Jakov I, kralj Engleske

Jakov VI i I (19. juni 1566.- 27. mart 1625.) bio je škotski kralj, te prvi engleski i irski kralj iz dinastije Stuart. Njegova vladavina u Škotskoj nije bila problematična, ali je došavši na englesko prijestolje naišao na razne poteškoće. Zbog svoje sklonosti samovlasti i dovođenju na dvor svojih miljenika, sa kojima je imao vrlo intimne odnose, a zbog čega se sumnjalo da je homoseksualac. Jakov je bio prilično nepopularan engleski vladar. Nerijetko je zanemarivao državne poslove i umjesto njima svoje vrijeme je posvećivao raznim hobijima, poput lova, a njegov dvor redovno su potresali skandali, što je zasjenjivalo Elizabetinu pažljivo konstruisanu monarhiju. Zbog svoje nesposobnosti u upravljanju financijama dolazio je tokom vladavine u sukobe sa parlamentom i stvorio temelje za građanski rat koji je nastupio tokom vladavine njegova sina Karla I. Tokom njegove vladavine vlast je bila relativno stabilna, a vjerska politika do 1605. godine tolerantna.

Jakov VI i I
Kralj Škotske
Vladavina	24. juli 1567 - 27. mart 1625
Prethodnik	Marija I
Nasljednik	Karlo I
Krunidba	29. juli 1567
Kralj Engleske i Irske
Vladavina	24. mart 1603 - 27. mart 1625
Prethodnik	Elizabeta I
Nasljednik	Karlo I
Krunidba	25. juli 1603
Supružnik	Ana od Danske
Djeca	Henrik Fridrik, princ od Velsa Elizabeta Stuart Karlo I, kralj Engleske
Dinastija	Stuart
Otac	Henrik Stuart
Majka	Marija I, kraljica Škotske
Rođenje	19. juni 1566 Edinburgh
Smrt	27. mart 1625
Mjesto sahrane	Westminsterska opatija

Bio je jedan od najintelektualnijih engleskih vladara i autor dva teološka dijela, The Trew Law of Free Monarchies i Basilikon Doron, u kojima objašnjava božansko pravo vladara. Nastavio je tolerantnu Elizabetinu politiku u nauci i umjetnosti, te poticao njihov razvoj. Zahvaljujući njegovoj sklonosti nauci za njegovo ime se veže epitet "najmudrija budala u kršćanskom svijetu".

Djetinjstvo

Jakov je bio jedino dijete škotske kraljice Marije I i njenog drugog supruga, Henrika Stuarta, vojvode od Albanija, znanog kao lord Darnley. Bio je potomak Henrika VII kao praunuk njegove kćerke Margarete kroz dvoje njene djece; njegova majka bila je kćerka Margaretinog sina, a njegov otac je bio sin Margaretine kćerke.

Rodio se 19. juna 1566 u dvorcu Edinburgh i kao jedini Marijin sin automatski je postao zakoniti nasljednik škotske krune i vojvoda od Rothesaya. Kumovi su mu bili engleska kraljica Elizabeta I i francuski kralj Karlo IX. Kuma Elizabeta je kao poklon poslala veličanstvenu zlatnu krstionicu.

Jakovljevi roditelji bili su katolici, te su se tokom Marijine vladavine suočili sa ustankom protestanatskog plemstva. Tokom ustanka Jakovljev otac, lord Darnley, udružio se sa buntovnicima i ubio Marijinog ličnog sekretara Davida Rizzia pred Marijinim očima. Ovo je bio početak kraja iznimno teškog braka Jakovljevih roditelja. Lord Darnley je ubijen 10. februara 1567. u Edinburghu, vjerovatno iz osvete zbog ubistva kraljičinog sekretara. Marija se u maju 1567. udala za Jamesa Hepburna, grofa od Bothwella, koji je bio glavni osumnjičenik za ubistvo njenog drugog supruga. Smrt zahtjevnog Henrika Mariji je trebao biti prilika za spas, ali ju je treći brak učinio krajnje nepopularnom, bez obzira na to što je i sam Bothwell bio protestant.

