Wikipedia

Kasnopojavna kongenitalna nadbubrežna hiperplazija

Kasnopojavna kongenitalna nadbubrežna hiperplazija (LOCAH), poznata i kao neklasična kongenitalna nadbubrežna hiperplazija (NCCAH ili NCAH), blaži je oblik nadbubrežnje hiperplazije (CAH)[1], grupa autosomno recesivnih poremećaja, koju karakteriziraju oštećena sinetza kortizola[2] što dovodi do promjenjivih stupnjeva viška postnatalnog androgena[1][3][4][5].

Kasnopojavna kongenitalna nadbubrežna hiperplazija
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E25.0
  • Sinonim: Neklasična kasnopojavna adrenalna hiperplazija
  • Frekvencija: 1%–2%

Uzroci LOCAH isti su kao i klasične CAH, a u većini slučajeva su mutacije u genu CYP21A2, koji rezultiraju u odgovarajućim promjenama aktivnosti u pridruženoj P450c21 (21-hidroksilazi), proteinskom enzimu, što u konačnici dovodi do prekomjerne proizvodnje androgena. Drugi uzroci, iako rjeđi, su mutacije gena koji utiču na druge enzime uključene u metabolizam steroida, kao što su 11β-hidroksilaza ili 3β-hidroksisteroidna dehidrogenaza. Prevalencija je između 0,1% i 2%, ovisno o populaciji i jedna je od najčešćih autosomno recesivnih genetičkih bolesti kod ljudi.[6][7][8] Patofiziologija je složena i nisu sve osobe simptomatske.[3]

Ispoljavanje

uredi

Pacijenti sa LOCAH obično imaju znake hiperandrogenizma, a ne nedostatak glukokortikoida, stanje koje karakterizira neadekvatna proizvodnja kortizola.[9][10] Oštećenje sinteze kortizola je blago, ali klinički tiho.[11] Pacijenti sa LOCAH obično imaju iste početne vrijednosti, ali niže vršne nivoe kortizola u odnosu na kontrolu zdravih.[12][13] Ravniji nagibi dnevnog kortizola doprinose poremećaju regulacije centralnog i perifernog cirkadijskog mehanizma, povezanog sa stresom sa negativnim zdravstvenim ishodima.[14][15][16]

Zbog hiperandrogenizma, žene se mogu pojaviti sa simptomima poput hirzutizma, oligomenoreja, akni, neplodnosti,[17] i muške ćelavosti.[18][19][20]

Muškarci su općenito asimptomatski,[9][21] but may present with acne,[22][23][24] rano ćelavi[25][26][27], sahroničnim prostatitisom, sindromom hroničnog bola u karlici,[28] a vrlo rijetko i tumori ostatka nadbubrežne testikule.[17][25][29]

Iako se simptomi obično dijagnosticiraju nakon puberteta, djeca mogu imati preranu adrenarhu.[9]

Stepen hormonskog poremećaja u pacijenata sa LOCAH je relativno blag. Takvi pacijenti nisu opsežno proučavani. Međutim, promjene na hipotalamusno-hipofizno-nadbubrežnoj osovini žlijezda prisutne su čak i u ovom blagom obliku bolesti i mogu doprinijeti psihijatrijskoj ranjivosti.[11]

Dijagnoza

uredi

Prvobitno ga karakterizira francuski biohemičar Jacques Decourt 1957.[30] LOCAH se razlikuje od klasične CAH po tome što ne uzrokuje atipsku neonatalnu genitalnu morfologiju, nije opasan po život i javlja se nakon rođenja. Za razliku od klasičnog CAH, LOCAH se ne može pouzdano otkriti neonatalnim pregledom.[31] Mnoge osobe (i muškarci i žene) ne pokazuju simptome tokom djetinjstva i adolescencije i postaju svjesni mogućnosti LOCAH-a tek zbog dijagnoze drugog člana porodice. Smatra se da 90% žena s LOCAH nikada ne dobije dijagnozu. U mladih žena, prvi simptom koji se javlja obično je prerana pubarha. Najranija poznata dijagnoza bila je kod 6-mjesečne žene koja je razvila stidne dlake.[32] Dodatni simptomi uključuju akne, menstrualne nepravilnosti i hirzutizam kod žena kao i alopeciju kod muškaraca. LOCAH se često pogrešno dijagnosticira kao policistična bolest jajnika (PCOS).[33]

LOCAH se često dijagnosticira u kontekstu procjene neplodnosti kod žena. Tokom folikulske faze menstruacijskog ciklusa, akumulira se progesteron, zajedno sa 17α-hidroksiprogesteronom koji mogu prorijediti endometrij i promijeniti cerviksnu sluz na način sličan učinku progesteronskoj kontracepciji, ometajući normalan menstruacijski ciklus, što može dovesti do oligomenoreje ili amenoreje i narušiti prodiranje sperme.[34] Nenormalan razvoj endometrija dovodi do smanjenja primljivosti maternice, što također doprinosi neplodnosti.[35] Jednom kada pokušaju zatrudnjeti, većina žena s LOCAH zatrudniće u roku od godine dana sa ili bez liječenja, ali žene s LOCAH imaju povećan rizik od pobačaja.

