Brankov most

Brankov most (Most bratstva i jedinstva) premošćava rijeku Savu i spaja Novi Beograd s centrom Beograda. Po obimu saobraćaja drugi je most po važnosti u Beogradu (poslije Gazele).

Brankov most
Most bratstva i jedinstva
Serbia, Belgrade, Branko's bridge 20111204 2.jpg
Premošćuje Savu
Mjesto Beograd
Otvorenje 1979.
Ukupna dužina 450 m
Najveći raspon 261 m
Koordinate 44°48′53″N 20°26′54″W / 44.81472°N 20.44833°W / 44.81472; -20.44833

HistorijaUredi

Beogradski mostovi
  na Adi
  Brankov
  Gazela
  Kineski most prijateljstva (u izgradnji)
  Novi željeznički
  Obrenovac–Surčin
  Ostružnički (drumski)
  Ostružnički (željeznički)
  Pančevački
  Stari savski
  Stari željeznički

Most kralja AleksandraUredi

1930. raspisan je javni konkurs za izgradnju drumskog mosta preko Save u Beogradu, a posao je ustupljen inozemnoj firmi iz Oberhausena. Dotad je preko Save u Beogradu postojao samo željeznički most, sagrađen još 1884.

Pošto je položaj mosta definiran u pristanišnoj zoni, a da bi se omogućilo nesmetano okretanje brodova, zahtijevan je uvjet da se Sava premosti jednim otvorom od 250 m, s tim da visina plovnog gabarita ispod mosta bude 12 m. Građenje je počelo jula 1930, a most je pušten u saobraćaj decembra 1934. Ukupna dužina mosta iznosila je 474 m (7.7 + 75 + 261 +75 + 9 + 47, počevši od novobeogradske strane). Glavna mostovska konstrukcija, raspona 75 + 261 + 75 m, izvedena je kao viseći most po ugledu na viseći most preko Rajne u Kölnu. Ovaj most, nazvan Most kralja Aleksandra, porušen je u ratnim razaranjima (Drugi svjetski rat), te je služio relativno kratko.

Most je u ovom periodu nosio i nezvanični naziv – Zemunski most.

Most preko Save u produžetku Brankove uliceUredi

Na stubovima i oporcima starog visećeg mosta, koji su u znatnoj mjeri diktirali i omogućili novo rješenje u pogledu konstruktivnog sistema, 1956. godine pušten je u saobraćaj novi drumski most.

Tehničke karakteristikeUredi

 
Pogled na most sa Kalemegdana

Mostovska konstrukcija uređena je u koprodukciji srbijanskih poduzeća s firmom MAN iz tadašnje SR Njemačke u periodu 1953-1956. Noseća konstrukcija je pun kontinualni nosač raspona 75 + 261 + 75 m, s kolovozom na gornjem pojasu širine 12 m sa 2 pješačke staze po 3 m. Na ovom mostu prvi put kod nas primijenjena je savremena kolovozna tabla u vidu ortotropne ploče, kao i to da je ovaj most sa glavnim rasponom od 261 m svojevremeno držao rekord u svijetu za ovakav kontinualni sistem. 15 godina nakon puštanja u saobraćaj kapacitet mosta procijenjen je kao nedovoljan, usljed naglog razvoja Beograda na lijevoj obali Save, te je donesena odluka o njegovom proširenju. Razrađena je koncepcija rekonstrukcije koja bi najmanje ometala saobraćaj tokom izvođenja radova.

Postojeći (stari) most, po demontaži nizvodne pješačke staze, rekonstruiran je za kolovoz sa 3 istosmjerne trake ukupne širine 10,5 m i ostavljena je uzvodna pješačka staza širine 2,8 m, a dio nje iskorišten je za smještaj kandelabra za osvjetljenje mosta. Kolovoz za drugi smjer iz pravca Brankove ulice širine 10,5 m sa 2 zaštitne trake od po 0,7 m i nizvodnom pješačkom stazom širine 2,25 m postavljen je na novoj mostovskoj konstrukciji tako da ležišta srednjih oslonaca koriste postojeće fundamente. Nova nizvodna konstrukcija je kontinualni nosač preko 3 polja raspona 81,5 + 261 + 81,5 m. U poprečnom presjeku konstrukcija je sandučastog presjeka. Most u današnjem obliku završen je 1979[1]. Most u prosjeku dnevno pređe oko 90.000 vozila.[2]

Sa beogradske strane mosta postavljen je i biciklistički lift, izgrađen 2006.

Projektanti konstrukcije mostaUredi

Prvobitni projekt uradila je njemačka kompanija "MAN". Projekt proširenja mosta uradila je radna organizacija "Mostprojekt" iz Beograda. Glavni projektant bio je Danilo Dragojević.

Ime mostaUredi

Most se tokom perioda socijalizma zvanično zvao Most bratstva i jedinstva, ali ovaj naziv nikad se nije ustalio. Beograđani su ovaj most ponekad zvali Savski most ili most u Brankovoj ulici jer se preko njega ulazi u ulicu nazvanu po pjesniku Branku Radičeviću.

Sadašnji naziv dobio je po Brankovoj ulici, čiji nastavak predstavlja, a ne po piscu Branku Ćopiću, koji je izvršio samoubistvo skočivši s njega. Most je i inače poznat po velikom broju samoubistava koja se izvrše ili pokušaju s njega (oko 40 svake godine).[3]

Panoramski liftUredi

 
Biciklistički lift na desnoj obali Save

2002. godine učesnici drugog "Bajk Festa" (biciklističkog festivala) potpisali su peticiju za izgradnju lifta za bicikliste i uputili je gradskim vlastima. Krajem augusta 2005. na desnoj obali pušten je[4] u rad teretno-panoramski lift, namijenjen biciklistima i pješacima, nosivosti 1.800 kg, visine dizanja 13,5 m, koji omogućuje biciklistima da s novobeogradske strane pređu na desnu savsku obalu. Kapacitet lifta iznosi do 10 bicikala.

Također pogledajteUredi

LiteraturaUredi

  • Dragan Buđevac, Bratislav Stipanić, Čelični mostovi, IRO "Građevinska knjiga", Beograd, 1989.

ReferenceUredi

  1. ^ "Brankov most". Mostprojekt. Arhivirano s originala, 9. 10. 2007. Pristupljeno 11. 4. 2013.
  2. ^ "Cjevovod na Brankovom mostu". Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. 2. 8. 2006. Arhivirano s originala, 23. 9. 2007. Pristupljeno 11. 4. 2013.
  3. ^ Politika: "Uskoro nacionalna strategija za prevenciju samoubistava"
  4. ^ Članak o puštanju u rad, Kurir, Otvoren lift za bicikliste, 29. 8. 2005

GalerijaUredi

Vanjski linkoviUredi