Aagenaesov sindrom

Aagenaesov sindrom je sindrom karakteriziran kongenitalnom hipoplazijom limfnih sudova, što uzrokuje limfedem nogu i rekurentnu holestazu u djetinjstvu i sporo napreduje do jetrene ciroze i gigantskoćeliskog hepatitisa sa fibrozom portnih traktova.[1][2]

Aagenaesov sindrom
Drugi naziviAagenæsov sindrom ili holestazno-limfedemski sindrom
Aagenaesov sindrom ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja
SpecijalnostInterna medicina, medicinska genetika
SimptomiHipoplazija limfnih sudova
KomplikacijeCiroza jetre i gigantskoćeliski hepatitis sa fibrozom
Uobičajeno pojavljivanjeKongenitalno

Genetički uzrok je nepoznat, ali autosomno recesivno naslijeđeni gen nalazi se na hromosomu 15, regija q1,2. Uobičajena karakteristika ovog stanja je generalizirani limfedem od rođenja ili djetinjstva uzrokovan hipoplazijom limfnosudovnog porijekla1. Poznato je oko stotinu ljudi sa ovom bolešću.[3] Stanje je posebno često u južnoj Norveškoj, gdje je prijavljeno više od polovine slučajeva, ali se nalazi kod pacijenata u drugim dijelovima Evrope i Sjedinjenih Država.[4] Imenovan je po Øysteinu Aagenæsu, norveškom paedijatru.[5] Naziva se i sindromom holestaznog limfedema (CLS).[6]

Prvi slučaj holestaze obično se spontano popravlja tokom predškolskog i ranog školskog uzrasta i vraća se u različitim intervalima od dva do šest meseci.[3] Ozbiljnost bolesti varira kod ovih pacijenata, a neki čak doživljavaju i potpuno zatajenje jetre. U tim slučajevima neophodna je transplantacija jetre.[3][7] Neliječena holestaza praćena je žuticom, svrabom, malapsorpcijom masti i vitamini rastvorljivi u mastima. To može dovesti do abnormalnosti skeleta i veće sklonosti krvarenju.[3] U ranom djetinjstvu i adolescenciji, limfedem se najčešće razvija u donjim udovima svih pacijenata, ali ni u gornjim udovima ili grudnom košu nisu izuzetak.[3][7] Neliječeni limfedem može uzrokovati hronično oštećenje tkiva.[3]

Biohemijska analiza uredi

Biohemijskom analizom, kod pacijenata u prvim mjesecima života utvrđeno je značajno povećanje koncentracije bilirubina, uz kasnije smanjenje. Oko 3.–4. godine, vrijednost je optimizirana do normalnih granica.[8]

Kod pacijenata u dobi od 10–20 godina serumske koncentracije bilirubina, žučnih kiselina i transaminaza (alanin-aminotransferaza, aspartat-aminotransferaza) dostigle su normalne ili gotovo optimalne vrijednosti.[8][9]

Pacijenti bez uočene ciroze jetre u poređenju sa kontrolnom grupom imali su povišene nivoe ALP (alkalna-fosfataza) i GGT (gama-glutamil transferaze). Nije bilo značajne razlike u koncentraciji žučne kiseline u serumu između pacijenata i kontrolne grupe. Međutim, testirani pacijenti su imali niže vrijednosti ukupnog proteina, CRP, albumina i kreatinina. Štaviše, vrijednost za fibrinogen je bila veća kod pacijenata sa Aagenaesovim sindromom.[8]

Došlo je samo do blagog povećanja srednjeg ćelijskog hemoglobina (MCH) u smislu broja crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zrnaca i trombocita. Koncentracije albumina u serumu su se smanjivale s godinama, ali ne u kontrolnoj grupi.[8]

Tretman uredi

Iako nije pronađen lijek za ovu bolest, nakon primjene nutritivnih i vitaminskih dodataka, naročito kod djece, uočena su značajna poboljšanja u toku bolesti. Navodi se da ako nema remisije oko 12–18. mjeseca djetinjstva, transplantacija jetre je neophodna u kasnijoj dobi.[3][8]

Dojenačka holestaza nije trajala više od godinu dana kod nekih pacijenata ili je trajala do dobi od 6/7 godina u nekim slučajevima. Posljednjih decenija, holestatske epizode su trajale kraće nego prije 1970. Također je došlo do pada učestalosti rahitisa, usporavanja rasta i neuropatije tokom vremena. Razlozi za to su poboljšane prehrambene navike, suplementacija vitaminima i holestiraminom. Ipak, još uvijek nije moguće spriječiti ozbiljne bolesti jetre.[8]