Dijagnostički postupak varira u zavisnosti od specifičnog nedostatka enzima koji uzrokuje LOCAH i precizni nivoi serumskog androgena, potrebnih za dijagnozu i podložnih odstupanju od različitih metoda mjerenja, usavršavanju u određenim slučajevima pod aktivnim istraživanjem.

Nedostatak 21-hidroksilaze

uredi

Pregled

uredi
Glavni članak: Kongenitalna nadbubrežna hiperplazija usljed nedostatka 21-hidroksilaze

Stanje nedostatka 21-hidroksilaze pregledava se merenjem nivoa serumskog 17α-hidroksiprogesterona (17-OHP) ujutro i između 3. i 5. dana menstruacijskog ciklusa (za žene), kako bi se smanjila mogućnost lažno pozitivnih rezultata.[11] 17-OHP koristi se kao marker aktivnost enzima 21-hidroksilaza od 1980-ih.[36] Granična vrijednost bazne vrijednosti 17-OHP je predmet rasprave. Najčešće vrijednosti su 2,0 ng/mL,[3][37], ali nivoi od 1,7 ng/mL omogućaqvaju bolju selektivnost.[21][31] Većina istraživanja o biohemijskoj dijagnozi LOCAH-a oslanjala se na direktne imunoanalize, kao što su radioimunološki test ili fluorescentni testovi s vremenskom razlučivanjem za mjerenje 17-OHP, dakle, problemi unakrsne reaktivnosti i pouzdanosti ovih metoda su mogle uzrokovati razlike u preporučenim graničnim vrijednostima 17-OHP, pa upotreba analize tečna hromatografija – masena spektrometrija ima za cilj poboljšati tačnost mjerenja 17-OHP i povećati dijagnostički kvalitet LOCAH-a.[21] Slučajno vremenski određena mjerenja 17-OHP nisu se pokazala korisnima za skrining, jer su često normalna i poznato je da su vrlo visoka u luteusnoj fazi ženskog menstruacijskog ciklusa. Nakon što su izmjereni bazni nivoi, potvrda se vrši primjenom ACTH i poređenjem 17-OHP prije i poslije testa. Nivoi 17-OHP preko 10 ng mL u 60. minutu nakon stimulacije smatraju se dijagnostičkim za LOCAH.[31]

Androgeni pozadinski put

uredi

U nedostatku 21-hidroksilaza, posebno u blažim slučajevima (LOCAH), androgeni put „stražnjih vrata“ može biti razlog viška androgena.[38] Ovaj put se ne uzima uvijek u obzir u kliničkoj evaluaciji pacijenata sa hiperandrogenizmom, stanjima kao što je LOCAH i može biti izvor dijagnostičkih zamki i zabune. Jedna studija slučaja pokazala je važnost, uzimajući u obzir nivoe seruma 5α-dihidrotestosterona (DHT) i pozadinskog puta androgena u dijagnozi LOCAH koji ne bi bio očit samo iz nivoa testosterona.[39]

Nedostatak 11β-hidroksilaze

uredi

Aktivnost 11β-hidroksilaze može se odrediti promatranjem baznog nivoa 11-deoksikortizola. Nivo preko 10 ng/ml, ukazuje na praćenje ACTH stimulacijskog testa. Za LOCAH dijagnostički su 60-minutni nivoi post-stimulacije 11-deoksikortizola viši od 18 ng/ml.[31]

Nedostatak 3β-hidroksisteroid-dehidrogenaze

uredi
Glavni članak: Kongenitalna nadbubrežna hiperplazija usljed nedostatka 3β-hidroksisteroid-dehidrogenaze

Aktivnost 3β-hidroksisteroid dehidrogenaza može se odrediti promatranjem baznog nivoa 17α-hidroksipregnenolona. Nivo iznad 30 ng/mL i odnos 17α-hidroksipregnenolon / kortizol iznad 10 SD, koji dijagnosticiraju LOCAH.

