Wikipedia

Snježna sova

krupna vrsta sove iz porodice pravih sova

Snježna sova, poznata i kao arktička sova ili bijela sova (latinski: Bubo scandiacus), jest krupna vrsta sove iz porodice pravih sova (Strigidae). Nastanjuje tundre sjevernih dijelova Evroazije i Sjeverne Amerike. Živi na visinama od nivoa mora pa do 1.100–1.500 metara nadmorske visine.[1] U Americi tokom sezone gniježđenja živi južno do obalskog dijela zapadne Aljaske, sjevernog Yukona i Mackenzieja, južnog Keewatina, sjeveroistočne Manitobe, sjevernog Québeca i Labradora, dok se tokom zime može vidjeti sve do južne Kanade i sjevernih dijelova Sjedinjenih Američkih Država. Kad je riječ o Evropi i Aziji, naseljava sjeverne dijelove Evroazije, južno do kraja tundri, a rijetko se viđa na Britanskim ostrvima i Islandu, dok zimu provodi južno do Islanda, Britanskih ostrva, sjeverne kontinentalne Evrope, središnje Rusije, sjeverne Kine i Sahalina.

Snježna sova
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredAves
RedStrigiformes
PorodicaStrigidae
RodBubo
VrstaB. scandiacus
Dvojno ime
Bubo scandiacus
(Linnaeus, 1758)
Karta rasprostranjenosti      Stanište za vrijeme zime     Areal gniježđenja tokom ljeta
Karta rasprostranjenosti      Stanište za vrijeme zime     Areal gniježđenja tokom ljeta
Sinonimi
  • Strix scandiaca (Linnaeus, 1758)
  • Strix nyctea (Linnaeus, 1758)
  • Nyctea scandiaca (Linnaeus, 1758)

Mužjak ove sove gotovo je potpuno bijel, dok ženke imaju brojne crne fleke po perju. Mladunci imaju potpuno crno perje, koje se, kako rastu, postepeno mijenja u bijelu boju. Facijalni disk izražen je kod ženke, dok je kod mužjaka slabo vidljiv i stapa se s ostatkom tijela, koji je karakterističan i jedinstven po tome što sadrži čekinje i sitno perje koje utiče na smanjenje odsjaja, budući da je kod svih jedinki glava čiste bijele boje. Visoka je u prosjeku 52–71 centimetara, s rasponom krila 125–150 centimetara, a prosječna težina snježne sove kreće se od 1,6 do 3 kilograma.

Uglavnom se gnijezdi pri tlu, a glavni dio njene ishrane čine sitni glodari, među kojima su najčešći zečevi, bizamski pacovi, mrmoti, vjeverice, kunići, rakuni, prerijski psi, pacovi i krtice, ali se nerijetko na jelovniku mogu naći i ptice, prvenstveno patke, barske koke, gnjurci, šljukarice, kao i fazani, tetrijebi i pjevačice. Donedavno je bila jedini član posebnog roda Nyctea, ali su studije iz 2002, izučavajući mitohondrijsku DNK, pokazale da je snježna sova veoma bliska rodu Bubo, gdje je sada i svrstana.

Etimologija

uredi

Dobila je ime zahvaljujući boji svog perja, kao i prostoru koji naseljava. Ova vrsta evolucijski se prilagodila sjevernom dijelu sjeverne hemisfere i prostorima tundre koji su većim dijelom godine pokriveni snijegom – procesima divergentne evolucije polako su se mijenjale morfološke karakteristike kako bi se vrsta prilagodila novom arealu, što je rezultiralo bjelinom perja.[2][3] Kad je riječ o latinskom imenu ove vrste, ime roda Bubo latinski je naziv za buljinu, dok je scandiaca novolatinsko ime Skandinavije.[4]

Sistematika

uredi

Ovo je bila jedna od mnogobrojnih vrsta ptica koju je Carl von Linné opisao u 10. izdanju Systema Naturae iz 1758,[5] u kojem joj je dao binominalno ime Strix scandiaca.[6] Vrsta je potom prebačena u zasebni monotipski rod Nyctea. Međutim, studije iz 2002. koje su upoređivale sekvence citohroma b mitohondrijske DNK (mtDNK)[7] potvrdile su da je snježna sova veoma slična pripadnicima roda Bubo, pa je monotipski rod Nyctea pripojen rodu Bubo.[8] Ipak, neki naučnici osporavaju ovu klasifikaciju, preferirajući i dalje binominalno ime Nyctea scandiaca.[9]

Danas ne postoje podvrste snježne sove; međutim, izumrla, robusnija snježna sova, s približno 2% dužim i 6% debljim kostima od današnje snježne sove, poznata je na osnovu glacijalnih naslaga na jugu Francuske, a opisana je kao Nyctea scandiaca gallica.[10]

Geografske varijacije

uredi

Varijacija je mala širom holarktičkog areala rasprostranjenja, vjerovatno zbog nomadskih navika i disperzivnosti ove ptice. Genetička analiza populacije nije otkrila filogeografske strukturne promjene u tri različite geografske regije – Skandinaviji, istočnom Sibiru i sjevernim dijelovima Sjeverne Amerike, niti visoke nivoe protoka gena u skorašnjoj prošlosti i sadašnjosti.[11]

Srodne vrste

uredi

Najbliži rođak ove sove nije jasno definiran, ali molekularna istraživanja pokazuju da bi američka buljina (Bubo virginianus) mogla biti njena evolutivna sestrinska vrsta,[12][13] budući da je procijenjeno da su se ove dvije vrste odvojile prije otprilike četiri miliona godina.[13] Ove dvije vrste vrlo su slične po načinu oglašavanja i imaju sličan broj i strukturu hromozoma i makro-autozoma;[14] ipak, razlike u perju i skeletu[15] dovele su do toga da neki naučnici smjeste snježnu sovu u monotipski rod Nyctea.[16][17] Nedavno uspješno međusobno ukrštanje, u zatočeništvu, mužjaka snježne sove i ženke buljine (Bubo bubo), potvrđuje blisku evolutivnu vezu s ušatim sovama.

Opis

uredi
 
Mužjak snježne sove s jasno izraženim čekinjama

Ova krupna sova lako je uočljiva. Kao i kod svih sova, i kod ove je vrste mužjak nešto sitniji od ženke. Odrasla jedinka visoka je od 52 do 71 centimetra, s rasponom krila 125–150 centimetara. Ženke su u prosjeku velike 63, a mužjaci 58 centimetara, dok prosječna težina snježne sove varira između 1,6 i 3 kilograma, s tim da je prosječna težina mužjaka 1.700 grama, dok je ženka teška u prosjeku 2.100 grama.

Postoje značajne varijacije u obojenosti perja u zavisnosti od spola, starosti i individualne jedinke,[18] tako da prekrivenost crnim tačkama i šarama može varirati u rasponu 0–50%.[19] Pored snježne sove, ova pojava uočena je jedino kod kukuvije, dok se kod ostalih vrsta sova ne javlja.[20] Ipak, odrasli mužjak uglavnom je čiste bijele boje, čime se savršeno stapa s okolinom, dok ženka i ptići imaju pojedine dijelove perja koji su nijanse crne i sive boje. Kod mladih, tamna obilježja u vidu tačaka mogu da dominiraju. Međutim, bez obzira na spol, lice, vrat i gornji dio grudi snježnobijele su boje, a facijalni disk izražen je kod ženke, dok je kod mužjaka slabo vidljiv i stapa se s ostatkom tijela.[21] Premda nije uočljiv, facijalni disk pokazuje karakteristične adaptacije na sredinu u kojoj ova sova živi. Brojne i duge čekinje i sitno perje vire iz facijalnog diska, što utiče na smanjenje odsjaja, budući da je kod svih jedinki glava čiste bijele boje. Ova osobina nije primijećena kod drugih vrsta sjevernih sova koje su također izložene snijegu i niskim temperaturama, ali žive u šumama.[21]

Ima gusto perje s nogama prekrivenim dugačkim bijelim perjem koje je štiti od hladne sjeverne klime. Glava joj je krupna i zaokrugljena, s očima zlatnožute boje, te je crni kljun prekriven paperjem. Za razliku od ostalih sova, perje na ušima nije toliko izraženo i podignuto. Prosječni životni vijek u divljini iznosi deset godina.[22] Snježna sova jedna je od najvećih, a u Sjevernoj Americi i u prosjeku je najteža vrsta sova.

Stoički podnosi hladnoću i rijetko traži zaklon od mraza i jakih vjetrova. Perje je tako učinkovito štiti da odrasla jedinka može podnijeti i temperature od 40 stepeni ispod nule.[23] Naučnici kažu da je podjednako dobro zaštićena od hladnoće kao polarne lisice.

  •  
    Portret snježne sove
  •  
    Oči snježne sove
  •  
    Bijeli facijalni disk odudara od šarenog perja kod ženke (Holandija)

Paleobiologija

uredi

Pleistocenski ostaci ove sove mogu se naći na brojnim lokacijama u Sjevernoj Americi, među kojima su rt Princa od Velsa, ostrvo svetog Lovrijenca, kao i Illinois te grofovija Emmons u Sjevernoj Dakoti.[24] Kad je riječ o Kanadi, ostaci su pronađeni u Gatineau (Québec).[25]

Prije otprilike 20.000 godina naseljavala je i prostore gotovo čitave kontinentalne Evrope, uključujući Austriju, Azerbejdžan, Češku, Slovačku, Francusku, Njemačku, Mađarsku, Italiju i Španiju.[24] U Francuskoj su tokom arheoloških iskopavanja na nekoliko lokacija u ravnicama Akvitanije pronađene kosti ove ptice. Neki od lokaliteta na kojima su pronađene kosti jesu Bois-Ragot u departmanu Vienne, Saint-Germain-de-la-Rivière, Abri Faustin u Girondi, abri de la Madeleine i željeznička stanica Couze u Dordogni. Analizom ovih ostataka arheozoolozi došli su do zaključka da su lovci-skupljači iz magdalenijenske kulture lovili ovu vrstu. Oni su po svoj prilici koristili meso snježne sove za ishranu, dok su njene kosti i perje koristili za izradu koštanih alatki ili ukrašavanje. Kandže su se također koristile kao ukras za koplja, ali i kao kremen.[26] Pored ovoga, dokazi postojanja snježne sove u Francuskoj u paleolitu predstavljaju i crteži na zidovima pećina Portel[27] i Trois Freres.[28]

