Krasnojarsk
Krasnojarsk (ruski: Красноя́рск) jeste grad i administrativni centar Krasnojarskog kraja (Sibir) u Rusiji, lociran na rijeci Jenisej. Treći je najveći grad u Sibiru poslije Novosibirska i Omska sa 973826 stanovnika (popis iz 2010. godine).[1] Značajan je saobračajni čvor (posebno na Transsibirskoj pruzi) sa važnim aerodromom. Najveći je ruski proizvođač aluminija.
| Krasnojarsk (Красноярск) | ||
| Grad | ||
 | ||
|
||
| Država |  Rusija
| |
|---|---|---|
| Nadmorska visina | 7 m | |
| Koordinate | 56°01′00″N 93°04′00″W / 56.01667°N 93.06667°W | |
| Površina | 172 km2 | |
| Stanovništvo | 973.826 (2010) | |
| Osnovan | 1628. (kao Krasno jar) | |
| Vlada | Gradonačelnik | |
| Gradonačelnik | Pjotr Pimaškov | |
| Vremenska zona | Krasnojarsko vrijeme (UTC+7) | |
| - ljeto | Krasnojarsko ljetno vrijeme | |
| Poštanski broj | 660xxx | |
| Pozivni broj | +391 | |
| Veb-sajt: http://www.admkrsk.ru/ | ||
.png)
Geografija
uredi
Grad Krasnojarsk uključujući i prigradska naselja se prostire na površini od 348 km2.[2] Grad leži na obje obale rijeke Jenisej koja kroz grad teče od zapada prema istoku. Zbog brane hidroelektrane Krasnojarsk koja se nalazi 32 km uzvodno, Jenisej nikada nije zamrznut u ovom području. U blizini centra grada nadmorska visina je 136 metara iznad nivoa mora. Postoji nekoliko riječnih ostrva, od kojih su najveći Tatjišev i Otdiha ostrvo, a koja se uglavnom koriste za odmor i rekreaciju stanovnika grada. Na jugu i zapadu, Krasnojarsk je okružen šumovitim brdima (prosječne visine 410 metara n.v.) Najistaknutije od njih su Nikolajevskaja Sopka, Karaulnaja Gora i Čornaja Sopka, koji je nekada bio vulkan.[3] Zapadno od grada do rijeke Sobakino nalazi se gorje Gremjačinskaja Griva. Sjeverozapadno od grada je jednoličan ravni šumoviti teren i poljoprivredne površine. Glavne rijeke u području grada Krasnojarsk su Jenisej, Mana, Bazajka i Kača, koja teče kroz historijsku jezgru grada. Zbog prirode terena, postoji i nekoliko prirodnih jezera oko grada.
Historija
urediGrad je osnovan u 19. augusta 1628. godine[4] kao ruska granična utvrda kada je grupa vojnika pod komandom kozaka Andreja Dubenskog stigla na ušće rijeka Jenisej i Kača. Tu su izgrađena utvrda namijenjena zaštiti granice od napada autohtonih naroda koji su živjeli u području Jeniseja i njegovih pritoka. Uz Kansk na istoku, ova utvrda je predstavljala južnu granicu ruske ekspanzije u područje Jenisejskog bazena tokom 17. vijeka. Utvrda je nazvana Krasni Jar (rus.:Кра́сный Яр), što je bio staroruski prijevod lokalnog naziva za to mjesto Kyzyl Yar (na lokalnom turkmenskom jeziku, je to značilo Crvena Hrid). Nakon što je naselje dobilo status grada, naziv mu je promijenjen u današnji Krasnojarsk. Izgradnjom Sibirke rute (danas cesta M53) u periodu od 1735. do 1741. koja ga je povezala sa susjednom gradovima Ačinski, Kansk i ostalom Rusijom, grad se počeo brže razvijati. Razvoj je dodatno ubrzan otkrićem zlata, i izgradnjom Transsibirske pruge 1895. 1749. godine meteorit mase oko 700 kilograma pronađen je 233 km južno od Krasnojarska. Pronašao ga je Peter Simon Pallas, 1772. i odnjeo u Krasnojarsk a zatim i u Sankt Peterburg. Krasnojarski meteorit je bio značajan, jer je bio prvi takav objekt pronađen i bolje proučan. 1822. godine Krasnojarsk je dobio status grada te postao centar Jenisejske gubernije. Za vrijeme Carske Rusije, Krasnojarsk i njegov okrug bili su mjesto političkog progona. Nakon slamanja pobune, osam dekabrista protjerano je iz Sankt Peterburga u Krasnojarsk.