Upravljanje

uredi

Upravljanje i liječenje LOCAH specifično je za slučaj, a primjena liječenja glukokortikoidima nije standardna kao u klasičnoj CAH[1]. Nedavni pregledi naglašavaju tretman koji je specifičan za svaki slučaj, a ne samo abnormalni nivo hormona.[31][40][41] LOCAH nije životno opasno zdravstveno stanje i rizici liječenja prenatalno ili asimptomatskoj djeci nadmašuju potencijalne koristi [42][43][44] U odgovarajućim slučajevima, glukokortikoidi (obično hidrokortizon kod djece) daju se za suzbijanje sekrecije kortikotropin oslobađajućeg hormona (CRH) koji proizvodi hipotalamus i adrenokortikotropnog hormona (ACTH) hipofize. Ova supresija će smanjiti koncentraciju seksualnih steroida u krvi, koje proizvode nadbubrežne žlijezde. Neka od glavnih razmatranja u liječenju uključuju budno čekanje ozbiljnosti simptoma, kao i neželjene reakcije na glukokortikoide koji se primjenjuju kao lijekovi, viđeni kod pacijenta sa mineralnom gustoćom kostiju, visina i težina.[45] Za žene, oralna kontraceptivna pilula i androgeni blokatori, kao što su spironolakton ili ciproteron-acetat su alternative glukokortikoidima za upravljanje simptomima viška androgena. Žene s LOCAH-om koje se liječe hidrokortizonom imaju niži rizik od pobačaja.

Molekulska genetika

uredi

LOCAH se najčešće pripisuje mutacijama gena "CYP21A2", koji kodira enzim 21-hidroksilaza. Slučajevi LOCAH-a zbog nedostataka u drugim enzimima koji su poznati uzroci CAH (3β-hidroksisteroid dehidrogenaza, steroid 11β-hidroksilaza, itd.) su rijetki i nemaju utvrđene procjene prevalencije.[40]

Nekoliko ozbiljnih mutacija povezano je s LOCAH: delecija gena CYP21A2 , mala konverzija gena, mutacija p. I172N (rs6475, c.518T> A, CYP21A2 * 11) , mutacija c.293-13A/C> G (rs6467, CYP21A2 * 9) i mutacija p.Gln318Stop (p.Q318X, rs7755898, c.952C> T, CYP21A2.[46] Osim toga, LOCAH zbog nedostatka 21-hidroksilaze može biti uzrokovan duplikacijama pseudogena CYP21A1P i gena C4B. Zbog visokog stepena homologije između gena CYP21A2 i pseudogena CYP21A1P i složenosti lokusa, istraživanje na nivou sekvenciranja može biti teško.[47] Studija iz 2021. pokazala je da blagi genotipovi povezani sa LOCAH imaju nisku stopu podudarnosti s tim fenotipovima, vjerovatno zbog složenih karakteristika genotipizacije 21-hidroksilaze i ograničenja upotrebe masivnog paralelnog sekvenciranja, bez kombiniranja s drugim sveobuhvatnim metodima.[48]

Utvrđeno je da su sljedeće tri mutacije gena `CYP21A2 'rezultirale umjerenim smanjenjem enzimske aktivnosti povezane s tim alelom (20–60% rezidualne aktivnosti) i povezane su sa LOCAH:[49]

  • V281L (rs6471, c.844G>C, CYP21A2*15);
  • p.P453S (rs6445, c.1360C>T, CYP21A2*19);
  • p.P30L (rs9378251, c.92C>T, CYP21A2*8).

Tačkasta mutacija u egzonu 7 iz CYP21A2, obično se nalazi u alelima povezanim s LOCAH.[46][47][49] Nositelji ove mutacije zadržavaju 20% – 50% aktivnosti 21-hidroksilaze,[21][50] ali su u većem riziku od simptoma viška androgena nego nositelji teških mutacija i imali su veći stimuliran adrenokortikotropni hormon (ACTH) 17α-hidroksiprogesteron,[51] što sugerira da heterozigotne mutacije na CYP21A2 imaju važnu ulogu u bolesti.[52]

