Narodno pozorište Sarajevo
Narodno pozorište Sarajevo najveća je pozorišna kuća u Bosni i Hercegovini i jedna od najznačajnijih u Jugoistočnoj Evropi. Otvoreno je 17. novembra 1921. godine, a svečani čin otvaranja pripao je Branislavu Nušiću, tadašnjem načelniku Umjetničkog odjeljenja Ministarstva prosvjete. Tri večeri za redom izvođeni su muzičko-dramski programi i tako je ozvaničen početak rada kuće.
 | |
 Narodno pozorište Sarajevo i Trg Susan Sontag | |
| Adresa | Obala Kulina Bana 9 Sarajevo Bosna i Hercegovina |
|---|---|
| Koordinate | 43°51′25″N 18°25′15″E / 43.8569°N 18.4208°E |
| Izgradnja | |
| Izgrađeno | 1897. |
| Otvoreno | 17. novembar 1921 |
| Arhitekt | Karlo Paržik |
| Web stranica | |
| www | |
U počecima svog postojanja Narodno pozorište Sarajevo je djelovalo isključivo kao dramsko pozorište. Od 1946. u ovo pozorište se uvode i muzički oblici djelovanja, pa će tako bogatoj historiji ovog pozorišta izuzetno pridonijeti Opera, odnosno Balet. Narodno pozorište Sarajevo je središnja pozorišna kuća države BiH i ono je svojim umjetničkim rezultatima, radom generacija umjetnika, a posebno načinom organizacije (tri ansambla Opera, Drama i Balet), veoma važan element pozorišnog i uopšte duhovnog života u BiH. 9. novembra 1946. započela je svoju umjetničku djelatnost Sarajevska opera, svečanom premijerom "Prodana nevjesta" Bedricha Smetane. Time je učinjen veliki napredak u razvijanju muzičke kulture u Bosni i Hercegovini.
Sarajevski balet osnovan je također 1946. godine, ali je svoju prvu samostalnu predstavu "Žetva" Borisa Papandopula izveo tek 25. maja 1950., što je ujedno bio i početak njegovog pravog profesionalnog postojanja na sceni Narodnog pozorišta. Narodno pozorište Sarajevo je poseban doprinos dalo kako razvoju drame i novih dramskih oblika i autentičnom tumačenju klasike kako u Drami tako i u Operi i Baletu, kao i razvoju muzičke literature za Operu i Balet u bosanskohercegovačkim razmjerama. Tu su prvi put izvedene opere "Jazavac pred sudom" Vlade Miloševića, Hasanaginica i "Aska i vuk" Asima Horozića, balet "Satana i Magnovenje" Vojina Komadine, "Katarina, bosanska kraljica" Đele Jusića, Izložba slika Julija Marića...itd. Veliki je broj dramskih djela koja su doživjela svoje prvo izvođenje na sceni najstarije pozorišne kuće u BiH, a među autorima vrijedi nabrojati: Zlatka Topčića, Skendera Kulenovića, Mešu Selimovića, Hamzu Humu, Isaka Samokovliju, Miroslava Jančića, Duška Anđića, Uroša Kovačevića, Ahmeda Muradbegovića, Envera Čolakovića, Edhema Mulabdića, Abdulaha Sidrana, Almira Imširevića, Almira Bašovića, Alije Hafizovića...itd.
Sa više od 1600 dramskih, opernih i baletskih umjetnika, kao i drugih stručnih osoba vezanih za pozorišnu umjetnost do 1996. godine (kada je obilježeno 75 godina rada Narodnog pozorišta Sarajevo) izvedeno je 1040 dramskih premijera, a realizovana su 264 operna i baletna projekta. U toku svog preko 90 godina dugog djelovanja Narodno pozorište Sarajevo odigralo je ogroman broj dramskih, baletnih i opernih predstava po cijeloj Bosni i Hercegovini, ali i u inostranstvu.[1]
Zgrada Narodnog pozorišta
uredi
Narodno pozorište (prvobitno "Društveni dom") u Sarajevu je sagrađeno 1897. godine po projektima Karla Paržika. Svečano otvorenje je bilo 2. januara 1899. godine predstavom "Medeja" Franza Grillparzera (1791-1872), austrijskog dramatičara koji je spajao formalno naslijeđe austrijskog baroka i idejne elemente njemačke klasike. Izvedba je bila povjerena Hrvatskom narodnom kazalištu iz Zagreba, a počela je prologom Silvija Strahimira Kranjčevića - "Vili prosvjete". Za svo vrijeme austrougarske uprave to će prvenstveno biti "Vereinshaus" ili "Herrenclub" ili "Clubhaus" sa salom u kojoj se mogu održavati pozorišne predstave, tzv. "Saaltheater". 1922. godine dom je pretvoren u Narodno pozorište.
Nacionalni spomenik
urediKomisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. do 17. septembra 2008. godine, donijela je odluku da se zgrada Narodnog pozorišta proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Zgrada Narodnog pozorišta, izgrađena je u neorenesansnom historicističkom stilu. Nepravilnog je prvougaonog oblika, oko 50 m x 47 m.[3]
Nagrade
uredi- 1970. - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za Balet Narodnog pozorišta;
- 1972. - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za Dramu Narodnog pozorišta;
- 1978. - Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za predstavu Omer paša Latas ;
Također pogledajte
uredi- Milivoj Bačanović - proslavljeni prvak Opere
- Gradimir Gojer
- SARTR
- Sarajevska opera
- Sarajevski balet
Vanjski linkovi
urediReference
uredi- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 11. 2013. Pristupljeno 31. 10. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Zgrada Narodnog pozorišta". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
- ^ "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
