Wiener Musikverein

koncertna dvorana u Beču, Austrija

Wiener Musikverein (bos. Bečko muzičko udruženje), obično poznata po skraćenom nazivu Musikverein, je koncertna dvorana u gradskoj četvrti Innere Stadt u Beču. To je dom Bečkog filharmonijskog orkestra.

Zgrada Wiener Musikverein u centru Beča, gdje se svake godine izvode Novogodišnji koncerti Bečke filharmonije.

"Velika dvorana" (njem. Großer Saal), zbog svoje visoko cijenjene akustike, smatra se jednom od najboljih koncertnih dvorana na svijetu, zajedno s Konzerthaus u Berlinu, Concertgebow u Amsterdamu i Symphony Hall u Bostonu.[1] Izuzev Bostonske simfonijske dvorane,[2] nijedna od tih dvorana nije izgrađena u moderno doba uz primjenu arhitektonske akustike, i sve su dugačke, visoke i uskog oblika, čime podsjećaju na kutije za cipele.

Zgrada

uredi

Zgrada se nalazi na raskršću ulica Dumbastraße i Bösendorferstraße iza Hotela Imperial u blizini bulevara Ringstraße i rijeke Beč, između ulice Bösendorferstraße i gradskog trga Karlsplatz. Međutim, pošto je Bösendorferstraße relativno mala ulica, zgrada je bolje poznata kao Karlsplatz i Kärntner Ring (dio Ringstraße okretnice). Podignuta je kao nova koncertna dvorana koju vodi Gesellschaft der Musikfreunde (bos. Udruženje prijatelja muzike u Beču), na zemljištu koje je dao car Franjo Josip I Austrijski 1863. godine.

Planove je uradio danski arhitekta Teofil Hansen u neoklasičnom stilu starogrčkog hrama, uključujući koncertnu dvoranu i manju dvoranu za kamernu muziku. Zgrada je otvorena 6. januara 1870.[3] Glavni donator bio je Nikolaus Dumba, industrijalac i liberalni političar grčkog porijekla, kojem je u čast austrijska vlada dala ime jednoj od ulica oko Musikvereina.

 
Velika dvorana, poznata i kao Zlatna dvorana.

Großer Musikvereinssaal (Velika dvorana), ili Goldener Saal (Zlatna dvorana), duga je oko 49 m, široka 19 m, a visoka 18 m. Ima 1.744 mjesta za sjedenje i 300 za stajanje. Tamo je održan Skandalkonzert iz 1913. godine, a to je i mjesto održavanja godišnjeg Bečkog novogodišnjeg koncerta. Živa akustika Velike dvorane prvenstveno se zasniva na Hansenovoj intuiciji, jer se nije mogao osloniti na bilo kakve studije o arhitektonskoj akustici. Pravougaoni oblik i proporcije prostorije, te njene lože i skulpture omogućuju rane i brojne zvučne refleksije.

Originalna oprema se sastojala od historijskih orgulja koje je izgradio Friedrich Ladegast, a prvi recital za orgulje održao je Anton Bruckner 1872. godine. Današnje orgulje je 1907. godine prvobitno instalirala austrijska firma Rieger Orgelbau. Franz Schmidt ili Marcel Dupre, a obnovljene su 2011. godine.

Od 2001. godine zgrada je u fazi renoviranja, a nekoliko prostorija za vježbe Bečkog filharmonijskog orkestra je privremeno rezervisano u podrumu ove zgrade.

Događaji, upotreba i lokacija

uredi

Novogodišnji koncert Bečke filharmonije koji se tradicionalno odžava u zgradi Muzičkog udruženja Beča (Wiener Musikverein) od 1939. svjetski je poznat događaj. Godine 1924. orkestar je ovdje prvi put održao svoj Filharmonijski bal, koji se smatra jednim od najprestižnijih balova u Beču. Od 2006. do 2014. ovdje se održavao i godišnji koncert povodom Dana državnosti. Musikverein je također mjesto održavanja Bečkog festivala od 2019.

Neposredno uz muzički klub nalazi se stanica metroa Karlsplatz, koja povezuje linije U1, U2 i U4. Sa tramvajskim linijama 1 i 62 koje prolaze iznad zemlje i drugim linijama na Ringstrasse samo blok dalje, to je jedno od najprometnijih transportnih čvorišta u Beču. Godine 2011. predvorje između Künstlerhausa i Musikvereina dobilo je naziv Musikvereinsplatz po toj instituciji.[4]

Reference

uredi
  1. ^ Long, Marshall, "What is So Special About Shoebox Halls? Envelopment, Envelopment, Envelopment" Arhivirano 8. 8. 2017. na Wayback Machine, Acoustics Today, April 2009, pp. 21–25.
  2. ^ "The History of Symphony Hall". Boston Symphony Orchestra. Pristupljeno 12. 8. 2018.
  3. ^ "Großer Musikvereinssaal" (jezik: English). Wiener Musikverein. Arhivirano s originala, 22. 12. 2015. Pristupljeno 20. 12. 2015.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  4. ^ Michaela Schlögl: 200 Jahre Gesellschaft der Musikfreunde Wien. Der Wiener Musikverein. Styria Premium, Wien 2011. ISBN 978-3-222-13333-6