Čečeni
Čečeni (čečenski: Нохчий) kavkaski su narod koji uglavnom naseljava regiju Sjevernog Kavkaza. Čečeni su Inguški narod, kolektivno poznati i kao Nahski narodi. Prema procjenama danas u svijetu živi od 1,5 do 2 miliona pripadnika ovog naroda, uglavnom na području Čečenije, jedne od republika Rusije.
| Čečeni | |
|---|---|
| Ukupna populacija | |
| 1,5–2,0 miliona | |
| Značajno stanovništvo u | |
 Rusija od toga u: | 1.431.360[1] |
| Čečenija | 1.206.551[2] |
| Dagestan | 93.658[2] |
| Ingušetija | 18.765[2] |
| Moskovska oblast | 14.524 |
| Stavropoljski kraj | 11.980[2] |
| Rostovska oblast | 11.449[2] |
| Volgogradska oblast | 9.649[2] |
| Astrahanska oblast | 7.229[2] |
| Tjumenjska oblast | 6.889[2] |
| Jezik | |
| čečenski | |
| Vjera | |
| uglavnom šafijski muslimani manjim dijelom kršćani i ateisti | |
| Vezane etničke grupe | |
| Nahski narodi Sjeverno-kavkaski narodi | |
Zahvaljujući reljefu područja kojeg naseljavaju, izolovani teren Kavkaskih planina, Čečeni su u velikoj mjeri zadržali svoju osobenost, jezik, kulturu i tradiciju. Čečensko društvo je tradicionalno bilo egalitarno i organizovano oko mnogih autonomnih lokalnih klanova, nazvanih Teipi.
Porijeklo naziva uredi
Termin "Čečen" se prvo pojavljuje u arapskim izvorima iz 8. vijeka. Prema popularnoj tradiciji, ruski termin "Čečen" dolazi od naziva naselja Chechen-Aul. Međutim, riječ "Čečen" se javlja u ruskim izvorima još od 1692. godine a Rusi su termin vjerovatno preuzeli iz kabardinskog "Šašani".[3]
Geografija i dijaspora uredi
Čečeni uglavnom naseljavaju matičnu republiku Čečeniju iako značajna manjina Čečena živi i u drugim dijelovima Rusije kao što je Dagestan, Ingušetija i Moskvi, odnosno Moskovskoj oblasti.
Izvan Rusije, države sa značajnom populacijom Čečena su Kazahstan, Turska, Azerbejdžan i neke od arapskih država (naročito Jordan i Irak, gdje su uglavnom potomci ljudi koji su morali napustiti Čečeniju tokom kavkaskog rata, što je dovelo do aneksije Čečenije od strane Ruskog carstva oko 1850. godine) i staljinističkih deportacija iz 1944. godine u slučaju Kazahstana. Desetine hiljada izbjeglica iz Čečenije nastanjeno je u državama Evropske unije i u drugim državama kao rezultat nedavnih kavkaskih ratova, posebno u talasima emigracija na Zapad nakon 2002. godine.[4]
Historija uredi
Čečeni su jedan od Nahski naroda koji su živjeli na visokim područjima Sjevernog Kavkaza još od prahistorije.[5] Postoje arheološki dokazi historijskog kontinuiteta koji datira još od perioda od oko 3000. godine p. n. e.[6] kao i dokazi koji dokazuju njihovu migraciju sa područja Plodnog polumjeseca, tokom perioda između 10. i 8. milenija p. n. e.[6]
Tokom Srednjeg vijeka na području Čečenije su živjeli i Hazari i Alani. Društvo je organizovano po feudalnom principu. Čečenija je uništena mongolskim invazijama iz 13. vijeka kao i invazijama koje je predvodio Timur Lenk tokom 14. vijeka. Bili su jedan od rijetkih naroda koji su se uspješno oduprli Mongolima i to ne samo jedanput veći i drugi put, plativši pri tome visoku cijenu, pošto je država bila potpuno uništena. Ovi događaji bili su ključni momenti u oblikovanju čečenskog naroda i njihovom borilačkog mentalitetu uz klansko organiziranje društva.[7]
Jezik uredi
Glavni jezik Čečena je čečenski jezik. Čečenski pripada porodici Nahskih jezika (sjeveroistočni kavkaski jezici). Standardni književni čečenski jezik zasnovan je na centralnom nizinskom dijalektu. Drugi srodni jezici čečenskom su: Inguški jezik kojim govore stanovnici susjedne Ingušetije i Bacbijski jezik, koji je jezik naroda u susjednom dijelu Gruzije. Tokom različitim perioda svoje historiji, Čečeni su koristili gruzijsko, arapsko i latinično pismo. Od 2008. zvanično pismo je ruska ćirilica.
Većina Čečena koji žive u svojoj domovini mogu u velikoj mjeri razumjeti Inguški jezik. Dva jezika nisu uzajamno potpuno razumljiva, ali je Čečenima lahko s vremenom naučiti razumjeti inguški jezik i obrnuto.
1989. godine 73,4% Čečena govorilo je ruski jezik[8], iako se ta brojka zbog ratova smanjila zbog velikog broja razloga (uključujući nedostatak odgovarajućeg obrazovanja, odbijanje učenja ruskog jezika i masovno rasipanje čečenske dijaspore zbog rata). Čečeni u dijaspori često govore jezikom države u kojoj žive (engleski, francuski, njemački, arapski, poljski, gruzijski, itd.).
Reference uredi
- ^ "Podaci o popisu stanovništva u Rusiji (2010)". www.gks.ru. Arhivirano s originala, 25. 3. 2016. Pristupljeno 2. 4. 2018.
- ^ a b c d e f g h "Popis stanovništva u Rusiji (2002)". www.perepis2002.ru. Arhivirano s originala, 24. 1. 2012. Pristupljeno 2. 4. 2018.
- ^ Jaimoukha str. 12.
- ^ Chechnya's Exodus to Europe, North Caucasus Weekly Volume: 9 Issue: 3, The Jamestown Foundation, 2. 4. 2018
- ^ Vainakh peoples
- ^ a b Wuethrich, Bernice (19. 5. 2000). "Peering Into the Past, With Words". Science. 288 (5469): 1158–1158. doi:10.1126/science.288.5469.1158. ISSN 0036-8075.
- ^ Minahan, James (2000). One Europe, Many Nations: A Historical Dictionary of European National Groups. Greenwood Publishing Group. str. 168. ISBN 978-0-313-30984-7.
- ^ Mikhailov, Valentin. Chechnya and Tatarstan
Vanjski linkovi uredi
Čečeni na Wikimedia Commonsu
