Wikipedia

Galaktozemija

Galaktozemija (stgrč. γαλακτόζη + αίμα = galaktoza + krv, nakupljanje galaktoze u krvi) je rijetki genetički poremećaj metabolizma koji utiče na sposobnost osobe da pravilno metabolizira šećer galaktozu. Galaktozemija ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja koji dovodi do nedostatka enzima odgovornog za odgovarajuću razgradnju galaktoze.

Galaktozemija
Galaktoza
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E74.2
ICD-9271.1
OMIM230400 OMIM: 606999
Epimerase Deficiency Galactosemia OMIM: 230350 OMIM: 606953
MedlinePlus000366
eMedicineped/818
MeSHD005693
GeneReviewsGalaktozemija

Bolest je prvi opisao njemački ljekar Friedrich Goppert (1870–1927), 1917,[1] čiji je uzrok kao nedostatak u metabolizmu galaktoze identificirala grupa koju je vodio Herman Kalckar u 1956.[2] Galactosemia was the second disorder found to be detectable through newborn screening methods by Robert Guthrie.[3]

Učestalost galaktozrmije je oko 1/60.000 rođenih za ljude evropskog porijekla. U ostalim populacijama stopa incidencije se razlikuje. Galaktozemija je sto puta češća [4] u populaciji irskih iseljenika.[5]

Uzrok uredi

Laktozu u hrani (kao što su mliječni proizvodi) enzim laktaza razgrađuje na glukozu i galaktozu. U osoba s galaktozemijom, razine enzima potrebnih za daljnji metabolizam galaktoze (galaktokinaza i galaktoza-1-fosfat uridiltransferaza) ozbiljno su smanjene ili u potpunosti nedostaju, što dovodi do toksičnih nivoa galaktoze ili galaktoza 1-fosfata (ovisno o tome koji enzim nedostaje) u raznim tkivima, kao u slučaju klasične galaktozemije, što rezultira hepatomegalijom (povećana jetra), cirozom, uz otkazivanje bubrega, katarakt, povraćanje, napade, nizak šećer u krvi (hipoglikemija), letargiju, oštećenje mozga i otkazivanje jajnika. Bez liječenja, smrtnost novorođenčadi s galaktozemijom iznosi oko 75%.

Galaktozemija se nasljeđuje kao autosomno recesivno svojstvo, što znači da dijete mora naslijediti po jedan defektni gen od svakog roditelja da bi imalo bolest. Heterozigoti su nositelji, jer nasljeđuju jedan normalan i jedan defektni gen.[6] Nositelji ne ispoljavaju simptome galaktozemije.

Nakupljanje galaktoze uredi

Redukcija u galaktitol uredi

U galaktozemijskih pacijenata, nakupljanje galaktoze postaje supstrat za enzime koji kataliziraju poliolni put metabolizma ugljukohidrata. Prva reakcija ovog puta je smanjenje aldoznog tipa šećera, uključujući i galaktozu, na šećerni alkohol.[7] Najnoviji podaci sugeriraju da je aldoza-reduktaza enzim odgovoran za primarnu fazu ovog puta. Zato aldoza-reduktaza reducira galaktozu u oblik šećernog alkohola, galaktitol. Galaktitol, međutim, nije pogodan supstrat za sljedeći enzim na poliolskom putu, poliol-dehidrogenaza. Dakle, galaktitol se akumulira u tjelesnim tkivima i izlučuje mokraćom galaktozemijskih pacijenata. Akumulacija galaktotola pripisuje se mnogim negativnim efektima galaktozemije, a visoke koncentracije galaktotola pronađene su kod ljudi s klasičnom galaktozemijom (nedostatak GALT-a ili nedostatak galaktoza-1-fosfat uridililtransferaze, nedostatak galaktokinaze i nedostatak epimeraza-glukoze.

Oksidacija u galaktonat uredi

Akumulirana galaktoza također može proći alternativnu reakciju: oksidacija u galaktonat. Mehanizam stvaranja galaktonata još uvijek nije jasan. Međutim, nedavna istraživanja sugeriraju da je galaktoza-dehidrogenaza odgovorna za pretvaranje galaktoze u galaktonolakton, koja se zatim spontano ili enzimski pretvara u galaktonat. Kada je formiran, galaktonat može ući u put pentoza-fosfata. Dakle, oksidacija u galaktonat služi kao alternativni put za metabolizaciju galaktoze. Ovaj oksidativni put čini nagomilani galaktonat manje štetnim od nagomilanog galaktotola.

