Wikipedia

Kreatinin

Razlikovati: Kreatin.

Kreatinin (starogrčki: κρέας – kreas = meso) je produkt razgradnje keratin-fosfata iz mišića i metabolizma proteina. Tijelo ga otpušta konstantnom brzinom (ovisno o mišićnoj masi).[2][3]

Kreatinin
Općenito
Hemijski spojKreatinin
Druga imena2-Amino-1-metilimidazol-4-ol
Molekularna formulaC4H7N3O
CAS registarski broj60-27-5
SMILESCN1CC(=O)N=C1N
Kratki opisBijeli kristali
Osobine1
Agregatno stanjeČvrsto
Gustoća1,09 g cm−3
Tačka topljenja300
Rastvorljivost1 po 12 90 mg/mL na 20° C[1]
Dipolni moment
PubChem: 26009888
PubChem]]: 588
Rizičnost
NFPA 704
1
1
0
 
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Biološki značaj uredi

Serumski kreatinin važan je pokazatelj zdravlja bubrega, jer je lahki nusprodukt mišićnog metabolizma kojeg bubrezi nepromijenjeno izlučuju. Stvara se sam kreatinin [4] preko biološkog sistema koji uključuje kreatin, fosfokreatin (poznat i kao kreatin fosfat) i adenozin-trifosfat (ATP), u neposrednoj opskrbi tijela energijom.

Kreatin se sintetizira prvenstveno u jetri , putem metilacije glikocijamina (guanidinocetat, sintetiziran u bubregu iz aminokiselina arginin i glicin) pomoću S-adenozil metionina. Zatim se krvlju transportuje do drugih organa, mišića i mozga, gdje fosforilacijom postaje visokoenergetski spoj fosfokreatin.[5] Konverziju kreatina u fosfokreatin katalizira keratin-kinaza; tokom reakcije dolazi do spontanog stvaranja kreatinina.[6]

Kreatinin se uklanja iz krvi uglavnom putem bubrega, prvenstveno glomerulskom filtracijom, ali i proksimalnom tubulskom sekrecijom. Tubulska reapsorpcija kreatinina, javlja se malo ili nimalo. Ako nedostaje filtracija u bubregu, koncentracija kreatinina u krvi raste. Stoga se koncentracije kreatinina u krvi i urinu mogu koristiti za izračunavanje klirensa kreatinina (CrCl), što približno korelira sa brzinom glomerulske filtracije (GFR). Koncentracije kreatinina u krvi mogu se koristiti i same za izračunavanje procijenjene GFR (eGFR).

GFR je klinički važan, jer je mjera funkcije bubrega. Međutim, u slučajevima ozbiljne disfunkcije bubrega, stopa CrCl precijenit će GFR, jer će hipersekrecija kreatinina proksimalnim tubulima činiti veći dio ukupnog prečišćenog kreatinina.[7]Ketokiseline, cimetidin i trimetoprim smanjuju tubulsku sekreciju kreatinina i, prema tome, povećavaju tačnost procjene GFR, posebno kod teške disfunkcije bubrega. (U nedostatku sekrecije, kreatinin se ponaša kao inulin.)

Pri tumačenju koncentracije kreatinina u krvi (plazmi), zajedno sa koncentracijom ureje može se napraviti alternativna procjena funkcije bubrega. Omjer BUN-kreatinina (omjer ureinog dušika u krvi i kreatinina) može ukazivati na druge probleme, osim onih koji su svojstveni bubregu; naprimjer, koncentracija uree povišena proporcionalno kreatininu može ukazivati na prerenalni problem kao što je smanjenje volumena.

Svakog dana se 1% do 2% mišićnog keratina pretvara u kreatinin.[5] Konverzija je neenzimska i nepovratna.[8] Muškarci imaju tendenciju za veće koncentracije kreatinina od žena, jer općenito imaju veću masu skeletnih mišića. Povećani unos kreatina u ishrani ili unošenje puno proteina (poput mesa) može povećati dnevno izlučivanje kreatinina.