U kasnom pleistocenu rasprostranjenost ove ptice proširila se južno sve do Bugarske i većeg dijela Apeninskog poluostrva. U pećini Kozarnika, na sjeverozapadu Bugarske, pronađeni su ostaci 43 vrste ptica, od kojih brojne vrste danas uopšte ne naseljavaju ove dijelove Evrope, a među kojima je i snježna sova.[1] Riječ je o periodu 80.000–16.000 godina prije nove ere, kad je ledeni pokrivač dosezao i do srednje Evrope, pa je areal rasprostiranja snježne sove bio znatno veći.[28]

Rasprostranjenost

uredi

Gnijezdi se u arktičkim tundrama najsjevernijih dijelova Aljaske, sjeverne Kanade, uključujući Grenland, i većem dijelu sjeverne Evroazije. Privlače je otvorene oblasti poput priobalnih dina i prerija koje podsjećaju na tundru. Prijavljeno je da živi na jugu sve do sjeverne Kine, južne Rusije, kao i u južnijim američkim saveznim državama poput Teksasa, Georgije i zemalja Meksičkog zaliva. Od 1967. do 1975. razmnožavala se i na Šetlandskim ostrvima, gdje je danas gotovo više nema. Ženke su ljeto provodile na ovom ostrvu sve do 1993, ali su danas na Britanskim ostrvima samo povremeni zimski posjetioci Šetlandskih ostrva, Vanjskih Hebrida i Cairngormsa.[29] Kad je riječ o srednjim i južnim dijelovima Evrope, snježna sova zabilježena je u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i na Balkanu kao rijedak zimski posjetilac.[30]

Amerike

uredi

Areal gniježđenja

uredi

Naseljava širine između 60⁰ i 82⁰ SGŠ, što je najčešće povezano s rasprostranjenosti leminga, mada ponekad i s drugim vrstama sisara i morskih ptica. U Sjevernoj Americi može se naći na zapadnim Aleutima i ostrvu Hall, kao i od sjeverne Aljaske, preko Kanadskog arktičkog arhipelaga sjeverno do ostrva Ellesmere, južno do obalskog dijela zapadne Aljaske, sjevernog Yukona[31] i Mackenzieja, južnog Keewatina, sjeveroistočne Manitobe, sjevernog Québeca i Labradora.[32]

Mjesta za razmnožavanje nisu uvijek zauzeta tokom cijele godine, a razlog za to je fluktuacija hrane i same nomadske navike ove sove. Vjerovatno prvo gnijezdo koje su nedomoroci ikada zabilježili u Sjevernoj Americi bilo je locirano na Grinnell Landu, na 82⁰ 40' SGŠ 20. juna 1876.[33]

Areal zimovanja

uredi

Kad je hrane u izobilju, snježna sova jedna je od rijetkih ptica grabljivica koja je sposobna izdržati arktičke zime, bilo u kopnenoj, bilo morskoj sredini, pa je tako zabilježeno da je jedna jedinka zimovala na čak 82⁰ SGŠ.[23][34][35][36] Premda je u stanju zimovati na geografskim širinama na kojima se gnijezdi, tokom zime nerijetko se viđa južno sve do južne Kanade i sjevernih dijelova Sjedinjenih Američkih Država, mada je prava rijetkost vidjeti je južno do srednje Kalifornije, Colorada, Floride, Georgije, Kentuckyja, Louisiane, Nevade, Oklahome, Južne Karoline, Teksasa i Utaha.[33]

Na Bermudima je viđena dva puta 1843, a nakon toga zabilježena je tek 2013.[33] Jedinka snježne sove sletjela je u februaru 1886. na parobrod Nove Škotske pod nazivom Ulunda na samoj ivici Grand Banksa, više od 600 km daleko od najbližeg kopna. Bila je zarobljena, a kasnije sačuvana u Muzeju Nove Škotske.[37]

Pojavila se u Spring Hilu (Tennessee) u januaru 2009, što je prvo zabilježeno viđenje ove vrste u Tennesseeju od 1987.[38] Također su značajne i masovne zimske migracije tokom 2011. i 2012, kad je hiljade snježnih sova zabilježeno na raznim lokacijama u Sjedinjenim Američkim Državama. Zabilježena su jata širom atlantske i pacifičke obale, u 35 američkih saveznih država i u svim južnim kanadskim pokrajinama, uključujući jedinke viđene južno do Arkansasa, Oklahome, Teksasa, Utaha i Sjeverne Karoline.[39] Ovo je potom bilo praćeno znatno većom migracijom 2013. i 2014, kad je snježna sova prvi put viđena na Floridi.[40][41] Također je viđena u Berkeley Townshipu (New Jersey) krajem 2014.[42]

Svijet

uredi

Areal gniježđenja

uredi

Naseljava prostore od sjevernog Grenlanda, Skandinavije i Rusije južno do kraja tundri Evroazije i Komandorskih ostrva. Rijetko se viđa na Britanskim ostrvima i Islandu,[17][43][44] a ranije je naseljavala i Šetlandska ostrva.[45][46][47]

Areal zimovanja

uredi

Zimski areal snježne sove van prostora Amerikâ nešto je različit od njenog areala gniježđenja, tako da zimu može provoditi južno do Islanda, Britanskih ostrva, sjeverne kontinentalne Evrope, srednje Rusije, sjeverne Kine i Sahalina.[44] Kao slučajni prolaznik može se vidjeti u istočnoevropskim zemljama, na Azorima, u Mediteranu, Iranu, sjeverozapadnoj Indiji i Japanu.

Migracija

uredi

Uglavnom je migratorna vrsta, s tim da pojedine jedinke ostaju na ili u blizini mjesta razmnožavanja. Velika razlika u brojnosti, starosti i spolu čini svaku godinu drugačijom i vodi do raznih spekulacija o populacijskoj demografiji i rasprostranjenosti. Vjeruje se da snježna sova migrira južno od svog arktičkog areala gniježđenja kad populacija leminga ima tendenciju opadanja. Povremeno se dešava da snježne sove migriraju dvije zime zaredom, s tim da druga migracija uključuje manji broj jedinki.[48]

Ovakva vjerovanja donekle su i opravdana, budući da se snježna sova za vrijeme gniježđenja gotovo isključivo hrani leminzima. U Sjevernoj Americi su, naprimjer, zabilježene 24 velike invazije između 1833. i 1945, u različitim regijama i na različitim geografskim širinama.[49] Ove invazije povezane su sa značajnim povećanjima brojnosti populacija snježnih lisica i drugih predatora leminga, što je dovelo do zaključka da se snježna sova seli kad nema dovoljno leminga, što je otprilike na svakih 3–5 godina. Sve ovo dovelo do je ideja i zamisli da se migracije snježne sove mogu predvidjeti.[49] I zaista, tokom nekih godina predviđene su velike migracije ove sove južno od njenog areala gniježđenja do južne Kanade i sjevernih dijelova Sjedinjenih Američkih Država. Migratorna jata uglavnom su sastavljena od mladih jedinki, obično starih otprilike pet mjeseci, mada se nerijetko javljaju i odrasle jedinke različite starosti.[50] Sove obično stižu u areale zimovanja krajem oktobra i početkom novembra,[33][49][51][52] ali je u nekim godinama ovaj termin raniji. Zasad ne postoji kvantitativna definicija migracije, budući da amplituda brojnosti može varirati od migracije do migracije.

Ponekad je veza između snježnih sova i ciklusa brojnosti leminga uvjerljiva, ali ponekad nije. Ne postoji veliki skup sinhronih podataka koji povezuje brojnost leminga s produktivnosti snježnih sova. Istraživanja brojnosti leminga u sjevernim dijelovima Aljaske pokazala su da ova sinhroniziranost zapravo ne postoji,[53] dok su slične studije u ostalim oblastima Kanade dale različite rezultate.[54] Razlozi migracija velikih razmjera nisu poznati, ali hrana i vremenske prilike svakako imaju značajnu ulogu. Jedna je činjenica ipak konzistentna: kad god se velike migracije dese, one su uglavnom sačinjene od jedinki mlađih od godinu dana – pokazatelj da su populacije leminga bile izuzetno brojne tokom sezone gniježđenja prije jesenje migracije i da su snježne sove imale produktivnu sezonu razmnožavanja.[55] Također je primijećeno da mužjaci uglavnom migriraju najjužnije, dok ženke ostaju bliže arealu gniježđenja, što je pripisano socijalnoj dominaciji, budući da su ženke dominantne nad mužjacima.[56] U Evropi su ovakve ciklične migracije snježnih sova rijetke, vjerovatno zbog male površine pod tundrom u ovoj oblasti.[44]

Stanište

uredi

Tokom sezone gniježđenja i razmnožavanja, ova sova naseljava arktičku tundru širom njenog cirkumpolarnog kruga. Ovo uključuje i pustinjsku arktičku tundru, vlažnu i obalsku tundru, kao i arktička ostrva. Rijetko se viđa u unutrašnjim oblastima pod tundrom, područjima pod žbunjem i prostorima blizu granice šuma. U svim arktičkim staništima preferira oblasti s izrazitim brežuljcima na kojima gradi gnijezdo, odmara se tokom dana i vreba plijen. Često će se nastaniti u manje privlačna staništa ako je u njima hrana u izobilju, poput močvara, rijeka i jezera.[44][51][57]

Za vrijeme proljetnih i jesenjih migracija preferira otvorena staništa poput obala i prerija. Ipak, neke jedinke, kad su u nuždi, prelijeću i šume i planine kako bi stigle do tundre za proljetno gniježđenje ili otvorenih staništa za zimovanje.

