Wikipedia

Matti Nykänen

finski skijaš-skakač

Matti Ensio Nykänen bio je finski skijaš-skakač. Takmičio se od 1981. do 1991. Općenito smatran najvećim skijašem-skakačem svih vremena,[1] osvojio je pet olimpijskih medalja (četiri zlatne), devet medalja na svjetskim prvenstvima (pet zlatnih) i sveukupno 22 medalje na prvenstvima Finske (14 zlatnih; od toga je devet pojedinačnih). Najveći uspjeh ostvario je na Zimskim olimpijskim igrama 1988. u Calgaryju osvojivši zlatne medalje u sva tri takmičenja i podijelivši titulu najuspješnijeg sportista na tim Igrama s holandskom brzoklizačicom Yvonne van Gennip.

Matti Nykänen
Lične informacije
Rođenje17. juli 1963.
Lahti
Smrt4. februar 2019(2019-02-04) (55 godina)
Lappeenranta
Visina177 cm
Karijera
KlubJyväskylän Hiihtoseura
Takmiči se zaFinska Finsku
Lični rekord191 m (Planica 1985)
Svjetski kup
Sezone1981–1991.
Pobjede46
Pob. postolja76
Medalje
Zimske olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Sarajevo 1984. Velika
Zlatna medalja – prvo mjesto Calgary 1988. Mala
Zlatna medalja – prvo mjesto Calgary 1988. Velika
Zlatna medalja – prvo mjesto Calgary 1988. Ekipno
Srebrna medalja – drugo mjesto Sarajevo 1984. Mala
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Oslo 1982. Velika
Zlatna medalja – prvo mjesto Engelberg 1984. Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjesto Seefeld 1985. Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjesto Oberstdorf 1987. Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjesto Lahti 1989. Ekipno
Srebrna medalja – drugo mjesto Oberstdorf 1987. Mala
Bronzana medalja – treće mjesto Oslo 1982. Ekipno
Bronzana medalja – treće mjesto Seefeld 1985. Velika
Bronzana medalja – treće mjesto Lahti 1989. Velika
Svjetsko prvenstvo u letovima
Zlatna medalja – prvo mjesto Planica 1985. Pojedinačno
Srebrna medalja – drugo mjesto Vikersund 1990. Pojedinačno
Bronzana medalja – treće mjesto Harrachov 1983. Pojedinačno
Bronzana medalja – treće mjesto Tauplitz 1986. Pojedinačno
Bronzana medalja – treće mjesto Oberstdorf 1988. Pojedinačno
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Schonach 1981. Pojedinačno
Svjetsko veteransko prvenstvo
Zlatna medalja – prvo mjesto Taivalkoski 2008. Pojedinačno
Zlatna medalja – prvo mjesto Harrachov 2010. Pojedinačno
Bronzana medalja – treće mjesto Žiri 2011. Pojedinačno
Ažurirano: 22. 2. 2019.

Jedini je skijaš-skakač koji je osvojio svih pet najvećih takmičenja u tom sportu: Zimske olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo, Svjetski kup, Svjetsko prvenstvo u letovima i Turneju 4 skakaonice. Sa četiri velika "Kristalna globusa" dijeli titulu najuspješnijeg takmičara u Svjetskom kupu u historiji s Adamom Małyszem i Sarom Takanashi. Također je jedini skijaš-skakač koji je pet puta rušio svjetski rekord. Godine 1981. postao je i svjetski juniorski prvak.

