Žute ose
Žute ose bila je srpska paravojna formacija koja je djelovala u ratu u Bosni i Hercegovini. Na čelu su bili Vojin Vučković i Dušan Repić. Paravojska je djelovala na području Zvornika.[1] Vojin i njegov brat Duško osuđeni su 1996. za ubistvo 17 civila u Čelopeku, prigradskom naselju Zvornika, tokom etničkog čišćenja bošnjačkog stanovništva u dolini Drine 1992.[1][2] Još četiri člana također su optužena za ratne zločine.[3]
| Žute ose | |
|---|---|
| Aktivna | 1992 - 1993. |
| Osnovana | 12. aprila 1992. |
| Ukinuta | novembar 1993. |
| Vrsta | Srpska paravojna formacija |
| Dio | Vojske Republike Srpske |
| Glavno sjedište | Zvornik, Bosna i Hercegovina |
| Bitke | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Komandanti | |
| Komandanti | Vojin Vučković Dušan Repić |
Formacija
urediNavodno su je 12. aprila 1992. godine osnovali Brana Grujić, predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Zvornik i čovjek zvani Marko Pavlović, komandant jedinice Teritorijalne odbrane (TO) Zvornik, na sjednici Skupština općine Zvornik. Među ostalim vodećim članovima bili su Ljupko Ilić (kasnije je navodno postao "predsjednik Vojnog suda"), Drago Krstanović (prijeratni radnik u bolnici) i "Marko", dizaličar.[4]
Od sedamdesetak ljudi jedinicom je komandovao Vojin Vučković, zvani „Žućo“, rođen 1962, električar iz mjesta Umka kod Beograda, stručnjak za borilačke vještine i bivši trener džudo reprezentacije MUP-a Srbije.[5]
Tokom suđenja Momčilu Krajišniku pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju dat je iskaz da je Marko Pavlović bio obavještajac po imenu Branislav "Branko" Popović, major Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske, koji je potom prešao u Vojsku Srbije.[6]
Također bila je jedna od tri paravojne formacije odgovorne za etničko čišćenje i pljačku Zvornika. Na meti su bili ne samo Bošnjaci, već i svi bogati, uključujući i Srbe. Zarobili su gradonačelnika Zvornika Grujić Branka i pokušali da preuzmu kontrolu nad gradom koristeći oružje Teritorijalne odbrane. Vojska RS su ih uhapsili i vratili u Srbiju, ali su se ubrzo vratili.[5]
Ratni zločini
urediSelo Divič, na lijevoj obali rijeke Drine, u blizini Zvornika, bilo je jedan od prvih bosanskohercegovačkih gradova koji je etnički očišćen od oko 3000 bošnjačkog stanovništva [5]
Dana 26. maja 1992. godine, Bošnjaci su autobusima prebačeni iz sela i zadržani preko noći u Zvorniku. Sljedećeg dana žene i djeca su odvezeni u Tuzlu pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Vojno sposobni muškarci (ukupno 180) prvo su bili zatočeni na stadionu Drina, a zatim su odvedeni u improvizovani zatvor u bivšoj poslovnoj zgradi. Dva dana kasnije, 29. maja, većina muškaraca je prebačena u Dom kulture u Čelopeku, drugi su nestali.[5]
Dana 10. juna 1992. godine Dušan Vučković je sa još deset vojnika posjetio Dom kulture. Natjerali su očeve da vrše seksualne napade na svoje sinove i premlatili na smrt ili strijeljali ukupno petnaest zatvorenika. Preživjelima je dato deset minuta da očiste krv, zatvorenici kojima je naređeno da iznesu tijela više nisu viđeni. Nakon toga, Vučković i njegovi saputnici su skoro svake noći posjećivali Čelopek da bi tukli, mučili i ubijali zatvorenike. Dana 27. juna 1992. Vučković je nasumično pucao iz mitraljeza na zatvorenike, ubivši 25 Bošnjaka. Zatvor je zatvoren dva dana kasnije, a osamdeset četiri preživjela prebačena su preko Zvornika u koncentracioni logor Batković, kod Bijeljine.[5]
Hapšenja i suđenja
urediU augustu 1992. uhapšeno je sedamdesetak pripadnika Žutih osa i optuženo za pljačku i ubistva srpskih i bošnjačkih civila. Oni su bili zatočeni u Bijeljini, gdje su navodno premlaćivani i tjerani da potpišu priznanja izvučena pod mučenjem. Prije puštanja na slobodu prebačeni su u Srbiju. Nakon toga, braću Vučković uhapsio je MUP Srbije 5. novembra 1993. i optužen 28. aprila 1994.[5] Duško je optužen da je u junu 1992. godine ubio šesnaest civila i ranio dvadesetak civila, navodno odsjekao uvo jednom civilu, te da je silovao i opljačkao Bošnjakinju u selu Radalj, kod Malog Zvornika u Srbiji (što je omogućilo suđenje u Srbiji). Vojin Vučković je optužen za nedozvoljeno držanje oružja i lažno predstavljanje kao policijski službenik. U optužnici je navedeno da su se braća dobrovoljno prijavila da pomognu Srbima u Bosni i Hercegovini nakon izbijanja rata.[5]
Vojin Vučković je tokom suđenja negirao umiješanost u zločine koje je priznao, tvrdeći da je bio primoran da potpiše priznanje jer se plašio da će mu tajna policija pobiti porodicu. Tvrdio je da je otpušten iz vojske nakon otprilike dva mjeseca, dijagnoziran kao "psihopata i alkoholičar", te da je liječen od alkoholizma i narkomanije.[5] Vučković se hvalio vezama u MUP-u Srbije, bio je ponosan na vojna dostignuća svoje jedinice u Zvorniku i okolini, te rekao da je njegov brat, koji je izvršavao njegova naređenja na terenu, primjer ostalim vojnicima.[5]
