Minutni volumen

(Preusmjereno sa Srčani volumen)

Minutni volumen srca (MVS) je volumen krvi koji srčana komora upumpava u jednoj minuti.[2][3]

Glavni faktori uticaja na minutni volumen (cardiac output) – srčana stopa i udarni volumen (stroke volume), od kojih su oba također promjrnjiva[1]

Gledanu u različitim jedinicama, kao što su dm3/min (1 dm3 iznosi do 1000 cm3 ili 1 litru). Srednji minutni volumen srca u mirovanju, kod mušlaraca je 5,6 L/min, a 4,9 L/min kod žena[4].

Proračun uredi

Minutni volumen srca ( ) ovisi o udarnom volumnu ( ) i frekvencije otkucaja srca ( ):

  =   ×  ,

pri čemu je udarni volumen krvi količina koja je potisnuta u jednoj komori sistole. Postoji nekoliko načina za određivanje kliničkih MVS, od invazivne unutarsrčanekateterizacije do neinvazivnog mjerenje arterijskog pulsa.

Klinički značaj uredi

Glavna uloga srčanog transporta krvi kroz tijelo je dostavljanje kisika i nutrijenata i drugih materija u ćelije, kako bi se osigurao njihov opstanak i pravilno funkcioniranje i uklanjanje otpadnih materija. Srce pumpa krv uarterije, koja je u njega došla iz venskog sistema, tako da je količina krvi koja dolazi u srce minutni volumen. Međutim, oni imaju važnu ulogu za podmirivanje potreba za kisikom u ćelijama, kao i kapacitetu arteriovenskog sistema, odnosno krvotoka. Povećane potrebe organizma za kisikom, povećaju protok krvi kroz vene do srca. Vene u tijelu reguliraju protok krvi do srca putem aktivne vazodilatacije i vazokonstrikcije, čime se povećava ili smanjuje cirkulacijski otpor.

Ako se srčani volumen povećava u netrenirane zdrave osobe, on ima maksimalni doprinos povećanju broja otkucaja srca. Također, promjene u položaju tijela, povećana aktivnost simpatičkog i smanjena aktivnost parasimpatičkog nervnog sistema može povećati minutni volumen. Učestalost srčanog ritma može varirati za faktor 3, između 60 i 180 otkucaja u minuti, a minutni volumen može biti između 70 i 120 ml, što je variranje samo za faktor 1,7.[5][6][7] Parametar koji je u vezi sa udarnim volumenom je istisna frakcija, što znači da je udio istisnutog volumena lijeve komore za vrijeme kontrakcije u fazi istiskanja srčanog ciklusa ili sistole u pozitivnom odnosu sa minutnim volumenom. Prije sistole, lijeva komora se ispuni potrebnom količinom krvi, poznatom kao krajnji dijastolni volumen (ADF). Sistola lijeve komore skuplja i steže krv na minimum volumena, koji se zove krajnji sistolni volumen (KSV), jer nije potpuno prazna. Istisnuta frakcija zavisi od krajnjeg dijastolnog volumena u komori, koji može biti promijenjen zbog bolesti komore i na taj način nenormalno proširen. Međutim, ona može ostati na konstantnom minutnom volumenu, unatoč dilataciji lijeve komore i poremećene kontrakcije, odnosno može to nadoknaditi povećanim krajnjim volumenom dijastole.

Udarni volumen:   =   
Istisni dio:   = (  /  ) × 100 %
Minutni volumen srca:   =   ×  
Srčani indeks:   =   /površina tijela (  =   ×  )
  = frekvencija srca, izražena kao broj otkucaja u minuti;
  = površina tijela u kvadratnim metrima

Bolestikardiovaskularnog sistema, naprimjer visok krvni pritisak i zatajenje srca, često su povezane sa promjenama minutnog volumena srca. Može doći do povećanja u MVS, naprimjer pri infekcijama,sepsi ili njegovom smanjenju, kao što je u kardiomiopatijama i zatajenju srca. Precizna identifikacija MVS je važna u kliničkoj medicini za poremećaje i diagnosticiranje, a koristi se u određivanju odgovarajućih tretmana.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Betts, J. Gordon (2013). Anatomy & physiology. str. 787–846. ISBN 1938168135. Pristupljeno 11. 8. 2014.
  2. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996). Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo. ISBN 9958-21-091-6.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Guyton, Arthur C.; John E. (John Edward) (2006). Textbook Of Medical Physiology (11th izd.). Philadelphia: Elsevier Inc. ISBN 0-7216-0240-1.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Levy, Matthew N.; Berne, Robert M. (1997). Cardiovascular physiology (7th izd.). St. Louis: Mosby. ISBN 0-8151-0901-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Rowell, Loring B. (1993). Human cardiovascular control. Oxford [Oxfordshire]: Oxford University Press. ISBN 0-19-507362-2.
  7. ^ Braunwald, Eugene (1997). Heart disease: a textbook of cardiovascular medicine (5th izd.). Philadelphia: Saunders. ISBN 0-7216-5666-8.