Nakon završetka sportske karijere život su mu obilježili burne veze sa ženama, pjevačka karijera i razni incidenti povezani s pretjeranim konzumiranjem alkohola i nasilnim ponašanjem. Nakon napada nožem 2004. osuđen je na 26 mjeseci zatvora te još jednom na 16 mjeseci nakon teškog napada na svoju suprugu 2009.[2]

Karijera uredi

 
Nykänen na poštanskoj marki

U većem dijelu 1980-ih skijaškim skokovima dominirali su Nykänen i Jens Weißflog iz Istočne Njemačke. Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. u Sarajevu njih dvojica između sebe su podijelila zlatne i srebrne medalje; Nykänenova prednost od 17,5 bodova na velikoj skakaonici i danas je najveća koju je pobjednik imao ispred drugoplasiranog u historiji Zimskih olimpijskih igara. Četiri godine kasnije u Calgaryju postao je prvi skijaš-skakač koji je pobijedio na obje skakaonice na istim Igrama. Godine 1985. na Letalnici u Planici doletio je na 191 m, postavivši svjetski rekord, koji je srušio Poljak Piotr Fijas dvije godine kasnije na istoj letaonici (194 m). U Svjetskom kupu ostvario je 46 pobjeda, što je bio rekord sve do 2. februara 2013, kada ga je prestigao Austrijanac Gregor Schlierenzauer (Nykänen je i sad na drugom mjestu). Prestižnu Novogodišnju turneju osvojio je dvaput. Na svjetskim prvenstvima u letovima nastupio je pet puta i svaki put osvojio medalju. Dvaput je pobijedio i na Skijaškom festivalu Holmenkollen (1982, 1985). Godine 1987. dobio je i Medalju Holmenkollen (zajedno s Hermannom Weinbuchom).

Na domaćem terenu u Taivalkoskiju 28. februara 2008. postao je i svjetski veteranski prvak. Titulu je odbranio dvije godine kasnije u Harrachovu.

Privatni život uredi

Ženio se šest puta:

  • Tiina Hassinen (1986–1988; sin Sami, r. 1987)[3]
  • Pia Hynninen (1989–1991; kćerka Eveliina, r. 1990)[3]
  • Sari Paanala (1996–1998;[3] Nykänen je promijenio prezime u Paanala tokom ovog braka[4])
  • Mervi Tapola (2001–2003; 2004–2010)
  • Pia Talonpoika (2014–njegova smrt)

Odnos s Mervi Tapolom uredi

Nykänen je 1999. upoznao Mervi Tapolu, milionerku i nasljednicu fabrike kobasica,[3] i sklopili su brak, koji je trajao od 2001. do 2003,[5] kada su se razveli, ali su se ponovo vjenčali 2004.[5] Brak je bio buran i izrodio je mnoge medijski vrlo popraćene incidente. Prvi prijavljeni napad na Tapolu dogodio se u junu 2000, nakon zabrane približavanja, koju je Nykänen dobio.[5] Godine 2004. Nykänen je uvjetno osuđen za novi napad na Tapolu. Već je bio optužen da ju je napao 2001, ali je optužba povučena jer je Tapola odlučila iskoristiti pravo na šutnju.[6]

U septembru 2005, dok je bio na uvjetnoj slobodi zbog drugog napada, Nykänen je ponovo uhapšen četiri dana nakon što je izašao iz pritvora zbog još jednog napada na Tapolu. Osuđen je i 16. marta 2006. zatvoren na četiri mjeseca. Ubrzo nakon izlaska ubo je čovjeka u piceriji u Korpilahtiju.[6] U ljeto 2009. Tapola (tada Tapola-Nykänen) predala je zahtjev za razvod braka 14. put, ali ga je otkazala.[7]

Na Božić 2009. Nykänen je, navodno, povrijedio svoju suprugu nožem i pokušao je zadaviti pojasom kućnog mantila. Optužen je za pokušaj ubistva i pritvoren u policiji Tamperea,[6] ali je pušten tri dana kasnije nakon što je optužba odbačena zbog nedovoljno dokaza. Dana 24. augusta 2010. Nykänen je osuđen za nanošenje teških tjelesnih povreda na 16 mjeseci zatvora[2] i naređeno mu je da plati 5.000 € kao kompenzaciju svojoj supruzi za bol i emocionalnu patnju, te 3.000 € za sudske troškove.[8] U augustu 2010. Tapola je 15. put podnijela zahtjev za razvod braka.