Antibakterijska i potencijalna imunosupresivna svojstva uredi

Studije pokazuju da kreatinin može biti efikasan u ubijanju bakterija mnogih vrsta kako u gram pozitivnih, tako i gram negativnih, kao i u različitim rezistencijama na antibiotike bakterijskih sojeva.[9] Čini se da kreatinin ne utiče na rast gljiva i kvasaca; ovo se može koristiti za izolaciju sporije rastućih gljiva bez normalnih bakterijskih populacija koje se nalaze u većini uzoraka okoline. Još nije poznat mehanizam kojim kreatinin ubija bakterije. Nedavni izvještaj sugerira da kreatinin može imati imunosupresivna svojstva.[10][11]

Dijagnostička upotreba uredi

Kreatinin u serumu je najčešće korišteni pokazatelj (ali ne i izravna mjera) bubrežne funkcije. Povišeni kreatinin nije uvijek reprezentativan za istinsko smanjenje GFR. Veliko očitanje može biti zbog povećane proizvodnje kreatinina, a ne zbog smanjene funkcije bubrega, smetnji u ispitivanju ili smanjenog tubulskog lučenja kreatinina. Povećanje serumskog kreatinina može nastati uslijed povećanog uzimanja kuhanog mesa (koje sadrži kreatinin koji se pretvara iz kreatina topliotom kuhanja) ili prekomjernog unosa proteina i dodataka kreatinu, koji se uzimaju za poboljšanje sportskih performansi. Intenzivno vježbanje može povećati razinu kreatinina, povećavajući razgradnju mišića. Dehidracija uslijed upalnog procesa s vrućicom može uzrokovati lažni porast koncentracije kreatinina, koji nije povezan sa stvarnom ozljedom bubrega, kao u nekim slučajevima kod holecistitisa. Test može ometati nekoliko lijekova i hromogena. Izlučivanje kreatinina kroz tubule mogu blokirati neki lijekovi, što opet povećava izmjereni nivo kreatinina.[12]

Kreatinin u serumu uredi

Dijagnostička ispitivanja serumskog kreatinina koriste se za određivanje bubrežne funkcije. Referentni interval je 0,6–1,3 mg / dL (53–115 μmol / L). Mjerenje serumskog kreatinina jednostavan je test i najčešće je korišteni pokazatelj funkcije bubrega.[5]

Porast koncentracije kreatinina u krvi kasni je marker, primijećen samo uz znatna oštećenja funkcioniranja nefrona. Zato je ovaj test neprikladan za otkrivanje rane faze bubrežne bolesti. Bolja procjena funkcije bubrega dobije se izračunavanjem procijenjene brzine glomerulske filtracije (eGFR). eGFR može se precizno izračunati bez 24-satnog sakupljanja urina, pomoću koncentracije kreatinina u serumu i nekih ili svih od sljedećih varijabli: spol, starost, težina i rasa/populacija, kako predlaže Američko udruženje za dijabetes.[13] Mnoge laboratorije automatski će izračunati eGFR, kada se zatraži test kreatinina. Algoritmi za procjenu GFR iz koncentracije kreatinina i drugi parametri razmatrani su u članku Funkcija bubrga.

Zabrinutost krajem 2010. godine odnosi se na usvajanje novih metoda analize i mogući uticaj koji to može imati u oblasti kliničke medicine. Većina kliničkih laboratorija sada usklađuje svoja mjerenja kreatinina s novom standardiziranom masenom spektrometrijom razrjeđivanja izotopa (IDMS) za mjerenje serumskog kreatinina. Čini se da IDMS daje niže vrijednosti od starijih metoda, kada su vrijednosti kreatinina u serumu relativno niske, naprimjer 0,7 mg/dL. IDMS metoda rezultirala bi komparativnim precjenjivanjem odgovarajućeg izračunatog GFR kod nekih pacijenata s normalnom bubrežnom funkcijom. Nekoliko lijekova se dozira čak i u normalnoj bubrežnoj funkciji na tom izvedenom GFR. Doza, ukoliko se dalje ne modificira, sada bi mogla biti veća od željene, potencijalno uzrokujući povećanu toksičnost vezanu za lijek. Kako bi se suprotstavilo učinku prelaska na IDMS, nove smjernice FDA su predložile ograničavanje doza na određene maksimume karboplatinom, lijekom za hemoterapiju.[14]

Japansko istraživanje iz 2009. godine pokazalo je da je niža koncentracija kreatinina u serumu povezana s povećanim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2 kod japanskih muškaraca.[15]

Kreatinin u mokraći uredi

Muškarci proizvode približno 150 μmol do 200 μmol kreatinina po kilogramu tjelesne težine u 24 h, a žene približno 100 μmol/kg/24 h do 150 μmol/kg/24 h. U normalnim okolnostima, sva ta dnevna proizvodnja kreatinina izlučuje se urinom.

