Wikipedia

Udruženi zločinački poduhvat

pravna doktrina

Udruženi zločinački poduhvat (UZP; engleski: Joint Criminal Enterprise) pravna je doktrina koju Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koristi u optužbama političkim i vojnim elitama za masovne ratne zločine počinjene tokom jugoslavenskih ratova u periodu od 1991. do 1999.

Zgrada Međunarodnog krivičnog suda u Haagu.

Ova doktrina smatra članove grupe individualno odgovornima za zločine koje počini grupa i podrazumijeva kaznenu odgovornost pojedinca za zločine počinjene od strane drugih lica u okviru zajedničkog plana ili svrhe.[1] Naprimjer, ako tri čovjeka izvrše pljačku banke, u kojoj jedan od pljačkaša ubije čuvara, zakon smatra sve trojicu krivim za ubistvo.[2]

Zajednički zločinački poduhvat je donekle sličan pravnoj doktrini komandne odgovornosti.

Definicija

uredi

Bez određenog stepena saradnje i koordinacije aktivnosti je praktično nemoguće počiniti zvjerstva kao što su genocid ili zločini protiv čovječnosti.[3]

Doktrina udruženog zločinačkog poduhvata se u međunarodnom pravu prvi put javlja u suđenjima ratnim zločincima nakon Drugog svjetskog rata, gdje se primjenjivala pod različitim nazivima (npr. zajednički cilj), pa i bez nekog određenog naziva.[4]

Žalbeno vijeće ICTY je 1999. u predmetu "Tadić" dalo prvu eksplicinu definiciju udruženog zločinačkog poduhvata, prema kojoj je za ovo krivično djelo neophodno kumulativno postojanje sljedeća tri elementa[4]:

  • množina lica,
  • postojanje zajedničkog plana, namjere ili cilja koji dovode do ili impliciraju činjenje zločina,
  • učestvovanje u zajedničkom poduhvatu koji podrazumijeva činjenje zločina.

Nakon II svjetskog rata

uredi

U postratnom periodu, sudovi koje su uspostavile britanske i američke snage u Njemačkoj, primijenile su ovu doktrinu na suđenjima protiv njemačkih nacista (vidi: Nirnberški proces). Italijanski Vrhovni sud primijenio je sličnu doktrinu na suđenjima italijanskim fašistima.[4]

Predmeti "koncentracionih logora"

uredi
 
Bivši čuvari logora Belsen tovare leševe na kamion (april 1945)

Vjerovatno najpoznatiji predmeti ratnih zločina nakon II svjetskog rata jesu predmeti "Koncentracionog logora Davhau", po kojem je odlučivao američki sud i predmet "Belsen", po kojem je odlučivao britanski vojni sud (oba suda su zasjedala u Njemačkoj). U ovim predmetima, optuženi su imali položaj u upravnoj hijerarhiji koncentracionih logora i na osnovu toga proglašeni krivim da su djelovali u izvršenju zajedničkog plana da se ubiju ili maltretiraju zarobljenici.[4]

Predmet "linčovanje u Essenu"

uredi

Predmet koji vjerovatno prikazuje najbližu vezu sa savremenim pojmom zajedničkog zločinačkog poduhvata je slučaj "Linčovanja u Essenu", kada je grupa Nijemaca linčovala tri britanska ratna zarobljenika u Essen-Westu 13. decembra 1944. Jedan od optuženih bio je i njemački kapetan, koji je tri britanska pilota stavio pod pratnju, koja je trebala da ih odvede do jedinice Luftwaffe radi saslušanja. Dok je pratnja sa zarobljenicima odlazila, kapetan im je naredio da se ne suprotstavljaju ako njemački civili budu zlostavljali zarobljenike. Naređenje je dato glasno sa stepenica kasarne tako da je gomila, koja se okupila, mogla jasno da čuje i razumije njeno značenje.