Zimu provodi od snježnih tundri i otvorenih, zaleđenih voda, južno do lovišta, farmi, obala, močvara, velikih šuma i gradova koji se graniče s otvorenim poljima.[51][58][59][60][61] Južno od tundre, naseljava otvorene ravne površine koje podsjećaju na tundru,[62] i to uglavnom pašnjake ili obradive površine s dosta stubova, na kojima provodi veći dio vremena i vreba plijen.[63]

Iako primarno nije morska ptica, poznato je da može provoditi zimu i u obalnim područjima južno od areala gniježđenja, kao i u oblastima otvorenih voda na Arktiku, pa je tako čest posjetilac brodova, na kojima provodi i do nekoliko dana.[64][65][66] U otvorenim vodama najčešće se hrani morskim pticama, prvenstveno morskim patkama i njorkama.[66][67][68]

Ponašanje

uredi

Kretanje

uredi

Odrasla jedinka bipedalna je i često hoda do gnijezda ako se ono nalazi na zemlji. Također može i šetati okolo u potrazi za mogućim plijenom. Može trčati po potrebi, a može i skakati, koristeći se raširenim krilima kako bi održala ravnotežu. Mladunci su u potpunosti bipedalni i koordinirani prije operjavanja i osamostaljivanja.[69]

 
Snježna sova u letu

Način letenja varira i uglavnom je ležeran, sličan letu ostalih velikih sova, a slično ritskoj sovi, let snježne sove podsjeća na plivanje kroz zrak. Kad juri ptičji plijen, jedinke svoje vrste ili kad brani teritoriju od predatora, let je brz, prav i jak, sličan sokolovom. Pored toga, u slučaju da brani svoje gnijezdo, kruži oko prijetnje na velikim visinama i velikom brzinom zaroni ka dolje, uglavnom napadajući neprijatelja otpozadi. U slučaju da je na velikim visinama, može da, poput mišara, lagano jedri zrakom, ili da se naprasno spusti i stropošta s odmarališta na plijen koji se nalazi na zemlji. Dok leti visoko iznad tundri ili drugog otvorenog terena, gdje je vjetar uglavnom jak, često lebdi, održavajući se na vjetru, a kad je blizu zemlje, leti nisko s kratkim zamasima krilima i plijen grabi svojim kandžama. Često gleda sa strane i iza sebe dok leti.[69]

Odrasla jedinka pliva vrlo dobro, mada ne dobrovoljno, već uglavnom kad je povrijeđena, ali joj nije problem regularno i dobrovoljno preplivati potočiće i jezerca. Kad je riječ o mladuncima, oni također plivaju samo kad su u opasnosti, a u tom slučaju koriste oba krila kao vesla.[69][70]

Briga o sebi

uredi
 
Snježna sova kandžom čisti kljun nakon jela

U divljini se često može primijetiti kako trijebi svoje tijelo od parazita i insekata i to čini tako što svoje perje propušta kroz kljun.[51] Koristi noge za češanje i čišćenje lica, glave i kljuna, a i za brisanje kljuna nakon jela, a zabilježeno je i da koristi snijeg za potonje. Često proteže krila i noge, a kupa se uglavnom u gnijezdu.[45][71] Kad je riječ o mladuncima, mahom ih ženka trijebi, i to njihov potiljak, gdje oni sami ne mogu dohvatiti, mada su zabilježeni i slučajevi kad se mladunci međusobno trijebe.[69]

Za razliku od jarebica iz roda Lagopus, snježna sova ne zakopava se u snijeg kako bi se zaštitila od arktičke zime, mada se povremeno krije iza različitih objekata, kako bi se sklonila od vjetra ili oluja.[69]

Spavanje i odmaranje

uredi

Ženka je izuzetno oprezna dok je u gnijezdu, naročito tokom perioda inkubacije, kad se često naglo budi kako bi pogledala oko sebe i uvjerila se da ne postoji prijetnja u blizini. Ženka generalno ne spava mnogo tokom ovog perioda, ali može spavati duže ako se mužjak nalazi na odmaralištu blizu gnijezda i pazi na njega.[69] Kad nisu u periodu brige o jajima i mladuncima, i mužjak i ženka uglavnom spavaju tokom dana na svom odmaralištu, povremeno se budeći kako bi pogledali oko sebe ili se trijebili od insekata.

Aktivnosti na kojima troši vrijeme tokom dana zavise od godišnjeg doba, vremena, gustine plijena i od toga je li sezona gniježđenja. Generalno, tokom zime lovi uvečer,[72] ujutru i popodne,[73] ili tokom cijelog dana, ali je manje aktivna oko podneva.[74] Period aktivnosti počinje u sumrak i nastavlja se do duboko u noć.[75][76][77]

U Barrowu na Aljasci sprovedena je studija u kojoj je tokom polarnog dana posmatrano osam jedinki u divljini i 11 u zatočeništvu. Istraživanja su kasnije nastavljena nakon što je sunce počelo zalaziti u augustu, a sve kako bi se uporedila njihova dnevna aktivnost.[78] Jedinke u zatočeništvu imale su kontinuirano obezbijeđenu hranu, dok su one u divljini morale loviti kako bi se hranile. Tokom polarnog dana, neslobodne jedinke imale su ciklične periode aktivnosti od 21 do 8 sati, dok su jedinke u divljini bile aktivne tokom čitavog dana. Međutim, kad je sunce u augustu počelo zalaziti, i divlje i jedinke u zatočeništvu bile su znatno aktivnije u sumrak i tokom noći. Također, jedinke u divljini tokom kiše svoje aktivnosti svodile su na drijemanje i spavanje.[79]

Blizu Calgaryja u Alberti posmatrano je 15 jedinki tokom 138 sati u razdoblju od dvije zime kako bi se uočili obrasci aktivnosti i načini na koje provode vrijeme.[80] Bihevioralne kategorije uključivale su opreznost, odmaranje, trijebljenje i drugo, a ptice su posmatrane od 8 do 18 sati, budući da ih je nakon sumraka bilo teško pratiti zbog obimne aktivnosti tokom noći i smanjene vidljivosti. Utvrđeno je da je snježna sova bila aktivna (opreznost i letenje) u periodima 8–10 i 16–18, dok je od 10 do 16 sati odmarala. Sve u svemu, 98% vremena sova je provodila na odmaralištu i bila je više u stanju opreznosti nego što se odmarala, a došlo se i do zaključka da se obrasci aktivnosti snježne sove poklapaju s obrascima aktivnosti njenog plijena (malih sisara).[80]

Komunikativna interakcija

uredi

Na intraspecijsku komunikaciju u velikoj mjeri utiču faktori poput starosti, spola, socijalnog statusa i faktora sredine. Mužjaci, naprimjer, imaju posebno paradiranje prilikom uspostavljanja i održavanja teritorije, koje se može uočiti i na nekoliko stotina metara. Tokom ovog paradiranja, mužjak se prilikom ispuštanja svakog doziva naginje naprijed i podiže rep. Ovakvo paradiranje rijetko se javlja nakon što je teritorija uspostavljena, tako da se najčešće javlja tokom maja i početkom juna, a nakon toga je rijetko.[81]

U slučaju opasnosti, spušta prednji dio tijela i isteže glavu ka naprijed, s djelimično otvorenim krilima i podignutim perjem na glavi, leđima i slabinama.[74] I mladunci, kao i jedinke u zatočeništvu koriste ovo ponašanje, samo ga znatno preuveličavaju kad su stjerane u ćošak. Obično je mužjak taj koji ovako reagira u gnijezdu, iako su mu, dok huče, obično krila i perje manje podignuti. Ženka također može reagirati na ovaj način, bilo u gnijezdu ili van njega, ali u znatno blažoj verziji. U krajnjem slučaju, ako je uljez neumoran, snježna sova liježe na leđa i kreće udarati kandžama i kljunom.[69]

Teritorijalnost

uredi

Teritorije su prvenstveno ekskluzivne, ali povremeno može doći do okršaja o teritoriji, mada su u tim slučajevima konspecijski mužjaci tolerantni po pitanju granica teritorija. Premda su većinom kružne, neke teritorije mogu imati i linijski izgled ili biti nepravilnog oblika i predstavljati kombinaciju više različitih formi.[69] Teritorije se mogu mijenjati sezonski ili godišnje, u zavisnosti od gustine plijena i topografskih karakteristika. Veličina teritorije i uspješnost gniježđenja u direktnoj su vezi s brojnosti leminga, pa su tako u sezoni male brojnosti leminga teritorije znatno veće, a uspješnost gniježđenja manja.[82] Pored toga, može se desiti da odrasli premjeste mladunčad u područje gdje je hrana prisutnija, kako bi ih lakše hranili. Tako je u periodu velikog broja leminga u Barrowu na svega 213 km2 zabilježeno 54 gnijezda, dok tokom sezone malog broja leminga nije zabilježeno nijedno gnijezdo na toj teritoriji.[83] U Manitobi prosječna udaljenost između gnijezda iznosi 3,2 km, dok je u Barrowu zabilježena prosječna gustina od pet jedinki na 1,6 km2, s udaljenosti od 1,6 do 3,2 km među parovima i teritorijama u rasponu 5,2–10 km. Najbliži zabilježeni parovi u Americi bili su udaljeni svega ~800–1.600 metara.[84][83] U Nunavutu prosječna gustina jedinki po kvadratnom kilometru iznosila je 1⁄26 kad leminga nije bilo, u poređenju s 1⁄2,6 kad ih je bilo u velikim količinama.[36][85]

Tokom zime situacija je znatno drugačija – mužjaci su uglavnom nomadski i često se sele u potrazi za hranom, dok ženke imaju ekskluzivne teritorije i spremno ih brane od uljeza. Mužjaci se u prosjeku na jednom mjestu zadržavaju otprilike šest dana, dok ženke provode i do 80 dana na istoj teritoriji koja u prosjeku ima površinu od 154 do 266 hektara, premda je bilo i onih koje se češće sele, ali neznatan broj u odnosu na ukupnu populaciju.[86] Tokom zime također može doći i do dijeljenja teritorije, odnosno zajedničkog života, kad veći broj sova živi na maloj teritoriji, a udaljenost između jedinki manja je od 20 metara.[55]

Sistem parenja

uredi

Uglavnom je monogamna, iako je zabilježeno par slučajeva poligamije. Nije poznato da se partneri vezuju i ostaju zajedno više od jedne sezone, što je i očekivano za visoko migratornu, nomadsku vrstu. Kad je riječ o poligamiji, u Kanadi je zabilježeno da se mužjak pario s dvije ženke i s njima podigao ukupno 15 mladunaca koji su doživjeli zrelost.[74] Bigamija je primijećena i kod mužjaka u Norveškoj, gdje su se gnijezda sa ženkama nalazila na svega 1,3 km udaljenosti.[87] Poliandrija je, s druge strane, znatno rjeđa, i do danas je zabilježen samo jedan slučaj kad su ženku s mladuncima u Norveškoj hranila dva mužjaka.[88]

