Jozo Garić

Fra Jozo Garić (krsnog imena Stjepan) (Vitez, 28. oktobra 1870 - Graz, 30. juna 1946.) bio je franjevac, pripadnik Reda male braće (latinski: OFM Obs.) i banjalučki rezidencijalni biskup od 1912. do 1946.

Emanuel Stjepan Jozo Garić
Jozo Garić, bosanskohercegovački biskup
Rođenje	(1870-10-28) 28. oktobar 1870. Vitez, Osmansko Carstvo
Smrt	30. juni 1946(1946-06-30) (75 godina) Graz, Austrija
Nacionalnost	Hrvat
Zanimanje	biskup

Biografija

Rođen je 28. oktobra 1870. u Vitezu. U fojničkom samostanu 1886. stupa u franjevački red. Od 1887-89. studira filozofiju u franjevačkom samostanu Kraljevoj Sutjesci, a bogosloviju od 1889. do 1893. u Pečuhu. Sveti red prima 27. juna 1893. u Potočanima. Službu kapelana obavlja u Zenici i Vitezu. Od maja 1899. obavlja službu župnika u Vrbanjcima i Kotor-Varoši. Bio je i tajnik te generalni vikar biskupa Marijana Markovića, te definitor redovničke provincije.

Smrću biskupa Markovića postaje apostolskim administratorom Banjalučke biskupije da bi 14. decembar 1912. postao rezidencijalni banjalučki biskup. Posvećen je u Rimu 20. februara 1913, a službu je preuzeo 30. marta 1913. Zaslužan je za pokretanje službenog časopisa "Glasnik biskupije banjolučke". Od 5. do 8. augusta 1924. je u Banjoj Luci održao prvi biskupijsku sinodu u BiH. Za vrijeme biskupske službe osnovao je šest novih župa.

Zbog bolesti napušta biskupiju 1945. godine i polazi na liječenje u Zagreb. U to vrijeme se događalo i povlačenje domobrana, ustaša i civila (Križni put) tako da je i biskup Garić pošao u Graz, gdje je preminuo 30. juna 1946. i pokopan na groblju u St. Leonhardu.

Također pogledajte

• Banjalučka biskupija

Izvor

• Fra Jozo GARIĆ, rezidencijalni biskup od 1912. do 1946. Pristupljeno 14. lipnja 2013.