.

Slatkovodni i kopneni ekosistem (mreža ishrane)

Biocenoza (grč. βiοs - bios = život + κοινός - koinós = zajednica) predstavlja skup istovrsnih ili različitih vrsta organizama na određenom prostoru (biotopu) u određenom vremenu.[1]

Biocenoza (životna zajednica, biološka zajednica, ekološka zajednica) je termin koji je skovao Karl Möbius (1877.) opisujući interaktivnost organizama koji žive zajedno na istom staništu (biotopu). Zanimljivo je da se rijetko koristi u engleskom jeziku, kao ni u anglofonskim područjima, ali je veoma raširen na većini svjetskih jezika. Umjesto toga, engleski naučnici obično koriste termine ekosistemi ili kao ekološke zajednice, biološke i druge životne zajednice.[2][3] [4]

Na osnovu pristupnog koncepta biocenozi, ekološke zajednice mogu se proučavati u različitim oblicima, tj. kompleksima i izdvojenim kategorijama:

Ekosistemi

uredi

Ekosistem je prvobitno definirao Tansley (1935.) kao biotsku zajednicu (ili biocenozu) zajedno sa svojim fizičkim okruženjem (ili biotopom). U ekološkim studijama, biocenoza je osobito usmjerena na odnose između vrsta na obuhvaćenom području. U razmatranju ovih odnosa proučava se i interakcija svake vrste posebno (i njihovih mogućih kombinacija) s fizičkim okruženjem.

Životne zajednice

uredi
 
Na zidu bazena je zajednica morskih zvijezda (Dermasterias), sasa (Anthopleura) i spužvi (Porifera); Santa Cruz, California.

Biotske zajednice variraju u veličini, a veće mogu sadržavati i više manjih. Oblici interakcije su evidentni u ishrani ili hranidbenim odnosima. Temeljni metodi razgraničavanja životnih zajednica počivaju na mapiranju lanaca ishrane i identifikaciji vrste hrane kojima su međusobno povezane njihove karike, a zatim na određivanju granica sistema kao i onih koji se mogu isključiti uz najmanje veze u potrošnji u odnosu na vrste unutar njegovih granica.

U mapiranju životne zajednice važna je identifikacija onih lokaliteta kojima je potrebna organizirana i zakonski regulirana zaštita okoliša, kao što je, npr. , britanski Site of Special Scientific Interest (SSSIs), australijski Department of the Environment and Heritage u međunarodnoj mreži Environment Protection and Biodiversity Conservation Act 1999 (EPBC akt).

Osnovne karakteristike svake biocenoze su:

  1. Kvalitativni sastav
  2. Kvantitativni sastav.

Kvalitativni sastav

uredi

Čine ga:

  1. broj vrsta (prosta i složena)
  2. prostorni raspored
  3. vremenski aspekt (smjena dana i noći, smjena godišnjih doba).

Kvantitativni sastav

uredi

Količinski sastav predstavlja brojnost jedinki u okviru posmatrane zajednice, ttj. zastupljenost pojedinih populacija u biocenozi. Ekološke dominante su najzastupljenije vrste u biocenozi. Karakteristične vrste su vrste s posebnom adaptacijom na određene ekološke faktore. Efemerne vrste su pojave koje traju određeni period.


  Nedovršeni članak Biocenoza koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Reference

uredi
  1. ^ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.
  2. ^ Kendeigh S. C. (1961): Animal Ecology. Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs, New Jersey.
  3. ^ Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo.
  4. ^ Möbius K. (1877): Die Auster und die Austernwirtschaft.' Berlin. (English translation) U.S. Commission Fish and Fisheries Report, 1880: 683-751.

Također pogledajte

uredi