Hasanaginica (opera)

Hasanaginica je bosanskohercegovačka usmena balada nastala za vrijeme vladavine Osmanlijskog Carstva. Bila je prevedena na mnogim svjetskim jezicima, a preveli su je: Johan Wolfgang Goethe, Walter Scott, Aleksandar Puškin, Adam Mickiewitz.

Plakat opere Hasanaginica

Scena iz opere Hasanaginica

Hasanaginica je služila i kao predložak za istoimenu operu u tri čina, koja je premijerno izvedena 18. marta 2000. u Sarajevu. Libreto je napisao Nijaz Alispahić, a kompozitor je bio Asim Horozić.

Radnja

I čin

U borbama na bedemima Bosne biva ranjen Hasanaga Arapović. Leži ranjen u čadoru na planini Biokovo i travama rane vida. Ranjenoga Hasanagu u planini obilaze mati i sestra. Hasanaginica ostaje kod kuće uz djecu, jer tako nalažu običaji stari. Hasanaga je uvrijeđen što ga vjerna 1juba ne obiđe i u trenucima kad konflikt podstiče i njegova majka, poručuje ženi da ga ne čeka ni u dvoru ni u rodu njegovu. Za tu poruku dozna i beg Pintorović, brat Hasanaginicin, koji dolazi po sestru da je vrati u dom Pintorovića. Hasanaga se vraća iz planine, i na svojoj kuli zatječe bega Pintorovića. Uslijedi oštar verbalni obračun između goropadnog age i povrijeđenog bega, u kojem se potežu i kubure iza pasa. Pintorović odvodi sestru. Hasanaginica se s bolom oprašta od petoro djece, svjesna da o njenoj sudbini odlučuju drugi, a da njena nesreća pripada samo njoj.

II čin

Drugi čin događa se u domu Pintorovića. Beg Pintorović je smislio način na koji će se osvetiti bahatom Hasanagi i ostaloj aginskoj fukari. Obećava sestrinu ruku uglednom Imotskom kadiji, koji je još od rane mladosti bio i ostao zaljubljen u mladu begovicu. Scena susreta između Hasanaginice i Imotskog kadije otkriva svu dubinu i težinu apsurda i tragične situacije u kojoj se našla ova plemenita majka i žena, ali i svu dobrotu bivanja i snivanja kojima isijava nadasve dobri i plemeniti Imotski kadija. Hasanaginica prima prsten i pristaje da pođe za Imotskog kadiju, jer je bratova riječ neprikosnovena. Uspijeva izmoliti dozvolu od brata da se svatovi zaustave pored Hasanaginog doma, kako bi još jednom djecu vidjela i uručila im darove. U međuvremenu, Sultanija, kći Hasanaginicina, kradom posječuje majku i saznaje da je Hasanaginica isprošena.

III čin

Na aginoj kuli traje prava drama. Hasanaga se povukao u osamu. Pati, shvaća da je pogriješio. U sukobu je i sa rođenom majkom, koju okrivljuje za sve što se dogodilo. Spreman je da uzjaše konja i da ode do Pintorovića, da voljenu ženu vrati kući i djeci. Od te odluke odustaje kad sazna da je Hasanaginica isprošena i da će njeni svati uskoro da naiđu pored njegove kule. U završnoj sceni nailaze svatovi. Sva u bijelom i pod duvakom ulazi Hasanaginica i oprašta se sa djecom. Hasanaga uklanja djecu ispred Hasanaginice, i još joj u lice sasipa uvredljive riječi da je “majka srca kamenoga”. I žensko srce ne izdrža …

Uloge

• Amila Bakšić – Hasanaginica
• Ivica Šarić – Aga-Hasanaga
• Amir Saračević – Imotski kadija
• Denis Isaković – Beg Pintorović
• Dajana Šegvić – Mati Hasanagina
• Lejla Jusić – Sultanija
• Leonardo Šarić – Sazlija
• Dragan Pavlović – Stari svat
• Azra Smajović, Tijana Pejičić, Nidal Đipa – Djeca

Saradnici

• Miroslav Homen – dirigent
• Sulejman Kupusović – režiser
• Radovan Marušić – scenograf
• Vanja Popović – kostimografkinja
• Edina Papo – koreografkinja
• Danijel Žontar – šef Hora
• Dževad Šabanagić – koncert-majstor
• Željka Andrić, Višnja Bakalar – korepetitorice
• Gordan Simić – asistent režisera i inspicijent
• Zulfo Džinalija – asistent kostimografkinje
• Boris Ječanin, Marina Potočnik – sufleri

Uz učešće:

• Hora Opere Narodnog Pozorišta Sarajevo
• Baleta Narodnog Pozorišta Sarajevo
• Sarajevske Filharmonije