Dijagnoza uredi

U mnogim državama svijeta dojenčad se rutinski podvrgavaju skriningu (NBS) zbog galaktozemije.[8] To omogućava postavljanje dijagnoze dok je osoba još uvijek novorođenče. Dojenčad pogođena galaktozemijom obično imaju simptome letargije, povraćanja, proljeva, neuspjeha u napredovanju i žutice. Nijedan od ovih simptoma nije specifičan za galaktozemiju, što često dovodi do kašnjenja u dijagnostici. Ako bebina porodica ima historiju galaktozemije, mogu se testirati prije rođenja, uzimajući uzorak tečnosti iz oko fetusa (amniocenteza) ili iz placente (horionske čupice ili CVS).[9] Galaktozemija se obično prvo otkriva skriningom novorođenčadi koji, ako je dostupan, može dijagnosticirati većinu pogođene novorođenčadi.

Test na galaktozemiji je test krvi (iz pete novorođenčeta) ili test urina koji provjerava tri enzima potrebna za promjenu šećera galaktoze koji se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima u glukozu, šećer koji ljudsko tijelo koristi za energiju. Osoba s galaktozemijom nema jedan od ovih enzima. To uzrokuje visoku razinu galaktoze u krvi ili urinu.

Oboljela djeca mogu imati ozbiljne, nepovratne posljedice ili čak umrijeti u roku od nekoliko dana od rođenja. Važno je da se novorođenčad bez odlaganja pregleda na metaboličke poremećaje. Galaktozemija se može otkriti čak i putem NBS, prije bilo kakvog unošenja formule koja sadrži galaktozu ili majčino mleko.

Otkrivanje poremećaja putem NBS-a ne ovisi o uzimanju proteina ili laktoze, pa bi ga stoga trebalo identificirati na prvom uzorku, osim ako je dojenče dobilo transfuziju. Prije transfuzije treba uzeti uzorak. Enzim je sklon oštećenju ako se analiza uzorka odgodi ili izloži visokim temperaturama. Rutinska NBS je precizna za otkrivanje galaktozemije. Dva skrining testa koriste se za pregled dojenčadi pogođene galaktosemijom – Beutlerov test i Hillov test.[10] Beutlerov test prikazuje galaktosemiju otkrivanjem nivoa enzima dojenčeta. Stoga, uzimanje adaptiranog mlijeka ili majčino mlijeko ne utiče na ishod ovog dijela NBS-a, a NBS je precizan za otkrivanje galaktozemije prije bilo kakvog unosa galaktoze.

Duarteova galaktozemija je blaži oblik klasične galaktozemije i obično nema dugotrajne nuspojave.[11]

Tipovi uredi

Galaktoza se pretvara u glukozu djelovanjem tri enzima, poznata kao Leloirov put. Postoje bolesti povezane sa nedostatkom svakog od ova tri enzima:

Tip Baza podataka bolesti OMIM Gen Lokus Enzim Ime
Tip 1 
5056 ||  OMIM: 230400 || Šablon:Gene || 9p13|| Galaktoza-1-fosfat uridil-transferaza || Klasična galaktozemija
Tip 2 
29829 ||OMIM: 230200 || Šablon:Gene    || 17q24|| Galaktokinaza || Nedostatak galaktokinaze
Tip 3 
29842  || OMIM: 230350|| Šablon:Gene || 1p36-p35 || UDP Galaktoza-epimeraza || Nedostatak galaktoza-epimeraze, Nedostatak UDP-Galaktoza-4-epimeraze
 