Spajanje parova

uredi

Spajanje parova dešava se od kraja aprila do sredine maja,[81][45][74][89] a udvaranje započinje mužjak i to tako što, držeći plijen u kljunu, leti u blizini ženke, veoma jako udarajući krilima, koja su između zamaha postavljena u obliku oštrog slova V, visoko iznad leđa. Pri kraju leta, mužjak se diže u visine i ponovo postavlja krila u obliku slova V, spuštajući se nakon toga lagano naniže. Tokom cijelog procesa nije zabilježeno oglašavanje mužjaka, a let, posmatran iz veće daljine, podsjeća na let moljca. Nakon slijetanja na dio zemlje bez snijega ili u buduće gnijezdo, mužjak nastavlja s udvaranjem – ispušta plijen iz kljuna, stojeći uspravno s djelimično raširenim krilima, a neki mužjaci i šetaju u malim krugovima, pokazujući tako ženki svoje bokove i leđa. Potom se mužjak naginje ka naprijed, spušta glavu i djelimično širi rep, a često i krila ispruži i usmjeri ih ka ženki. Pokazivanje krila privlači ženku, tako da mu ona prilazi, a on nastavlja držati krila ispružena, između kojih se nalazi plijen koji je donio i koji kao da krije od ženke.[45][74][83][90] Cijeli ovaj proces traje manje od pet minuta, a ženka za to vrijeme, kao i tokom i nakon kopulacije, zadržava isti stav tijela. Ona je blago nagnuta ka naprijed s djelimično raširenim repom i blago spuštenim krilima ka dolje.[81]

Predacija

uredi

U blizini gnijezda, ptice i sisari koji mogu predstavljati prijetnju snježnoj sovi uključuju orla, sokola, jastreba, pomornika, galeba, gavrana, lisicu, vuka i medvjeda. Odrasla snježna sova ima svega nekoliko prirodnih neprijatelja i rijetko je ubijaju drugi predatori,[33][91] dok gnijezdo redovno napadaju vukovi i medvjedi.[69]

Kad je riječ o odgovoru na prijetnje, mužjak je tokom sezone gniježđenja uglavnom u blizini gnijezda, tako da je uvijek na oprezu. Odbrana gnijezda podrazumijeva tjeranje iz ili odvraćanje od gnijezda, upozoravajuću vokalizaciju, mahanje krilima i direktan napad. Iako mužjak u većini slučajeva brani gnijezdo, i ženka može preuzeti taj posao na sebe ako mužjaka nema u blizini.[69] Shodno ovome, snježna sova agresivno napada eskimske pse, irvase, lisice, vukove, medvjede, galebove, ptice grabljivice i druge životinje koje se previše približe gnijezdu. Tokom zime zabilježeno je da i ubija druge grabljivice.[51]

Odnos ove sove prema ljudima varira od stidljivosti do izuzetne agresivnosti, u zavisnosti od doba godine. Zabilježeno je više napada na ljude koji su završeni s ozbiljnim povredama, a većinu napada inicirali su ljudi svojom blizinom gnijezdu s mladuncima, što ukazuje na to da snježna sova gotovo svako biće blizu gnijezda smatra uljezom.[92][93] Napadi se mogu desiti već kad se uljez nalazi na 50–100 metara od gnijezda, ali su mnogo svirepiji kad se stranci približe do samog gnijezda, pogotovo ako su u njemu mladi ptići koji još nemaju sposobnost letenja.[69]

Prva linija odbrane kod ženke predstavlja uzrujanost i mahanje krilima, koje počinje odmah nakon što opazi opasnost, što može biti čak i na udaljenosti od 380 do 415 metara.[94] Nakon toga uglavnom slijedi "lajanje" (u 65% slučajeva), "vrisak" (15%) i odvraćanje pažnje (14,3%). Ženka također povremeno može i hučati (<1%) i napasti uljeza (4,5%), mada to znatno češće rade mužjaci, koji huče u 20% slučajeva opasnosti, a napadaju u 21% situacija, dok se znatno manje oglašavaju vriskom (3%) i odvraćaju pažnju (7,6%), ali podjednako često "laju" (78%).[69] Mužjak i ženka često se mogu udružiti u odbrani gnijezda, zauzimajući agresivni odbrambeni stav sa spuštenom glavom, raširenim krilima i podignutim perjem na glavi, leđima i slabinama, povremeno se tako krećući ka opasnosti. Nakon uspješne odbrane gnijezda, mužjak i ženka ubrzo nastavljaju s normalnim roditeljskim aktivnostima.[45][74]

Kad je riječ o ponašanju mladunaca u prisustvu opasnosti, oni se šćućure, sakriju ili bježe ako su ugroženi. Ako je prijetnja direktna i neposredna, često počinju mahati krilima, ljuljajući tijelo lijevo-desno, slično ostalim sovama. Ako se prijetnja nastavi, mladunci nerijetko liježu na leđa i krila, napadajući neprijatelja kandžama i kljunom.[69][74]

Vokalizacija

uredi

Oglašavanje joj je različito i zavisi od konkretne situacije, kao potrebe zbog koje se oglašava. Kod mužjaka alarmno oglašavanje slično je lavežu, gotovo kao pačeće kre-kre. Za razliku od mužjaka, ženka ispušta nježniji zvuk koji prilično podsjeća na mjauk, a zvuči kao pji-pji ili prek-prek. Pjesma je duboki ponavljajući gau. Kao odgovor na opasnost i uznemiravanje, može klepetati kljunom. Iako se naziva klepetanje, zvuk ne dolazi od kljuna, već od jezika, pa je ispravnije zvati ga palacanje. Mladunci su sposobni klepetati kljunom već s otprilike osam do deset dana starosti.[69][74]

Mladunci se počinju oglašavati odmah nakon što se izlegnu, a njihovo je dozivanje mekano i slično cvrkutu i povezano je s gladi i neudobnosti.[69] Mladunci stari dvije sedmice počinju ispuštati glasni šišteći krik[69] ili siktaj,[74] koji također predstavlja poziv za hranu. Ubrzo nakon toga, oglašavanje mladunaca pretvara se u glasan krik, pisak ili vrisak. Ovakvo dozivanje mladunci ispuštaju kad su gladni, te kad se nalaze sami u tundri i van gnijezda, što roditeljima pomaže da ih lakše pronađu.[51] Oglašavanje kao znak gladi nastavlja se proizvoditi sve dok mladunci ne operjaju ili čak sve dok se u potpunosti ne odvoje od roditelja.[51] Elementi vokalizacije odraslih ptica kod mladunaca uglavnom se javljaju pred zimu, a ovakvo oglašavanje u potpunosti se razvija do početka sljedeće sezone uzgoja.

Kao i većina ostalih sova, i snježna sova ima raznovrsni vokalni repertoar, često spolno dimorfiziran, iako su se oba spola u mogućnosti oglašavati na različite načine. Tako snježna sova, između ostalog, može bučati, lajati, groktati, vrištati, zviždati i cvrkutati. Sve pjesme i dozivanja mogu imati više funkcija i njihovo proizvođenje zavisi od situacije do situacije. Bukanje, naprimjer, uglavnom koristi mužjak kao teritorijalno oglašavanje, za natpjevavanje drugih mužjaka i udvaranje ženki, ali i za odbranu gnijezda. Hukanje se obično sastoji od jednog huu ili dva huu, huu, koji se mogu višestruko ponavljati u kraćim intervalima.[74] Hukanje se također može javiti u obliku dugog huuuuu, ali je to znatno rjeđe. Hukanje mužjaka izuzetno je glasno, pa se često može čuti na udaljenosti većoj od tri kilometra,[10][95] a zabilježeni su i slučajevi kad se čulo na razdaljini većoj od deset kilometara.[33]

Ženka se obično oglašava zviždućim mjaukom, koji se može čuti prije i nakon što je nahrani mužjak, te tokom kopulacije. Mužjak najčešće koristi nisko, brzo gakanje ka-ka-ka-ka-ka-ka, koje proizvodi tokom kopulacije ili kad se spušta na omiljenu granu. Sličan, ali znatno viši ton – ke-ke-ke-ke-ke – ispušta i ženka prije same kopulacije i kad hrani mladunce.[74]

Pored hukanja, snježna sova ima raznovrsni vokalni repertoar kad brani mladunce u gnijezdu ili u njegovoj blizini, a jedno od najčešćih oglašavanja jest lajanje,[69] koje je različito opisano: rik, rik, rik,[96] ha, hau, kvak ili kvok,[92] a i kao kre, kre, kre, kre, kre.[74] Lajanjem se također oglašava i s drveta ili u letu, a i kad je u blizini predator ili neka druga opasnost. I mužjak i ženka oglašavaju se lajanjem kad se čovjek približi njihovom gnijezdu.[44]

Razmnožavanje

uredi

Nastanjuje sjeverne krugove, dok za vrijeme leta boravi iznad 60. stepena geografske širine. Posebno je nomadska ptica, s obzirom na to da mijenja stanište u zavisnosti od plijena koji prati. Broj leminga, kojih nekad ima u izobilju, a nekad veoma malo, direktno utiče na plodnost snježnih sova i broj mladunaca koje će othraniti. Zbog toga što je brojnost populacije plijena može primorati na preseljenje, poznato je da se može gnijezditi i na znatno južnijim geografskim širinama.[97]

Gnijezdo

uredi

Postaje spolno zrela s otprilike dvije godine. Za razliku od većine sova, koje isključivo naseljavaju napuštena gnijezda drugih ptica, ova se vrsta gnijezdi na tlu, gradeći gnijezdo grebanjem i izdubljivanjem većeg kružnog udubljenja na vrhu brežuljka ili u šljunku. Gnijezdo gradi isključivo ženka, i to tako što kopa zemlju kandžama i kljunom, praveći i proširujući udubljenje sve dok se ne formira relativno kružno, plitko udubljenje. Dešava se da ženka iskopa nekoliko gnijezda, da bi potom izabrala ono koje joj najviše odgovara.[90] Često bira lokaciju s dobrom vidljivosti, kao što je brežuljak s lako dostupnim lovištima i odsustvom snježnog pokrivača. Bira brežuljke bez ili s malo snijega jer se na tim dijelovima terena snijeg u proljeće najbrže otopi i oni prvi dobijaju vegetaciju, ali i zbog toga što su ti dijelovi terena izloženi čestim vjetrovima tokom ljeta, što doprinosi oslobađanju od insekata, prvenstveno komaraca.[98] Međutim, ponekad može naseliti i isušene meandre ispunjene riječnim naslagama, kao i napuštena gnijezda orla.

