituda i ugaona veličina generisani pomoću Horizons (Ephemeris: Observer Table: Quantities = 9,13,20,29)
  14. ^ Ceresova ugaona veličina @ februar 2009. Pozicija: 974 km prečnik / (1,58319 AJ * 149.597.870 km) * 206265 = 0,84"
  15. ^ JPL/NASA (22. 4. 2015). "What is a Dwarf Planet?". Jet Propulsion Laboratory. Pristupljeno 19. 1. 2022.
  16. ^ a b c d e f g h i j k Hoskin, Michael (26. 6. 1992). "Bodes' Law and the Discovery of Ceres". Observatorio Astronomico di Palermo "Giuseppe S. Vaiana". Arhivirano s originala, 22. 5. 2011. Pristupljeno 5. 6. 2007.
  17. ^ Pitjeva, E. V.; Precise determination of the motion of planets and some astronomical constants from modern observations[mrtav link], in Kurtz, D. W. (Ed.), Proceedings of IAU Colloquium No. 196: Transits of Venus: New Views of the Solar System and Galaxy, 2004
  18. ^ a b c Moomaw, Bruce (2. 7. 2007). "Ceres As An Abode Of Life". spaceblooger.com. Arhivirano s originala, 29. 9. 2008. Pristupljeno 6. 11. 2007.
  19. ^ a b c Russel, C. T. (2006). "Dawn Discovery mission to Vesta and Ceres: Present status". Advances in Space Research. 38: 2043–2048. doi:10.1016/j.asr.2004.12.041. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  20. ^ a b c d Hogg, Helen Sawyer (1948). "The Titius-Bode Law and the Discovery of Ceres". Journal of the Royal Astronomical Society of Canada. 242: 241–246.
  21. ^ a b c d e f g Forbes, Eric G. (1971). "Gauss and the Discovery of Ceres". Journal for the History of Astronomy. 2: 195–199.
  22. ^ Hilton, James L. "Asteroid Masses and Densities" (PDF). U.S. Naval Observatory. Pristupljeno 23. 6. 2008. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  23. ^ Hughes, D. W. (1994). "The Historical Unravelling of the Diameters of the First Four Asteroids". R.A.S. Quarterly Journal. 35 (3): 331.(Strana 335)
  24. ^ Foderà Serio, G.; Manara, A.; Sicoli, P. (2002). "Giuseppe Piazzi and the Discovery of Ceres". u W. F. Bottke Jr., A. Cellino, P. Paolicchi, i R. P. Binzel (ured.). Asteroids III (PDF). Tucson, Arizona: University of Arizona Press. str. 17–24. Pristupljeno 25. 6. 2009.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  25. ^ Gould, B. A. (1852). "On the symbolic notation of the asteroids". Astronomical Journal. 2 (34): 80. doi:10.1086/100212. Pristupljeno 5. 6. 2007. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  26. ^ Staff. "Cerium: historical information". Adaptive Optics. Pristupljeno 27. 4. 2007.
  27. ^ "Amalgamator Features 2003: 200 Years Ago". 30. oktobar, 2003. Arhivirano s originala, 7. 2. 2006. Pristupljeno 21. 8. 2006. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  28. ^ a b c Hilton, James L. (17. 9. 2001). "When Did the Asteroids Become Minor Planets?". Arhivirano s originala, 27. 3. 2020. Pristupljeno 16. 8. 2006.
  29. ^ Herschel, William (6. 5. 1802). "Observations on the two lately discovered celestial Bodies.". CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  30. ^ Battersby, Stephen (16. 8. 2006). "Planet debate: Proposed new definitions". New Scientist. Pristupljeno 27. 4. 2007.
  31. ^ Connor, Steve (16. 8. 2006). "Solar system to welcome three new planets". NZ Herald. Pristupljeno 27. 4. 2007.
  32. ^ Gingerich, Owen; et al. (16. 8. 2006). "The IAU draft definition of "Planet" and "Plutons"". IAU. Arhivirano s originala, 5. 10. 2011. Pristupljeno 27. 4. 2007. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  33. ^ Staff Writers (16. 8. 2006). "The IAU Draft Definition Of Planets And Plutons". SpaceDaily. Pristupljeno 27. 4. 2007.