Posebno blagi klinički simptomi LOCAH-a, kao što su hiperandrogenizam, hirzutizam i akne ili neplodnost preklapaju se s drugim bolestima kao što je sindrom policističnih jajnika. Biohemijski parametri poput 17α-hidroksiprogesterona možda neće biti povišeni u vrlo blagim slučajevima LOCAH-a i mogu se razlikovati između laboratorija, što otežava interpretaciju. Možda neće biti moguće izvesti test stimulacije ACTH u svim institucijama, ovisno o dostupnosti lijeka za injekcije adrenokortikotropnog hormona. Zbog toga je sveobuhvatna genotipizacija CYP21A2 (umjesto samih testova specifičnih za varijantu) dobar način za isključivanje/potvrđivanje nedostatka 21-hidroksilaze i statusa heterozigoznosti (nositelja).[53] Genetičko testiranje može se koristiti za isključivanje lažno pozitivne dijagnoze samo na osnovu biohemijskih parametara, čak i uz stimulaciju ACTH, jer povišeni nivo 17-OHP mogu također biti uzrokovani tumorom jajnika ili tumorom nadbubrežne žlijezde, nego varijantama u genu CYP21A2 .[54]

Incidencija

uredi

Prema studije udruživanja haplotipa, prevalencija LOCAH-a u općoj bijeloj populaciji procjenjuje se na 1: 500 do 1:1.000, ali kod ljudi s visokom stopom braka među rođacima, stopa prevalencije je od 1:50 do 1: 100. Analiza genotipa CYP21A2 iz 2017. godine predvidjela je da je ukupna učestalost LOCAH-a u bijeloj populaciji Sjedinjenih Država oko 1: 200 (nivo pouzdanosti od 95%, od 1:100 do 1:280).[3][55]

Prema meta-analizi iz 2017. godine, prevalencija LOCAH-a među ženama sa znakovima i simptomima viška androgena u svijetu je 4,2%, a između 1% i 10%, ovisno o etničkoj pripadnosti populacije koja se proučava.[21]

