Wikipedia

Kleka

Razlikovati: Smreka.

Kleka (latinski: Juniperus) jesu rod četinjača iz porodice čempresovki. Zavisno od taksonomske tačke gledišta, između 50 i 67 vrsta kleke je široko distribuirano kroz sjevernu hemisferu, od Arktika, južno do tropske Afrike, od Pakistana istočno do istočnog Tibeta u Starom svijetu, te u planinama Centralne Amerike. Najviša poznata šuma kleke nalazi se na visini od 16,000 feet (4,900 m) u jugoistočnom Tibetu i sjevernim Himalajima, praveći jednu od najviših linija drveća na planeti.[1]

Kleka - Juniperus
Juniperus osteosperma u Nevadi, SAD
Juniperus osteosperma u Nevadi, SAD
Sistematika
CarstvoPlantae
vrste
v. tekst

Opis uredi

Također pogledajte: Smrekova boba
 
Plodovi i listovi smreke

Kleke variraju u veličini i obliku od visokih drveta, 20–40 m (66–131 ft) visine, do kolumnara ili niskih raširenih grmova sa dugim zakrivljenim granama. One su zimzelene biljke sa igličastim ljestvičastim lišćem. Mogu biti jednodomne ili episkopalne. Ženske šišarke su veoma prepoznatljive, sa mesnatim, poput voća koalescentnim vagama koje se spajaju zajedno da bi formirale strukturu poput "bobice", 4–27 mm (0.16–1.06 in) dužine, sa 1–12 odvojenim, tvrdoljuskastim sjemenkama. U nekih vrsta ove "bobice" su crveno-smeđe ili narandžaste, ali većinom one su plave; one su obično aromatične i mogu se koristiti kao začin. Vrijeme sazrijevanja sjemenki varira između vrsta od 6–18 mjeseci nakon oprašivanja. Muške šišarke su slične ostalim iz porodice čempresovki (Cupressaceae), sa 6–20 vaga.

U zonama od 7 do 10, kleke mogu cvasti i izbacivati polen nekoliko puta svake godine. Nekoliko vrsta kleke cvati u jesen, dok veći broj vrsta daje polen od rane zime dok kasnog proljeća.[2]

 
Detalj sa Juniperus chinensis, sa mladim (igličastim) listovima (lijevo), i odraslim listovima i nezrelim muškim šišarkama (desno)

Dosta kleka (npr. J. chinensis, J. virginiana) imaju dva tipa listova: sadnice i neke grančice starijih stabala imaju igličasto lišće 5–25 mm (0.20–0.98 in) dugo; a lišće zrelih biljaka je (uglavnom) tanko (2–4 mm (0.079–0.157 in)), preklapa se i poput ljestvica. Kada se maloljetno lišće javlja na zrelim biljkama, ono se može uglavnom naći na sjenovitim mjestima, uz odraslo lišće na osunčanim mjestima. Lišće na brzorastućim 'bičevima' je obično između maloljetnog i zrelog.

U nekih vrsta (npr. J. communis, J. squamata), svo lišće ima maloljetni tip igle, bez ljestvica. U nekim od ovih (nor. J. communis), iglice su spojene za bazu, u ostalih (npr. J. squamata), iglice su integrisane sa stabljikom, a ne spojene.

Igličasto lišće kleka je čvrsto i oštro, što čini maloljetno lišće vrlo bodljikavo na dodir. Ovo može biti vrijedna identifikacija kod mladica, jer su ostali veoma slični mladi listovi čempresa (Cupressus, Chamaecyparis) i ostalih sličnih biljaka mehki, a ne bodljikavi.

Kleka je ekskluzivna jestiva biljka za larve nekih vrsta Lepidoptera uključujući Bucculatrix inusitata i juniper carpet, a jedu je i larve ostalih vrsta Lepidoptera poput Chionodes electella, Chionodes viduella i Panolis flammea; od kojih se tortrix moljac C. duplicana hrani na mjestima povreda od štetočina.

