Aquae S (Ilidža)

Aquae S naziv je naselja iz rimskog perioda, koje se nalazilo na mjestu današnje Ilidže, Bosna i Hercegovina. Historičari su mišljenja da to nije puni naziv koje je to mjesto imalo i da u imenu nedostaje par slova, ali o kojim slovima je riječ to se može samo pretpostavljati. Smješteno je na lijevoj obali rijeke Željeznice, na početku ilidžanskog naselja Lužani.

Ostaci rimske vile urbana na Ilidži

Aquae su bile vrlo čest naziv za čitav niz rimskih gradova i municipalnih jedinica: Aquae (Baden – Baden, Njemačka), Aquae Arnemetiae (Buxton, Velika Britanija), Aquae Calidae (Alžir), Aquae Convenarum (Bagne;res –de-Bigorre, Francuska), Aquae Flaviae (Chaves, Portugal), Aquae Mattiacae (Wiesbaden, Njemačka), Aquae Neri (Nevris-les-Bains, Francuska), Aquae Regiae (Tunis), Aquae Sextiae (Aix-en-Provence, Francuska), Aquae Sulis (Bath, Velika Britanija), Aquae Tarbellicar (Dax, Francuska).

Historičar Salmedin Mesihović u svojim radovima roristi naziv Akvis.

Do danas nije precizno definisan konačan obuhvat i veličina ovog antičkog naselja, kao ni konačan izgled građevinskih objekata koji su u njemu sagrađeni. Utvrđeni su slijedeći objekti:

• kompleks stambenih vila
• villa urbana
• objekat nepoznate namjene, neistražen,
• hospitalium i hospitium

Navedeni objekti čine arheološko područje koje je sa pokretnim naslijeđem pronađenom na arheološkom području (smješteno u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu), proglašeno za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Geografske karakteristike

Rimsko naselje Aquae S… nalazilo se u neposrednoj blizini modernog ilidžanskog naselja Lužani. Smješteno je na prostoru srednje Bosne, u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, na nadmorskoj visini od 490 metara. U neposrednoj blizini naselja nalaze se dvije rijeke: Bosna i Željeznica. U Bosnu se ulijevaju tri rječice: Željeznica, Dobrinja i Miljacka. Sa lijeve strane nalazi se samo jedna malo veća pritoka, rijeka Zujevina. Ilidža je poznata zbog svojih izvora termalne vode. Pored Ilidže, termalni izvori pronađeni su još: u Blažuju i Jošanici pored Vogošće. Nad prostorom Ilidže dominira planina Igman koja predstavlja prirodnu granicu između dvije regije: Bosne i Hercegovine. Igman pruža mnoštvo resursa: hrana i drvena građa.

Rimski put iz Salone koji je išao preko središnje Bosne u Aquae S… dolazio je prateći uzvodno tok rijeke Bosne. Put iz Narone koji je prelazi Ivan planinu u Aquae S… je ulazio slijedeći tok rijeke Zujevine, lijeve pritoke Bosne. U Aquae S… je možda ulazio i put koji je dolazio iz područja srednje Lepenice. Iz Aquae S… je izlazila glavna komunikacija koja je prolazila kroz rimsko naselje na obalama Miljacke i išla do u blizini današnje Vijećnice i dalje za istočnu Bosnu.

Historija

U periodu vladavine Rimskog carstva, najznačajnije naselje u Sarajevskom polju bilo je ono na Ilidži. Okolina današnje Ilidže bila je veoma gusto naseljena. O tome svjedoče nalazi na više lokaliteta: Crkvište, Stupsko Brdo, Švrakino selo itd.

Gradski ager Res publicae Aquarum S... sastojao se od većih i manjih naselja – pagi, vici domaćeg stanovništva u ruralnom području, te od ekonomskih zaselaka zemljoposjednika villae rusticae, kao i manjih zanatskih i trgovačkih naselja. Kolonija Aquae S... postala je upravni i politički centar ovog područja, a vremenom je postigla i poseban ugled kao lječilište i trgovačko središte. Planski se razvijala za vrijeme cara Marka Aurelija (161.-180.). Tada je veliki procenat isluženih vojnika (veterana) dobio zemlju na prostoru Ilidže. Aquae S... je u 3. st. n. e. tri puta unapređivala svoj status od municipija, preko kolonije do res publike u vrijeme cara Dioklecijana.

