Boris Papandopulo
Boris Papandopulo bio je hrvatski i jugoslavenski kompozitor rođen 25. februara 1906. godine. Imao je veliki utjecaj na bosanskohercegovačku umjetničku muziku.[1]
Boris Papandopulo | |
|---|---|
| Rođenje | 25. februar 1906. |
| Smrt | 16. oktobar 1991 (85 godina) |
| Zanimanje | kompozitor, pijanist |
| Nagrade | Nagrada Vlade FNRJ, dvije Nagrade grada Zagreba, Nagrada za životno djelo “Vladimir Nazor”, Vjesnikova nagrada Josip Slavenski, Nagrada AVNOJ-a |
Biografija
urediBoris Papandopulo rođen je u Bad Honnefu na Rajni.[1] Bio je izuzetan muzički pedagog, a među polaznicima Srednje muzičke škole u Sarajevu je podsticao na prve kompozitorske korake buduće bosanskohercegovačke kompozitore, među kojima su: Nada Ludvig-Pečar, Avdo Smailović, Dragoje Đenader, Milan Jeličanin.[2]
Iako je boravio vrlo kratko u Bosni i Hercegovini (u Sarajevu između 1948-1953), pored pedagoške aktivnosti bavio se i muzičkom publicistikom, izdavačkom djelatnošću i komponovanjem.[2]
Kao pijanist i dirigent, Papandopulo je najviše pažnje posvećivao klaviru u solističkim, kamernim i orkestarskim djelima. Za vrijeme svog boravka u Bosni i Hercegovini, za klavir komponovao je "Sonatu u a-molu", koja je i objavljena u zbirci pod nazivom "Kompozicije za klavir", u izdanju UKNRBiH (udruženje kompozitora) 1953. godine.[2]
Papandopulove mladenačke opuse obilježava upotreba tzv. "nacionalnog muzičkog stila", folklornih uzoraka (direktnih citata, ali i folklora kao sirove građe i modalnih ljestvičnih struktura), a primjetni su i "kosmopolitski" utjecaji: primjena kompozitorsko-tehničkih elemenata neoklasičnog stila: polifonijske fakture, barokne motoričnosti i živog ritamskog pokreta s "dodirima" elemenata impresionističkog i ekspresionističkog muzičkog idioma.[3]
U svom "zrelom" stvaralačkom razdoblju Papandopulo zadržava elemente folklornog motiva, ali se okreće dostignućima evropske muzičke moderne. Tokom razdoblja od završetka Drugog svjetskog rata pa sve do 1956. komponira niz kompozicija koje su obilježene savremenom historijom – stvaranjem nove države i događajima iz Narodnooslobodilačke borbe ("Simfonija br. 2", "Poema o Neretvi", "Stojanka majka Knežopoljka", "Muzička poema za sopran solo, hor i veliki orkestar", "Obnova", simfonijski stavak za veliki orkestar itd.).[3]
Boris Papandopulo je odigrao veliku ulogu i kao obrađivač narodnih napjeva i popijevaka iz šire regije (jugoistočne Evrope i Balkana).
Gotovo do dana svoje smrti, do pune 65-te godine se intenzivno bavio muzikom. Osim niza koncerata i solističkih djela za pojedine instrumente, Papandopulo je značajno obilježio baletnu i opernu produkciju: njegovih sedam opera ("Amfitrion", "Rona", "Sunčanica", "Madame Buffault", "Kentervilski duh", "Požar u operi", "Marulova pisan") i petnaest baleta ("Žetva", "Tri kavalira gospođice Melanije", "Teuta", "Horoskop" (baletna suita za dva klavira), "Veze" (baletne skice za kamerni ansambl), "Zlato" (pantomima balet s pjevanjem i orkestrom), "Kći dalmatinskih planina", "Intermezzo", "Beatrice Cenci", "Gitanella", "Dr. Atom", "Kraljevo", "Prsten", "Menschen im Hotel", "Der Königsreiher"). Ova muzička djela svoju antologijsku vrijednost dokazuju brojnim i više puta ponovljenim scenskim nastupima širom svijeta. Također, komponovao je muziku za pozamašan broj pozorišnih predstava i filmova, a neke od svojih opusa posvetio je djeci i mladima (lutkarske predstave i instrumentalne koncerte).[3]
Boris Papandopulo je umro u Zagrebu 1991. godine.
Izvori
uredi- ^ a b Kovačević, Krešimir (1984). Leksikon jugoslavenske muzike. Zagreb: "JLZ" Miroslav Krleža.
- ^ a b c Čaušević, Merima (2016). Muzika za klavir u Bosni i Hercegovini 1945-1992. Sarajevo, Bosna i Hercegovina: Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu. ISBN 9789958946196.
- ^ a b c "Boris Papandopulo". MIC.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 2024-10-02.