Vitamin K

Vitamin K ubraja se u liposolubilne vitamine. U prirodi se nalazi u dva oblika: kao K1 i kao K2, a sintetskim putem dobijeni su K3, K4 i K5. K1 unosimo u organizam putem hrane, dok K2 sintetišu bakterije iz grupe koli u tankom crijevu.

Filokinon (vitamin K1)

Menakinon (vitamin K2)

Rasprostranjen je u lišću, povrću, uopšte zelenim biljkama, kao i u jetri. Termostabilan je, ali je osjetljiv prema jakim bazama i kiselinama, naročito prema UV zracima. Mikroorganizmi u čovjekovim crijevima u stanju su da sintetišu vitamin K. U jetri vitamin K učestvuje u sintezi protrombina od čega se naročito ističe njegova uloga u zgrušavanju krvi.

Historijsko otkriće

Vitamin K otkriven je 1929, a otkrio ga je danski biohemičar Carl Peter Henrik Dam koji je za svoje otkriće nagrađen Nobelovom nagradom. S obzirom na to da je vitamin K ključan za koagulaciju, odnosno zgrušavanje krvi, prvi put kada je otkriće objavljeno, objavljeno je u jednom njemačkom naučnom časopisu u kojem je novootkriveni nutrijent nazvan Koagulationsvitamin što u prijevodu znači vitamin za koagulaciju - odakle je i potekao naziv vitamin K.

Uloga

Vitamin K1 odnosno filokinon pronalazimo u kelju, špinatu te drugom lisnatom povrću, dok vitamin K2 ili menakinon nalazimo u hrani životinjskog porijekla kao što je goveđa jetra i sir te fermentirana hrana. Također, vitamin K2 proizvodi i naš crijevni mikrobiom. On se može dalje podijeliti u nekoliko različitih podvrsta, a najvažniji su MK-4 i MK-7.

Vitamin K je neophodan u podržavanju zgrušavanja krvi. Također, igra važnu ulogu u zdravlju kostiju i srca. Ljudi koji imaju manjak ovog vitamina izloženi su povećanom riziku od razvoja osteoporoze i bolesti srca, kao i povećanom krvarenju i prijelomima kostiju. Dnevne količine vitamina K su jako male. Smatra se odgovarajućim ako odrasla osoba uzima oko 300 µg. Njegov nedostatak izaziva poremećaje vezane sa nemogućnošću zgrušavanja krvi, što može dovesti do iskrvavljenja. Bakterije stalno sintetiše vitamin K u probavnom traktu tako da manjak vitamina K nastaje rijetko samo zato što ga nema u hrani, osim kod novorođenčadi prije nego što se u njima razvije intestinalna bakterijska flora. Kod novorođenčadi postoji fiziološka hipovitaminoza pa se u porodilištima daje K1 neposredno poslije porođaja.