Pogođeni LOCAH-om čine 88% procjene prevalencije stanja interseksa od 1,7% Anne Fausto-Sterling,[56] koje citiraju brojne istaknute organizacije za zastupanje interspolnih osoba.[57][58][59][60] Iz kliničke perspektive, LOCAH nije interspolno stanje[61] i uključivanje LOCAH-a u procjene interspolne prevalencije navedeno je kao primjer sumnjive statističke prakse.[62]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b c Adriaansen, Bas P. H.; Schröder, Mariska A. M.; Span, Paul N.; Sweep, Fred C. G. J.; van Herwaarden, Antonius E.; Claahsen-van der Grinten, Hedi L. (2022-12-12). "Challenges in treatment of patients with non-classic congenital adrenal hyperplasia". Frontiers in Endocrinology. 13: 1064024. doi:10.3389/fendo.2022.1064024. ISSN 1664-2392. PMC PMC9791115 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36578966 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).CS1 održavanje: format PMC-a (link)
  2. ^ El-Maouche D, Arlt W, Merke DP (novembar 2017). "Congenital adrenal hyperplasia". Lancet (London, England). 390 (10108): 2194–2210. doi:10.1016/S0140-6736(17)31431-9. PMID 28576284.
  3. ^ a b c d Speiser PW, Arlt W, Auchus RJ, Baskin LS, Conway GS, Merke DP, et al. (novembar 2018). "Congenital Adrenal Hyperplasia Due to Steroid 21-Hydroxylase Deficiency: An Endocrine Society Clinical Practice Guideline". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 103 (11): 4043–4088. doi:10.1210/jc.2018-01865. PMC 6456929. PMID 30272171.
  4. ^ Hattori N, Ishihara T, Moridera K, Hino M, Ikekubo K, Kurahachi H (februar 1993). "A case of late-onset congenital adrenal hyperplasia due to partial 3 beta-hydroxysteroid dehydrogenase deficiency". Endocrine Journal. 40 (1): 107–9. doi:10.1507/endocrj.40.107. PMID 7951484.
  5. ^ "Congenital adrenal hyperplasia due to 11-beta-hydroxylase deficiency".
  6. ^ Speiser PW, Dupont B, Rubinstein P, Piazza A, Kastelan A, New MI (juli 1985). "High frequency of nonclassical steroid 21-hydroxylase deficiency". American Journal of Human Genetics. 37 (4): 650–67. PMC 1684620. PMID 9556656.
  7. ^ Krone N, Arlt W (april 2009). "Genetics of congenital adrenal hyperplasia". Best Practice & Research. Clinical Endocrinology & Metabolism. 23 (2): 181–92. doi:10.1016/j.beem.2008.10.014. PMC 5576025. PMID 19500762.
  8. ^ Turcu AF, Nanba AT, Chomic R, Upadhyay SK, Giordano TJ, Shields JJ, et al. (maj 2016). "Adrenal-derived 11-oxygenated 19-carbon steroids are the dominant androgens in classic 21-hydroxylase deficiency". European Journal of Endocrinology. 174 (5): 601–9. doi:10.1530/EJE-15-1181. PMC 4874183. PMID 26865584.
  9. ^ a b c Witchel SF, Azziz R (2010). "Nonclassic congenital adrenal hyperplasia". International Journal of Pediatric Endocrinology. 2010: 625105. doi:10.1155/2010/625105. PMC 2910408. PMID 20671993.
  10. ^ Dineen R, Martin-Grace J, Thompson CJ, Sherlock M (juni 2020). "The management of glucocorticoid deficiency: Current and future perspectives". Clinica Chimica Acta; International Journal of Clinical Chemistry. 505: 148–159. doi:10.1016/j.cca.2020.03.006. PMID 32145273.
  11. ^ a b c Merke DP, Auchus RJ (septembar 2020). "Congenital Adrenal Hyperplasia Due to 21-Hydroxylase Deficiency". The New England Journal of Medicine. 383 (13): 1248–1261. doi:10.1056/NEJMra1909786. PMID 32966723.
  12. ^ Karachaliou FH, Kafetzi M, Dracopoulou M, Vlachopapadopoulou E, Leka S, Fotinou A, Michalacos S (decembar 2016). "Cortisol response to adrenocorticotropin testing in non-classical congenital adrenal hyperplasia (NCCAH)". Journal of Pediatric Endocrinology & Metabolism : JPEM. 29 (12): 1365–1371. doi:10.1515/jpem-2016-0216. PMID 27849625.
  13. ^ Chung S, Son GH, Kim K (maj 2011). "Circadian rhythm of adrenal glucocorticoid: its regulation and clinical implications". Biochimica Et Biophysica Acta. 1812 (5): 581–91. doi:10.1016/j.bbadis.2011.02.003. PMID 21320597.
  14. ^ Dickmeis T (januar 2009). "Glucocorticoids and the circadian clock". The Journal of Endocrinology. 200 (1): 3–22. doi:10.1677/JOE-08-0415. PMID 18971218.
  15. ^ Koch CE, Leinweber B, Drengberg BC, Blaum C, Oster H (februar 2017). "Interaction between circadian rhythms and stress". Neurobiology of Stress. 6: 57–67. doi:10.1016/j.ynstr.2016.09.001. PMC 5314421. PMID 28229109.
  16. ^ Nicolaides NC, Charmandari E, Kino T, Chrousos GP (2017). "Stress-Related and Circadian Secretion and Target Tissue Actions of Glucocorticoids: Impact on Health". Frontiers in Endocrinology. 8: 70. doi:10.3389/fendo.2017.00070. PMC 5408025. PMID 28503165.