Nakon Oktobarske revolucije, za vrijeme socijalizma i centralizovanog planiranja (Petogodišnji plan) Krasnojarsk je doživio industrijski procvat. Izgrađeno je mnogo velikih industrijskih pogona teške industrije i puno velikih hidrocentrala zbog velikog hidropotencijala ovog područja. Pored ostalih izgrađena je Krasnojarska hidrocentrala (danas peta po veličini hidrocentrala na svijetu i druga u Rusiji). 1934. godine izvršena je nova teritorijalno administrativna podjela Rusije. Formiran je Krasnojarski kraj, a njegov centar postao je Krasnojarsk. U doba Staljinove vladavine, Krasnojarsk je postao centar gulaga. Najveći radni logor bio je Kraslager ili Krasnojarski ITL (1938.-1960.) a koji se nalazio na dvije lokacije Kansk i Rešjoti. U samom gradu postojao je i Jenisejlager ili Jenisejski ITL, radni logor za vrijeme drugog svjetskog rata (1940.-1941.). Na početku drugog svjetskog rata, za vrijeme invazije Nacističke Njemačke na SSSR, većina tvornica Ukrajine i Zapadne Rusije je preseljeno u Krasnojarsk i okolne gradove, i tako je ubrzan razvoj grada. Veći dio ovih pogona nastavio je rad i nakon rata kao što su: Aluminijski zavod, Krasnojarski metaluruški zavod i dr.
Nakon sloma socijalizma i raspada SSSR-a koji je uslijedio, veliki industrijski pogoni Krasnojarska našli su se u problemima. Jedan dio pogona je privatiziran, dio njih je završilo u bankrotu, a neki su postali predmet velikih političkih skandala. Problemi oko tranzicije industrije iz socijalističkog u kapitalistički način rada u Krasnojarsku traju i danas.
Administrativna podjela
urediKrasnojarsk je administrativni centar Krasnojarskog kraja.[5] U okviru upravnih jedinica, zajedno s seoskim područjem Krasnojarsk je registrovan kao upravna jedinica sa statusom jednakim statusu okruga.[6]
Krasnojarsk je podijeljen na sedam gradskih četvrti:
- Kirovsku
- Lenjinsku
- Oktobarsku
- Sovjetsku
- Sverdlovsku
- Centralnu
- Železnodorožnju
Stanovništvo
urediBroj stanovnika Krasnojarska po godinama popisa:[7][8]
| 1897. | 26600 | 1962. | 465000 | 1982. | 833000 | 2000. | 875500 |
| 1923. | 60400 | 1967. | 576000 | 1986. | 885000 | 2001. | 875900 |
| 1926. | 69300 | 1970. | 648100 | 1989. | 912600 | 2003. | 909300 |
| 1939. | 186100 | 1973. | 707000 | 1992. | 925000 | 2005. | 917200 |
| 1956. | 328000 | 1976. | 758000 | 1996. | 871100 | 2008. | 936400 |
| 1959. | 412000 | 1979. | 796300 | 1998. | 875300 | 2009. | 948500 |
Stanovništvo Krasnojarska čine mnogi narodi a najbrojniji su: Rusi, Ukrajinci, Tatari, Nijemci i Bjelorusi. U posljednje vrijeme povećan je broj Tadžikistanaca, Uzbeka i drugih srednjoazijskih i kavkaskih naroda zbog masovne, često ilegalne imigracije u potrazi za poslom.
Reference
uredi- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 25. 3. 2016. Pristupljeno 29. 4. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Poexaly.ru. Krasnoyarsk Tourist Portal. Krasnoyarsk Arhivirano 5. 10. 2020. na Wayback Machine
- ^ "Атлас достопримечательностей". Krskstate.ru. Arhivirano s originala, 3. 2. 2013. Pristupljeno 26. 3. 2013.
- ^ Charter of Krasnoyarsk
- ^ Law #10-4763
- ^ Law #10-4765
- ^ "За 2008 год население Красноярска увеличилось на 1,2% / Новости /". Newslab.ru. Pristupljeno 26. 3. 2013.
- ^ "Народная энциклопедия "Мой город". Красноярск (Красноярский край)". Mojgorod.ru. Pristupljeno 26. 3. 2013.
Vanjski linkovi
uredi- Official website of Krasnoyarsk
- Official website of Krasnoyarsk
- The Siberian Federal University homepage
- Interactive online map of Krasnoyarsk Arhivirano 2. 12. 2008. na: Archive.today