Uglavnom ne koristi nikakav dodatni materijal za građenje gnijezda, mada se ponekad može naći iščupano perje na dnu gnijezda, kao i mahovine, lišajevi i trava.[45][74][90] Gnijezdo je uglavnom nepravilnog kružnog oblika dimenzija 47,7 × 44 centimetara, dok prosječna dubina iznosi 9,6 centimetara.[98] Zanimljiva je i pojava koja je uočena kod nekoliko ženki. Naime, u periodu jakih vjetrova i lošeg vremena, kad su uslovi za odgoj mladunaca nepovoljni, ženka često iskopa alternativno gnijezdo koje je smješteno niže od glavnog, uglavnom na padini ili u podnožju brežuljka, i prebacuje mladunce u novo gnijezdo, gdje nastavlja odgoj, da bi, kad oluja i nevrijeme prođu, ženka vratila ptiće u prvobitno gnijezdo.[69]

Parenje i polaganje jaja

uredi
 
Jaje snježne sove, kolekcija u muzeju Wiesbaden

Potraga za partnerom i udvaranje kreću već sredinom zime, da bi se razmnožavanje odvijalo tokom maja i juna, kad mužjak proizvodi glasne hu zvuke koji privlače ženke, a koji se mogu čuti nekoliko kilometara kroz tundru.[69] Oglašava se šištanjem i zvukom koji podsjeća na lajanje. Nakon parenja, ženka u napravljeno kružno udubljenje, u zavisnosti od broja plijena, polaže 3–11 jaja, i to pojedinačno, otprilike svakog drugog dana po jedno, odnosno na svakih 41–50 sati,[89][99][100] mada su zabilježeni slučajevi kad je vrijeme između snošenja dva jaja iznosilo i po četiri,[89] odnosno pet dana.[45] Jaja su eliptičnog ili subeliptičnog oblika, sjajnobijele boje, prosječnih dimenzija 57 × 45 milimetara[33][44][101] i težine od otprilike 60 grama.[44][74]

Inkubacija i izlijeganje mladunaca

uredi

Ženka leži na jajima otprilike pet sedmica – tačnije, u prosjeku 32 dana,[89][90] nakon čega se izliježu čisti, bijeli mladunci, također u razmacima od po otprilike dva dana, istim redoslijedom kojim su polagana jaja. Tako u leglu od šest do sedam jaja, prvo mladunče može biti i dvije sedmice starije od onog koje se posljednje izleglo. Odmah po izlijeganju, mladunci su evoluirani čučavci teški u prosjeku 45 grama,[70][74][87] privremeno slijepi i vlažni, a donji dijelovi tijela i noge gotovo su im bez paperja i ružičaste su boje. Do kraja dana, paperje im se osuši i dobije bjeličastu boju. Oni su tada bespomoćni, jedva se pokreću i u velikoj mjeri zavise od majke, kako zbog hrane, tako i zbog termoregulacije i zaštite. Tek izlegnuti ptići mogu ispuštati mekane zvukove koji podsjećaju na cvrkut, a koji su povezani s gladi i neudobnosti.[69]

O mladuncima brinu oba roditelja. Iako su mladi međusobno nesrazmjerni, tako da pojedini mladunci mogu biti i do 15 puta teži od najlakših, vrlo se rijetko javljaju sukobi između njih i ne postoje dokazi o siblicidu. Istraživači također nisu primijetili da roditelji neke mladunce favoriziraju, a druge zapostavljaju, već podjednako hrane sve ptiće, pa i one najsitnije.[45][92] I mužjak i ženka brane gnijezdo i svoje mlade od predatora, ponekad tako što odvraćaju pažnju čudnim ili prijetećim pokretima, ispuštaju različite zvukove upozorenja, šire krila kako bi zastrašili napadača, a u slučajevima ozbiljnih prijetnji često napadaju kljunom i kandžama.

Osamostaljenje

uredi

Iako je uglavnom monogamna vrsta, jedan mužjak može se pariti i s dvije ženke koje se mogu gnijezditi na otprilike kilometar udaljenosti.[74] Već tri sedmice nakon izlijeganja, najstariji mladunci staju na noge i počinju šetati, ali isključivo oko gnijezda.[69] Nakon toga počinju se kretati i malo dalje od gnijezda, uglavnom zajedno, da bi se povremeno vraćali do gnijezda, budući da još zavise od roditelja.[70][74][89] Nakon 6–7 sedmica od izlijeganja, mladunci dobijaju perje i ubrzo postaju samostalni. Prvi pokušaji polijetanja javljaju se s 30 dana starosti, ali neprekidni let i potpuno operjavanje javlja se tek nakon 50–60 dana od izlijeganja.[74][87]

S obzirom na to da su arktička ljeta veoma kratka, mladunci imaju izuzetno malo vremena da se osamostale i nauče da love, pa je zbog toga mortalitet među mladim pticama izuzetno veliki i uspješnost gniježđenja varira od godine do godine, a uglavnom se zasniva na prisustvu leminga – omiljene hrane ove ptice. Kad je broj leminga relativno veliki, veličina staništa jednog para iznosi u prosjeku dva kvadratna kilometra, što je dovoljno velika površina da se podignu svi ptići. Nakon podizanja mladunaca, neke jedinke ostaju na istom mjestu, dok druge migriraju, tražeći prostor s više hrane ili oblast u kojima nema drugih snježnih sova, budući da ova ptica, van sezone gniježđenja, vodi relativno samački život.[69][83]

Mladunčad snježne sove

uredi

Lov i ishrana

uredi

Sposobna je ubiti širok spektar životinja – od malih sisara i ptica do životinja znatno većih od nje. Neka istraživanja navode više od 100 različitih životinja kojima se ova sova hrani tokom zime,[102] dok druga navode 14 vrsta sisara, 43 vrste ptica i jednu vrstu školjke.[60] Tokom sezone uzgoja mladih u Sjevernoj Americi, snježna sova u velikoj je mjeri zavisna od prisutnosti leminga[51] i drugih malih sisara, poput miševa, vjeverica, zečeva i drugih glodara, a i u sjevernoj Evropi, Skandinaviji i Rusiji također je zabilježeno da postoji slična zavisnost od prisutnosti malih sisara.[9][44] Također može biti i oportunistički lovac, koncentrirajući se na oblasti gdje je plijen obilan.[33][88][60][89][103]

Staništa za lov

uredi

Hrani se uglavnom na otvorenim staništima kao što su poljoprivredna polja, obale, travnata područja, močvare, tundre i morske površine, uključujući obale ostrva, ledene bregove i polinije. U ovakvim staništima, nastoji tragati za hranom u onim zonama koje sadrže velike količine plijena.[60][103] Tako, naprimjer, van sezone uzgoja mladunaca, lovi u močvarama ondje gdje su u velikoj mjeri prisutne patke, plovke i ostale barske ptice, ili na pašnjacima gdje je veliki broj malih sisara i ptičje divljači. Na Arktiku je zabilježeno da lovi morske ptice na otvorenim staništima pod ledom. Zimu može provesti i na polinijama daleko na otvorenom moru, gdje se uglavnom hrani njorkama.[69]

Vrijeme lova

uredi

Za razliku od ostalih vrsta sova, snježna sova može loviti i danju,[104] tako da se potraga za plijenom može odvijati u bilo koje doba dana i noći, izuzev u teškim vremenskim uslovima. Vrijeme potrage uglavnom diktiraju glad jedinke, godišnje doba i, ako je vrijeme gajenja mladunaca, nutritivne potrebe ženke i mladunaca. Kad lovi pojedinačno, preferira večer, noć i rana jutra. Tokom polarnog dana na Arktiku, kad nema mraka, mnogo aktivnije lovi tokom teoretske noći.[69]

Način lova

uredi

Zahvaljujući smanjenoj dužini i gustini letnog perja, kao i smanjenoj površini barbula, let ove sove je, za razliku od kongenerične buljine, veoma tih, gotovo nečujan, tako da se nekad, leteći, spušta i na 20 centimetara od plijena prije nego što ga uhvati u stanju mirovanja.[105] Kad lovi sa zemlje, za osmatranje često koristi nasipe, stijene i brda, ali rado prihvata i razne ljudske tvorevine poput ograda i telefonskih stubova. Ne oslanja se na čulo sluha kao američka buljina, već lovi uz pomoć svog dobrog vida, što je potvrđeno raznim studijama u kojima su je naučnici pokušali uhvatiti pomoću mamca, koji je ona vidjela na udaljenosti od 1,6 km i uspješno izbjegla zamku.[105]

Kao i većina sova, i snježna sova uglavnom stoji i čeka svoj plijen, da bi se, kad ga uoči, stropoštala u letu na njega, a ako su ptice u pitanju, hvata ih u letu pokušavajući da ih obruši. Ako živi u priobalnim dijelovima, ponekad se hrani i ribom koju lovi tako što je svojim snažnim kandžama izvlači iz površinskih dijelova vode. Postoje dva osnovna načina za lov:

  1. stajanje na odmaralištu i osmatranje
  2. letenje i osmatranje.[74]

Bez obzira na način, kad uoči plijen može koristiti najmanje pet različitih tehnika za lov istog: potjera, obrušavanje, nečujno uhodanje, trčanje ili klizanje. Kad sustigne plijen ili sleti na njega, ubije ga i potom pojede ili ponese, ili leti nad njim i u letu ga grabi kandžama.[74] Veoma je istrajna u lovu i optimističan je lovac. Ako ne uspije uhvatiti plijen dok leti, trčat će za njim da bi ga zaskočila. U ovome joj pomažu njena posebna stopala koja imaju ulogu poput cipela za snijeg. Zabilježeni su i slučajevi kad je snježna sova čekala da eskimski lovci pucaju na kraljevsku gavku, koju je potom ona pokupila i odnijela u gnijezdo.[106] Pored toga, praćena je jedna jedinka koja je svakodnevno patrolirala oko i ispod 1.600 metara dugih kablova na banderama i ubijala povrijeđene ili kupila mrtve sive liskonoge.[107]

Hranjenje

uredi

Poput ostalih grabljivica, ako se radi o manjem plijenu, poput leminga i manjih ptica, ova ga sova odmah proguta cijelog.[51][60][74] Jaki želudačni sokovi omogućavaju da se meso nesmetano svari, dok se nesvarivi dijelovi plijena, poput kostiju, zuba, krzna i perja, sažimaju u kompaktne kuglice zvane gvalice[108] koje sova izbaci nakon 18–24 sata od hranjenja. Izbacivanje se uglavnom odvija na regularnim mjestima na kojima sova provodi vrijeme, pa se često na tim mjestima mogu naći deseci kuglica. Biolozi često ispituju ove kuglice kako bi otkrili kvantitet i vrstu plijena kojim se sova hranila. Ako jede veći plijen tako što ga komada kljunom i kandžama u manje porcije, kuglice uopšte neće biti proizvedene.[109] Kad se radi o većem plijenu, prvo otkida glavu, koju uglavnom odbacuje, a nakon toga tijelo kida na komade.[69]