Koncentracija kreatinina provjerava se tokom standardnih testova lijekova u urinu. Očekivana koncentracija ukazuje na to da je testni uzorak nerazrijeđen, dok male količine kreatinina u urinu ukazuju na manipulirani test ili niske početne početne koncentracije kreatinina. Testirani uzorci za koje se smatra da su izmanipulirani zbog niskog kreatinina nisu testirani, a test se ponekad smatra neuspjelim.

Tumačenje uredi

U Sjedinjenim Državama i u većini evropskih zemalja, kreatinin se obično izražava u m g/d L, dok su u Kanadi, Australiji[16] i nekoliko evropskih zemalja, uobičajena jedinica je μ mol/L. Jedan mg/dl kreatinina iznosi 88,4  μmol/L.

Tipskii ljudski referentni opsezi za serumski kreatinin su 0,5  mg/dL do 1,0  mg/dL (oko 45 μmol/L do 90 μmol/L) za žene i 0,7 mg/dL do 1,2  mg/dL (60 μmol/L do 110  μmol/L) za muškarce. Značaj pojedinačne vrijednosti kreatinina mora se tumačiti u svjetlu mišićne mase pacijenta. Pacijent s većom mišićnom masom imat će veću koncentraciju kreatinina. Dok [[osnovna linija (medicina)|osnovna linija]] serumskog kreatinina od 2,0 mg/dL (177 μmol/L) može ukazivati na normalnu funkciju bubrega kod muškog tijela, kreatinin u serumu od 1,6 mg/dL (110 μmol/L) može ukazivati na značajan bubrežni poremećaj kod starijih žena.

 
Referentni rasponi krvnih testova, upoređivanje sadržaja kreatinina u krvi (prikazano u jabučasto zelenoj) sa ostalim sastojcima

Trend koncentracije kreatinina u serumu s vremenom je važniji od apsolutne koncentracije kreatinina.

Koncentracije kreatinina u serumu mogu se povećati kada se uzima ACE inhibitor (ACEI) za zatajenje srca i hroničnu bolest bubrega. ACE inhibitori pružaju koristi za preživljavanje pacijentima sa zatajenjem srca i usporavaju napredovanje bolesti kod onih sa hroničnom bolešću bubrega. Očekuje se porast koji ne prelazi 30% uz upotrebu ACEI. Stoga se upotreba ACEI ne smije zaustaviti, ukoliko porast kreatinina u serumu ne pređe 30% ili se ne razvije hiperkalemija.[17]

Hemija uredi

U hemijskom smislu, kreatinin je spontano formirani ciklični derivat keratina. Postoji nekoliko tautomer a kreatinina; poredani su po doprinosu, jesu:

  • 2-Amino-1-metil-1H-imidazol-4-ol (ili 2-amino-1-metilimidazol-4-ol)
  • 2-Amino-1-metil-4,5-dihidro-1H-imidazol-4-on
  • 2-Imino-1-metil-2,3-dihidro-1H-imidazol-4-ol (ili 2-imino-1-metil-3H-imidazol-4-ol)
  • 2-Imino-1-metilimidazolidin-4-on
  • 2-Imino-1-metil-2,5-dihidro-1H-imidazol-4-ol (ili 2-imino-1-metil-5H-imidazol-4-ol)

