Zelembać
Zelembać (latinski: Lacerta viridis) jest veliki gušter rasprostranjen od Slovenije i istočne Austrije na zapadu do crnomorskih obala Ukrajine i Turske na istoku. Često se vidi kako se sunča na stijenama ili travnjacima ili se krije u grmlju.
| Zelembać Lacerta viridis | |
|---|---|
.JPG) Par zelembaća s običnim zidnim gušterom | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Reptilia |
| Red | Squamata |
| Porodica | Lacertidae |
| Rod | Lacerta |
| Vrsta | L. viridis |
| Dvojno ime | |
| Lacerta viridis (Laurenti, 1768) | |
 Raspon L. viridis (plava) i L. bilineata (zelena) | |
| Sinonimi | |
| Seps viridis (Laurenti, 1768) | |
Postoji diskusija o tome jesu li Lacerta viridis i Lacerta bilineata različite vrste. Genetički podaci daju slabu podršku njihovom razdvajanju na dvije vrste, ali potrebno je obaviti dodatna istraživanja.
Opis
urediOd vrha njuške do kloake dug je do 15 cm. Rep može biti dvostruko duži od tijela, pa ukupna dužina zelembaća može iznositi do 40 cm. Ponekad može otkinuti vlastiti rep (autotomija) kako bi pobjegao grabljivcu koji ga uhvati; rep kasnije može ponovo narasti.
Mužjak ima veću glavu i potpuno je zelen, s tim da ima tačkice po cijelom tijelu, koje su izraženije na leđima. U odraslih mužjaka grlo je plavkasto, a kod ženki u manjoj mjeri. Ženka je mršavija od mužjaka i ima uniformniju boju, često s dvije do četiri svjetlije pruge oivičene crnim tačkicama.
Raspon i stanište
urediZelembać je autohtona životinja u Jugoistočnoj Evropi. Ima ga na području od južne Njemačke, Austrije, sjeveroistočne Italije, bivše Jugoslavije i Grčke do južne Ukrajine, Rumunije, Bugarske i zapadne Turske. Donesen je i u američku saveznu državu Kansas. Može se naći na visinama do 2.200 m, a njegovo tipično stanište jesu grmolika vegetacija u otvorenijim šumovitim krajevima, živice, nasipi i gustiši kupine i sličnih biljaka. U sjevernom dijelu svog geografskog raspona može se naći na grmovitim vrištinama, a u južnom dijelu preferira vlažnije lokacije.[1]
Ponašanje, ishrana i razmnožavanje
urediZelembać živi na tlu i u niskoj gustoj vegetaciji i voli se izležavati na suncu, početkom i krajem dana. Hrani se uglavnom insektima i ostalim malim beskičmenjacima, ali ponekad jede i voće, ptičija jaja, tek izlegle ptiće, male guštere i čak miševe.
Parenje počinje krajem maja i početkom juna i tada mužjaci dobijaju plavu boju ispod vrata, a također postaju agresivni prema ostalim mužjacima. U borbama između mužjaka često se desi da pobijeđeni mužjak ostane bez repa. U proljeće ženka polaže 6-20 jaja, koja se izlegu za dva do četiri mjeseca. Jaja su okrugla, bijela i veličine graška. Mladi zelembaći su svijetlosmeđi i dugi 3–4 cm od njuške do kloake. Sljedeće godine dostižu zrelost, a dotad se njihova veličina udvostruči.[1]
Status
urediMeđunarodni savez za očuvanje prirode (IUCN) svrstao je zelembaća među najmanje ugrožene vrste zbog toga što ima širok geografski raspon i što je uobičajen makar u dijelu tog raspona. Prilagodljiva je vrsta i nisu identificirane znatnije prijetnje u većem dijelu njegovog geografskog raspona. Ipak, u Turskoj može biti izložen pesticidima.
Zanimljivosti
uredi- Kod ženki se može javiti potpuno crna boja kože.
- Hibernacija počinje početkom oktobra i završava se početkom aprila osim kod populacija u Grčkoj i Italiji, koje su aktivne tokom cijele godine.
Reference
uredi- ^ a b Arnold, E. Nicholas; Ovenden, Denys W. (2002). Field Guide: Reptiles & Amphibians of Britain & Europe. Collins & Co. str. 138. ISBN 9780002199643.
Literatura
uredi- M. Radević, Biologija za 7. razred osnovne škole, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istočno Sarajevo, 2008.
Vanjski linkovi
uredi
- Zelembać na Reptile Databaseu
- Fotografije zelembaća na herp.it
- Fotografije zelembaća u Austriji
- Informacije i fotografije na herpetofauna.at