Wikipedia

Invazijska vrsta

(Preusmjereno sa Invazijske vrste)

Invazijske vrste su nezavičajne vrste koje prirodno ne nastanjuju određene ekosisteme ili područja, nego su u njih dospjele namjernim ili nehotičnim unošenjem. Unošenje ili širenje strane vrste može negativno uticati na biološku raznolikost, zdravlje ljudi ili pričinjavati ekonomske štete na području na koje su unesene. Postoje i one koje u novim ekološkim nišama predstavljaku kompetitore i/ili predatore autohtonih vrsta.[1][2][3][4][5][6]

Ambrozija je veoma alargena i brzošireća invanzijskavrsta

Pregled uredi

Invazijske vrsti imaju nekoliko zajedničkih obilježja, koja ih čine sposobnim za osvajanje novih staništa i brzo širenje areala. Među njima to su osobito:

  • Brz rast;
  • Brza reprodukcija;
  • Visoka sposobnost biološkog širenja;
  • Plastičnost ske fenotipa (mogućnost mijenjanja oblika rasta tako da odgovara trenutnim uvjetima);
  • Tolerancija širokog spektra okolišnih uvjeta (ekološke valence);
  • Sposobnost da žive od širokog spektra tipova hrane (vrste generalista );
  • Pridruženost ljudskim aktivnostima.[7]
  • Prior successful invasions[8][9] Pri niskim gustinama populacije, može biti teško ostvariti reprodukciju i održavanja unesene vrste za na novoj lokaciji, tako da je obično mogla biti donošena nekoliko puta, prije nego što postane ukorijenjena. Ponovljeni obrasci ljudskog kretanja, kao što su brodovi koji plove do i od luke ili ponovljene automobilske vožnje dalje i iznad autocesta povećavaju mogućnosti za unošenje invazijskih vrsta (također poznat kao visoki propagacijski pritisak).[10][11][12][13]

Invazijske vrste mogu i značajno i direktno uticati na zdravlje ljudi. Najočitiji primjer ovog utjecaja predstavlja biljka ambrozija čiji je polen izraziti alergen koji uzrokuje burne alergije kod mnogih osjetljivih ljudi. Međutim, čovjek je svijetom prenio i čitav niz virusa i bakterija, pa čak i sisara zbog kojih su pomrli milioni ljudi. Takvi su patogeni npr. virusi gripe, HIV-a, virus Zapadnog Nila itd.

Procjenjuje se da šteta koju nanose invazijske vrste, u 27 zemalja članica EU-a iznose između 9,6 i 12 milijardi eura. Smatra se da je danas kontrola takvih vrsta i smanjivanje njihovog uticaja na domorodačke vrste i ukupne ekosisteme, jedan od najvećih izazova zaštite prirode u Evropi.[14][14][15][16]

 
Azijski tigrasti komarac.
 
Kalifornijska pastrmka

Invazijske vrste u Bosni i Hercegovini uredi

Azijski tigrasti komarac, nutrija, ambrozija i afrički grivasti skakač (srodnik koze) samo su neke poznate strane i invazijske vrste na Zapadnom Balkanu , unesene izvan područja svog prirodnog areala, gdje su dospjele isključivo zahvaljujući namjernom ili nenamjernom posredovanjuj pomoći čovjeka, a česti i iz neshvatljivog nehata. Najstariji poznati primjer namjernog unosa strane invazivne vrste u Bosnu i Hercegovinu je unos sunčanice i somića, koji su, umjesto dekorativne namjene, postali korovske vrste mnogih šaranskih ribnjaka. U Hrvatsku je unesen indijski mungos u cilju biološke kontrole populacije zmija, prvenstveno poskoka, odnosno suzbijanja jedne vrste unošenjem druge. Samo 11 jedinki te vrste sisara iz reda zvijeri je uneseno 1910. godine na otok Mljet. Kroz 20-tak godina introducirani mungos je uništio sve zmije na otoku i počeo napadati druge male divlje životinje uključujući ptice selice, ali i domaće životinje, „pa se mungos u proteklih stotinjak godina življenja na hrvatskom tlu od spasonosnog tamanitelja zmija preobrazio u ljutog neprijatelja lovstva i prirode uopće“. Danas ga ima na pet otoka: Mljetu, Korčuli, Hvaru, Čiovu i drugdje, a unesen je i na poluotok Pelješac odakle se polahko počeo širiti obalom.

Smuđ, zavičajna autohtona vrsta u rijekama dunavskoga sliva, invazivna je npr. u vodama Neretvanskog (jadranskog) sliva jer je u njima je uljez – grabežljivac i, u lancima ishrane, postaje takmac autohtonim salnonidima. U drugoj polovini 20. Stolječa je unesen u Ramsko jezero, a danas ga ima sve do Mostara, osobito u hidroakumulaciji Salakovac