Incident s napadom uredi

Dana 24. augusta 2004. Nykänen je uhapšen pod sumnjom na pokušaj ubistva porodičnog prijatelja nakon što je izgubio takmičenje u povlačenju prsta[9] u Tottijärviju.[10] U oktobru 2004. proglašen je krivim za teški napad i osuđen na 26 mjeseci zatvora.[2] Budući da mu je to bila prva kazna, pušten je u septembru 2005.

Kao zabavljač uredi

 
Nykänen na nastupu 2010.

Kad je Nykänenova sportska karijera bila na izmaku, grupa biznismena predložila je da se počne baviti pjevanjem. Njegov prvi album Yllätysten yö objavljen je 1992. i prodan je u više od 25.000 primjeraka.[11] Postao je drugi olimpijski pobjednik nakon Tapija Rautavaare koji je imao zlatnu ploču u Finskoj. Njegov sljedeći album Samurai (1993) nije bio tako uspješan.

Krajem 1990-ih, zbog ozbiljnih finansijskih problema, Nykänen je radio kao striper u restoranu u gradu Järvenpää. Vlasnik restorana prekoren je zbog eksploatacije Nykänena.[12]

Godine 2002. Nykänen se vratio u pjevačke vode i objavio singl "Ehkä otin, ehkä en". Također je dao svoje ime marki jabukovače uz isti reklamni slogan.[13] Godine 2006. objavio je treći studijski album Ehkä otin, ehkä en.[14] Tokom većeg dijela muzičke karijere radio je s profesionalnim muzičarem Jussijem Niemijem. Nastupao je po Finskoj dva-tri puta sedmično s grupom "Samurai", koju je predvodio Niemi.[15]

Mnogi Nykänenovi singlovi nazvani su po nekim njegovim (ne)slavnim izjavama, kao što su Elämä on laiffii ("Život je živjeti"), Jokainen tsäänssi on mahdollisuus ("Svaka je šansa mogućnost") i Ehkä otin, ehkä en ("Možda jesam [pio], možda nisam").

U novembru 2009. počeo je snimati vlastiti veb-serijal o kuhanju Mattihan se sopan keitti.

Smrt uredi

Nykänen je umro u svom domu u Lappeenranti, malo poslije ponoći 4. februara 2019. od iznenadnog napada bolesti.[16] Ranije te večeri žalio se na vrtoglavicu i mučninu.[17] Manje od tri mjeseca prije toga dijagnosticirana mu je šećerna bolest.[18] Kako je izviješteno, nije se pridržavao ishrane preporučene dijabetičarima i nastavio je konzumirati alkohol.[19] Vijest o njegovoj smrti prenijeli su mediji i u Finskoj i u svijetu, a mnogi skijaši-skakači iz njegovog vremena odali su mu počast.[20] Iza njega su ostali supruga i troje djece,[21] dvoje iz prethodnih brakova i jedno vanbračno.[22] U maju 2019. njegove sestre potvrdile su da su uzrok smrti bili pankreatitis i upala pluća.[23]

U popularnoj kulturi uredi

Diskografija uredi

Biografije uredi

Glavni članak: Matti (film)
  • Film o Nykänenovom životu, nazvan jednostavno Matti, snimljen je 2006, a Nykänena je odglumio finski glumac Jasper Pääkkönen. Film se fokusirao na Nykänenov život van skijaških skokova.

Knjige uredi

  • Matti Nykänen, Päivi Ainasoja i Manu Syrjänen: Mattihan se sopan keitti (2007)[24]
  • Juha-Veli Jokinen: Missä me ollaan ja oonko mäkin siellä (2007)[24]
  • Juha-Veli Jokinen: Elämä on laiffii (2006)[24]
  • Kai Merilä: Matin ja minun rankka reissu (2005)[24]
  • Egon Theiner: Grüsse aus der Hölle (2004)[24][25] (verzija na engleskom Greetings from Hell objavljena je u januaru 2006)
  • Antero Kujala: Voittohyppy (1999)[24]
  • Antti Arve: Matti Nykänen Maailman paras (1988)[24]
  • Kari Kyheröinen and Hannu Miettinen: Takalaudasta täysillä: Matti Nykäsen tie maailmanhuipulle (1984)[24]
  • Juha-Veli Jokinen: Myötä- ja vastamäessä (2010)[24]

Rezultati u Svjetskom kupu uredi

Postolja uredi

Na pobjedničkom postolju stajao je 76 puta (dijeli peto mjesto svih vremena s Thomasom Morgensternom), od čega je 46 pobjeda. Drugi je bio 22 puta, a treći osam puta. Najviše puta na postolje se plasirao na takmičenjima u Lahtiju (12).

