Ivan Evanđelist Šarić

Ivan "Evanđelist" Šarić (Dolac, Travnik, 27. septembra 1871. – Madrid, 16. jula 1960.) je bio bosanskohercegovački svećenik, teolog, prevodilac i vrhbosanski nadbiskup.[1][2]

Ivan Evanđelist Šarić
Rođenje
Ivan Šarić

(1871-09-27) 27. septembar 1871.
Smrt16. juli 1960(1960-07-16) (88 godina)
NacionalnostHrvat
Zanimanjenadbiskup

BiografijaUredi

ObrazovanjeUredi

Pohađao je isusovačku Travničku gimnaziju od 1882-90. Bogosloviju je započeo u Travniku, a završio u Sarajevu od 1890-94. Četiri godine kasnije, 1898. je doktorirao bogosloviju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Nakon završene teologije u Sarajevu zaređen je 22. jula 1894. za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

SlužbaUredi

Bio je katehet u Zavodu sv. Vinka u Sarajevu, a 1896. postaje kanonik vrhbosanski. Od 1896-1908. uređuje "Vrhbosnu", a neko vrijeme i "Balkan".[1] Pomoćni je biskup od 27. jula 1908.[1] Za vrhbosanskog nadbiskupa je imenovan 2. maja 1922.[1] Formalno je to i ostao do svoje smrti, ali je sve dužnosti nadbiskupa od kraja rata do 1960. obavljao Marko Alaupović. Tokom svog upravljanja nadbiskupijom Šarić je osnovao mnoge župe, širio katoličku štampu i karitativnu i misijsku djelatnost. Godine 1922. godine pokrenuo je i neko vrijeme uređivao tjednik "Nedjelja", koja je kasnije promijenila ime u "Križ", i konačno u "Katolički tjednik". Istovremeno izdaje "Vrhbosanske suvremene knjižice".[1] U prijeratno vrijeme u Sarajevu djeluje na organizovanju pokreta Katolička akcija, profašističkom pokretu pape Pija XI, organizujući križare za "odsudni čas", optužuje katoličke svećenike suprotnih mišljenja i otvoreno agituje za ustaški pokret, piše pjesmu u kojoj glorifikuje Franza Ferdinanda.[3]

Drugi svjetski ratUredi

U ratnom periodu je preveo Bibliju na hrvatski jezik.[4] Tokom Drugog svjetskog rata, kao hrvatski nacionalist i antikomunist[5] aktivno je podržavao ustaški režim i NDH.[6][7] U telegramu 25. aprila 1941. godine, koji je objavljen u tadašnjim novinama, Šarić ispred Vrhbosanske nadbiskupije pozdravlja Pavelića riječima da je "...donio slobodu i nezavisnost naše grude, naše uže domovine Herceg-Bosne ponosne."[6][8] U člancima u "Katoličkom tjedniku" objavljuje tekstove koji služe za podstrekavanje ustaških zločina, a odmah nakon okupacije objavljuje pjesmu "Kad sunce sja",[9] a za Božić 1941. odu posvećene Paveliću.[3] Zajedno s reis-ul-ulemom Fehimom Spahom,[a] podržao[b] je okupaciju i stvaranje NDH, te su pozvali sve sveštenstvo, kao i sve vjernike da se aktivno uključe za pomoć i stvaranje te okupatorske tvorevine.[10] Zajedno s Spahom je prisustvovao 30. aprila 1941. zakletvi ustaške vojske u Sarajevu.[8] U suradnji s nadbiskupom Alojzijem Stepincom, biskupima Jozom Garićen, Antunom Akšamovićem i Jankom Šimrakom pripremaju, te izdavaju 24. marta 1945. poslanicu "Poslovnog odbora Hrvatskog Katoličkog Episkopata" u kojoj napadaju narodnooslobodilački pokret Jugoslavije i zalažu se za očuvanje NDH.[11]