Kleke su golosjemenjače, što znači imau sjemena, ali ne cvjetove ni plodove. Zavisno od vrste, sjemena koje proizvode trebaju 1–3 godine da se razviju. Nepropusni sloj sjemenke sprječava ulazak vode i štiti embrion kada se rasprši. Može također rezultirati u dugoj dormanciji koja se obično prekida fizičkim oštećivanjem zaštitnog sloja. Raspršivanje se dešava kada se čitava sjemenka pojede od frugivora i sisara. Otpor omotača sjemenke omogućava prolazak kroz probavni sistem i van bez uništavanja duž puta. Ove sjemenke traju dugo, jer mogu biti raširene kroz velike udaljenosti za nekoliko godina.[3]

Klasifikacija uredi

 
Iglice kleke, uvećane. Lijevo, Juniperus communis (Juniperus sect. Juniperus; iglice 'spojene' na bazi). Desno, Juniperus chinensis (Juniperus sect. Sabina; iglice integrisane sa stabljikom, nisu spojene)
 
Šišarke i sjemenke

Broj vrsta kleke je predmet rasprave, sa dva nedavna istraživanja koja daju veoma različite brojeve, Farjon (2001) prihvata 52 vrste, a Adams (2004) prihvata 67 vrsta. Kleke se dijele u nekoliko sekcija, mada nije raščišćeno koje vrste pripadaju kojim sekcijama, sa istraživanjem koje još nije gotovo.

  • Juniperus sect. Juniperus: Igličasta kleka. Odrasli listovi su igličasti, u spiralama od tri, i povezani na bazu (pogledati ispod desno).
  • Juniperus sect. Sabina: Kleke sa ljestvičastim listovima. Odrasli listovi su uglavnom ljestvičasti, jednaki onima iz Cupressus vrste, u suprotnim parovima ili spiralama od tri, te mladim igličastim listovima koji nisu spojeni za bazu (uključujući nekoliko koji imaju igličasto lišće; pogledati ispod desno). Privremeno, sve ostale kleke su uključene ovdje, mada one formiraju parafiletičnu grupu.
    • Vrste iz starog svijeta
 
Avenija J. chinensis
 
Juniperus phoenicea u El Hierro, Kanarska ostrva
 
Juniperus occidentalis var. australis, istočna Sierra Nevada, Rock Creek Canyon, Kalifornija
 
Juniperus virginiana u oktobru sa zrelim šišarkama

Reference uredi

  1. ^ Hampe, Hampe; Petit, Re´my J. (2010). "Cryptic forest refugia on the 'Roof of the World'". New Phytologist. 185 (1): 5–7. doi:10.1111/j.1469-8137.2009.03108.x. PMID 20088971. Pristupljeno 2. 9. 2015.
  2. ^ Ogren, Thomas (2015). The Allergy-Fighting Garden. Berkeley, CA: Ten Speed Press. str. 131–133. ISBN 978-1-60774-491-7.
  3. ^ Chamber, J.C., S.B. Vander Wall., and E.W. Schupp. 1999. Seed and seedling ecology of pinon and juniper species in the pygmy woodlands of western North America. The Botanical Review 65(1):1–38.
  4. ^ Adams, Robert. "Phytologia (April 2010) 92(1)" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 21. 7. 2011.

Literatura uredi

  • Adams, R. P. (2004). Junipers of the World: The genus Juniperus. Victoria: Trafford. ISBN 1-4120-4250-X
  • Farjon, A. (2001). World Checklist and Bibliography of Conifers. Kew. ISBN 1-84246-025-0
  • Farjon, A. (2005). Monograph of Cupressaceae and Sciadopitys. Royal Botanic Gardens, Kew. ISBN 1-84246-068-4
  • Mao, K.; Hao, G.; Liu, J.; Adams, R. P.; Milne (2010). "Diversification and biogeography of Juniperus (Cupressaceae): variable diversification rates and multiple intercontinental dispersals". New Phytologist. 188 (1): 254–272. doi:10.1111/j.1469-8137.2010.03351.x. PMID 20561210.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kleka&oldid=3510636"