Jakov je od Henrika VII potekao kroz dvije linije:

• Henrik VII, kralj Engleske → Margareta od Engleske → Jakov V, kralj Škotske → Marija I, kraljica Škotske → Jakov VI i I
• Henrik VII, kralj Engleske → Margareta od Engleske → Margaret Douglas → Henrik Stuart → Jakov VI i I

Vladavina u Škotskoj

Portret naslikan 1586. godine

Protestanti su u junu 1567. godine zatvorili Mariju koja više nikada nije vidjela svoga sina. Dana 24. jula 1567. godine prisilili na abdikaciju u korist Jakova, koji je u to vrijeme bio tek jednogodišnje dijete. Aktom o abdikaciji Marija je svog vanbračnog polubrata, Jamesa Stewarta, proglasila sinovim regentom.

U dobi od trinaest mjeseci, dana 29. jula 1567. godine u Stirlingu, Jakov je okrunjen kao Jakov VI. Marija Stuart je 19. maja 1568. godine bila prisiljena napustiti Škotsku i zaštitu potražiti kod svoje rodice Elizabete u Engleskoj, koja ju je, međutim, zatvorila odmah nakon što je prešla granicu.

Starateljstvo nad Jakovom povjereno je grofu i grofici od Mara, te je odgajan u duhu škotske protestantske crkve. Tokom Jakovljevog djetinjstva i mladosti Škotskom je u njegovo ime vladalo nekoliko regenata; nakon ubistva njegovog daidže na mjesto regenta je došao njegov djed, koji je također ubrzo ubijen. Za njegovo obrazovanje bio je zadužen škotski historičar i pjesnik, George Buchanan, koji je mladog kralja redovno podvrgavao batinama, ali uz kojega je Jakov stekao izvrsno obrazovanje i ljubav prema nauci.

Posljednji Jakovljev regent, lord Morton, ubijen je 1581. godine, te je Jakov bio prinuđen preuzeti vlast sa petnaest godina. Tokom samostalne vladavine u Škotskoj najveći izazov mu je bio ustanak katoličkog plemstva 1588. godine. On je doveo do jačanja protestantske Škotske crkve, ali i do tolerantnog odnosa prema katoličkim buntovnicima, budući da se Jakov bojao izazivanja mogućih vjerskih sukoba u susjednoj Engleskoj u kojoj je njegova kuma vodila tolerantnu vjersku politiku.

Odnosi sa Engleskom

Nakon osamnest godina zatvoreništva u Tower of Londonu, zbačena škotska kraljica je zbog učestvovanja u zavjeri Babington, čiji je cilj bio zbacivanje Elizabete, osuđena i 8. februara 1587. godine nestručno pogubljena odrubljivanjem glave. Jakov je nakratko prekinuo diplomatske odnose sa Engleskom, ali je kasnije izjavio da "Škotska nikada ne bi bila ujedinjena da je ona [Marija I] ostala u životu".

Sklapanjem ugovora iz Berwicka 1586. godine između Škotske i Engleske kojim su se te dvije zemlje svojim savezništvom htjele osigurati od eventualnog napada od strane katoličkih zemalja, Jakov i Elizabeta postali su saveznici. Jakov je svojoj kumi obećao vojnu pomoć, ukoliko ona bude potrebna, za vrijeme sukoba sa Španijom. Premda su zakonski, odlukom Henrika VIII, potomoci Margarete Tudor bili isključeni iz nasljedne linije kako Škoti ne bi zavladali Engleskom, Jakov je istakao svoje pravo na nasljedstvo engleske krune jer je bio Elizabetin najbliži živi rođak. Elizabeta ga, ipak, nikada nije proglasila svojim nasljednikom, bojeći se da bi ta odluka mogla ugroziti njen položaj vladara.

Brak

Kraljica Ana

Tokom mladosti Jakov je bio hvaljen zbog svog neinteresovanja za žene i vanbračne veze, umjesto kojih je preferirao muško društvo. Nakon Marijinog smaknuća, u Škotskoj je opao uticaj katoličkog plemstva, a položaj protestanata dodatno je ojačan Jakovljevim vjenčanjem sa Anom od Danske, mlađom kćerkom danskog kralja Fridrika II. Vjenčanje između 23-godišnjeg kralja i četrnaestogodišnje princeze održano je 23. novembra 1589. godine u Oslu, nakon što je Ana vremenskim nepogodama bila spriječena da doplovi u Škotsku.

