Kasim Dobrača
Kasim ef. Dobrača (1910. – 3. novembar 1979.) bio je jedan od inicijatora i potpisnika Sarajevske rezolucije usvojene 1941.
Biografija
urediRođen je 1910. u selu Vragolovi kod Rogatice. Nakon završenog mekteba i osnovne škole u rodnom mjestu, školske 1920/1921. upisuje se u sarajevsku Gazi Husrev-begovu medresu. Po završetku, prelazi u Šerijatsku sudačku školu koju završava 1928. Na studije odlazi u Kairo i upisuje Univerzitet Al-Azhar gdje studira ulumi diniju i uporedo arapski jezik i književnost. Diplomirao je 1935. i vratio se u Sarajevo gdje je godinu dana radio kao učitelj vjeronauke u Realnoj gimnaziji u Mostaru i srednjoškolskom internatu društva Gajret, a zatim bio postavljen za muderrisa u Islamskoj ženskoj vjerskoj školi. Nakon toga se zaposlio u Gazi Husrev-begovoj medresi gdje je obavljao poslove profesora sve do maja 1947. kada je uhapšen.
Sarajevska rezolucija
urediSarajevska rezolucija je bila rezolucija koju je tokom Drugog svjetskog rata u Sarajevu (tada u sastavu Nezavisne Države Hrvatske) 14. augusta 1941. na prijedlog glavnog odbora usvojila skupština udruženja ilmije (muslimanski vjerski službenici [1]) "El-Hidaje".[2] Ovom rezolucijom se konstatuje teška situacija u kojoj su se našli muslimani Bosne i Hercegovine a za koju se navodi da je posljedica smišljene politike ustaša da izazovu sukobe Srba i muslimana, javno se osuđuju zločini pojedinih muslimana nad Srbima, konstatuje obespravljenost muslimana koju sprovode katolici i zahtijeva uspostavljanje reda i mira, kažnjavanje odgovornih za zločine i pružanje pomoći žrtvama.[3]
Inicijatori i idejni tvorci ove rezolucije su bili Mehmed Handžić i Kasim Dobrača kao predsjednik El-Hidaje.
Odbor narodnog spasa
urediKasim Dobrača je bio jedan od prvih 48 članova Odbora narodnog spasa koji je 26. augusta 1942. osnovan u Sarajevu sa ciljem da organizuje naoružavanje muslimana.[4] Predsjednik odbora je bio Salih Safvet Bašić ali je presudnu ulogu u donošenju odluka imao Uzeir-aga Hadžihasanović koji je bio trgovac iz Sarajeva i bivši senator.[5]
Suđenje
urediInicijatore i organizatore potpisivanja Sarajevske rezolucije su vlasti poslije Drugog svjetskog rata proglasile narodnim izdajnicima. Tadašnjeg predsjednika El-Hidaje, Kasima efendiju Dobraču je po završetku Drugog svjetskog rata 26. septembra 1947. krivično vijeće okružnog suda u Sarajevu osudilo na 15 godina zatvora.[6] Povodom poboljšanja odnosa Jugoslavije i Egipta, nekoliko muslimana je pušteno iz zatvora prije isteka kazne, na uslovnu slobodu. Među njima je bio i Dobrača koji je poslije deset godina zatvora u zeničkom zatvoru, narušenog zdravlja, pušten na uslovnu slobodu.[7][8]
Poslije puštanja iz zatvora 1956. postavljen je za bibliotekara Gazi Husrev-begove biblioteke.[9] U ovoj biblioteci je radio sve do augusta 1979. kada je penzionisan.[10]
Smrt
urediUmro je 3. novembra 1979 u Sarajevu, dva mjeseca poslije objavljivanja feljtona Parergon, autora Derviša Sušića u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje, a u kojem je Dobrača napadan kao pripadnik Islamske zajednice koja je ovim feljtonom predstavljena kao profašistička organizacija koja je sarađivala sa Hitlerom.[8][11]
Bibliografija
urediPisao je tekstove koje je objavljivao u El-Hidaji, Novom beharu, Kalendaru Gajreta i drugim listovima u kojima je objavio oko stotinu kraćih tekstova u vidu članaka, rasprava ili monografija kao i desetak tekstova sa tematikom iz kulturne historije Bošnjaka. Slijedeća njegova djela su posebno štampana:
- "Kadijanje i Ahmendije / Kadijanizam i Ahmedizam /" 1938.