Zbog niske hranjive vrijednosti plijena, može pojesti i leš. Svaka jedinka mora pojesti između sedam i 12 miševa dnevno kako bi zadovoljila svoje potrebe za hranom. Da bi mladi preživjeli, potrebna su približno dva leminga, a cijela porodica konzumira i do 1.600 ovih glodara dok ptići ne odrastu dovoljno da napuste gnijezdo. Po pravilu, najagresivniji roditelji i najspretniji lovci othrane najviše mladunaca.[83]

Plijen koji donese mužjak, ženka često skladišti, tako da su 10–15 leminga normalan broj jedinki plijena koji se može naći u gnijezdu. Međutim, u zavisnosti od prisutnosti leminga, ovaj broj može biti znatno veći, tako da je u tim periodima broj jedinki u skladištu između 20 i 40,[83] a zabilježeni su i slučajevi kad se u gnijezdu moglo naći i više od 70 životinja.[69] Hranu mogu skladištiti i odrasle jedinke za vlastite potrebe, kako bi se imali čime hraniti za slučaj da plijena u nekom trenutku ponestane.[85] Također je zabilježeno da brojne jedinke tokom zime imaju debeli sloj potkožnih masti (19–22 milimetara) koji im omogućava da prežive i do 40 dana u periodima s malo ili bez hrane.[110]

Plijen

uredi

Za vrijeme sezone uzgoja mladih, prvenstveno se hrani leminzima i drugim malim sisarima, poput miševa i drugih glodara, ali, tokom perioda izobilja plijena, pogotovo tokom sezone gniježđenja snježnica, glavna i omiljena hrana postaju joj ptići ove ptice. Raznovrsnost plijena može varirati, pogotovo tokom zimskog perioda. Tada se hrani malim sisarima, poput poljskog i bjelonogog miša; međutim, neće izbjeći ni veći plijen, često prateći lovačke zamke kako bi pronašla hranu. Neki od većih sisara koji se mogu naći na jelovniku snježne sove uključuju zečeve, bizamske pacove, mrmote, vjeverice, kuniće, rakune, prerijske pse, pacove i krtice. Tokom sezone gniježđenja često lovi male barske ptice poput patki, barskih koka, gnjuraca, šljukarica, kao i fazane, tetrijebe i pjevačice i hvata ih u letu, mada nerijetko juri i u letu hvata i veće ptice, među kojima su kanadska i grivasta guska, američka crna plovka, srebrnasti galeb, žutogrli vranac, velika plava čaplja, poljska eja, gaćasti mišar, američka vjetruška, sivi sokol,[105] ali i druge vrste sova, od kojih su najčešće kukuvija, prugasta sova te sjeverni ćuk.[104] Sličnu tehniku koristi i za krađu plijena od drugih ptica, najčešće od galebova, jastreba, sokola i drugih sova.[69]

Pored toga, često se hrani i strvinama morža, foke, lisice, ribe i drugih mrtvih životinja uhvaćenih u zamkama.[69] U peletu snježne sove pronađeni su i ostaci insekata i rakova, a zabilježene su situacije kad je mužjak pokupio ostatke nedavno ubijenog irvasa i odnio ih ženki u gnijezdo.[69]

Životni vijek

uredi

Premda ne postoji dovoljan broj dugoročnih istraživanja gniježđenja, životni vijek može se odrediti na osnovu studija zimovanja, koji znatno varira u zavisnosti od toga živi li snježna sova u divljini ili u zatočeništvu. Zabilježeni su primjerci u zatočeništvu koji su živjeli i po 28[111] i 30 godina, pa i snosili plodna jaja do svoje smrti. S druge strane, prosječni životni vijek u divljini iznosi između 15 i 20 godina, s tim da su zabilježeni izuzeci, odnosno primjerci koji su neznatno stariji od 20 godina.[69] Neke studije, koje su se bavile ovom tematikom, navode da 85–92% jedinki živi duže od tri godine.[61]

Prirodne prijetnje

uredi

Iako ima svega nekoliko predatora, odrasla jedinka uvijek je na oprezu i spremna se boriti protiv bilo kakve prijetnje, bilo po nju samu, bilo po potomstvo. Tokom sezone gniježđenja, redovno brani svoje gnijezdo od polarnih lisica, vrana i pomornika, ali i od pasa, sivih vukova i drugih ptica grabljivica. Mužjak brani gnijezdo tako što stražari u blizini, dok ženke leže na jajima i kasnije čuvaju mlade. Oba spola napadaju predatore koji se približe gnijezdu, skaču na njih ili na neki drugi način privlače pažnju kako bi ih odvukli od gnijezda.

Takmiči se s drugim grabljivicama oko hrane, naročito oko leminga, a druge vrste ptica koje se hrane istom hranom uključuju gaćastog mišara, surog orla, sivog sokola, sjevernog sokola, pomornike, sjevernog galeba, ritsku sovu, američku buljinu, buljinu, običnog gavrana, vuka, polarnu lisicu i veliku lasicu. Uglavnom je dominantna u odnosu na druge grabljivice, mada ponekad može izgubiti u sukobu s većim grabljivicama, među kojima su sove iz roda Bubo, suri orao i manji, ali mnogo brži sivi sokol. Neke vrste koje se gnijezde u blizini snježne sove, među kojima je snježna guska, imaju koristi od nje zbog toga što, tjerajući razne predatore, indirektno štiti i te ptice.[112]

Konzervacija

uredi

U prošlosti je veliki broj snježnih sova ubijan, naročito tokom zimskih mjeseci u Kanadi. U periodu 1876–1906. ubijano je u prosjeku 500–1.000 jedinki godišnje.[33][113] Historijski gledano, snježnu sovu često su koristili u ishrani autohtoni arktički narodi – jaja su skupljana, a odrasle jedinke ubijane za ishranu. Međutim, danas se ova sova rijetko lovi. Godine 2004. u Barrowu je usvojena rezolucija kojom se zabranjuje ubijanje snježne sove u ovoj regiji, što je značajno smanjilo broj ubistava ove ptice, ali je u ostalim regijama Aljaske tradicionalni lov i dalje dozvoljen. U 2012/2013, departman za lov i ribolov Aljaske naveo je snježnu sovu kao "neklasificiranu divljač" – vrstu koja se može loviti radi opstanka stanovnika te savezne države.

Obično se gnijezdi u udaljenim područjima koja su vrlo malo pogođena ljudskim razvojem. U nekoliko arktičkih oblasti, kako se ljudska naselja povećavaju, na sovu sve više utiče razvoj stambenih naselja. U Barrowu je, naprimjer, urbanizacija dovela do izgradnje zgrada u oblastima u kojima se sova preferira gnijezditi,[98] što je dovelo do njenog izmještanja iz tradicionalnog prostora gniježđenja. Ipak, donekle se može prilagoditi oblastima umjerene urbanizacije, ako područje oko njenog gnijezda ostaje neometano.

Zamke za snježne lisice također predstavljaju znatnu opasnost po ovu sovu. Primjera radi, godine 1993. u Sibiru je u ove zamke upalo otprilike 100.000 sova, od kojih je 300 poginulo.[114] Pored toga, povećan je i mortalitet uzrokovan udarima automobila ili kamiona, naročito na Aljasci i u Kanadi, mada ovi gubici ne utiču znatno na brojnost populacije.

Klimatske promjene

uredi

Vrsta je pod velikim uticajem klimatskih promjena, s obzirom na to da su arktička područja za razmnožavanje posebno osjetljiva na povećanje temperature. Kako temperatura raste, abiotski faktori poput povećanja kiše i smanjenja snijega negativno utiču na populacije leminga, od kojih ova vrsta zavisi u velikoj mjeri. Isto tako, budući da snježna sova tokom zime lovi na zaleđenim vodenim površinama, zbog klimatskih promjena plijen joj postaje sve nedostupniji. U Skandinaviji je primijećen trend opadanja brojnosti populacije, što je u bliskoj vezi s klimatskim promjenama, globalnim zagrijavanjem i povećanim ljudskim uništavanjem staništa.[115]

Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) klasificirala je snježnu sovu u okviru crvene liste kao posljednju brigu, uprkos smanjenju broja populacije. Razlog za ovo jest izuzetno veliki areal rasprostranjenosti, generalno veliki broj jedinki i umjereno, ne pretjerano značajno, smanjenje populacije.[116]

Populacijski status

uredi

Procjene iz 2004. pokazale su da ukupan broj jedinki iznosi otprilike 290.000,[116] dok je prema podacima iz 2006. procijenjeni broj jedinki na području Sjeverne Amerike iznosio 72.000, od čega je 30% (~22.000 jedinki) mladunaca.[117] Posljednja procjena brojnosti ove sove urađena je 2013. i ona navodi da u svijetu trenutno živi otprilike 200.000 jedinki, od čega 100.000 u Sjevernoj Americi.[118]

Hibridi

uredi

Nije poznato da se snježna sova ukršta s drugim vrstama sova u divljini, te, shodno tome, u divljini nisu primijećeni takvi hibridi. Međutim, jedan sokolar iz Kollnburga u Njemačkoj, uspio je upariti mužjaka snježne sove sa ženkom buljine i uspješno odgojiti mladunce 2013.[119] Hibridizacijom nastale dvije mlade sove imale su istaknute ušne pramenove, karakteristika koja je odsutna kod snježne sove, bile su normalne veličine, imale narančaste oči i iste šare kao i njihova majka buljina, s tim da su od oca zadržale crno-bijelu obojenost perja. Hibridi su nazvani Schnuhus – portmanteau njemačkih riječi za snježnu sovu (Schnee-Eule) i buljinu (Uhu). Godine 2014, hibridi su odrasli i bili su zdravi.