Ana je rodila osmero djece od kojih je djetinjstvo preživjelo samo troje. Njihov sin Henrik Frederik (nazvan po djedovima) umro je od tifusa sa osamnaest godina , kćerka Elizabeta (nazvana po očevoj kumi kao dio njegove propagande) se udala za češkog kralja, a sin Karlo je kasnije naslijedio krunu.

Vraćajući se brodom sa vjenčanja iz Norveške, Jakov je prisustvovao suđenju nekolicini ljudi koji su bili optuženi da su čarolijom i vradžbinama digli oluju koja je trebala potopiti kraljevski brod. Kako je u to vrijeme Jakov bio opsjednut demonima, te i sam napisao raspravu o demonologiji, u tome periodu je u Škotskoj mnogo osoba bilo osuđeno na smrt zbog vještičarenja.

Vladavina u Škotskoj, Engleskoj i Irskoj

Zadnjih godina Elizabetinog života Jakov je održavao kontakt sa njenim glavnim ministrom, Robertom cecilom, koji je pripremao Jakovljevu proklamaciju. Nekoliko sati po smrti njegove rodice i kume, kraljice Elizabete I, u rano jutro 24. marta 1603. godine, sastalo se kraljevsko vijeće koje je trebalo odlučiti ko će naslijediti englesku krunu i proglasiti novog monarha. Do podneva je u Londonu objavljen Jakovljev dolazak na tron. Jakov se odmah zaputio u London, prijestolnicu svoga novog kraljevstva, gdje ga je dočekao narod zadovoljan što je proklamacija novog vadara prošla bez invazije i nemira. Jakov i njegova supruga Ana su okrunjeni za kralja i kraljicu Engleske dana 25. jula 1603. godine, u Westminsterskoj opatiji.

Uprkos tome što je u Engleskoj toplo dočekan, Jakov se u prve dvije godine svoje vladavine morao nositi sa dvije katoličke zavjere. Obje su završile neuspjehom, a njihovi začetnici protjerani su zajedno sa svim katoličkim učenjacima, ali se generalna tolerancija prema katolicima nastavila.

Škotska i Engleska ostale su zasebne države kada je Jakov preuezo obje krune, ali prvi su put bile ujedinjene pod istim vladarem u personalnoj uniji. Jakov je planirao i zakonsko ujedinjenje Engleske i Škotske u jedinstvenu državnu tvorevinu koju je nazivao Velika Britanija, ali je njegova zamisao naišla na opoziciju u obje kraljevine. Bez obzira na to što su mu parlamenti odbili ostvariti zamisao, Jakov se neformalno nazivao kraljem Velike Britanije.

Sukobi sa parlamentom

Portret Jakova iz 1606. godine

Jakov je vladajući u Škotskoj navikao na prilično bojažljiv i poslušan škotski parlament koji nije previše uticao na Jakovljevu vlast. Engleski parlament imao je, međutim, puno veću moć nego škotski i u mnogo navrata je znao uticati na vladavinu monarha. Kako je Jakov u Škotskoj navikao na svoj apsolutistički način vladavine, neprekidno je dolazio u sukob sa engleskim parlamentom, što je dijelom i obilježilo njegovu vladavinu u Engleskoj.

Česti sukobi sa parlamentom događali su se iz mnogih razloga. 1605. Jakov je nametnuo carinske pristojbe bez parlamentarnog pristanka. Nakon toga, godine 1606. parlament nije želio usvojiti Jakovljev prijedlog koji bi omogućio slobodnu trgovinu između Engleske i Škotske. Uslijed mnogih sukoba koji su kulminirali 1611. godine oko novog načina oporezivanja i punjenja sve praznije kraljevske blagajne, Jakov je iste godine raspustio parlament. Zanimljivo je da je Jakov, kako bi napunio praznu državnu blagajanu, uveo praksu plaćanja plemićkih titula, pa je tako titula baroneta koštala 1,080 funti, titula barona oko 5,000 funti, titula viskonta oko 10,000 funti, a titula grofa oko 20,000 funti. Uslijed toga naglo se povećao broj plemića i novih titula, za razliku od vremena Elizabetine vladavine, kod koje su ljudi morali zaista zaslužiti titulu.