  17. ^ a b Miller WL, Auchus RJ (april 2019). "The "backdoor pathway" of androgen synthesis in human male sexual development". PLOS Biology. 17 (4): e3000198. doi:10.1371/journal.pbio.3000198. PMC 6464227. PMID 30943210.
  18. ^ Pignatelli D (2013). "Non-classic adrenal hyperplasia due to the deficiency of 21-hydroxylase and its relation to polycystic ovarian syndrome". Frontiers of Hormone Research. 40: 158–70. doi:10.1159/000342179. ISBN 978-3-318-02238-4. PMID 24002412.
  19. ^ Livadas S, Bothou C (2019). "Management of the Female With Non-classical Congenital Adrenal Hyperplasia (NCCAH): A Patient-Oriented Approach". Frontiers in Endocrinology. 10: 366. doi:10.3389/fendo.2019.00366. PMC 6563652. PMID 31244776.
  20. ^ Powell D, Inoue T, Bahtiyar G, Fenteany G, Sacerdote A (2017). "Treatment of Nonclassic 11-Hydroxylase Deficiency with Ashwagandha Root". Case Reports in Endocrinology. 2017: 1869560. doi:10.1155/2017/1869560. PMC 5496100. PMID 28713602.
  21. ^ a b c d e Carmina E, Dewailly D, Escobar-Morreale HF, Kelestimur F, Moran C, Oberfield S, et al. (septembar 2017). "Non-classic congenital adrenal hyperplasia due to 21-hydroxylase deficiency revisited: an update with a special focus on adolescent and adult women". Human Reproduction Update. 23 (5): 580–599. doi:10.1093/humupd/dmx014. PMID 28582566.
  22. ^ Degitz K, Placzek M, Arnold B, Schmidt H, Plewig G (juni 2003). "Congenital adrenal hyperplasia and acne in male patients". The British Journal of Dermatology. 148 (6): 1263–6. doi:10.1046/j.1365-2133.2003.05369.x. PMID 12828760.
  23. ^ Sharquie KE, Noaimi AA, Saleh BO, Anbar ZN (decembar 2009). "The frequency of 21-alpha hydroxylase enzyme deficiency and related sex hormones in Iraqi healthy male subjects versus patients with acne vulgaris". Saudi Medical Journal. 30 (12): 1547–50. PMID 19936418.
  24. ^ Falhammar H, Nordenström A (septembar 2015). "Nonclassic congenital adrenal hyperplasia due to 21-hydroxylase deficiency: clinical presentation, diagnosis, treatment, and outcome". Endocrine. 50 (1): 32–50. doi:10.1007/s12020-015-0656-0. PMID 26082286.
  25. ^ a b New MI (novembar 2006). "Extensive clinical experience: nonclassical 21-hydroxylase deficiency". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 91 (11): 4205–14. doi:10.1210/jc.2006-1645. PMID 16912124.
  26. ^ Bernal González C, Fernández Salas C, Martínez S, Ezquieta Zubicaray B (oktobar 2006). "[Premature androgenetic alopecia in adult male with nonclassic 21-OH deficiency. A novel nonsense CYP21A2 mutation (Y336X) in 2 affected siblings]". Medicina Clinica (jezik: španski). 127 (16): 617–21. doi:10.1016/s0025-7753(06)72688-4. PMID 17145028.
  27. ^ Feingold KR, Anawalt B, Boyce A, Chrousos G, de Herder WW, Dungan K, Grossman A, Hershman JM, Hofland J, Kaltsas G, Koch C, Kopp P, Korbonits M, McLachlan R, Morley JE, New M, Purnell J, Singer F, Stratakis CA, Trence DL, Wilson DP, Yau M, Gujral J, New MI (april 2019). Congenital Adrenal Hyperplasia: Diagnosis and Emergency Treatment. PMID 25905311.
  28. ^ Dimitrakov J, Joffe HV, Soldin SJ, Bolus R, Buffington CA, Nickel JC (februar 2008). "Adrenocortical hormone abnormalities in men with chronic prostatitis/chronic pelvic pain syndrome". Urology. 71 (2): 261–6. doi:10.1016/j.urology.2007.09.025. PMC 2390769. PMID 18308097.
  29. ^ Corcioni B, Renzulli M, Marasco G, Baronio F, Gambineri A, Ricciardi D, Ortolano R, Farina D, Gaudiano C, Cassio A, Pagotto U, Golfieri R (februar 2021). "Prevalence and ultrasound patterns of testicular adrenal rest tumors in adults with congenital adrenal hyperplasia". Translational Andrology and Urology. 10 (2): 562–573. doi:10.21037/tau-20-998. PMC 7947447. PMID 33718059.
  30. ^ Decourt J, Jayle MF, Baulieu E (maj 1957). "[Clinically late virilism with excretion of pregnanetriol and insufficiency of cortisol production]" [Clinically late virilism with excretion of pregnanetriol and insufficiency of cortisol production]. Annales d'Endocrinologie (jezik: francuski). 18 (3): 416–22. PMID 13470408.
  31. ^ a b c d e Kurtoğlu S, Hatipoğlu N (mart 2017). "Non-Classical Congenital Adrenal Hyperplasia in Childhood". Journal of Clinical Research in Pediatric Endocrinology. 9 (1): 1–7. doi:10.4274/jcrpe.3378. PMC 5363159. PMID 27354284.