Dok su zarobljenici sprovođeni jednom od glavnih ulica gomila oko njih je rasla, te je počela da ih udara i gađa kamenjem. Naposljetku, kada su došli do mosta, vazduhoplovci su bačeni preko ograde; jedan od pilota je poginuo od pada; drugu dvojicu su usmrtili hici sa mosta i gomila koja ih je dotukla. Petorica od sedam optuženih: njemački kapetan, vojnik koji je bio u pratnji zarobljenika i tri civila "proglašena su krivim (za ubistvo) jer je svaki od njih na jedan ili drugi način učestvovao u maltretiranju koje je na kraju dovelo do smrti žrtava, mada nije tačno dokazano da je ijedan od optuženih pojedinačno pucao ili zadavao udarce koji su prouzrokovali smrt."[4]

Bivša Jugoslavija

uredi

Optužbe srpskim vođama

uredi

Tužilaštvo smatra da je zajednički zločinački poduhvat srpske političke i vojne elite bio na djelu između 1. augusta 1991. i kraja decembra 1995.[5] U optužbama srpskim vođama za zajednički zločinački poduhvat, pominje se genocid i namjera stvaranja Velike Srbije.[5] Cilj udruženog zločinačkog poduhvata u Bosni i Hercegovini bio je, prema navodima optužnice protiv Jovana Ostojića, da se "...povežu dijelovi BiH koji su naseljeni srpskim stanovništvom" i stvori zasebna država iz koje bi većina nesrpskog stanovništva bila iseljena.[6] Udruženi zločinački poduhvat podrazumijeva i sistematske napade na hrvatsko, bošnjačko i drugo nesrpsko civilno stanovništvo u Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji, Bosni i Hercegovini i Vojvodini, sa ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa većeg dijela Bosne i Hercegovine, trećine teritorije Hrvatske, kao i iz dijelova Vojvodine.[7]

Prema navodima suda, u zajednički zločinački poduhvat su bili uključeni[5]:

 
Teritorije pod kontrolom srpskih snaga u Jugoslovenskim ratovima

Saučesništvo u zajedničkom zločinačkom poduhvatu uključuje i "srpske snage", pod kojima se podrazumijeva Jugoslovenska narodna armija (JNA), kasnije Vojska Jugoslavije (VJ), novoformirana srpska Teritorijalna odbrana BiH i Hrvatske, Vojska Republike Srpske Krajine, Vojska Republike Srpske, Teritorijalna odbrana Srbije i Crne Gore, policija Srbije i Republike Srpske, uključujući i državnu bezbjednost, specijalne policijske snage Krajine, poznate kao "Martićevci", kao i sve srpske paravojne formacije i dobrovoljačke jedinice.[5]

Optužbe hrvatskim vođama

uredi

Sa hrvatske strane je optužena nekolicina generala i ratnih vođa za učešće u udruženom zločinačkom pothvatu sa ciljem da etnički očiste dijelove Bosne i Hercegovine, koju je trebalo priključiti "Velikoj Hrvatskoj".[8] Haško tužiteljstvo također smatra da je udruženi zločinački poduhvat hrvatskog vodstva bio na djelu za vrijeme akcije "Oluja".[9]

Među optuženima su:

Sudija je napomenuo i da su neki preminuli hrvatski lideri također bili uključeni u zločinački poduhvat:

Tačno je da gospodin Tuđman nije optužen, pošto je mrtav, ali da je živ, bio bi ovdje na optuženičkoj klupi. General Bobetko, da je živ, bio bi na optuženičkoj klupi. To treba imati u vidu kada se govori o udruženom zločinačkom poduhvatu.[8]

– Sudija Jean-Claude Antonetti

Udruženi zločinački poduhvat zvaničnika Herceg-Bosne

uredi
 
MKSJ je u presudi zaključio da je postojao plan stvaranja hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ujedinjenje hrvatskog naroda djelomično u granicama nekadašnje Banovine Hrvatske iz 1939.[10][11]

Udruženi zločinački poduhvat zvaničnika Herceg-Bosne se odnosi na presudu koju je donio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u predmetu Tužilac protiv Jadranka Prlića i drugih.

