Otvori glavni meni

Ksilanaza (EC 3.2.1.8endo-(1->4)-beta-ksilan 4-ksilanohidrolaza, endo-1,4-ksilanaza, endo-1,4-beta-ksilanaza, beta-1,4- ksilanaza , endo-1,4-beta-D- ksilanaza , 1,4-beta- ksilan ksilanohidrolaza, beta- ksilanaza, beta-1,4-ksilan ksilanohidrolaza, beta-D- ksilanaza) – je naziv klaswe enzima koji razlažu linearne polisaharid beta-1,4-xksan u ksilozu,[1]razgrađujući hemicelulozu, glavnu komponentu biljnih ćelijskih zidova.[2][3][4][5]

Endo-1,4-β-ksilanaza
Identifikatori
EC broj 3.2.1.8
CAS broj 9025-57-4
baze podataka
IntEnz IntEnz pregled
BRENDA BRENDA odrednica
ExPASy NiceZyme pregled
KEGG KEGG odrednica
MetaCyc metabolički put
PRIAM profil
PDB strukture RCSB PDB PDBe PDBsum
Ontologija gena AmiGO / EGO

Kao takva, ksilanaza ima glavnu ulogu u mikroorganizama za uspješno iskorištavanje biljnih izvora za razgradnju materija u korisne hranjive tvari. Ksilanaze proizvode gljive, bakterije, kvasci, morske alge, protozoa, puževi, rakovi, insekti, sjemena, itd,[6]a sisarI je ne proizvode. Glavni komercijalni izvor ksilanaza su končaste gljive.[6] Komercijalne aplikacije ksilanaze uključuju hlor izbijeljivaenje celuloze prije procesa izrade papira pomoću hlora, a također se koristi za fermentaciju silaže jer povećava njenu probavljivost (u ovom pogledu, ona se [7]

Osim upotrebe u industriji celuloze i papira, ksilanaze se također koriste I kao prehrambeni aditivi za perad, te u pšeničnom brašnu za poboljšanje tijesta i kvaliteta peciva.[8], za ekstrakciju kahve, biljnih ulja, i škroba, u poboljšanju nutritivnih svojstava poljoprivredne silaže i hrane od žitarica, a u kombinaciji sa pektinazom i celulazom za izbistravanje voćnih sokova i degumacije izvora biljnih vlakana, kao što su lanena, konoplja, juta i rami. Dobar broj naučne literature je dostupan, sa ključnim funkcijama enzima ksilanaze u biotehnologiji u rasponu njihove projekcije u mikrobnim izvorima, proizvodnim metodima, karakterizaciji, pročišćavanju i aplikacija u komercijalnom sektoru.[1][6][9][10][11][12][13][14][15][16]

Pored toga, to je ključni sastojak u biljnim brašnima S500 i us500. U budućnosti, ksilanaze se mogu se koristiti za proizvodnju iz neupotrebljivih biljnog materijala, za biogorivo.[17]

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ a b Beg, Q. K.; Kapoor, M.; Mahajan, L.; Hoondal, G. S. (2001). "Microbial xylanases and their industrial applications: A review". Applied Microbiology and Biotechnology 56 (3–4): 326–38. PMID 11548999. doi:10.1007/s002530100704. 
  2. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  3. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
  4. ^ Voet D., Voet J. G., Pratt C. W. (2013): Fundamentals of biochemistry: Life at the molecular level, 4th Ed. Wiley, Hoboken, NJ, ISBN 0470547847.
  5. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  6. ^ a b c Polizeli, M. L. T. M.; Rizzatti, A. C. S.; Monti, R.; Terenzi, H. F.; Jorge, J. A.; Amorim, D. S. (2005). "Xylanases from fungi: Properties and industrial applications". Applied Microbiology and Biotechnology 67 (5): 577–91. PMID 15944805. doi:10.1007/s00253-005-1904-7. 
  7. ^ ref>Gulzar, Production and partial purification of Xylanase from Trichoderma longibrachiatum. Published in international conference on biotechnology and neurosciences. CUSAT , 2004.P33Šablon:Vs
  8. ^ http://www.healthbread.eu/consortium/.
  9. ^ Subramaniyan, S.; Prema, P. (2002). "Biotechnology of Microbial Xylanases: Enzymology, Molecular Biology, and Application". Critical Reviews in Biotechnology 22 (1): 33–64. PMID 11958335. doi:10.1080/07388550290789450. 
  10. ^ Kulkarni, Neeta; Shendye, Abhay; Rao, Mala (1999). "Molecular and biotechnological aspects of xylanases". FEMS Microbiology Reviews 23 (4): 411–56. PMID 10422261. doi:10.1111/j.1574-6976.1999.tb00407.x. 
  11. ^ Ahmed, Sibtain; Riaz, Saba; Jamil, Amer (2009). "Molecular cloning of fungal xylanases: An overview". Applied Microbiology and Biotechnology 84 (1): 19–35. PMID 19568746. doi:10.1007/s00253-009-2079-4. 
  12. ^ Sá-Pereira, Paula; Paveia, Helena; Costa-Ferreira, Maria; Aires-Barros, Maria Raquel (2003). "A New Look at Xylanases: An Overview of Purification Strategies". Molecular Biotechnology 24 (3): 257–81. PMID 12777693. doi:10.1385/MB:24:3:257. 
  13. ^ Alves-Prado, Heloiza Ferreira; Pavezzi, Fabiana Carina; Leite, Rodrigo Simões Ribeiro; Oliveira, Valéria Maia; Sette, Lara Durães; Dasilva, Roberto (2009). "Screening and Production Study of Microbial Xylanase Producers from Brazilian Cerrado". Applied Biochemistry and Biotechnology 161 (1–8): 333–46. PMID 19898784. doi:10.1007/s12010-009-8823-5. 
  14. ^ Prade, R. A. (1996). "Xylanases: From biology to biotechnology". Biotechnology & Genetic Engineering Reviews 13: 101–31. PMID 8948110. doi:10.1016/S0140-6701(97)80292-5. 
  15. ^ Sunna, A.; Antranikian, G. (1997). "Xylanolytic Enzymes from Fungi and Bacteria". Critical Reviews in Biotechnology 17 (1): 39–67. PMID 9118232. doi:10.3109/07388559709146606. 
  16. ^ Chávez, Renato; Bull, Paulina; Eyzaguirre, Jaime (2006). "The xylanolytic enzyme system from the genus Penicillium". Journal of Biotechnology 123 (4): 413–33. PMID 16569456. doi:10.1016/j.jbiotec.2005.12.036. 
  17. ^ Lee, Charles C.; Wong, Dominic W. S.; Robertson, George H. (2005). "Cloning and Characterization of the Xyn11A Gene from Lentinula edodes". The Protein Journal 24 (1): 21–6. PMID 15756814. doi:10.1007/s10930-004-0602-0. SažetakAgricultural Research Service (November 29, 2005). 

Vanjski linkoviUredi