Arheologija i nalazi

U literarnim izvorima iz rimskog perioda ne spominje se naselje Ilidža, pa sve što se o njemu zna potiče od arheoloških istraživanja. Prvi koji je u znanstvenoj literaturi spomenuo Ilidžu kao potencijalno rimsko nalazište bio je engleski istraživač Artur Evans (1876. god), za koga se smatra da je imao vrlo izraženu arheološko-istraživačku intuiciju i pronicljivost.

Prva istraživanja Ilidže započela su za vrijeme Austro-Ugarske monarhije 1882 i 1883. godine, i trajala su do 1990. godine. U istraživanjima učestvovali su: Carl Patsch, Ćiro Truhelka, Esad Pašalić, Dimitrije Sergejevski, Mihovil Mandić, Niko Andrijašević.

Naselje

U ranorimsko doba, oko tamošnjeg sumpornog vrela, najprije se formiralo jedno manje banjsko lječilište, a tokom prvog stoljeća oko njega nastalo je urbano naselje rimskog tipa. Postanak i razvoj rimskog grada na Ilidži predstavlja i prvu fazu urbanizacije na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine.

Pronađen je objekat vile urbana sa peristil odjeljenjem i portikom, i sa tipičnim unutrašnjim rasporedom bogate rimske kuće, ukrašene vrijednim mozaicima i freskama. Bila je kvadratnog oblika, s trideset prostorija različitih dimenzija i funkcija. Krov je bio od tegule i imbricesa. Vanjske površine zidova bile su obložene pločastim lomljenim kamenom nepravilnog oblika i pravilno tesanim kvadratnim kamenom. Ispod podova su nađene naprave za centralno zagrijavanje zgrada.

Uz nju se nalazilo više objekata koji su bili povezani kolonadama stubova i bedema. Zgrada hospicijuma (hospitium / hospitalium), građena je u više vremenski odvojenih faza. Objekat je bio javne namjene. U osnovi je izduženi pravougaonik, s nizom odaja oko unutrašnjeg dvorišta. Arheološka istraživanja pokazala su da je objekat prvobitno imao termalni karakter, s lječilištem (pars balnearia) i rekreativnim centrom. Poslije je dograđen gostinjski dio - hospitium. Građevina je bila opremljena raznim savremenim uređajima, vodovodnim i kanalizacijskim instalacijama. Grijalo se pomoću hipokaustnog sistema uređaja.

Epigrafski nalazi

Na današnjem sarajevskom području pronađen je znatan broj natpisa iz rimskog perioda (početak I. st. – početak VII. st), koji u priličnoj mjeri osvjetljavaju ranu historiju Sarajeva. U okviru ove skupine najveći dio čine epitafi koje su za sobom ostavili pripadnici višeg sloja stanovništva. U manjoj mjeri je riječ o svečanim posvetama visokim državnim funkcionerima (carevi, pojedini senatori) i božanstvima. Natpisi su djelimično uvršteni u ediciju Corpus Inscriptiones Latinarum (CIL), jedan dio u Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia (ILJug) i L’Année épigraphique (AE), a priličan dio nije ni u jednoj od ovih edicija.

Natpisi Apolonu

U ruševinama banjskog dijela naselja otkriven je natpis Apolonu Tadenusu, koji je bio božanstvo lječilišta i streličarstva.

• CIL III, 13858= ILJug I, 92,
• Mjesto nalaza: kod “Crvenog Hana” na Ilidži,
• Oblik/tip nalaza: oltar od krečnjaka-posveta božanstvu:
• APOLLIN / TADENO / CHARMIDIS/ COL D D
• Apollin[i] / Tadeno / Charmidis / col(oniae) d(onum) d(edit)
• “Apolonu Tadenusu, Harmidis, kolonije daje posvetu”