  34. ^ "Question and answers 2". IAU. Arhivirano s originala, 5. 10. 2011. Pristupljeno 31. 1. 2008. — Q: What is Ceres? "Ceres is (or now we can say it was)".
  35. ^ Spahr, T. B. (7. 9. 2006). "MPEC 2006-R19 : EDITORIAL NOTICE". Minor Planet Center. Pristupljeno 31. 1. 2008. the numbering of "dwarf planets" does not preclude their having dual designations in possible separate catalogues of such bodies. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  36. ^ Stansberry, J. (5. 11. 2007). "Physical Properties of Kuiper Belt and Centaur Objects: Constraints from Spitzer Space Telescope" (subscription required). Pristupljeno 8. 12. 2007. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć); journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  37. ^ a b Kovacevic, A. (2007). "A New Determination of the Mass of (1) Ceres". Earth, Moon, and Planets. 100: 117–123. doi:10.1007/s11038-006-9124-4. Pristupljeno 8. 12. 2007. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  38. ^ a b Pitjeva, E. V. (2005). "High-Precision Ephemerides of Planets — EPM and Determination of Some Astronomical Constants" (PDF). Solar System Research. 39 (3): 176. doi:10.1007/s11208-005-0033-2. Arhivirano s originala (PDF), 7. 9. 2012. Pristupljeno 9. 12. 2007. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  39. ^ Carry, B. (2007). "Asteroid 2 Pallas Physical Properties from Near-Infrared High-Angular Resolution Imagery" (PDF). ISO. ESO Planetary Group: Journal Club. Arhivirano s originala (PDF), 27. 2. 2008. Pristupljeno 5. novembar 2007.. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  40. ^ Kaasalainen, M. (2002). "Models of Twenty Asteroids from Photometric Data" (PDF). Icarus. 159: 369–395. doi:10.1006/icar.2002.6907. Arhivirano s originala (PDF), 16. 2. 2008. Pristupljeno 25. 6. 2009. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  41. ^ a b Thomas, Peter C. (1997). "Impact Excavation on Asteroid 4 Vesta: Hubble Space Telescope Results". Science. 277: 1492–1495. doi:10.1126/science.277.5331.1492. Pristupljeno 8. decembar 2007.. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  42. ^ Barucci, M (2002). "10 Hygiea: ISO Infrared Observations". Icarus. 156: 202. doi:10.1006/icar.2001.6775.
  43. ^ 0,72-0,77 anhidrona stijena po masi, po Williamu B. McKinnonu, 2008., "On The Possibility Of Large KBOs Being Injected Into The Outer Asteroid Belt". American Astronomical Society, DPS meeting #40, #38.03 [1]
  44. ^ Carey, Bjorn (7. septembar 2005.). "Largest Asteroid Might Contain More Fresh Water than Earth". SPACE.com. Pristupljeno 16. august 2006.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= i |date= (pomoć)
  45. ^ a b c d e f g h McCord, Thomas B. (2005). "Ceres: Evolution and current state". Journal of Geophysical Research. 110: E05009. doi:10.1029/2004JE002244.
  46. ^ a b c Parker, J. W. (2002). "Analysis of the first disk-resolved images of Ceres from ultraviolet observations with the Hubble Space Telescope". The Astrophysical Journal. 123: 549–557. doi:10.1086/338093. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  47. ^ a b c Staff (11. 10. 2006). "Keck Adaptive Optics Images the Dwarf Planet Ceres". Adaptive Optics. Arhivirano s originala, 18. 1. 2010. Pristupljeno 27. 4. 2007.
  48. ^ a b "Largest Asteroid May Be 'Mini Planet' with Water Ice". HubbleSite. 7. 9. 2005. Pristupljeno 16. august 2006.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  49. ^ a b A’Hearn, Michael F. (1992). "Water vaporization on Ceres". Icarus. 98: 54–60. doi:10.1016/0019-1035(92)90206-M. Pristupljeno 8. decembar 2007.. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  50. ^ "Hubble Directly Observes Planet Orbiting Fomalhaut". Hubblesite. 13. 11. 2008. Pristupljeno 2. jul 2009.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  51. ^ a b Cellino, A.; et al.; "Spectroscopic Properties of Asteroid Families", in Asteroids III, pp. 633-643, University of Arizona Press (2002). (tabela na strani 636, posebno).
