Efekti gena CLBA1 proučavami su na učincima talogene transplantacijehematopoetskihmatičnih ćelija (HSCT). Pokazao se da je imunski sistem sposoban iskorijeniti akutnu mijeloidnu leukemiju (AML). Ovo znanje, zajedno s identifikacijom ciljnih antigena protiv kojih su usmjereni imunski dgovori na antileukemiju, pružilo je snažan podsticaj razvoju antigen-ciljane imunoterapije AML. Uspjeh bilo koje antigen-specifične imunoterapijske strategije kritično ovisi o izboru ciljnog antigena. Idealne molekule za imunsko ciljanje u AML su oni koji su: (1) specifični za leukemiju, (2) eksprimirani u većini leukemijskih eksplozija, uključujući leukemijske matične ćelije, (3) važni za leukemijski fenotip, (4) imunogeni i (5) klinički efikasni. U ovom pregledu učinjen je sveobuhvatan pregled tumorskih antigena povezanih s AML-om i procjenjena njihova primjenjivost na imunoterapiju prema pet gore navedenih kriterija. Na ovaj način želimo olakšati odabir odgovarajućih ciljnih antigena, što je zadatak koji postaje sve izazovniji s obzirom na veliki broj identificiranih antigena i brzi tempo kojim se otkrivaju novi ciljevi. Dobijeni rezultati namijenjeni su usmjeravanju racionalnog dizajna budućih antigen-specifičnih imunoterapijskih ispitivanja, koja bi mogla dovesti do novih ntileukemijskih terapija s više selektivnosti i većom efikasnošću.
Iako se postojeće znanje o ulozi imunskog sistema u kontroli AML još uvijek razvija, dobro je utvrđeno da ćelije AML, kao i mnoge druge kancerske, pokazuju tumorske antigene koji mogu pokrenuti antileukemijski imunski odgovor. U dvije decenije nakon otkrića prvog tumorskog antigena (TAA) povezanog u melanomu, okarakteriziran je znatan broj antigena povezanih s AML-om. To je podstaknulo razvoj antigenom usmjerenih pristupa imunoterapiji za AML, koji se mogu podijeliti u dvije glavne strategije: 'aktivnu' specifičnu imunoterapiju (odnosno vakcinaciju ciljanim antigenom) i 'pasivnu' imunoterapiju (odnosno usvojeni transfer antigena-reaktivnih T-ćelija, kao u kontekstu alogenih HSCT ili infuzijom donornih limfocita (DLI).
Sa sve većim brojem identificiranih TAA, selekcija odgovarajućih ciljnih antigena u dizajnu protokola imunoterapije postaje zastrašujući, ali neophodan zadatak, jer je djelotvornost antigen-specifične imunoterapije ovisna o upotrebi imunokompetentnog ciljnog antigena, koji može biti prepoznat putem imunskog sistema i izazvati zaštitne antitumorske imunske reakcije.[7]
^S Anguille, V F Van Tendeloo, Z N Berneman (2012): Leukemia-associated antigens and their relevance to the immunotherapy of acute myeloid leukemia. Leukemia, 26: 2186–2196.
Guinn BA, Bland EA, Lodi U, et al. (2005). "Humoral detection of leukaemia-associated antigens in presentation acute myeloid leukaemia". Biochem. Biophys. Res. Commun. 335 (4): 1293–304. doi:10.1016/j.bbrc.2005.08.024. PMID16112646.