Tokom ispitivanja EST-a u ljudskom tau lokusu, Conrad et al. (2002) identificirali su gen koga su označili saitohin ili STH, u čast pokojnog dr. Tsuanao Saitoh-a i njegove laboratorije. Gen STH kodira predviđeni protein od 128 aminokiselina.
Koristeći višestruku cDNK biblioteku tkiva, otkrili su da je najjača ekspresija STH u posteljici, mišićima, fetusnommozgu i mozgu odraslih, sa slabijom ekspresijom u srcu, bubrezima, želucu, testisima i nadbubrežnoj žlijezdi. U centralnom nervnom sistemu najsnažnija ekspresija je bila je u sljepoočnom režnju, hipotalamusu, meduli i kičmenoj moždini, s slabijom ekspresijom u ostalim dijelovima mozga. Došlo je do značajnog preklapanja sa općom ekspresijom tau tkiva i CNS-a, iako su postojale neke razlike. Rezultati su pokazali da STH nije pod regulacijom promotora tau, ali može imati neke regionalne regulatorne elemente s tau genom.
Analizom genomske sekvence, utvrdili su da je gen STH bez introna, a proučavanjem genomske sekvence, lokalizirali su gen STH unutar introna devet gena tau, približno 2,5 kb nizvodno od egzona 9, na hromosomu 17q21. Ova lokacija bila je zanimljiva jer se većina mutacija ćeonosljepoočne demencije javlja u ili oko ovog introna i susjednih tau egzona. Gen STH očitava se u smislenom pravcu, u odnosu na tau.
Conrad et al. (2002) su identificirali jednonukleotidni polimorfizam, A do G, koji je promijenio gln7 u arg (Q7R).[7] Inicijalne genetičke studije polimorfizma Q7R pokazale su povezanost s kasno nastalom Alzheimerovom bolešću (AD), sugerirajući da bi STH mogao biti faktor koji doprinosi AD. Među 203 slučaja kasnog početka (stariji od 65 godina) AD i 309 kontrola, Cook et al. (2002) nisu pronašli dokaze o povezanosti polimorfizma Q7R i AD.[8]
U dvije različite grupe AD pacijenata sa ukupno 247 osoba, Seripa et al. (2004) nisu pronašli vezu između polimorfizma Q7R i AD. Međutim, STH G alel (arg7) povećao je rizik od AD kod pacijenata koji su također nosili alel APOE4, što sugerira da polimorfizam STH može biti modifikator APOE4.[9] Među 499 pacijenata s AD, 91 bolesnikom s frontotemporalnom demencijom i 402 kontrolne skupine, Verpillat et al. (2002) nisu pronašli značajne razlike u distribuciji polimorfizma Q7R. Zabilježen je trend povećanja učestalosti genotipa RR kod pacijenata sa AD, u odnosu na kontrolu i trend povećanja frekvencije genotipa QQ kod pacijenata sa FTD, u odnosu na kontrolu. Autori su primijetili da je Q alel dio haplotipa H1 tau, a R alela halotipa H2.[10] De Silva et al. (2003) iznijeli su dokaze koji sugeriraju da su Q varijanta i QQ genotip polimorfizma Q7R u genu STH snažno povezani s progresivnom supranukleusnom paralizom: 47 od 49 (95,9%) oboljelih pacijenata imalo je QQ genotip, dok je 37 od 62 (59,7%) kontrola imale genotip QQ. Međutim, autori su primijetili da je Q alel ujedno najčešći haplotip u normalnim kontrolama.[8][11]
^Conrad, C., Vianna, C., Freeman, M., Davies, P. A polymorphic gene nested within an intron of the tau gene: implications for Alzheimer's disease. Proc. Nat. Acad. Sci. 99: 7751-7756, 2002. PubMed: 12032355
^ abCook, L., Brayne, C. E., Easton, D., Evans, J. G., Xuereb, J., Cairns, N. J., Rubinsztein, D. C. No evidence for an association between saitohin Q7R polymorphism and Alzheimer's disease. (Letter) Ann. Neurol. 52: 690-691, 2002. [PubMed]: 12402275
^Seripa, D., Matera, M. G., D'Andrea, R. P., Gravina, C., Masullo, C., Daniele, A., Bizzarro, A., Rinaldi, M., Antuono, P., Wekstein, D. R., Dal Forno, G., Fazio, V. M. Alzheimer disease risk associated with APOE4 is modified by STH gene polymorphism. Neurology 62: 1631-1633, 2004. [PubMed]: 15136700
^Verpillat, P., Ricard, S., Hannequin, D., Dubois, B., Bou, J., Camuzat, A., Pradier, L., Frebourg, T., Brice, A., Clerget-Darpoux, F., Deleuze, J.-F., Campion, D., the French Study Group on Alzheimer's Disease and Frontotemporal Dementia. Is the saitohin gene involved in neurodegenerative diseases? Ann. Neurol. 52: 829-832, 2002. [PubMed]: 12447938.
^de Silva, R., Hope, A., Pittman, A., Weale, M. E., Morris, H. R., Wood, N. W., Lees, A. J. Strong association of the Saitohin gene Q7 variant with progressive supranuclear palsy. Neurology 61: 407-409, 2003. [PubMed]: 12913211
Zekanowski C, Pepłońska B, Styczyńska M, et al. (2003). "Mutation screening of the MAPT and STH genes in Polish patients with clinically diagnosed frontotemporal dementia". Dementia and Geriatric Cognitive Disorders. 16 (3): 126–31. doi:10.1159/000070999. PMID12826737. S2CID24166927.
Combarros O, Rodero L, Infante J, et al. (2003). "Age-dependent association between the Q7R polymorphism in the Saitohin gene and sporadic Alzheimer's disease". Dementia and Geriatric Cognitive Disorders. 16 (3): 132–5. doi:10.1159/000071000. PMID12826738. S2CID42452606.
Pepłońska B, Zekanowski C, Religa D, et al. (2003). "Strong association between Saitohin gene polymorphism and tau haplotype in the Polish population". Neurosci. Lett. 348 (3): 163–6. doi:10.1016/S0304-3940(03)00788-2. PMID12932819. S2CID10736456.
Johansson A, Zetterberg H, Håkansson A, et al. (2006). "TAU haplotype and the Saitohin Q7R gene polymorphism do not influence CSF Tau in Alzheimer's disease and are not associated with frontotemporal dementia or Parkinson's disease". Neuro-Degenerative Diseases. 2 (1): 28–35. doi:10.1159/000086428. PMID16909000. S2CID6644618.