Normalni metabolički put galaktoze kod ljudi
 
Metabolizam galaktoze

Liječenje uredi

Jedini način liječenja klasične galaktosemije je uklanjanje laktoze i galaktoze iz prehrane. Čak i uz ranu dijagnozu i ograničenu prehranu, neke osobe s galaktosemijom imaju dugotrajne komplikacije kao što su govorne poteškoće, teškoće u učenju, neurološka oštećenja (npr. drhtanje itd.) i otkazivanje jajnika. Simptomi nisu povezani s Duarteovom galaktosemijom, a mnoge osobe s tom galaktosemijom uopće ne trebaju ograničavati prehranu. Međutim, istraživanje potvrđuje ranije zanemarenu teoriju da Duarteova galaktozemija može dovesti do problema u jezičnom razvoju kod djece bez kliničkih simptoma. Dojenčad s klasičnom galaktozemijom ne može se dojiti zbog laktoze u majčinom mlijeku i obično se hrane formulom na bazi soje.[12]

Galaktozemiju se ponekad brka sa netolerancijom laktoze, ali galaktozemija je ozbiljnije stanje. Osobe netolerantne na laktozu imaju stečeni ili nasljedni nedostatak enzima laktaza i osjećaju bolove u trbuhu nakon unosa mliječnih proizvoda, ali nemaju dugoročne učinke. Suprotno tome, galaktozemijska osoba koja konzumira galaktozu može nanijeti trajno oštećenje tijela.

Dugotrajne komplikacije galaktozemije uključuju poremećaje kao što su:

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Goppert F. (1917). "Galaktosurie nach Milchzuckergabe bei angeborenem, familiaerem chronischem Leberleiden". Klinische Wochenschrift. 54: 473–7.
  2. ^ Isselbacher KJ, Anderson EP, Kurahashi K, Kalckar HM (1956). "Congenital Galactosemia, a single enzymatic block in galactose metabolism". Science. 123 (3198): 635–6. Bibcode:1956Sci...123..635I. doi:10.1126/science.123.3198.635. PMID 13311516.
  3. ^ "History of Galactosemia". Galactosemia Foundation (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 14. 11. 2020. Pristupljeno 5. 11. 2020.
  4. ^ "Classical Galactosaemia - Ireland's Health Service". www.hse.ie.
  5. ^ Murphy M, McHugh B, Tighe O, et al. (juli 1999). "Genetic basis of transferase-deficient Galactosaemia in Ireland and the population history of the Irish Travellers". Eur. J. Hum. Genet. 7 (5): 549–54. doi:10.1038/sj.ejhg.5200327. PMID 10439960.
  6. ^ Galactosemia Arhivirano 19. 4. 2016. na Wayback Machine The University of Utah, Genetics Science Learning Center. 2008.
  7. ^ Kolatkar, Nikheel Dr. "Aldose Rudctase Inhibitors." Your Total Health. "Archived copy". Arhivirano s originala, 12. 7. 2009. Pristupljeno 19. 1. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  8. ^ Coelho AI, Rubio-Gozalbo ME, Vicente JB, Rivera I (maj 2017). "Sweet and sour: an update on classic galactosemia". Journal of Inherited Metabolic Disease. 40 (3): 325–342. doi:10.1007/s10545-017-0029-3. PMC 5391384. PMID 28281081.
  9. ^ Fensom AH, Benson PF, Blunt S (novembar 1974). "Prenatal diagnosis of galactosaemia". Br Med J. 4 (5941): 386–7. doi:10.1136/bmj.4.5941.386. PMC 1612460. PMID 4154122.
  10. ^ Parris CR (august 2006). "An Overview of Expanded Newborn Screening for Inborn Errors of Metabolism" (PDF). Nutrition Issues in Gastroenterology. Arhivirano s originala (PDF), 20. 9. 2015.
  11. ^ Duarte galactosemia (DG or D/G galactosemia) Arhivirano 12. 1. 2019. na Wayback Machine, Minnesota Department of Health
  12. ^ "Breastfeeding: Diseases and Conditions: Contraindicators | DNPA". www.cdc.gov.
  13. ^ Powell KK, Van Naarden Braun K, Singh RH, Shapira SK, Olney RS, Yeargin-Allsopp M (2009), "Long-term speech and language developmental issues among children with Duarte galactosemia.", Genetics in Medicine, 11 (12): 874–9, doi:10.1097/GIM.0b013e3181c0c38d, PMID 19904210
  14. ^ Waggoner DD, Buist NR, Donnell GN (1990), "Long-term prognosis in galactosaemia: results of a survey of 350 cases..", J Inherit Metab Dis, 13 (6): 802–18, doi:10.1007/BF01800204, PMID 1706789

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Galaktozemija&oldid=3489819"