Natpis je nastao u periodu prije vladavine Dioklecijana, kada je Aquae S… imala status respublike, a poslije prvih decenija III. st. kada je imala status municipija. Harmidis je moguće bio, sudeći po imenu, podrijetlom Grk ili helenizirani Orijentalac koji je na sumpornim vrelima ostavio zavjet Apolonu Tadenusu. Dedikant je bio doseljenik sa stalnim prebivalištem ili na privremenom boravku na ljekovitim vrelima. koji je raspolagao sa izvjesnim bogatstvom čim je mogao da sebi dopusti podizanje spomenika sa natpisom. Oltar sa natpisom se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Drugi natpis je posveta Apolonu i drugim bogovima, nađen u Lužanima, Ilidža: …NI…[…] /?[Apol]lini…../ […..ce] teris d[is…] itd

Natpisi ukazuju na prilično jak kult Apolona u urbanom jezgru Aquae S… Kult se vjerojatno razvio iz nekog redrimskog ilirsko-dezitijatskog kulta koji je imao slične atribute kao i Apolon (svjetlost, liječenje i sl.), pa se mogla izvršiti Intrepetatio Greaca ili Romana. I ova činjenica pokazuje da postoji kontinuitet razvitka od ilirsko-desitijatskog do rimsko-provincijalnog, romaniziranog miljea.

Natpis Dioklecijanu

Otkriven je i natpis koji su tadašnji građani postavili caru Dioklecijanu (Gaius Aurelius Valerius Dioclectianus 284-305),

• R.P. Aquae S…(u počast Dioklecijanu),
• ILJug III, 1578,
• nađen u sklopu Rimskog mosta, Ilidža, 1936. god:
• IMP C VALER / DIOCLETIN / PFINVITO / AVG /5 RPAQS
• Imp(eratori) [C(aesari)] C(aio) Valer(io) / Diocleti(a)n[o]/ p(io) f(elici) invi[c]to / Aug(usto) /5 r(es) p(ublica) Aq(uarum) S(........).
• Imperatoru cezaru Gaju Valeriju Dioklecijanu, pobožnom, sretnom, nepobjedivom, Augustu respublika Aquae S… (Sergejevski)

Spomenik i natpis su dosta oštećeni. Vrijeme Dioklecijana je vjerovatno bilo i zenit Akvisa i njegovog područja. Ovaj natpis potvrđuje da je municipalna jedinica Aquae S… koja je obuhvatala pod svojom jurisdikcijom veći dio Srefnje Bosne (uključujući potpuno i sarajevsko područje) krajem III. st. n. e. dostigla najviši municipalni, autonomni položaj → status respublike. Znači upravna evolucija Akvisa se desila u toku III. st. n. e, prvo kao municipij, zatim kao kolonija i na kraju kao respublika

Pokretni nalazi

Zanimljiv bronzani predmet s Ilidže su tri noge neke sprave, s lavljim glavama i tri ljudska poprsja. Željezni dvostruki kladivci služili su u zidarskom zanatu kao vitilj ili dlijeto. Otkriveni su željezna kuka za vješanje (jednostavne kuke za haljine), željezni noževi, koštani cilindrični držak od noža s bronzanim kolutom, oštrice od željeza, stvrdla, šilj, igla, željezne nožice na pero, šestar, potkovice. Od kamena je ulomak jedne zdjelice sa žljebićem, zatim mnogo ulomaka raznog pribora, posuda od žežene ilovače, okrajak trbušastog lonca, okrajci posuda, lonac s tri ručke, grlić boce od žučkaste ilovače, fragmenti zdjelica. Među nalazima su i svjetiljke s natpisima C. Des[si] i VIBIANI399, fragmentarni predmeti od stakla (suđe bez boje ili bijele, zelene, zagasite i modre boje), kao i ulomak debele pločaste cigle s preciznim otiskom sandale, klincima potkovane. Nađeno je mnogo fragmenata kućica nekog morskog puža, životinjskih kostiju i ljudskih lobanja.

U Sarajevskom Polju je radilo šest antičkih figlina za proizvodnju keramike i cigle. Svoje proizvode žigosali su pečatima NIMIXAM = (Maximin) i CONST […]. U radionici na Ilidži su se izrađivale amfore sa žigom COSSII.

Pronađeno su 63 komada novčića (50 bronzanih, devet bilonskih i četiri srebrena), u dvije gomile. Najstariji je iz 42. godine i najmlađi iz 364.-375. godine.