Kreatinin se počinje raspadati na oko 300 °C.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Creatinine, anhydrous - CAS 60-27-5". Scbt.com.
  2. ^ Creatinine in Mayo Clinic
  3. ^ Lewis, Sharon Mantik; Dirksen, Shannon Ruff; Heitkemper, Margaret M.; Bucher, Linda; Harding, Mariann (5. 12. 2013). Medical-surgical nursing : assessment and management of clinical problems (9th izd.). St. Louis, Missouri. ISBN 978-0-323-10089-2. OCLC 228373703.
  4. ^ "What Is a Creatinine Blood Test? Low & High Ranges". Medicinenet.com. Pristupljeno 21. 9. 2018.
  5. ^ a b c Taylor, E. Howard (1989). Clinical Chemistry. New York: John Wiley and Sons. str. 4, 58–62.
  6. ^ Allen PJ (maj 2012). "Creatine metabolism and psychiatric disorders: Does creatine supplementation have therapeutic value?". Neurosci Biobehav Rev. 36 (5): 1442–62. doi:10.1016/j.neubiorev.2012.03.005. PMC 3340488. PMID 22465051.
  7. ^ Shemesh O, Golbetz H, Kriss JP, Myers BD (novembar 1985). "Limitations of creatinine as a filtration marker in glomerulopathic patients". Kidney Int. 28 (5): 830–8. doi:10.1038/ki.1985.205. PMID 2418254.
  8. ^ Hosten, Adrian O. (1990). Walker, H. Kenneth; Hall, W. Dallas; Hurst, J. Willis (ured.). Clinical Methods: The History, Physical, and Laboratory Examinations (3rd izd.). Boston: Butterworths. ISBN 978-0409900774. PMID 21250147.
  9. ^ McDonald, Thomas; Drescher, Kristen M.; Weber, Annika; Tracy, Steven (1. 3. 2012). "Creatinine inhibits bacterial replication". The Journal of Antibiotics. 65 (3): 153–156. doi:10.1038/ja.2011.131. PMID 22293916.
  10. ^ Smithee, Shane; Tracy, Steven; Drescher, Kristen M.; Pitz, Lisa A.; McDonald, Thomas (1. 10. 2014). "A novel, broadly applicable approach to isolation of fungi in diverse growth media". Journal of Microbiological Methods. 105: 155–161. doi:10.1016/j.mimet.2014.07.023. PMID 25093757.
  11. ^ Leland, Korey M.; McDonald, Thomas L.; Drescher, Kristen M. (1. 9. 2011). "Effect of creatine, creatinine, and creatine ethyl ester on TLR expression in macrophages". International Immunopharmacology. 11 (9): 1341–1347. doi:10.1016/j.intimp.2011.04.018. PMC 3157573. PMID 21575742.
  12. ^ Samra M, Abcar AC (2012). "False estimates of elevated creatinine". Perm J. 16 (2): 51–2. doi:10.7812/tpp/11-121. PMC 3383162. PMID 22745616.
  13. ^ Gross JL, de Azevedo MJ, Silveiro SP, Canani LH, Caramori ML, Zelmanovitz T (januar 2005). "Diabetic nephropathy: diagnosis, prevention, and treatment". Diabetes Care. 28 (1): 164–76. doi:10.2337/diacare.28.1.164. PMID 15616252.
  14. ^ "Carboplatin dosing". Center for Drug Evaluation and Research. Arhivirano s originala, 19. 11. 2011.
  15. ^ Harita N, Hayashi T, Sato KK, et al. (mart 2009). "Lower serum creatinine is a new risk factor of type 2 diabetes: the Kansai healthcare study". Diabetes Care. 32 (3): 424–6. doi:10.2337/dc08-1265. PMC 2646021. PMID 19074997.
  16. ^ Faull R (2007). "Prescribing in renal disease". Australian Prescriber. 30 (1): 17–20. doi:10.18773/austprescr.2007.008.
  17. ^ Ahmed, Ali (juli 2002). "Use of Angiotensin-Converting Enzyme Inhibitors in Patients with Heart Failure and Renal Insufficiency: How Concerned Should We Be by the Rise in Serum Creatinine?". Journal of the American Geriatrics Society. 50 (7): 1297–1300. doi:10.1046/j.1532-5415.2002.50321.x. PMID 12133029.

Vanjski linkovi uredi

Šablon:Međuprodukti metabolizma aminokiselina Šablon:Klinički biohemijski testovi krvi

 Portal Metabolizam
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kreatinin&oldid=3531203"