U popularnoj kulturi

uredi

Hedwiga, sova Harryja Pottera, snježna je sova. Iako se u knjigama o Harryju Potteru navodi da je ženka, u filmu je prikazan mužjak, s obzirom na to da je riječ o čisto bijeloj jedinki.[120] Također je i zvanična ptica kanadske pokrajine Québec, gdje tokom cijele godine naseljava sjeverne dijelove, a zimi se često viđa i u južnijim oblastima pokrajine.[121]

Reference

uredi
  1. ^ a b Boev, Z. (1998). "First fossil record of the Snowy Owl Nyctea scandiaca (Linnaeus, 1758) (Aves: Strigidae) from Bulgaria". Historia naturalis bulgarica. 9: 79–86.
  2. ^ Endler, J. A. (1993). "The color of light in forests and its implications". Ecol. Monogr. 63.
  3. ^ Marchetti, K. (1993). "Dark habitats and bright birds illustrate the role of the environment in species divergence". Nature. 362.
  4. ^ Jobling 2010, str. 179, 349
  5. ^ Comité sur la situation des espèces en péril au Canada (COSEPAC) (2009). "Harfang des neiges". COSEPAC (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2. 9. 2017. Pristupljeno 17. 5. 2018.
  6. ^ Linnaeus 1758, str. 92.
  7. ^ Olsen et al. 2002, str. 223–231
  8. ^ Wink, M.; Heidrich, P. (1999). "Molecular evolution and systematics of the owls (Strigiformes)". Owls: A guide to owls of the World. New Haven, Connecticut: Yale University Press. str. 39–57.
  9. ^ a b Potapov i Sale 2013
  10. ^ a b Voous 1989
  11. ^ Marthinsen, G.; Wennerberg, L.; Solheim, R.; Lifjeld, J. T. (2009). "No phylogeographic structure in the circumpolar Snowy Owl (Bubo scandiacus)". Conservation Genetics. 10 (4): 923–933.
  12. ^ Dial, C. R.; Talbot, S. L.; Sage, G. K.; Seidensticker, M. T.; Holt, D. W. (2012). "Cross-species amplification of microsatellite markers in the Great Horned Owl Bubo virginianus, Short-eared Owl Asio flammeus and Snowy Owl B. scandiacus for use in population genetics, individual identification and parentage studies". Journal of the Yamashina Institute for Ornithology. 44 (1): 1–12.
  13. ^ a b Wink, M.; El-Sayed, A. A.; Sauer-Gürth, H.; Gonzalez, J. (2009). "Molecular phylogeny of owls (Strigiformes) inferred from DNA sequences of the mitochondrial cytochrome b and the nuclear RAG-1 gene". ArdeaArdea. 97 (4): 581–591.
  14. ^ Belterman, R. H. R.; De Boer, L. E. M. (1984). "A karyological study of 55 species of birds, including 39 karyotypes new to cytology". Genetica. 65: 39–82.
  15. ^ Ford, N. L. (1967). A systematic study of the owls based on comparative osteology. Ann Arbor: Univ. of Michigan.
  16. ^ Weick, F. (2006). Owls Strigiformes. Annotated and illustrated checklist. Berlin and New York: Springer and Heidelberg.
  17. ^ a b Potapov, E.; Sale, R. (2012). The Snowy Owl. London: T & AD Poyser.
  18. ^ Josephson, B. (1980). "Aging and sexing Snowy Owls". J. Field Ornithol. 51.
  19. ^ Bortolotti, G. R. (2006). "Natural selection and coloration: protection, concealment, advertisement, or deception?". Evolution. Cambridge, MA: Harvard University Press. 2.
  20. ^ Roulin, A. R.; Richner, H.; Ducrest, A. L. (1998). "Genetic, environmental, and condition-dependent effects on female and male ornamentation in the Barn Owl Tyto alba". Evolution. 52.
  21. ^ a b Bortolotti, Gary R.; Stoffel, Marten J.; Galvan, Ismael (2011). "Wintering Snowy Owls Bubo scandiacus integrate plumage colour, behaviour and their environment to maximize efficacy of visual displays". IBIS, The International Journal of Avian Science. 153 (1): 134–142.
  22. ^ National Geographic Society. "Snowy Owl" Arhivirano 14. 6. 2007. na Wayback Machine.
  23. ^ a b Gessaman, J. A. (1972). "Bioenergetics of the Snowy Owl (Nyctea scandiaca)". Arctic Alpine Res. 4.
  24. ^ a b Brodkorb, P. (1971). "Catalogue of fossil birds, Part 4 (Columbiformes through Piciformes)". Biol. Sci. Bull. Florida State Mus. 15 (4).
  25. ^ Harrington 2003, str. 85–94
  26. ^ Véronique, Laroulandie (13. 3. 2016). "Hunting fast-moving, low-turnover small game: The status of the snowy owl (Bubo scandiacus) in the Magdalenian". Quaternary International. doi:10.1016/j.quaint.2015.11.146. Pristupljeno 8. 4. 2016.
  27. ^ Andrews, P. (1990). Owls, caves and fossils. Chicago: University of Chicago Press.
  28. ^ a b Burton, J. A. (1973). Owls of the world. New York: E. P. Dutton.
  29. ^ "Hope of first owl chicks in years", BBC News. 13. 5. 2008.
  30. ^ Cramp, S (1989). Handbook of the Birds of Europe the Middle East and North Africa. The Birds of Western Palearctic (jezik: engleski). IV. Oxford: Oxford University Press. str. 960.
  31. ^ Sinclair, P. H.; Nixon, W. A.; Eckert, C. D.; Hughes, N. L. (2003). Birds of the Yukon Territory. Vancouver: UBC Press.
  32. ^ Todd, W. E. C. (1963). Birds of the Labrador Peninsula and adjacent areas: A distributional list. Toronto: University of Toronto Press.
  33. ^ a b c d e f g h i Bent, A. C. (1938). "Life histories of North American Birds of Prey (Part 2). Orders Falconiformes and Strigiformes". Bull. U.S. Nat. Mus. 170 (8): 482.
  34. ^ Gessaman, J. A. (1978). "Body temperature and heart rate of the Snowy Owl". Condor. 80: 243–245.
  35. ^ Hart, H. C. (1880). "Notes on the ornithology of the British Polar Expedition, 1875-6". Zoologist. 4: 121–129.
  36. ^ a b Manning, T. H.; Höhn, E. O.; Macpherson, A. H. (1956). "The birds of Banks island". Natl. Mus. Can. Bull. 143.
  37. ^ Conlin, Dan (2. 10. 2013). "An Owl Oddity", Maritime Museum of the Atlantic
  38. ^ "Snowy Owl Appears in Middle Tennesse."[mrtav link] The Styling Owlish. 24. 1. 2009.
  39. ^ Zuckerman, Laura (28. 1. 2012). Snowy owls soar south from Arctic in rare mass migration Arhivirano 20. 11. 2015. na Wayback Machine. Reuters
  40. ^ Leung, Marlene Leung (5. 1. 2014). "Snowy owl invasion: Birds spotted as far south as Florida". CTV News.
  41. ^ Schwartz, John. "SInflux of Snowy Owls Thrills and Baffles Birders". New York Times. Pristupljeno 31. 1. 2014.
  42. ^ "Snowy owl search causing increased dune trampling at Island Beach State Park, officials say". NJ.com.
  43. ^ Mikkola, M. (1983). The owls of Europe. Vermillion: Buteo Books.
  44. ^ a b c d e f g h Cramp, S. (1985). Handbook of the birds of Europe, the Middle East and North Africa, vol. 4. terns to woodpeckers. New York: Oxford Univ. Press.
  45. ^ a b c d e f g h Tulloch, R. J. (1968). "Snowy Owls breeding in Shetland in 1967". Brit. Birds. 61: 119–132.
  46. ^ Saxby, H. L. (1863). "Notes on the Snowy Owl". Zoologist. 21: 8633–8639.
  47. ^ Saxby, H. L. (1874). The birds of Shetland. Edinburgh.
  48. ^ Godfrey, W. E. (1986). The birds of Canada. Revised Edition. Ottawa: National Museums of Canada.
  49. ^ a b c Gross, A. O. (1947). "Cyclic invasions of the Snowy Owl and the migration of 1945-1946". Auk. 64: 584–601.
  50. ^ Robbins, M. B.; Otte, C. (2013). "The irruptive movement of Snowy Owls (Bubo scandiacus) into Kansas and Missouri during the winter of 2011-2012". Kansas Ornithological Society Bulletin. 64 (4): 41–44.
  51. ^ a b c d e f g h i Parmelee, D. F. (1992). Snowy Owl. Washington: Acad. Nat. Sci.
  52. ^ Smith, N. (1997). Observations of wintering Snowy Owls (Nyctea scandiaca) at Logan Airport, East Boston, Massachusetts from 1981-1997. St. Paul: U.S. Dept. of Agriculture, Forest Service, North Central Forest Experiment Station.
  53. ^ Pitelka, F. A.; Batzli, G. O. (1993). Distribution, abundance, and habitat use by lemmings on the north slope of Alaska. London: Academic Press. str. 213–236.
  54. ^ Krebs, C. J. (1993). Are lemmings large Microtus or small reindeer? A review of lemming cycles after 25 years and future recommendations for future work. London: Academic Press for the Linnean Society of London. str. 247–260.
  55. ^ a b Holt, D. W.; Zetterberg, S. A. (2008). "The 2005 to 2006 Snowy Owl irruption migration to western Montana". Northwestern Naturalist. 89 (3): 145–151.
  56. ^ Kerlinger, P.; Lein, M. R. (1986). "Differences in winter range among age-sex classes of Snowy Owls Nyctea scandiaca in North America". Ornis Scand. 17: 1–7.
  57. ^ Holt, D. W.; Berkley, R.; Deppe, C.; Enriquez-Rocha, P. L.; Olsen, P. D.; Petersen, J. L.; Rangel-Salazar, J. L.; Segars, K. P.; Wood, K. L. (1999). Snowy Owl. Barcelona: Lynx Edicions. str. 194–195.
  58. ^ Kerlinger, P.; Lein, M. R.; Sevick, B. J. (1985). "Distribution and population fluctations of wintering Snowy Owls (Nyctea scandiaca) in North America". Can. J. Zool. 63: 1829–1834.