Prema istraživaču Human Rights Watch- a i Helsinki Watch-a, pitanja tužioca su bila formulisana tako da se dobiju odgovori koji podržavaju odbranu. Svjedoci optužbe, dvojica pripadnika Žutih osa, nisu ništa otkrili o zločinima, ali su hvalili Vojina i Dušana. Implicirana umiješanost Vlade Srbije u zločine nije istražena.[5] Tužilaštvo nije iznijelo dokaze o nedjelima, svjedoci se nisu pojavili, sudija je navodno davao neodgovarajuću podršku braći Vučković, stražari su braći nudili cigarete, a trećeg dana suđenja branioci su objavili da je Vučkoviću već suđeno i Vojni sud u Banjaluci proglasio nevinim za ratne zločine koji su navodno počinjeni u Bijeljini. Sud je raspušten, predsjednik vijeća se razbolio, a suđenje je potom odgođeno na neodređeno vrijeme.[5]
U julu 1996. ponovo je suđeno braći Vučković, te Duško Vučković je osuđen na sedam godina zatvora. Nakon žalbe, dvije godine kasnije Vrhovni sud Srbije osudio je Duška Vučkovića na deset godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i silovanja, a Vojina Vučkovića na četiri meseca zatvora zbog nedozvoljenog držanja vatrenog oružja, municije i eksploziva.[2]
Duško Vučković je na suđenju priznao da je bio član Srpske radikalne stranke (SRS). On je rekao da je u SRS otišao jer ga niko drugi ne bi uzeo zbog psihičkih problema. Planirao je da sa kolegama iz SRS Zoranom Dražilovićem, Ljubišom Petkovićem i Zoranom Rankićem ode na liniju fronta i da prođe vojnu obuku pod nadzorom Rankića i njegovog brata. Uhapšen je 15. aprila 1992. nakon incidenta u Zvorniku, ali je pušten nekoliko dana kasnije zahvaljujući naporima predsjednika SRS-a u Loznici i advokata kojeg je angažovala stranka.[2]
U novembru 2005. godine Branko Grujić i Branko Popović, te četvorica Žutih osa", Dragan Slavković, Ivan Korać, Siniša Filipović i Dragutin Dragićević, optuženi su za ubistvo najmanje 22 i prisilno deportovanje 1.822 bošnjačka civila sa područja općine Zvornik od strane Odjeljenja za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu u periodu od maja do juna 1992. godine. Takozvana "Zvornička grupa" je konkretno optužena da je 26. juna 1992. godine protjerala više od 1.200 Bošnjaka iz sela Kozluk i Skočić. Grujić, Popović i ostala četvorica izjasnili su se da nisu krivi. Duško Vučković, koji bi inače bio optužen za iste zločine, iznenada je preminuo sedmicu ranije u pritvorskoj ćeliji u Okružnom zatvoru u Beogradu. Suđenje je bilo prvo suđenje za ratne zločine koje je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ustupio Odjeljenju za ratne zločine Srbije.[7][8]
Na suđenju 2008. godine bivši pripadnik Žute ose[9]Miroslav Nikolić svjedočio je da je jedinica pod komandom Vojina Vučkovića bila odgovorna za selo Kozluk. Nakon nekog vremena izbivanja iz jedinice Nikolić se vratio i zatekao Kozluk napušten. Grujić i Popović su također optuženi da su znali, ali nisu učinili ništa da spriječe pripadnike Žute ose da ubiju najmanje 19 Bošnjaka iz Diviča u Domu kulture u Čelopeku i još najmanje tri na području Ekonomije i Ciglane.[10]
Adaptacija u filmovima
urediFormacija je bila tema filma Ilana Ziva iz 1995.[11]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ a b "Prosecutor v. Momcilo Krajisnik - Judgment" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. 27. 9. 2006.
- ^ a b c "St. Vitus Day Massacre". NIN. 12. 7. 2001. Arhivirano s originala, 5. 6. 2011. Pristupljeno 2. 5. 2010.
- ^ http://www.tuzilastvorz.org.rs/html_trz/VESTI_SAOPSTENJA/S_12_08_05_LAT.mht[trajno mrtav link]
- ^ "Arhivirana kopija - Haveford College". haverford.edu. Haveford College. 18. 8. 2000. Arhivirano s originala, 18. 8. 2000. Pristupljeno 23. 11. 2023.
- ^ a b c d e f g h i j k "War Crimes Trials in the Former Yugoslavia" (PDF). Human Rights Watch. 1. 6. 1995. sec. Trial of a Serbian Paramilitary: The Case of Dušan Vučković.
- ^ Witness 682 evidence to the Krajisnik trial, 21 July 2005, ICTY Case IT-00-39-T, p. 16861 . Retrieved 2 May 2010
- ^ "Kovacevic appeal, Simic transfer, Zvornik trial, Kadijevic warrant and Bralo appeal". Institute for War & Peace Reporting. 2. 4. 2007. Arhivirano s originala, 2. 11. 2013. Pristupljeno 13. 8. 2023.
- ^ "First hearing in Zvornik Group trial in Belgrade". Human Rights House. 2. 12. 2005. Arhivirano s originala, 22. 4. 2018. Pristupljeno 13. 8. 2023.
- ^ [1]
- ^ "Ex-paramilitary testifies at Zvornik trial". B92. 29. 1. 2008. Arhivirano s originala, 6. 6. 2011. Pristupljeno 2. 5. 2010.
- ^ "Yellow Wasps (1995)". Internet Movie Database.