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka Skok 1 Skok 2 Skok 3 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 7. 3. 1981.   Lahti Salpausselkä K-113 104 m 111,5 m - 251,1 2. Jari Puikkonen
2. 30. 12. 1981.   Oberstdorf Schattenberg K-115 109 m 104,5 m - 241,4 1. -
3. 28. 2. 1982.   Oslo Holmenkollen K-105 108,5 m 102,5 m - 257,9 1. -
4. 7. 3. 1982.   Lahti Salpausselkä K-88 80,5 m 83,5 m - 242,2 2. Ole Bremseth
5. 12. 3. 1982.   Tauplitz Kulm K-165 166 m 146 m - 385,5 1. -
6. 13. 3. 1982.   Tauplitz Kulm K-165 155 m 165 m - 386,0 2. Hubert Neuper
7. 18. 12. 1982.   Cortina d’Ampezzo Italia K-92 87 m - - 120,7 1. -
8. 30. 12. 1982.   Oberstdorf Schattenberg K-110 113 m 114 m - 261,8 2. Horst Bulau
9. 4. 1. 1983.   Innsbruck Bergisel K-109 105 m 104 m - 249,5 1. -
10. 15. 1. 1983.   Lake Placid MacKenzie Intervale K-114 124,5 m - - 146,5 1. -
11. 16. 1. 1983.   Lake Placid MacKenzie Intervale K-114 120,5 m 108 m - 259,3 1. -
12. 23. 1. 1983.   Thunder Bay Big Thunder K-120 117 m 125,5 m - 272,0 1. -
13. 18. 2. 1983.   Vikersund Vikersundbakken K-150 150 m 153 m - 361,0 1. -
14. 19. 2. 1983.   Vikersund Vikersundbakken K-150 152 m 150 m - 369,0 1. -
15. 20. 2. 1983.   Vikersund Vikersundbakken K-150 143 m 147 m - 354,5 1. -
16. 25. 2. 1983.   Falun Lugnet K-89 90,5 m 87 m - 254,1 2. Horst Bulau
17. 27. 2. 1983.   Falun Lugnet K-112 111,5 m 104 m - 241,9 1. -
18. 6. 3. 1983.   Lahti Salpausselkä K-113 117,5 m 101 m - 244,2 3. Horst Bulau
19. 26. 3. 1983.   Planica Srednja velikanka K-92 92 m 92 m - 262,7 1. -
20. 10. 12. 1983.   Thunder Bay Normal Thunder K-89 91,5 m 87 m - 221,8 2. Horst Bulau
21. 12. 12. 1983.   Thunder Bay Big Thunder K-120 118,5 m 119 m - 218,0 2. Vegard Opaas
22. 17. 12. 1983.   Lake Placid MacKenzie Intervale K-86 88,5 m 82 m - 216,6 2. Primož Ulaga
23. 4. 1. 1984.   Innsbruck Bergisel K-106 96 m 102,5 m - 207,6 2. Jens Weißflog
24. 12. 2. 1984.   Sarajevo Igman K-90 91 m 84 m - 214,0 2. Jens Weißflog
25. 18. 2. 1984.   Sarajevo Igman K-112 116 m 111 m - 231,2 1. -
26. 3. 3. 1984.   Lahti Salpausselkä K-88 86 m 84 m - 211,9 1. -
27. 4. 3. 1984.   Lahti Salpausselkä K-113 119,5 m 109,5 m - 228,7 1. -
28. 9. 3. 1984.   Lillehammer Lysgårdsbakken K-120 103,5 m 125 m - 200,9 2. Pavel Ploc
29. 17. 3. 1984.   Oberstdorf "Heini-Klopfer" K-182 185 m 173 m - 392,5 1. -
30. 18. 3. 1984.   Oberstdorf "Heini-Klopfer" K-182 170 m 178 m - 391,0 1. -
31. 30. 12. 1984.   Oberstdorf Schattenberg K-115 114,5 m 115 m - 223,9 2. Ernst Vettori
32. 4. 1. 1985.   Innsbruck Bergisel K-109 105 m 110 m - 219,3 1. -
33. 9. 2. 1985.   Sapporo Miyanomori K-90 92,5 m 90 m - 227,0 1. -
34. 10. 2. 1985.   Sapporo Okurayama K-110 111 m 90 m - 189,9 2. Masahiro Akimoto
35. 13. 2. 1985.   St. Moritz Olimpijska K-94 90 m 94 m - 217,6 2. Ernst Vettori
36. 1. 3. 1985.   Lahti Salpausselkä K-88 85,5 m 84 m - 212,6 1. -
37. 3. 3. 1985.   Lahti Salpausselkä K-113 120,5 m 109 m - 223.9 2. Andreas Felder
38. 10. 3. 1985.   Oslo Holmenkollen K-105 107,5 m 104 m - 226,6 1. -