  52. ^ Kelley, M. S.; Gaffey, M. J. (1996). "A Genetic Study of the Ceres (Williams #67) Asteroid Family". Bulletin of the American Astronomical Society. 28: 1097. Pristupljeno 27. 4. 2007.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  53. ^ "Solex". Arhivirano s originala, 29. 4. 2009. Pristupljeno 3. 6. 2009. brojevi generisani od strane Solexa
  54. ^ a b Petit, Jean-Marc (2001). "The Primordial Excitation and Clearing of the Asteroid Belt" (PDF). Icarus. 153: 338–347. doi:10.1006/icar.2001.6702. Arhivirano s originala (PDF), 21. 2. 2007. Pristupljeno 25. 6. 2009. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  55. ^ Oko 10 % mogućnosti da je asteroidni pojas uhvatio masu Ceresa. William B. McKinnon, 2008., "On The Possibility Of Large KBOs Being Injected Into The Outer Asteroid Belt". American Astronomical Society, DPS meeting #40, #38.03 [2]
  56. ^ a b Castillo-Rogez, J. C. (2007). "Ceres: evolution and present state" (PDF). Lunar and Planetary Science. XXXVIII: 2006–2007. Pristupljeno 25. 6. 2009. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  57. ^ Martinez, Patrick, The Observer's Guide to Astronomy, strana 298. Izdano 1994. godine, Cambridge University Press
  58. ^ Millis, L. R. (1987). "The size, shape, density, and albedo of Ceres from its occultation of BD+8 deg 471". Icarus. 72: 507–518. doi:10.1016/0019-1035(87)90048-0. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  59. ^ "Observations reveal curiosities on the surface of asteroid Ceres". Arhivirano s originala, 5. 10. 2011. Pristupljeno 16. 8. 2006.
  60. ^ Julie C. Castillo-Rogez; et al. (31 January 2020). "Ceres: Astrobiological Target and Possible Ocean World". Astrobiology. 20 (2): 269–291. Bibcode:2020AsBio..20..269C. doi:10.1089/ast.2018.1999. PMID 31904989.
  61. ^ Marchi, S.; Raponi, A.; Prettyman, T. H.; De Sanctis, M. C.; Castillo-Rogez, J.; Raymond, C. A.; Ammannito, E.; Bowling, T.; Ciarniello, M.; Kaplan, H.; Palomba, E.; Russell, C. T.; Vinogradoff, V.; Yamashita, N. (2018). "An aqueously altered carbon-rich Ceres". Nature Astronomy. 3 (2): 140–145. doi:10.1038/s41550-018-0656-0. S2CID 135013590
  62. ^ Brandon Specktor (19 January 2021). "Humans could move to this floating asteroid belt colony in the next 15 years, astrophysicist says"
  63. ^ Rayman, Marc (13. 7. 2006). "Dawn: mission description". UCLA — IGPP Space Physics Center. Arhivirano s originala, 4. 6. 2012. Pristupljeno 27. 4. 2007.
  64. ^ "Snimljene misteriozne sjajne mrlje". Radio Slobodna Evropa (jezik: srpskohrvatski). 4. 3. 2015. Pristupljeno 7. 6. 2021.
  65. ^ Marc Rayman (2018). "Dear Dawntasmagorias". NASA Jet Propulsion Laboratory. Archived from the original on 21 July 2021. Retrieved 21 July 2021.

Efemeride

uredi

Bilješke

uredi
  1. ^ Ova slika je napravljena 2. maja 2015. sa Dawn kosmičkog broda na visini od 13,642 km iznad površine Cerere. U sredini i desno od sredine se vide dvije svijetle tačke, a ovaj fenomen je običan na Cereri, u Oxo i Haulani kraterima. Ahuna Mons je također vidljiva na slici kao primjetljivo brdo, desno od dna.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Cerera (patuljasta planeta)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Cerera_(patuljasta_planeta)&oldid=3631792"