Mozaici

Otkriveno je postojanje 12 mozaika u vili urbana. Neki od njih se nalaze na terenu, a dio u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Po svom geometrijskom motivu izdvaja se mozaik sa osmokrakom zvijezdom. Krakovi su dvostruko uokvireni. Kavadratna polja u uglovima su različito ukrašena prikazima kantarosa, stilizirane loze, kvadrata i pravougaonika.

Među najbolje očuvane mozaike na Ilidži može se uvrstiti primjerak koji pripada tipu sa centralnim motivom. Ukras se sastoji od sfernog romba, oko kojeg je prostor podijeljen u četiri eliptična i četiri trapezoidna polja. Navedeni dijelovi su uokvireni motivom beskonačne pletenice. Na mozaiku su još vidljivi prikazi delfina, ribe i peduma. U centralnom dijelu nalazi se prikaz nimfe.

Na lokalitetu Ilidža konstatirano je postojanje još četiri fragmentirana primjerka mozaika. Zajednička karakteristika ovih mozaika je postojanje četvrtastih polja u kojima se nalaze fguralne predstave ptica, pozorišnih maski, klasičnih geometrijskih motiva, rozeta, Gordijevog čvora, polja ispunjenog nizom trokuta, okvira u vidu pletenica i sl. Na Ilidži je otkriven i mozaik sa zanimljivo izvedenim prikazom Amora na morskom lavu. Spomenuti motiv svrstava mozaik u grupu sa lažnom shemom centralnog motiva. Amor se nalazi u sfernom rombu zaobljenih uglova. Prikaz ilustrira detalj scene thiasosa, tj. vjenčanja Tetide i Posejdona.

Drugi mozaik sa Ilidže sa istom temom thiasosa je primjerak na kome je vidljiv motiv morske zmije.

Aquae S... od 2. st. n. e. imao je vlastitu radionicu u kojoj su izrađivani mozaici pronađeni na Ilidži i u njenoj okolini.

Ostala nalazišta

Vila na Stupu, podijeljena na dva dijela, bila je izgrađena od ćerpića ili od kamena, s podnicom od ilovače. Pronađeno je dosta kuhinjskog posuđa, ulomaka stakla, oruđa, kliješta, sjekire, kose, testera, verige, makaze, srp i lemeš. Interesantan nalaz predstavlja mač. Vila je bila u posjedu imućnog zemljoradnika ilirskog porijekla. Po nalazu novca, datira se oko 300. godine, što dokazuje novac careva.

U Švrakinom Selu su ustanovljeni tragovi rimske naseobine, gdje je pronađena ara s natpisom404 čiji je dedikant bio Aurelijan Maksimin, veteran legije VIII Augusta. Osim are, konstantovani su i fragmenti rimske cigle i obrađenog kamena, što ukazuje na stambenu aktivnost na ovom prostoru.

Rimska aglomeracija postojala je u Trnovu, gdje su konstatovani nalazi novčića, kamene cilindrično-valjkaste urne i ostali predmeti. Na Naklu u Vojkovićima postojala je stražarnica za čuvanje ulaza u Sarajevsko Polje, a na prostoru Hrasnice bila je naseobina vezana za poljoprivredno dobro. Tragovi naseljenosti zabilježeni su i u Semizovcu i na području Vogošće, posebno uz potok Jošanicu i oko sumpornog vrela, gdje su zabilježeni ostaci rimskih građevina.

Literatura

• Carl Patsch, - Arheološko-epigrafska istraživanja povijesti rimske provincije Dalmacije, VII dio, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XVIII, Sarajevo, 1906., 151-181
• Đuro Basler, Ruševine zgrada iz rimskog doba na Ilidži kao konzervatorski problem, Naše starine VI, Sarajevo, 1959.,167172
• Esad Pašalić -Rimsko naselje u Ilidži kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XIV, 1959., 113 -134
• Esad Pašalić -Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Posebna izdanja Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1960.
• Enver Imamović -Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977.
• Mirza Hasan Ćeman -Res Publica Aquarum S...U: Ilidža Sarajevo, Sarajevo 2000, 123-170

Vanjski linkovi

• Aquae S