Historija uredi

Prvi prijavljeni slučajevi Aagenaesovog sindroma opisani su u studiji iz 1968. godine sa jugozapada Norveške.[10][11] Četvero od petoro djece rođene prije 1939. umrlo je od krvarenja u prvim sedmicama života. Vitamin K je uveden ove godine, nakon rođenja još četvero djece nakon 1939. Kada su ova djeca primila jednu dozu ovog vitamina, troje ih je umrlo u dobi od 5–9 mjeseci. Potvrđeni uzrok smrti kod jednog ili dvoje djece u ovoj grupi je krvarenje. Preostalih sedmoro djece, rođenih 1935. i 1942–1966, koji su bili dio studije objavljene 1968. godine, bilio su živi u to vrijeme.[10]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Rapini, Ronald P.; Bolognia, Jean L.; Jorizzo, Joseph L. (2007). Dermatology: 2-Volume Set. St. Louis: Mosby. ISBN 978-1-4160-2999-1.
  2. ^ Bull LN, Roche E, Song EJ, Pedersen J, Knisely AS, van Der Hagen CB, Eiklid K, Aagenaes O, Freimer NB (Oct 2000). "Mapping of the locus for cholestasis-lymphedema syndrome (Aagenaes syndrome) to a 6.6-cM interval on chromosome 15q". Am J Hum Genet. 67 (4): 994–9. doi:10.1086/303080. PMC 1287903. PMID 10968776.
  3. ^ a b c d e f g Iversen, Kristin; Drivdal, Lill Monica; Billaud Feragen, Kristin J.; Geirdal, Amy Østertun (2018-07-25). "Quality of life in adults with lymphedema cholestasis syndrome 1". Health and Quality of Life Outcomes. 16 (1): 146. doi:10.1186/s12955-018-0972-1. ISSN 1477-7525. PMC 6060525. PMID 30045736.
  4. ^ Heiberg A (May 2001). "Aagenaes syndrome: lymphedema and intrahepatic cholestasis". Tidsskr Nor Laegeforen. 121 (14): 1718–9. PMID 11446017.
  5. ^ "Øystein Aagenæs".
  6. ^ Frühwirth, M.; et al. (Apr 2003). "Evidence for genetic heterogeneity in lymphedema-cholestasis syndrome". Journal of Pediatrics. 142 (4): 441–447. doi:10.1067/mpd.2003.148. PMID 12712065.
  7. ^ a b Atneosen-Åsegg, Monica; Melheim, Maria; Almaas, Runar (2020-09-15). "MicroRNA in dried blood spots from patients with Aagenaes syndrome and evaluation of pre-analytical and analytical factors". Pediatric Research. 89 (7): 1780–1787. doi:10.1038/s41390-020-01153-3. ISSN 0031-3998. PMID 32932426. S2CID 221745438.
  8. ^ a b c d e f Drivdal, Monica; Trydal, Torleif; Hagve, Tor-Arne; Bergstad, Ingunn; Aagenæs, Øystein (January 2006). "Prognosis, with evaluation of general biochemistry, of liver disease in lymphoedema cholestasis syndrome 1 (LCS1/Aagenaes syndrome)". Scandinavian Journal of Gastroenterology. 41 (4): 465–471. doi:10.1080/00365520500335183. hdl:10852/41874. ISSN 0036-5521. PMID 16635916. S2CID 9441287.
  9. ^ Aagenaes, Øystein (January 1998). "Hereditary Cholestasis with Lymphoedema (Aagenaes Syndrome, Cholestasis-Lymphoedema Syndrome): New Cases and Follow-up from Infancy to Adult Age". Scandinavian Journal of Gastroenterology (jezik: engleski). 33 (4): 335–345. doi:10.1080/00365529850170955. ISSN 0036-5521. PMID 9605254.
  10. ^ a b Aagenaes, O.; van der Hagen, C. B.; Refsum, S. (1968-12-01). "Hereditary recurrent intrahepatic cholestasis from birth". Archives of Disease in Childhood. 43 (232): 646–657. doi:10.1136/adc.43.232.646. ISSN 0003-9888. PMC 2020180. PMID 5702224.
  11. ^ AAGENAES, ØYSTEIN (January 1998). "Hereditary Cholestasis with Lymphoedema (Aagenaes Syndrome, Cholestasis-Lymphoedema Syndrome): New Cases and Follow-up from Infancy to Adult Age". Scandinavian Journal of Gastroenterology. 33 (4): 335–345. doi:10.1080/00365529850170955. ISSN 0036-5521. PMID 9605254.

Vanjski linkovi uredi