Wikipedia

Obična smreka

(Preusmjereno sa Juniperus communis)
Razlikovati: Smrča.

Smreka (latinski: Juniperus communis - Obična kleka), jeste vrsta četinjača u rodu kleka, iz porodice čempresovki. Ima najveću geografsku raširenost od bilo koje druge drvenaste biljke, sa cirkumpolarnom distribucijom u svježe-umjerenom sjevernom hemisferom od arktičkog juga u planinama do oko 30° SGŠ u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji. Relikt populacije mogu se naći na Atlas planinana u Africi.

Obična smrēka
(Juniperus communis)
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Juniperus communis, podgrupa communis u Holandiji
Juniperus communis, podgrupa
communis u Holandiji
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaPinophyta
RazredPinopsida
RedPinales
PorodicaCupressaceae
RodJuniperus
VrstaJ. communis
Dvojno ime
Juniperus communis
L.

Opis

uredi

Juniperus communis je malo četinarsko zimzeleno drvo ili žbun, vrlo promjenljiv u obliku, u rasponu od 10 m rjeđe 16 m visok do niskog, često širi žbunje u izloženim mjestima. Ima lišće poput iglica u trubama od tri; lišće je zeleno, s bijelim prugama na unutarnjoj površini, koje nikad ne dostiže odraslo lišće.[1]:55 Smreka je episkopalna, sa muškim i ženskim cvjetovima, koje se oprašuju vjetrom između odvojenih biljaka.

Plod se naziva smrekova boba, izgleda poput bobice. Sprva je zelen, a sazrijeva za 18 mjeseci u ljubičasto-crni sa plavom voštanom prevlakom; plodovi su sferični, prečnika 4–12 mm i obično imaju tri (ponekad šest) mesnatih spojenih ljuski, svaka ljuska sa jednom sjemenkom. Sjemenke se raširuju (raspršuju) kada ptice jedu cvjetove, probavljajući mesnate ljuske i izbacujući mehke, neželjene sjemenke u svom izmetu. Muški cvjetovi su žuti, dugi 2–3 mm, i opadaju nedugo nakon prašenja njihovog polena u martu i aprilu.[2][3][4]

Podvrste

uredi

J. communis je veoma varijabilna, sa nekoliko infraspecifičnih taksona; razgraničenje između taksona i dalje je neizvjesno, s genetskim podacima koji ne odgovaraju morfološkim podacima.[2][3][4][5][6][7][8][9]

  • podvrsta communis – Obična smreka. Obično podignuti grm ili malo stablo; listovi dugi, 8–20 (–27) mm cvjetovi malo, 5–8 mm, obično kraći od listova; mogu se naći na malim do srednjim nadmorskim visinama u mjestima s umjerenom klimom.
 
Ničice uzoraka smreke (Juniperus communis, podgrupa alpina), u Vitoši, Bugarska
  • podvrsta alpina (Suter) Čelak. – alpska smreka (sin. J. c. podvrsta nana, J. c. var. saxatilis Pallas, J. sibirica Burgsd.). Obično je prostran prizemni grm; listovi kratki, 3–8 mm; cvjetovi obično veći, 7–12 mm, često duži od listova; mogu se naći u subarktičkim i visokim alpskim zonama u umjerenim područjima.
    • podvrsta alpina var. alpina – Grenland, Evropa i Azija
    • podvrsta alpina var. megistocarpa Fernald & H.St.John – Istočna Kanada (sumnjivo različita od var. alpina)
    • podvrsta alpina var. jackii Rehder – Zapadna Sjeverna Amerika (sumnjivo različita od var. alpina)

Neki botaničari tretiraju podvrstu alpina na nižem rangu sorte, u kojem je slučaju ispravno ime Juniperus communis var. saxatilis Pallas,[3] mada se ime Juniperus communis var. montana također povremeno citira; ostali botaničari, posebno u Istočnoj Evropi i Rusiji, ponekad je tretiraju kao posebnu vrstu J. sibirica Burgsd. (sin. J. nana Willd., J. alpina S.F.Gray).[10]