  32. ^ Kohn B, Levine LS, Pollack MS, Pang S, Lorenzen F, Levy D, et al. (novembar 1982). "Late-onset steroid 21-hydroxylase deficiency: a variant of classical congenital adrenal hyperplasia". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 55 (5): 817–27. doi:10.1210/jcem-55-5-817. PMID 6288753.
  33. ^ Chrousos GP, Loriaux DL, Mann DL, Cutler GB (februar 1982). "Late-onset 21-hydroxylase deficiency mimicking idiopathic hirsutism or polycystic ovarian disease". Annals of Internal Medicine. 96 (2): 143–8. doi:10.7326/0003-4819-96-2-143. PMID 6977282.
  34. ^ Turcu AF, Auchus RJ (juni 2015). "Adrenal steroidogenesis and congenital adrenal hyperplasia". Endocrinology and Metabolism Clinics of North America. 44 (2): 275–96. doi:10.1016/j.ecl.2015.02.002. PMC 4506691. PMID 26038201.
  35. ^ Pignatelli D, Pereira SS, Pasquali R (2019). "Androgens in Congenital Adrenal Hyperplasia". Frontiers of Hormone Research. 53: 65–76. doi:10.1159/000494903. PMID 31499506.
  36. ^ Azziz R, Zacur HA (septembar 1989). "21-Hydroxylase deficiency in female hyperandrogenism: screening and diagnosis". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 69 (3): 577–84. doi:10.1210/jcem-69-3-577. PMID 2547827.
  37. ^ "Клинические рекомендации Российской ассоциации эндокринологов по диагностике и лечебно-профилактическим мероприятиям при врожденной дисфункции коры надпочечников у пациентов во взрослом возрасте". Consilium Medicum. 2016. doi:10.26442/2075-1753_2016.4.8-19.
  38. ^ White PC (juni 2018). "Update on diagnosis and management of congenital adrenal hyperplasia due to 21-hydroxylase deficiency". Current Opinion in Endocrinology, Diabetes and Obesity. 25 (3): 178–184. doi:10.1097/MED.0000000000000402. PMID 29718004.
  39. ^ Sumińska M, Bogusz-Górna K, Wegner D, Fichna M (juni 2020). "Non-Classic Disorder of Adrenal Steroidogenesis and Clinical Dilemmas in 21-Hydroxylase Deficiency Combined with Backdoor Androgen Pathway. Mini-Review and Case Report". International Journal of Molecular Sciences. 21 (13): 4622. doi:10.3390/ijms21134622. PMC 7369945. PMID 32610579.
  40. ^ a b Speiser PW (mart 2009). "Nonclassic adrenal hyperplasia". Reviews in Endocrine & Metabolic Disorders. 10 (1): 77–82. doi:10.1007/s11154-008-9097-x. PMID 18690539.
  41. ^ Kelestimur F (august 2006). "Non-classic congenital adrenal hyperplasia". Pediatric Endocrinology Reviews. 3 Suppl 3: 451–4. PMID 17551465. NCAH is not characterized by cortisol insufficiency and these patients do not need glucocorticoid replacement before and/or during surgery unless they have been treated chronically with glucocorticoids.
  42. ^ Miller WL, Witchel SF (maj 2013). "Prenatal treatment of congenital adrenal hyperplasia: risks outweigh benefits". American Journal of Obstetrics and Gynecology. 208 (5): 354–9. doi:10.1016/j.ajog.2012.10.885. PMID 23123167.
  43. ^ Clayton PE, Miller WL, Oberfield SE, Ritzén EM, Sippell WG, Speiser PW (2002). "Consensus statement on 21-hydroxylase deficiency from the European Society for Paediatric Endocrinology and the Lawson Wilkins Pediatric Endocrine Society". Hormone Research. 58 (4): 188–95. doi:10.1159/000065490. PMID 12324718.
  44. ^ "Consensus statement on 21-hydroxylase deficiency from the Lawson Wilkins Pediatric Endocrine Society and the European Society for Paediatric Endocrinology". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 87 (9): 4048–53. septembar 2002. doi:10.1210/jc.2002-020611. PMID 12213842.
  45. ^ Van Ryzin C (decembar 2009). "Nonclassic congenital adrenal hyperplasia: an overview". Journal of Pediatric Nursing. 24 (6): 535–7. doi:10.1016/j.pedn.2009.09.004. PMID 19946984.
  46. ^ a b Dörr HG, Schulze N, Bettendorf M, Binder G, Bonfig W, Denzer C, et al. (juli 2020). "Genotype-phenotype correlations in children and adolescents with nonclassical congenital adrenal hyperplasia due to 21-hydroxylase deficiency". Molecular and Cellular Pediatrics. 7 (1): 8. doi:10.1186/s40348-020-00100-w. PMC 7347723. PMID 32647925.
  47. ^ a b Espinosa Reyes TM, Collazo Mesa T, Lantigua Cruz PA, Agramonte Machado A, Domínguez Alonso E, Falhammar H (novembar 2020). "Molecular diagnosis of patients with congenital adrenal hyperplasia due to 21-hydroxylase deficiency". BMC Endocrine Disorders. 20 (1): 165. doi:10.1186/s12902-020-00643-z. PMC 7653887. PMID 33168061.
  48. ^ Karaoğlan M, Nacarkahya G, Aytaç EH, Keskin M (mart 2021). "Challenges of CYP21A2 genotyping in children with 21-hydroxylase deficiency: determination of genotype-phenotype correlation using next generation sequencing in Southeastern Anatolia". Journal of Endocrinological Investigation. doi:10.1007/s40618-021-01546-z. PMID 33677812.