39. 23. 3. 1985.   Štrbské Pleso MS 1970 B K-88 85 m 88,5 m - 221,0 1. -
40. 24. 3. 1985.   Štrbské Pleso MS 1970 A K-114 111,5 m 115 m - 225,9 1. -
41. 7. 12. 1985.   Thunder Bay Normal Thunder K-89 94,5 m 88,5 m - 232,5 3. Primož Ulaga
42. 11. 1. 1986.   Harrachov Čerťák K-120 122 m 116 m - 224,2 1. -
43. 17. 1. 1986.   Klingenthal Aschberg K-102 100 m 103 m - 227,6 1. -
44. 25. 1. 1986.   Sapporo Miyanomori K-90 88 m 94 m - 226,7 1. -
45. 26. 1. 1986.   Sapporo Okurayama K-112 120 m 108,5 m - 233,3 1. -
46. 15. 2. 1986.   Vikersund Vikersundbakken K-155 152 m 143 m 150 m 357,0 2. Andreas Felder
47. 16. 2. 1986.   Vikersund Vikersundbakken K-155 145 m 154 m 154 m 353,5 3. Andreas Felder
48. 21. 2. 1986.   Gstaad Matten K-88 84,5 m 87,5 m - 218,6 3. Ernst Vettori
49. 23. 2. 1986.   Engelberg Titlis K-120 120,5 m 108 m - 211,4 2. Andreas Felder
50. 1. 3. 1986.   Lahti Salpausselkä K-88 86,5 m 89 m - 225,7 1. -
51. 2. 3. 1986.   Lahti Salpausselkä K-113 111 m 113,5 m - 225,9 1. -
52. 16. 3. 1986.   Oslo Holmenkollen K-105 103 m 106 m - 225,6 2. Ernst Vettori
53. 22. 3. 1986.   Planica Bloudekova velikanka K-90 92 m 91,5 m - 227,7 1. -
54. 23. 3. 1986.   Planica Bloudekova velikanka K-120 123 m 127 m - 234,9 3. Ernst Vettori
55. 6. 12. 1986.   Thunder Bay Normal Thunder K-89,5 89,5 m 89,5 m - 229,5 2. Jens Weißflog
56. 7. 12. 1986.   Thunder Bay Big Thunder K-120 124,5 m 119,5 m - 236,1 1. -
57. 1. 3. 1987.   Lahti Salpausselkä K-88 90 m 85,5 m - 221,7 1. -
58. 8. 3. 1987.   Falun Lugnet K-112 115 m 103 m - 216,6 1. -
59. 5. 12. 1987.   Thunder Bay Normal Thunder K-89 95,5 m 94,5 m - 250,2 1. -
60. 6. 12. 1987.   Thunder Bay Big Thunder K-120 121,5 m 126,5 m - 241,7 1. -
61. 19. 12. 1987.   Sapporo Miyanomori K-90 91,5 m - - 113,4 1. -
62. 20. 12. 1987.   Sapporo Okurayama K-115 112,5 m 103,5 m - 202,4 1. -
63. 30. 12. 1987.   Oberstdorf Schattenberg K-115 115 m 114 m - 225,6 2. Pavel Ploc
64. 1. 1. 1988.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-107 103,5 m 101,5 m - 212,4 1. -
65. 4. 1. 1988.   Innsbruck Bergisel K-109 108 m 105 m - 220,0 1. -
66. 6. 1. 1988.   Bischofshofen "Paul Ausserleitner" K-111 112,5 m 110 m - 229,7 1. -
67. 20. 1. 1988.   St. Moritz Olimpijska K-94 88,5 m 94 m - 216,7 1. -
68. 24. 1. 1988.   Engelberg Titlis K-120 112,5 m 118 m - 214,7 2. Jens Weißflog
69. 5. 3. 1988.   Lahti Salpausselkä K-90 87 m 86 m - 214,8 1. -
70. 6. 3. 1988.   Lahti Salpausselkä K-114 111 m 103 m - 208,4 1. -
71. 3. 12. 1988.   Thunder Bay Normal Thunder K-89 87 m 86,5 m - 216,6 3. Dieter Thoma
72. 17. 12. 1988.   Sapporo Miyanomori K-90 88,5 m 90 m - 219,7 1. -
73. 18. 12. 1988.   Sapporo Okurayama K-115 110 m 108 m - 212,5 3. Jan Boklöv
74. 30. 12. 1988.   Oberstdorf Schattenberg K-115 108,5 m 109,5 m - 209,0 3. Dieter Thoma
75. 1. 1. 1989.   Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-107 109 m 102 m - 220,5 1. -
76. 9. 12. 1989.   Lake Placid MacKenzie Intervale K-114 114 m 109,5 m - 226,0 2. Ernst Vettori