Juniperus communis je jedna od irskih najstarijih biljaka.[11]

Hemija

uredi

Ulje smrekove bobe se sastoji uveliko od monoterpenskih hidrokarbona kao što su α-pinen, mircen, sabinen, limonen i β-pinen.[12]

Upotreba

uredi
 
Lišće i bobice

Uzgoj

uredi

Juniperus communis se uzgaja u hortikulturalnim trgovinama i koristi se kao zimzeleni ukrasni grm u baštama. Sljedeće sorte dobile su Nagrade za zasluge za baštu Kraljevskog društva hortikulture 1993. godine:[13]

  • Juniperus communis 'Compressa'[14]
  • Juniperus communis 'Green Carpet'[15] (prostrate shrub)
  • Juniperus communis 'Hibernica' (irska smreka)[16]
  • Juniperus communis 'Repanda'[17] (ispruženo grmlje)

Zanatstvo

uredi
 
Drveni komadi Juniperus communisa, usporedba sa američkim penijem, pokazuje uske godove ove vrste.

Drvo je premalo da bi imalo ikakvu opću građevinsku upotrebu. U Skandinaviji, ipak, smrekovo drvo se koristi za pravljenje kontejnera za skladištenje malih količina mliječnih proizvoda kao što su puter i sir, te za pravljenje drvenih noževa za puter. Također se koristilo često za drveni klin u drvnoj brodogradnji zbog dobrih mehaničkih svojstava.

U Estoniji drvo smreke se cijeni zbog dugotrajnosti i ugodnog mirisa, veoma dekorativne prirodne strukture drveta (godovi) kao i zbog dobrih fizikalnih osobina drveta zbog sporog rasta smreke i rezultirajuće gustoće i jačine drveta. Različiti dekorativni elementi (često pribor za jelo) česti su u većini estonskih zanatskih radnji i domaćinstava.

Kulinarstvo

uredi

Njeni jestivi plavo-crni plodovi sjemena, poznati kao "smrekova boba", su previše gorki da se jedu sirovi i često se prodaju osušeni te se koriste za začinjavanje mesa, sosova te za punjenje. Oni se obično mrve prije nego se koriste da bi izbacili svoju aromu. Pošto smrekove bobe imaju jak okus, one se trebaju samo povremeno koristiti.

Plodovi se koriste da se začine određena piva i džin (riječ "džin" ima porijeklo iz starofrancuske riječi što znači "smreka").[18] U Finskoj, smreka se koristi kao ključni sastojak u pravljenju sahti, tradicionalnog finskog piva. Također, slovačko alkoholno piće Borovička i holandsko piće Genever se začinjavaju smrekovom bobom ili njenim ekstraktom.

Smreka se koristi u tradicionalnim farmerskim pivama u Norveškoj,[19] Švedskoj,[20] Finskoj,[21] Estoniji i Latviji. U Norveškoj, pivo se vari sa infuzijom smreke umjesto vode, dok u drugim državama grančice smreke se obično koriste u kaši, kao filteri zaštite od začepljenja izlaza za gnječenje.