  49. ^ a b Hannah-Shmouni F, Morissette R, Sinaii N, Elman M, Prezant TR, Chen W, et al. (novembar 2017). "Revisiting the prevalence of nonclassic congenital adrenal hyperplasia in US Ashkenazi Jews and Caucasians". Genetics in Medicine. 19 (11): 1276–1279. doi:10.1038/gim.2017.46. PMC 5675788. PMID 28541281.
  50. ^ Tusie-Luna MT, Traktman P, White PC (decembar 1990). "Determination of functional effects of mutations in the steroid 21-hydroxylase gene (CYP21) using recombinant vaccinia virus". The Journal of Biological Chemistry. 265 (34): 20916–22. PMID 2249999.
  51. ^ Admoni O, Israel S, Lavi I, Gur M, Tenenbaum-Rakover Y (juni 2006). "Hyperandrogenism in carriers of CYP21 mutations: the role of genotype". Clinical Endocrinology. 64 (6): 645–51. doi:10.1111/j.1365-2265.2006.02521.x. PMID 16712666.
  52. ^ Neocleous V, Shammas C, Phedonos AP, Karaoli E, Kyriakou A, Toumba M, et al. (septembar 2012). "Genetic defects in the cyp21a2 gene in heterozygous girls with premature adrenarche and adolescent females with hyperandrogenemia". Georgian Medical News (210): 40–7. PMID 23045419.
  53. ^ Baumgartner-Parzer S, Witsch-Baumgartner M, Hoeppner W (oktobar 2020). "EMQN best practice guidelines for molecular genetic testing and reporting of 21-hydroxylase deficiency". European Journal of Human Genetics. 28 (10): 1341–1367. doi:10.1038/s41431-020-0653-5. PMC 7609334. PMID 32616876.
  54. ^ Tsai WH, Wong CH, Dai SH, Tsai CH, Zeng YH (2020). "Adrenal Tumor Mimicking Non-Classic Congenital Adrenal Hyperplasia". Frontiers in Endocrinology. 11: 526287. doi:10.3389/fendo.2020.526287. PMC 7551200. PMID 33117272.
  55. ^ Hannah-Shmouni F, Morissette R, Sinaii N, Elman M, Prezant TR, Chen W, et al. (novembar 2017). "Revisiting the prevalence of nonclassic congenital adrenal hyperplasia in US Ashkenazi Jews and Caucasians". Genetics in Medicine. 19 (11): 1276–1279. doi:10.1038/gim.2017.46. PMID 28541281.
  56. ^ Fausto-Sterling A. Sexing the body : gender politics and the construction of sexuality. New York. ISBN 9781549104480.
  57. ^ "Intersex babies are perfect just as they are!". UN Free & Equal. up to 1.7 percent of babies are born with sex characteristics that don’t fit typical definitions of male and female. That makes being intersex almost as common as being a redhead!
  58. ^ "Its Intersex Awareness Day - here are 5 myths we need to shatter". www.amnesty.org (jezik: engleski). According to experts, around 1.7% of the population is born with intersex traits - comparable to the number of people born with red hair.
  59. ^ "What is Intersex? Frequently Asked Questions". interACT: Advocates for Intersex Youth. About 1.7% of people are born intersex. (Compare that to a ~0.3% chance of having identical twins!) 1 in 2,000 babies (0.05% of humans) are born with genital differences that a doctor might suggest changing with unnecessary surgery.
  60. ^ "Intersex population figures". Intersex Human Rights Australia (jezik: engleski). 28. 9. 2013. Given that intersex people only come to the attention of data collectors through chance or an apparent medical reason, the actual numbers of people with intersex variations are likely to be as much as 1.7%. Despite the limitations of the data, 1.7% seems more justifiable as an upper limit figure than alternatives, to date.
  61. ^ Sax L (august 2002). "How common is intersex? a response to Anne Fausto-Sterling". Journal of Sex Research. 39 (3): 174–8. doi:10.1080/00224490209552139. PMID 12476264. Reviewing the list of conditions which Fausto-Sterling considers to be intersex, we find that this one condition–late-onset congenital adrenal hyperplasia (LOCAH)–accounts for 88% of all those patients whom Fausto-Sterling classifies as intersex (1.5/1.7 = 88%). From a clinician’s perspective, however, LOCAH is not an intersex condition. The genitalia of these babies are normal at birth, and consonant with their chromosomes: XY males have normal male genitalia, and XX females have normal female genitalia.
  62. ^ Best J (14. 9. 2013). Stat-spotting : a field guide to identifying dubious data (Updated and expand izd.). Berkeley. str. 12–13. ISBN 978-0520279988.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kasnopojavna_kongenitalna_nadbubrežna_hiperplazija&oldid=3496821"