- "Kloni se zla. Islamsko gledanje na štetne navike" 1974.[12]
Reference
uredi- ^ "Ulema u odbrani života i čovjeka". Rijaset Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini. 5. 6. 2007. Arhivirano s originala, 21. 10. 2011. Pristupljeno 11. 7. 2010.
„Bosanska ulema i bošnjački intelektualci su potpisali i objavili više rezolucija, međutim rezolucija El-Hidaje (Udruženja ilmijje/ islamskih vjerskih službenika) donesena u Sarajevu 18. oktobra 1941. godine, bila je začetak svim rezolucijama koje su uslijedile.“
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ "Internet sajt Grada Sarajeva, Istorija, Period 1918.-1945. god". Arhivirano s originala, 28. 11. 2010. Pristupljeno 7. 7. 2010.
„Već u ljeto 1941. muslimani su u raznim krajevima BiH i Sandžaka bili izloženi masovnim četničkim napadima na njihove živote i imovinu. Sa druge strane, ustaške vlasti su odmah počele sa masovnim progonima i zatvaranjem Srba, Jevreja, "bijelih Cigana" i svih antifašista bez obzira na vjersku i etničku pripadnost te njihovim deportovanjem u logore smrti.“
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ "Internet sajt Grada Sarajeva, Istorija, Period 1918.-1945. god". Arhivirano s originala, 28. 11. 2010. Pristupljeno 7. 7. 2010.
U tim okolnostima je u Sarajevu na skupštini Udruženja ilmije "El-Hidaje" 14. avgusta 1941. usvojena rezolucija u kojoj se javno osuđuju ustaški zločini i oni pojedinci među muslimanima koji su učestvovali u njihovom vršenju.
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ "9. genocid". Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 20. 7. 2010.
„Istovremeno je osnovan Odbor narodnog spasa u cilju naoružavanja Bošnjaka.............. Odbor narodnog spasa je konstituiran na skupu održanom u Sarajevu 26. VIII 1942. godine. Među 48 članova Odbora, pored ostalih, bili su Edhem Mulabdić, književnik, Mustafa Softić, gradonačelnik Sarajeva, Me hmed Handžić, predsjednik udruženja ilmije "El-Hidaje", zatim ugledni sarajevski advokati dr. Jusuf Tanović i dr. Zaim Šarac, hafiz Muhamed Pandža, Kasim Dobrača, Derviš Korkut, kustos Zemaljskog muzeja, dr. Asim Musakadić, gradski fizikus, te dr. Vejsil Bičakčić, poznati sarajevski ljekar.“
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ "9. genocid". Patriotska liga Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 20. 6. 2010. Pristupljeno 20. 7. 2010.
„ Na čelu Odbora je bio profesor Salih Safvet Bašić, tadašnji naibu-reis, dok je Odbor stvarno vodio Uzeir-aga Hadžihasanović, čuveni sarajevski trgovac i bivši senator.“
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Nedžad Latić (31. 10. 2009). "Godišnjica smrti Kasima ef. Dobrače". Arhivirano s originala, 30. 5. 2010. Pristupljeno 12. 7. 2010.
„Pod naslovom "Otpočelo suđenje grupi narodnih izdajnika na čelu sa Kasimom Dobračom", "Oslobođenje" od 19. septembra 1947, petak, počinje svoje izvješće sa jednog od najmonstruoznijih političkih procesa muslimanskoj inteligenciji u BiH. "Oslobođenje" od 26. septembra iste godine (opet petak) donosi naslov "Izrečena presuda grupi izdajnika na čelu sa Kasimom Dobračom".