Žalbeno vijeće suda je potvrdilo skoro sve osuđujuće presude koje je Pretresno vijeće izreklo Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću u odnosu na događaje koji su se desili u Hrvatsko-bošnjačkom sukobu.[12] Među zločinima za koje su osuđeni su ubistva civila, masovna hapšenja i zlostavljanja Bošnjaka na logorima pod kontrolom HVO-a, uništavanje civilnih objekata i kulturne baštine, sistemsko protjerivanje, blokiranje humanitarnih konvoja.[13]

Prlić, Stojić, Praljak, Petković, Ćorić, i Pušić su nakon presude Žalbenog vijeća u predmetu Prlić i drugi ostali osuđeni za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona ili običaja ratovanja i teške povrede Ženevskih konvencija. Pretresno vijeće je utvrdilo da je sredinom januara 1993. počeo da postoji udruženi zločinački poduhvat (ili UZP) s ciljem stvaranja hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda u granicama nekadašnje Banovine Hrvatske iz 1939.[14] Po mišljenju Pretresnog vijeća, zajednički zločinački cilj je imao "dominaciju Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva".[13] Žalbeno vijeće potvrdilo kazne zatvora za osuđenike, ukupno 111 godina zatvora. Prema zaključku sudije, zločini su imali obrazac ponašanja i nisu djelo "šačice neodgovornih vojnika", te da je plan za njegovo sprovođenje bilo potrebno promijeniti nacionalnu strukturu područja za koje se tvrdilo da pripadaju Herceg Bosni.[15]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "John Ciorciari, Joint Criminal Enterprise and the Khmer Rouge Prosecutions". Arhivirano s originala, 14. 12. 2009. Pristupljeno 5. 1. 2010.
  2. ^ Atrocities in Yugoslavia unraveled much later
  3. ^ Gunel Guliyeva, THE CONCEPT OF JOINT CRIMINAL ENTERPRISE AND ICC JURISDICTION (dobavljeno 29.12.2009.)
  4. ^ a b c d e Jasmina Pjanić, Udruženi zločinački poduhvat (dobavljeno 29.12.2009.)
  5. ^ a b c d Šešelj ICTY Case information sheet (dobavljeno 10.07.2009.)
  6. ^ "Ostojić: Udruženi zločinački poduhvat s haškim optuženicima". Arhivirano s originala, 1. 10. 2021. Pristupljeno 5. 1. 2010.
  7. ^ Šešelj - učesnik u zajedničkom zločinačkom poduhvatu[mrtav link]
  8. ^ a b Maratosnko svjedočenje Slobodana Praljka
  9. ^ Haag dokazuje "udruženi zločinački poduhvat" transkriptima s Brijuna
  10. ^ Zarkov, Dubravka; Glasius, Marlies (14. 4. 2014). Narratives of Justice In and Out of the Courtroom: Former Yugoslavia and Beyond (jezik: engleski). Springer Science & Business Media. ISBN 978-3-319-04057-8.
  11. ^ "Predmet "Prlić i drugi": Potvrđene kazne, ukupno 111 godina zatvora". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 28. 5. 2020.
  12. ^ "MKSJ izrekao svoju posljednju presudu u žalbenom postupku u predmetu Prlić i drugi | Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju". www.icty.org. Pristupljeno 17. 2. 2020.
  13. ^ a b "Sažetak presude Žalbenog vijeća u predmetu Prlić i drugi" (PDF). International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia.
  14. ^ Zarkov, Dubravka; Glasius, Marlies (14. 4. 2014). Narratives of Justice In and Out of the Courtroom: Former Yugoslavia and Beyond (jezik: engleski). Springer Science & Business Media. ISBN 978-3-319-04057-8.
  15. ^ "Predmet "Prlić i drugi": Potvrđene kazne, ukupno 111 godina zatvora". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 20. 2. 2020.

Vanjski linkovi

uredi
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Udruženi_zločinački_poduhvat&oldid=3646338"