Kada je Jakovu umro glavni kraljevski savjetnik 1612. godine on se sam uključio u političku borbu sa parlamentom. U to doba zbog njegove loše financijske politike kraljevska blagajna je bila prazna, pa je Jakov 1614. pozvao novoizabrani parlament da izglasa nametanje novih poreza. I ovaj parlament oglušio se na kraljeve zahtjeve i nije htio ozakoniti njegove prijedloge, pa je Jakov bio ponovno prisiljen raspustiti ga. Nakon toga Jakov je vladao bez parlamenta sedam godina.

Pitanje religije

Portret Jakova u periodu 1603–1609

Čim je Jakov stupio na englesko prijestolje suočio se sa vjerskim sukobima u Engleskoj. Puritanci su peticijom od njega zahtijevali reformu Anglikanske crkve. Jakov je djelomično pristao na njihove zahtjeve tako što je autorizirao novi službeni prijevod Biblije, koja je kasnije bila poznata kao Biblija kralja Jakova iz 1611.

Godine 1605. grupa katoličkih ekstremista pod vodstvom Roberta Catesbyja urotila se protiv Jakova, te imala namjeru izazvati eksploziju u parlamentu i tako izvršiti atentat na Jakova. Zavjera je bila raskrinkana, a svi njeni učesnici smaknuti.

Odnosi sa Španijom

Već početkom svoje vladavine u Engleskoj, godine 1604. Jakov je sa Španijom sklopio Londonski sporazum kojim je završio dvadesetogodišnji rat između dviju zemalja. Kako je potkraj svoje vladavine bio suočen s težim financijskim poteškoćama, Jakov je pokušao ući u savez sa katoličkom Španijom tako što je jedinog sina i nasljednika, budućeg Karla I, pokušao oženiti kćerkom kralja Španije, vjerujući da će mu nevjestin miraz pomoći izaći iz finansijske krize. Ti planovi donijeli su mu dodatnu nepopularnost u narodu, plemstvu i protestantskim krugovima. Naime, 1623. godine, vojvoda od Buckinghama i princ Karlo otputovali su u Madrid u pokušaju da osiguraju brak između princa od Velsa i španske infante. Španski dvor je od njih tražio da se Karlo preobrati na katoličanstvo , što je odlučno odbijeno bez daljnjih pregovora, a Englezi i Škoti vijesti o neuspjehu pregovora dočekali su sa oduševljenjem.

Posljednje godine vladavine

Posljednje godine Jakovljeve vladavine protekle su u daljnjim sukobima sa parlamentom. Obilježilo ih je nekoliko događaja među kojima se naričito ističe slučaj Francisa Bacona, koji je u to doba bio ministar pravosuđa. On je bio optužen za korupciju zbog prodaje titula. Parlament koji je sa Jakovom bio u sukobu osudio je Bacona te je isti zatočen. Jakov se nije suprotstavio vjerujući da će time umiriti opoziciju. No na kraju ga je Jakov sam morao osloboditi iz zatočeništva i pomilovati.

1618. započeo je u Evropi veliki sukob između protestanata i katolika nazvan Tridesetogodišnji rat. Jakov je bio prisljen uključiti se u rat na protestantskoj strani i to stajući uz svoga zeta Fridrika (u kratkom periodu kralja Češke), a i zbog položaja Engleske kao najveće protestantske države u Evropi. Iz toga razloga je u parlamentu izbio novi spor oko većih novčanih izdvajanja radi vojne pomoći Jakovljevom zetu Fridriku. Kako je parlament uskratio Jakovu pomoć uvjetujući to napuštanjem sporazuma sa Španijom on ga je opet raspustio.

Kraljica Ana umrla je 4. marta 1619. i pokopana je u Westminsterskoj opatiji. Jakov je u starosti obolio od senilnosti, ali je ipak do svoje smrti držao poluge vlasti u svojim rukama te nije dozvoljavao rat za Španijom. Umro je u palači Theobalds 27. marta 1625. Naslijedio ga je sin Karlo.

Nasljeđe

Zastava personalne unije Engleske i Škotske

Kralj Jakov je dizajnirao je prvu zastavu personalne unije Engleske i Škotske, kombinirajući engleski crveni križ svetog Jurja i škotski bijeli križ svetog Andrije u jedinstvenu zastavu koja je osnova današnje zastave Ujedinjenog Kraljevstva.

Reference

Prethodnik: Marija I	Kralj Škotske 1567-1625	Nasljednik: Karlo I
Prethodnik: Elizabeta I	Kralj Engleske i Irske 1603–1625