Gradimir Gojer
Gradimir Gojer, rođen 4. marta 1951. godine u Mostaru, je bosanskohercegovački pozorišni reditelj, književnik i kritičar. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, studij komparativne književnosti sa teatrologijom.
Gradimir Gojer | |
|---|---|
| Rođenje | 4. mart 1951 Mostar, FNR Jugoslavija |
| Zanimanje | reditelj, književnik i kritičar |
Režirao je u pozorištima u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji i Italiji.
Sa književnikom Safetom Plakalom, režiserom Dubravkom Bibanovićem i tadašnjim direktorom Pozorišta mladih iz Sarajeva, ing. Đorđem Mačkićem osnovao i pokrenuo Ratni teatar u Sarajevu. Na poziv tadašnjeg gradonačelnika Sarajeva, Muhameda Kreševljakovića, preuzima Kamerni teatar 55 u funkciji umjetničkog rukovodioca i direktora. Bio je direktor i umjetnički rukovodilac u Narodnom pozorištu Sarajevo. Obavljao je dužnosti direktora Poslovne zajednice profesionalnih pozorišta BiH, dogradonačelnika Grada Sarajeva, ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo, predsjednika Društva pisaca BiH, član uprave Hrvatskog kulturnog društva „Napredak". U toku 1992. i 1993. godine bio je izabran za ministra bez portfelja u ratnoj vladi premijera Harisa Silajdžića. Između ostalog je i član uprave Sarajevskog fudbalskog kluba FK Željezničar Napisao je 34 knjige iz oblasti teatrologije, političke esejistike i publicistike, poezije i baletnih libreta. Bio je zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, vijećnik u Općinskom vijeću Stari Grad i Gradskom vijeću Grada Sarajeva. Trenutno je potpredsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu.[1]
Nakon režiranja predstave Katarina Kosača 2005.godine Gradimir Gojer je izjavio:
Katarinu Kosaču smatram prvom emancipiranom Bosankom i Hercegovkom…koja se u povijesnim razdjelnicima uspjela izboriti za osobni stav, za jasnu ideju BiH kao države, kao domovine i kao otadžbine. Katarinu Kosaču doživljavam kroz san tisuću domoljuba ove zemlje, i Bošnjaka i Hrvata i Srba i Židova i onih koji se ćute tek Bosancima i Hercegovcima, kroz san koji traje tisućljetno, od vremena mramorova bogumilskih do danas.
BibliografijaUredi
- Bard s Miljacke, 2012.[3]
- Libri i biljeske, Šahinpašić, Sarajevo, 2000. ISBN 9789958410406 [4]
- Posljednji čavao u lijesu domaje, Sarajevo, 2009. ISBN 9789958787492
- Euripidova kostrijet, Sarajevo, 2009. ISBN 9789958590733
- Breza crvena, Šahinpašić, Sarajevo, 2008. ISBN 9789958412905
- Kaze iz Ferhadije, Bemust, Sarajevo, 2008. ISBN 9789958725838
- Osobni stav: obraćanja, uzvraćanja i odvraćanja, Rabic, Sarajevo, 2008. ISBN 9789958330018
- Lijevo : (slike iz gorke svakodnevnice), Rabic, Sarajevo, 2006. ISBN 9789958703805
- Prikazi : literarni mikrozapisi, Međunarodni centar za mir, Sarajevo, 2004. ISBN 9789958480423
ReferenceUredi
- ^ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 11. 12. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ https://bs.wikiquote.org/wiki/Gradimir_Gojer
- ^ http://www.source.ba/clanak/781171584306/[mrtav link] Promocija knjige „Bard s Miljacke“
- ^ http://www.interliber.com/SearchResults.asp?SID=INTERLIBER^40009940-2012-5-5-12-1&AuthorID=1692&Author=Gojer&Sort=3&ml=b Arhivirano 6. 3. 2016. na Wayback Machine Interliber
Vanjski linkoviUredi
| Wikicitati imaju citate vezane za: Gradimir Gojer |
- Gradimir Gojer na IMDb-ju