Pjevanje je proizvodnja zvukova sa glasnicama. Kod pjevanja vrlo je važna tehnika disanja. Pjevači moraju vježbati glas kao i sportisti, jer u biti to je sićušni organ sa mišićima. Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti muzike koju se izvodi. Najzahtjevnija je tehnika pjevanja opernih pjevača.

Pjevač Harry Belafonte

Gotovo svako ko može govoriti može i pjevati, jer u mnogim aspektima pjevanje je samo jedan oblik kontinuiranog govora. U pjevanju je vrlo važna tehnika disanja. Pjevači moraju vježbati glas kao i sportisti, jer glas zapravo proizvodi sićušan organ sa mišićima. Pjevači izvode muziku poznatu kao kompozicija, koja se može izvoditi solo (bez pratnje) ili uz pratnju muzičara i instrumenata. Pjevanje se često izvodi u sastavima, na primjer zborovima.

Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti muzike koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim nivoima obično zahtijeva određenu količinu urođenog talenta i stručnog obrazovanja. Najzahtjevnija je tehnika pjevanja opernih pjevača. Ono zahtijeva dugogodišnje obrazovanje. Tehnika pjevanja dosta je slična tehnici disanja kod svirača duhačkih instrumenata. Važan je konstantni pritisak zraka pomoću dijafragme, te jednoliko i snažno propuštanje zraka kroz glasnice. Pri tome snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva piano, tj. tiho. Pritisak je jednako jak, samo je količina zraka manja, rjeđa. Naprotiv, pjevanje zabavne muzike ne zahtijeva obrazovanje, već se njeguje glas takav kakav čovjek ima. Kod obje tehnike potreban je jako dobar sluh. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade svoju karijeru oko jednoga specifičnog muzičkog i kroz karijeru postaju učitelji ili treneri pjevanja.

Također pogledajte uredi

Vanjski linkovi uredi


  Nedovršeni članak Pjevanje koji govori o muzici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.