Narodna medicina

uredi

Smrekove bobe su se dugo koristile kao medicina u mnogom kulturama uključujući narod Navaho.[22] Zapadnoamerička plemena kombinirala su bobe od Juniperus communisa sa korijenom kore žutikovine u biljnom čaju. Autohtoni Amerikanci ("Indijanci") također koristili su smrekove bobe kao kontracepcijsko sredstvo za žene.[23]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Stace, C. A. (2010). New Flora of the British Isles (Third izd.). Cambridge, U.K.: Cambridge University Press. ISBN 9780521707725. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ a b Rushforth, K. (1987). Conifers. Helm ISBN 0-7470-2801-X.
  3. ^ a b c Adams, R. P. (2004). Junipers of the World: The genus Juniperus. Victoria: Trafford. ISBN 1-4120-4250-X.
  4. ^ a b Arboretum de Villardebelle: Juniperus
  5. ^ Flora Europaea: Juniperus communis
  6. ^ Adams, R. P., Pandey, R. N., Leverenz, J. W., Dignard, N., Hoegh, K., & Thorfinnsson, T. (2003). Pan-Arctic variation in Juniperus communis: Historical Biogeography based on DNA fingerprinting. Biochem. Syst. Ecol. 31: 181-192 pdf file Arhivirano 17. 12. 2008. na Wayback Machine.
  7. ^ Adams, R. P., & Pandey, R. N. (2003). Analysis of Juniperus communis and its varieties based on DNA fingerprinting. Biochem. Syst. Ecol. 31: 1271-1278. pdf file Arhivirano 17. 12. 2008. na Wayback Machine
  8. ^ Adams, R. P., & Nguyen, S. (2007). Post-Pleistocene geographic variation in Juniperus communis in North America. Phytologia 89 (1): 43-57. pdf file Arhivirano 17. 12. 2008. na Wayback Machine
  9. ^ Den Virtuella Floran: Juniperus communis distribution
  10. ^ Association Ecosystem (Russia): Juniperus sibirica
  11. ^ Preston, S. J.; Wilson, C.; Jennings, S.; Provan, J.; McDonald, R. A. (2007). "The status of Juniperus communis L. in Northern Ireland in 2005". Ir. Nat. J. 28: 372–378.
  12. ^ Höferl, Martina; Stoilova, Ivanka; Schmidt, Erich; Wanner, Jürgen; Jirovetz, Leopold; Trifonova, Dora; Krastev, Lutsian; Krastanov, Albert (2014). "Chemical Composition and Antioxidant Properties of Juniper Berry (Juniperus communis L.) Essential Oil. Action of the Essential Oil on the Antioxidant Protection of Saccharomyces cerevisiae Model Organism". Antioxidants. 3 (1): 81–98. doi:10.3390/antiox3010081.
  13. ^ "AGM ornamentals". London: Royal Horticultural Society. 2015.
  14. ^ "Juniperus communis Compressa". London: Royal Horticultural Society. 2015.
  15. ^ "Juniperus communis Green Carpet". London: Royal Horticultural Society. 2015.
  16. ^ "Juniperus communis Hibernica". London: Royal Horticultural Society. 2015.
  17. ^ "Juniperus communis Repanda". London: Royal Horticultural Society. 2015.
  18. ^ Shorter Oxford English dictionary (6th izd.). United Kingdom: Oxford University Press. 2007. str. 3804. ISBN 0199206872.
  19. ^ Brewing and beer traditions in Norway: The social anthropological background of the brewing industry, Odd Nordland, Universitetsforlaget, 1969.
  20. ^ Gotlandsdricka: Traditionell kultur som regional identitetssymbol, Anders Salomonsson, Skrifter utg. av Etnologiska sallskapet i Lund, 1979, ISBN 917400106X.
  21. ^ Vom Halm zum Fass: Die volkstumlichen Alkoholarmen : Getreidegetranke in Finnland, Matti Räsänen, Kansatieteellinen arkisto, 1975.
  22. ^ McCabe, Melvina; Gohdes, Dorothy; Morgan, Frank; Eakin, Joanne; Sanders, Margaret; Schmitt, Cheryl (2005). "Herbal Therapies and Diabetes Among Navajo Indians". Diabetes Care. 28 (6): 1534–1535. doi:10.2337/diacare.28.6.1534-a.
  23. ^ Tilford, Gregory L. (1997). Edible and Medicinal Plants of the West. Mountain Press Publishing Company. ISBN 0-87842-359-1.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Obična smreka
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Obična_smreka&oldid=3380119"