Zbog toga je 1945. izbjegao u Austriju,[1] a zatim u Španiju.[12]

Poslijeratni periodUredi

Sahranjen je u Madridu na groblju Cementerio de la Almudena. Šarićevi posmrtni ostaci su 26. aprila 1997.[1] preneseni u kriptu Crkvu svetog Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu.[1]

BibliografijaUredi

Pored prijevoda Starog i Novog zavjeta (1940–41), objavio je desetak zbirki pjesama, kao i djela: "Pio X." (1951), "Sveti Franjo Asiški" (1953), "Lurd" (1954), "Fatima" (1956).[2]

NapomeneUredi

  1. ^ "...Jest pohodio sam i Zagreb. Ja sam još prije bio odlučio da osobno pohodim Zagreb i pozdravim Poglavnika i Nezavisnu Državu Hrvatsku, kao i da mu izrazim potunu odanost bosansko-hercegovačkih muslimana Hrvata" (Sarajevski novi list, broj 12, 25. maja 1941, pod naslovom "Preuzvišeni gospodin Reis-ul-ulema Fehim ef. Spaho poručuje muslimanima da ljubav Poglavnika i Maršala Kvaternika prema muslimanima čuvaju kao svoj najdragocjeniji kapital."(Sarajevo u revoluciji 2 1977, p. 140))
  2. ^ "...Molimo se Bogu, da Vas još dugo uzdrži i poživi na sreću i procvat Vjere i Domovine. On Svemogući neka svojim Blagoslovom blagoslovi Vaše dijelo, našu toliko žuđenu Slobodnu Nezavisnu Hrvatsku Državu!" (Sarajevski novi list, broj 4, 15. maja 1941.(Sarajevo u revoluciji 2 1977, p. 140))

LiteraturaUredi

  • Valjan, Velimir (2010). Franjevački samostan u Gučoj Gori - Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 150. obljetnice samostana u Gučoj Gori (jezik: hrvatski). Guča Gora, Sarajevo: Franjevački samostan Guča Gora, Kulturno povijesni institut provincije Bosne Srebrene - Sarajevo. ISBN 978-9958-9026-2-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Grupa autora (1977). Sarajevo u revoluciji 2. Sarajevo: Istorijski arhiv Sarajevo.
  • Grupa autora (1979). Sarajevo u revoluciji 3. Sarajevo: Istorijski arhiv Sarajevo.
  • Grupa autora (1981). Sarajevo u revoluciji 4. Sarajevo: Istorijski arhiv Sarajevo.
  • Sundhaussen, Holm (2018). Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011 - Eine ungewöhnliche Geschichte des Gewönhlichen (jezik: njemački). Wien, Köln, Weimar: Böhlau Verlag. ISBN 978-3-205-79609-1.CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)
  • "Ivan Evanđelist Šarić". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 19. 9. 2021.

ReferenceUredi

  1. ^ a b c d e f g h Valjan 2010, p. 270.
  2. ^ a b Hrvatska enciklopedija 2021.
  3. ^ a b Sarajevo u revoluciji 3 1979, p. 735-738.
  4. ^ "Katolički tjednik". 30. 6. 2011. Arhivirano s originala, 30. 6. 2011. Pristupljeno 18. 9. 2021.
  5. ^ Sundhaussen 2018, p. 69.
  6. ^ a b Sarajevo u revoluciji 2 1977, p. 118-119.
  7. ^ Sarajevo u revoluciji 2 1977, p. 124.
  8. ^ a b Sarajevo u revoluciji 2 1977, p. 29.
  9. ^ Sarajevo u revoluciji 2 1977, p. 130.
  10. ^ Sarajevo u revoluciji 2 1977, p. 140.
  11. ^ Sarajevo u revoluciji 4 1981, p. 20.
  12. ^ "Svjetlost riječi, godina XXVI, broj 302; Sarajevo 2008". Arhivirano s originala, 24. 3. 2016. Pristupljeno 18. 9. 2021.