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Matti Nykänen", Međunarodni olimpijski komitet; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ Boswell, Thomas (24. 2. 1988), "Another Jump Begets Gold for Nykanen", The Washington Post; pristupljeno: 6. 2. 2019.
    ^ Associated Press (24. 6. 1994), "Sports People: Ski Jumping; Nykanen Gives Up Comeback and Retires", The New York Times; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ Davies, Lizzy (28. 12. 2009), "Ski jump star suspected of trying to stab his wife", The Guardian; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ Battersby, Kate (8. 1. 2010), "Life still all downhill for ski legend Matti Nykanen", Daily Express; pristupljeno: 4. 3. 2017.
    ^ MacArthur, Paul J. (septembar–oktobar 2011), Skiing Heritage Journal, str. 29, na Google Books; Međunarodna asocijacija za historiju skijanja; pristupljeno: 4. 3. 2017.
  2. ^ a b c Young, Brett; Sarkar, Pritha (24. 8. 2010). "Ski jumping-Olympic champion Nykanen handed 16-month jail term". Reuters. Pristupljeno 6. 2. 2019.
  3. ^ a b c d "Nykänen, Matti – 7 päivää" (jezik: finski). Seiska.fi. 5. 10. 2007. Arhivirano s originala, 29. 2. 2012. Pristupljeno 17. 1. 2017.
  4. ^ "Nykäsestä Paanalaksi | Elävä arkisto" (jezik: finski). yle.fi. Pristupljeno 29. 3. 2011.[mrtav link]
  5. ^ a b c "Matti ja Mervi yhdessä kymmenen vuotta" (jezik: finski). MTV3.fi.
  6. ^ a b c "Matti Nykäsen vangitsemisesta päätetään tänään" (jezik: finski). Satakunnan Kansa. Arhivirano s originala, 17. 7. 2011.
  7. ^ "Mervi Tapola-Nykänen veti pois avioerohakemuksen" (jezik: finski). Helsingin Sanomat. Arhivirano s originala, 20. 10. 2012. Pristupljeno 7. 3. 2019.
  8. ^ "Matti Nykäselle yli vuosi vankeutta | Tampere" (jezik: finski). yle.fi. Arhivirano s originala, 27. 8. 2010. Pristupljeno 29. 3. 2011.
  9. ^ "Nykäselle yli 2 vuotta vankeutta" (jezik: finski). MTV3.fi.
  10. ^ "Syyttäjä vaatii Nykäsen tuomion koventamista" (jezik: finski). MTV3.fi.
  11. ^ "Musiikkituottajat – Tilastot – Myydyimmät levyt" (jezik: finski). Ifpi.fi. Arhivirano s originala, 30. 4. 2011. Pristupljeno 29. 3. 2011.