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Strani agenti
Pred krivičnim vijećem Okružnog suda kojim je presjedavao Ahmet Salčić, a optužbu zastupao Mustafa Vilović, osuđeni su na kaznu zatvorom: Kasim Dobrača na 15 godina, Derviš Korkut na 8, Kasim Turković na 4, dr. Jusuf Tanović na 4, Mahmut Traljić na 10, (ova peterica su osuđena i na konfiskaciju cjelokupne imovine), Abdulah Dervišević na 6, Mustafa Hebović 7, Ibrahim Karalić 10, Hasan Avdić 3, Hasan Ljevaković 5, Muharem Alihodžić na 2 godine i 10 mjeseci, Osman Hasanović na 3 godine i 6 mjeseci.“ - ^ Nedžad Latić (31. 10. 2009). "Godišnjica smrti Kasima ef. Dobrače". Arhivirano s originala, 30. 5. 2010. Pristupljeno 12. 7. 2010.
„ Nakon deset godina robije, i Dobrača je izišao na uvjetnu slobodu. Kasim efendija Dobrača je preselio na ahiret 3. novembra 1979. godine, treći dan Kurban- bajrama. Smrt je došla samo dva mjeseca nakon objavljivanja pamfleta "Parergon" Derviša Sušića u "Oslobođenju".“
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ a b Mladi muslimani. "Boja povjesti". str. 249. Arhivirano s originala, 23. 12. 2010. Pristupljeno 12. 7. 2010.
„ ... udbaški pamflet Derviša Sušića Perargon u kojem je IZ-a predstavljena kao profašistička organizacija koja je kolaborirala sa Hitlerom.“
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Alija Nametak. "Marginalije iz naše kulturne istorije (Prema podacima iz I sveske Kataloga Gazijine biblioteke)". Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka. Arhivirano s originala, 31. 12. 2012. Pristupljeno 12. 7. 2010.
„U godini 1956-oj postavljen je za bibliotekara Gazi Husrevbegove biblioteke Kasim Dobrača, kome je povjerena izrada kataloga rukopisa ove biblioteke.“
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ "Kratka biografija Kasima Dobrače preuzeta iz knjige „450 generacija"". Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa. Pristupljeno 12. 7. 2010.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci ostaje do avgusta 1979. godine kada odlazi u penziju.
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Nedžad Latić (31. 10. 2009). "Godišnjica smrti Kasima ef. Dobrače". Arhivirano s originala, 30. 5. 2010. Pristupljeno 12. 7. 2010.
„ Nakon deset godina robije, i Dobrača je izišao na uvjetnu slobodu. Kasim efendija Dobrača je preselio na ahiret 3. novembra 1979. godine, treći dan Kurban- bajrama. Smrt je došla samo dva mjeseca nakon objavljivanja pamfleta "Parergon" Derviša Sušića u "Oslobođenju". "Parergon" je objavljivan u feljtonu "Oslobođenja" tokom mjeseca ramazana. Glavna oštrica optužbi i klevete Sušićevog udbaškog pamfleta bila je usmjerena protiv Kasima Dobrače i Huseina Đoze. Tako se može reći da je golgota jednog od najvećih intelektualnih stupova islama u BiH započela i završila sa harangom "Oslobođenja". “
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ "Kratka biografija Kasima Dobrače preuzeta iz knjige „450 generacija"". Sarajevo: Gazi Husrev-begova medresa. Pristupljeno 12. 7. 2010.
Prvi rad Kasim Dobraca je objavio u "Glasniku VIS-a", a od tada pa do smrti objavio je oko stotinu clanaka, rasprava, osvrta ili cijelih monografija. Napisao je desetak radova iz kulturne historije Bosnjaka. Osim u "Glasniku" saradjivao je u "El-Hidaji", "Novom beharu", "Kalendaru Gajreta" i dr. Psebno su stampana njegova djela: "Kadijanje i Ahmendije / Kadijanizam i Ahmedizam /" (1938.), "Kloni se zla. Isamsko gledanje na stetne navike" (1974.)
CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)