  59. ^ Fuller, M.; Holt, D.; Schueck, L. (2003). Snowy Owl movements: Variation on the migration theme. Berlin: Springer-Verlag.
  60. ^ a b c d e Detienne, J. C.; Holt, D.; Seidensticker, M. T.; Pitz, T. (2008). "Diet of Snowy Owls wintering in west-central Montana, with comparisons to other North American studies". Journal of Raptor Research. 42 (3): 172–179.
  61. ^ a b Therrien, J. F.; Fitzgerald, G.; Gauthier, G.; Bêty, J. (2011). "Diet-tissue discrimination factors of carbon and nitrogen stable isotopes in blood of Snowy Owl (Bubo scandiacus)". Canadian Journal of Zoology. 89 (4): 343–347.
  62. ^ Lein, M. R.; Boxall, P. C. (1979). "Interactions between Snowy and Short-eared owls in winter". Canadian Field-Naturalist. 93 (4): 411–414.
  63. ^ Lein, M. R.; Webber, G. A. (1979). "Habitat selection by wintering Snowy Owls (Nyctea scandiaca)". Canadian Field-Naturalist. 93 (2): 176–178.
  64. ^ Fay, F. H.; Cade, T. J. (1959). "An ecological analysis of the avifauna of St. Lawrence Island, Alaska". Zoology. 63 (2): 73–150.
  65. ^ Irving, L.; McRoy, C. P.; Burns, J. J. (1970). "Birds observed during a cruise in the ice-covered Bering Sea in March 1968". Condor. 72: 110–112.
  66. ^ a b McRoy, C. P.; Stoker, S. W.; Hall, G. E.; Muktoyuk, E. (1971). "Winter observations of mammals and birds St. Matthew Island". Arctic. 24 (1): 63–65.
  67. ^ Gilchrist, H. G.; Robertson, G. J. (2000). "Observations of marine birds and mammals wintering at polynyas and ice edges in the Belcher Islands, Nunavut, Canada". Arctic. 53 (1): 61–68.
  68. ^ Robertson, G. J.; Gilchrist, H. G. (2003). "Wintering Snowy Owls feed on sea ducks in the Belcher Islands, Nunavut, Canada". Journal of Raptor Research. 37 (2): 164–166.
  69. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad Holt, Denver W.; Larson, Matt D.; Smith, Norman; Evans, Dave L.; Parmalee, David F. (2015). P. G. Rodewald (ured.). "Snowy Owl (Bubo scandiacus)". The Birds of North America. Ithaca, New York, USA: Cornell Lab of Ornithology.
  70. ^ a b c Parmelee, D. F.; Stephens, H. A.; Schmidt, R. H. (1967). "The birds of Southeastern Victoria Island and adjacent small islands". Natl. Mus. Can. Bull. 222.
  71. ^ Tulloch, R. J. (1969). "Snowy Owls breeding in Shetland". British Birds. 62 (1): 33–36.
  72. ^ Saxby 1863.
  73. ^ Manniche, A. L. V. (1910). "The terrestrial mammals and birds of east Greenland; biological observations". Medd. Grønland. 45: 1–200.
  74. ^ a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u Watson, Adam (1957). "The behaviour, breeding and food-ecology of the Snowy Owl Nycea scandiaca". Ibis. 99 (3): 419–462. doi:10.1111/j.1474-919X.1957.tb01959.x.
  75. ^ Hohn, E. O. (1973). "Winter hunting of Snowy Owls in farmland". Canadian Field-Naturalist. 87 (4): 468–469.
  76. ^ Weir, R. D. (1973). "Snowy Owl invasion on Wolf Island, winter 72". Ont. Field Biol. 27: 3–17.
  77. ^ Young, C. M. (1973). "The Snowy Owl migration of 1971-1972 in the Sudbury region of Ontario". American Birds. 27 (1): 11–12.
  78. ^ Shields, M. (1969). "Activity cycles of Snowy Owls at Barrow, Alaska". Murrelet. 50 (2): 14–16.
  79. ^ Shields 1969.
  80. ^ a b Boxall, P. C.; Lein, M. R. (1989). "Time budgets and activity of wintering Snowy Owls". Journal of Field Ornithology. 60 (1): 20–29.
  81. ^ a b c Taylor 1973.
  82. ^ Wiklund, C. G.; Stigh, J. (1986). "Breeding density of Snowy Nyctea scandiaca in relation to food, nest sites and weather". Ornis Scandinavica. 17: 268–274.
  83. ^ a b c d e f Pitelka, F. A.; Tomich, P. Q.; Treichel, G. W. (1955). "Ecological relations of jeagers and owls as Lemming predators near Barrow, Alaska". Condor. 57: 3–18.
  84. ^ Hart 1880.
  85. ^ a b Parker, G. R. (1974). "A population peak and crash of lemmings and Snowy Owls on South Hampton Island, Northwest Territories". Canadian Field-Naturalist. 88 (2): 151–156.
  86. ^ Boxall, P. C.; Lein, M. R. (1982). "Possible courtship behavior of Snowy Owls in winter". Wilson Bull. 94: 79–81.
  87. ^ a b c Hagen, Y. (1960). "The Snowy Owl on Hardangervidda in the summer of 1959". Medd. Statens Viltundersøkelser. 2 (7): 3–25.
  88. ^ a b Mikkola 1983.
  89. ^ a b c d e f Robinson, M.; Becker, C. D. (1986). "Snowy Owls on Fetlar". Brit. Birds. 78: 228–242.
  90. ^ a b c d Murie, O. J. (1929). "Nesting of the Snowy Owl". Condor. 31: 3–12.
  91. ^ Campbell, R. W.; Preston, M. L. (2009). "Wildlife Data Centre: Snowy Owl". Wildlife Afield. 6: 173–255.
  92. ^ a b c Sutton, G. M.; Parmelee, D. F. (1956). "Breeding of the Snowy Owl in southeastern Baffin Island". Condor. 58: 273–282.
  93. ^ Barth, E. K. (1950). "Efter fjallugglor pa Hardangervidda". Fauna och Flora. 1950: 235–242.
  94. ^ Wiklund, C. G.; Stigh, J. (1983). "Nest defence and evolution of reversed sexual size dimorphism in Snowy Owls Nyctea scandiaca". Ornis Scandinavica. 14: 58–62.
  95. ^ Taylor, P. S. (1973). "Breeding behavior of the Snowy Owl". Living Bird. 12: 137–154.
  96. ^ Witherby, H. F.; Jourdain, F. C. R.; Ticehurst, N. F.; Tucker, B. W. (1952). The handbook of British Birds. London: H. F. & G. Witherby.
  97. ^ Snowy Owl – A Marine Species?. sciencedaily.com. 24. 12. 2008. Pristupljeno 11. 1. 2016.
  98. ^ a b c Holt, D. W.; Maples, M. T.; Petersen-Parret, J. L.; Korti, M.; Seidensticker, M.; Gray, K. (2009). "Characteristics of nest mounds used by Snowy Owls in Barrow, Alaska, with conservation and management implications". Ardea. 97 (4): 555–561.
  99. ^ Schaanning, H. T. L. (1907). "Østfinmarkens fuglefauna". Bergens Mus. Arb. 8: 1–98.
  100. ^ Pleske, T. (1928). "Birds of the Eurasian tundra". Mem. Boston Soc. Nat. Hist. 6: 111–485.
  101. ^ Baicich, P. J.; Harrison, C. J. O. (2005). Nests, eggs, and nestlings of North American birds (2. izd.). Princeton: Princeton University Press.
  102. ^ Fisher 1983.
  103. ^ a b Boxall, P. C.; Lein, M. R. (1982). "Feeding ecology of Snowy Owls (Nyctea scandiaca) wintering in S. Alberta". Arctic. 35: 282–290.
  104. ^ a b "Snowy Owl (Nyctea Scandia)". animals.nationalgeographic.com. National Geographic. Arhivirano s originala, 6. 2. 2010. Pristupljeno 19. 6. 2020.
  105. ^ a b c Smith 1997.
  106. ^ Wiggins, I. L. (1953). "Foraging activities of the Snowy Owl (Nyctea scandiaca) during a period of low lemming population". Auk. 70: 366–367.
  107. ^ Wiggins 1953.
  108. ^ Daliborka, Stanković (2009). "Sve Sove Srbije" (jezik: srpski). Politikin zabavnik. Pristupljeno 28. 7. 2018.
  109. ^ Snowy Owl – Bubo scandiacus, formerly Nyctea scandiaca. owlpages.com
  110. ^ Stokkan, K. A. (1992). "Energetics and adaptations to cold in ptarmigan in winter". Ornis Scand. 23: 366–370.
  111. ^ Schenker, A. (1978). "Höchsalter europaischer Vögel im Zoologischen Garten Basel". Ornithol. Beob. 75: 96–97.
  112. ^ ADW: Nyctea scandiaca: Information. Animaldiversity.ummz.umich.edu. Pristupljeno 19. 10. 2010.
  113. ^ Fisher, A. K. (1893). The hawks and owls of the United States in their relation to agriculture. Washington: Department of Agriculture, Division of Ornithology and Mammalogy.
  114. ^ Ellis, D. H.; Smith, D. G. (1993). "Preliminary report of extensive Gyrfalcon and Snowy Owl mortality in northern Siberia". Raptor-Link. 1 (2): 3–4.
  115. ^ ACIA (2004). Impacts of a warming climate: Arctic climate impact assessment. Cambridge: Cambridge University Press.
  116. ^ a b "Bubo scandiacus". BirdLife International. The IUCN Red List of Threatened Species. doi:10.2305/IUCN.UK.2016-3.RLTS.T22689055A93216062.en. Pristupljeno 12. 5. 2018.
  117. ^ Millsap, B. A.; Allen, G. T. (2006). "Effects of falconry harvest on wild raptor populations in the United States: Theoretical considerations and management recommendations". Wildlife Society Bulletin. 34 (5): 1392–1400.
  118. ^ "Partners in Flight Science Committee (PIFSC)". 2013. Arhivirano s originala, 17. 1. 2018. Pristupljeno 22. 10. 2017.
  119. ^ "Schnuhu": Überraschende Kreuzung – Ich bin Bayerns süßester Fratz!. tz.de. Pristupljeno 7. 10. 2016.
  120. ^ Hedwig. Harry Potter and the Philosopher's Stone, Chapter 5 (Diagon Alley)
  121. ^ Snowy Owl Arhivirano 26. 9. 2017. na Wayback Machine. Quebec Biodiversity. Pristupljeno 31. 12. 2015.

Literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi
 
Logo Commonsa
Bubo scandiacus na Wikimedia Commonsu.
 
Logo Wikivrsta
Wikivrste imaju dodatne informacije vezane za: Bubo scandiacus
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Snježna_sova&oldid=3557157"