  12. ^ "A-Files 40V: Matti nykänen nakuna" (jezik: finski). YLE A-tuubi. Arhivirano s originala, 11. 10. 2009. (video)
  13. ^ "Olut- ja siideriviikot". City.fi (jezik: finski). Pristupljeno 29. 3. 2011.
  14. ^ "Matti Nykänen – Ehkä Otin, Ehkä En (Albumi)" (jezik: finski). Noise.fi. Pristupljeno 29. 3. 2011.
  15. ^ "Matti Nykänen Enonkosken Rantsussa". Aluelehti Saimaa (jezik: finski). Arhivirano s originala, 1. 9. 2009.
  16. ^ Mikko Juuti (7. 2. 2019). "Seiska: Pia-vaimo löysi Matti Nykäsen kuolleena pesuhuoneesta – kertoo mäkikotkan viimeiset sanat". Ilta-Sanomat (jezik: finski). Pristupljeno 8. 2. 2019.
  17. ^ Pauliina Leinonen (4. 2. 2019). "Ystävä kertoo: Matti Nykänen oli valitellut illalla huimausta ja pahoinvointia". Ilta-Sanomat (jezik: finski). Pristupljeno 5. 2. 2019.
  18. ^ Katja Lintunen (15. 11. 2018). "Matti Nykänen kärsii oudoista oireista – sai lääkäriltä sokkiuutisen: Pelottaa helkkaristi!". seiska.fi (jezik: finski). Pristupljeno 8. 2. 2019.
  19. ^ "Mis põhjustas Matti Nykäneni surma? Lähedane sõber avalikustas hirmutava fakti". Delfi.ee (jezik: finski). 5. 2. 2019. Pristupljeno 6. 2. 2019.
  20. ^ Timo Myllyniemi; Tero Karjalainen; Mikko Marttinen (4. 2. 2019). "Matti Nykäsen kuolema nousi pääuutiseksi Norjassa – kilpakumppani: "Hän oli mäkihypyn vastaus Diego Maradonalle"". Ilta-Sanomat (jezik: finski). Pristupljeno 5. 2. 2019.
  21. ^ "Troubled Finnish ski jumping legend Matti Nykänen dead at 55". Yle News. 4. 2. 2019. Pristupljeno 5. 2. 2019.
  22. ^ "Soome meedia: suri suusahüppelegend Matti Nykänen". Elu24 (jezik: finski). 4. 2. 2019. Pristupljeno 6. 2. 2019.
  23. ^ Marko Lempinen (18. 5. 2019). "Omaiset paljastavat nyt ensimmäistä kertaa Matti Nykäsen kuolinsyyn" (jezik: finski). Ilta-Sanomat. Pristupljeno 18. 5. 2019.
  24. ^ a b c d e f g h i "Matti Nykänen (s. 17. 7. 1963) – Mattihan se sopan keitti". Sub.fi. 17. 7. 1963. Arhivirano s originala, 5. 2. 2010. Pristupljeno 29. 3. 2011.
  25. ^ "HS Sport 9. 3. 2004 – Matti Nykänen goes on the road to market his biography". Arhivirano s originala, 4. 6. 2011. Pristupljeno 29. 3. 2011.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Matti_Nykänen&oldid=3494349"