Valentin Ćorić

političar i osuđeni ratni zločinac

Valentin Ćorić (rođen 23. juna 1956) jest bosanskohercegovački i hrvatski političar i bivši zvaničnik Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudio ga na 16 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[1][2]

Valentin Ćorić
Valentin Ćorić.jpg
Valentin Ćorić 2017. na suđenju u MKSJ
Rođenje (1956-06-23) 23. juni 1956 (66 godina)
NacionalnostHrvat
Državljanstvo
ObrazovanjeInženjerstvo
Zanimanjepolitičar
Godine aktivnosti1992–1995.
ReligijaRimokatoličanstvo
Krivični statusRatni zločinac

BiografijaUredi

Valentin Ćorić rođen je 23. juna 1956. u Paoči, blizu Čitluka, u NR Bosni i Hercegovini (FNRJ). Diplomirao je inženjerstvo koje je upotrijebio radeći u rudnicima boksita u Čitluku. Prešao je iz rudarstva u vojsku kada je postao zapovjednik kasarne za obuku u Krvavicama u Hrvatskoj. Godine 1992. imenovan je zamjenikom za sigurnost i zapovjednikom vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO). Krajem 1993. godine postao je ministar unutrašnjih poslova u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni.[1][2]

SuđenjeUredi

OptužnicaUredi

Prema optužnici, Ćorić je do aprila 1994. bio "član organizacije u sjeni čiji je cilj bio stvoriti etnički čistu teritoriju koja će biti pripojena i spojena u Veliku Hrvatsku". Sud je optužio Ćorića za "izazivanje političke, etničke i vjerske mržnje, a istovremeno je koristio silu, zastrašivanje i teror (uglavnom masovnim hapšenjima tokom kojih su ljudi ubijani) kako bi etnički istjerao nehrvate sa teritorija pod kontrolom HVO-a".[1][2]

OptužbeUredi

Preuzeto iz saopštenja za javnost UN-a:

  • devet tačaka za teške povrede Ženevskih konvencija (hotimično ubistvo; nečovječno postupanje (seksualni napad); protivpravna deportacija civila; protivpravno premještanje civila; protivpravno zatočenje civila; nečovječno postupanje (uslovi zatočeništva); nečovječno postupanje; opsežno uništavanje imovine, neopravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno; prisvajanje imovine, neopravdano vojnom nuždom, i provedeno nezakonito i bezobzirno).
  • devet tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja (okrutno postupanje (uslovi zatočeništva); okrutno postupanje; nezakonit rad; bezobzirno uništavanje gradova, mjesta ili sela ili razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili namjerno oštećenje institucija) posvećen religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine; nezakonit napad na civile; nezakonito nanošenje terora civilima; okrutno postupanje) i
  • osam tačaka za zločine protiv čovječnosti (progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; ubistvo; silovanje; deportacija; nehumana djela (prisilno premještanje); zatvaranje; nehumana djela (uslovi zatočenja); nehumana djela).[1][2]

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ a b c d Profile Archived 2006-12-31 na Wayback Machine, trial-ch.org. Pristupljeno 10. 4. 2015.
  2. ^ a b c d Profile, haguejusticeportal.net. Pristupljeno 3. 8. 2015.