Neke invazijske biljke u Bosni i Hercegovini uredi

 
Pajasen u Australiji
  • Pajasen ili kiselo drvo (Ailanthus altissima, (Mill.) Swingle) je jedna od najopasnijih invazivnih drvenastih biljaka u Bosni i Hercegovini, kao i u susjednim zemljama. Potiče iz Kine, a u Europu je unesen kao ukrasna biljka početkom , 18. stoljeća. Brzo raste, nema prirodnih neprijatelja, prilagođen je na sve vrste tla i kvalitet zraka, a lučenjem otrova ailantona zaustavlja rast drugih biljaka u svom okruženju. Razmnožava se i vegetativno izbojcima iz korijena pa se ista jedinka širi i nekoliko desetaka metara od matičnog stabla. U Hrvatskoj uspijeva duž cijele obale, otocima i zaleđu, a u Bosni i Hercegovini pretežno na posručjima urbanih centara.
  • Kanadska vrsta Conyza canadensis, (L.) Cronquist) je jedna od najinvazivnijih, široko rasprostranjenjih biljaka, a pripada najbrojnijoj porodici glavočika (Asteraceae). Ova jednogodišnja, visoka zeljasta biljka, potiče iz Sjeverne Amerike, a naraste i do 150 cm visine; na vrhu stvara cvast s brojnim malenim bijelo-žutim glavicama. Biljka stvara veliki broj sitnih dlakavih sjemenki, koje se vjetrom lahko rasprostiru na velike udaljenosti. U Dalmaciji uspijeva duž cijele obale, otocima i zaleđu, a u BiH u obradivim površinama oko urbanih centara.
  • Srebrnolisna pomoćnica (Solanum elaeagnifolium, Cav.) jedna je od najinvazivnijih kopnenih biljaka Mediterana. Unesena je iz Sjeverne i Južne Amerike. Najviše upada na polja sa poljoprivrednim kulturama, a posebno je opasna jer može prenositi niz bolesti, poput virusa krompira i žute uvijenosti lista paradajza. Svi su dijelovi te biljke su otrovni, osobito plodovi, za ljude mogu biti i smrtonosni.
  • Grozdasta kaulerpa (Caulerpa racemosa, (Forsskål) J.Agardh) je zelena morska alga podrijetlom iz tropskih i umjereno toplih mora. Ona uspijeva na gotovo svim tipovima dna, na dubinama do 70 m. Kod nas je dosad zabilježena na stotinjak lokaliteta u Jadranu, uključujući i Malostonski kanal.

Neke invazijske ribe u Bosni i Hercegovini uredi

 
Sunčanica (Lepomis gibosus)

U kopnenim vodama Bosne i Hercegovine dosad je zabilježeno nekoliko vrste riba koje su unesene iz drugih, čak i prekookeanskih populacija, od kojih neke veoma negativno utiču na domaće ekološke prilike, pa se zato smatraju invazijskim vrstama:

  • Kalifornijska pastrmka je očit primjer negativnog uticaja namjerno unijete strane ribe na autohtonu faunu, jer je postala takmac domaćim salmonisima, i predator sitnih riba i ostalih karika u lancima ishrane.
  • Gambuzija (Gambusia holbrooki) je svojevremeno, početkom 20. stoljeća unesena u Evropu iz Sjeverne Amerike zbog biokontrole rasta populacija komaraca koji su prenosili malariju, a danas se smatra jednom od sto najopasnijih invazijskih vrsta.

Najčešće su:

Odabrane invazijske vrste u svijetu uredi

 
Američki aligator napada burmanskog pitona na Floridi. Ovaj piton je invazijska vrsta koja je postala opasnost za mnoge domaće vrste, uključujući i aligatora
 
Spomenik moljcu Cactoblastis cactorum koji je uništio invanzivnu opunciju u mjestu Dalby, Queensland, Australija.
  • Kunići su stigli na brodovima koji su u Australiju dovozili kažnjenike. Najprije su ugrozili Tamsaniju, a zatim su se brzo proširili i na kontinent. Virus miksomatoza uvezen 1948. sveo je višemilionsku populaciju na podnošljivu mjeru.
  • Kaktus opuncija (rod Opuntia) je u Australiju unijet kao ukrasna biljka, a potom se izuzetno brzo proširio i uništio milione hektara pašnjaka. Njegovu brojnost su smanjili tako da su uvezli leptira Cactoblastits čija se larva hrani tkivom kaktusa.
  • Doseljenici u Ameriku su sa sobom ponijeli i uobičajnu evropsku biljku gospinu travu, vjerojatno da ih podsjeti na stari zavičaj. No, ona se ubrzo proširila na milione hektara obradivog zemljišta. I za nju je pronađen neprijatelj, mala evropska zlatica.

Reference uredi

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (1996): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-686-8.
  2. ^ Odum E. P., Barrett G. W. (2005). Fundamentals of Ecology. Brooks Cole, ISBN 978-0-534-42066-6.
  3. ^ Mučibabić S. (1960): Osnovi ekologije. Univerzitetu Sarajevu, Sarajevo.
  4. ^ Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, ISBN 978 9958-592-03-4.
  5. ^ Exotic Pest Plant Council.Exotic Pest Plants of Greatest Ecological Concern in California Arhivirano 8. 9. 2017. na Wayback Machine' accessed 4/10/2010.
  6. ^ National Invasive Species Information Center - What is an Invasive Species? Arhivirano 13. 7. 2014. na Wayback Machine. United States Department of Agriculture: National Agriculture Library.
  7. ^ Williams, J.D.; G. K. Meffe (1998). "Nonindigenous Species". Status and Trends of the Nation's Biological Resources. Reston, Virginia: United States Department of the Interior, Geological Survey. 1. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ Ewell, J.J.; D.J. O’Dowd, J. Bergelson, C.C. Daehler, C.M. D’Antonio, L.D. Gomez, D.R. Gordon, R.J. Hobbs, A. Holt, K.R. Hopper, C.E. Hughes, M. LaHart, R.R.B. Leakey, W.G. Wong, L.L. Loope, D.H. Lorence, S.M. Louda, A.E. Lugo, P.B. McEvoy, D.M. Richardson, and P.M. Vitousek (1999). "Deliberate introductions of species: Research needs - Benefits can be reaped, but risks are high". BioScience. 49 (8): 619–630. doi:10.2307/1313438. JSTOR 1313438.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  9. ^ Tilman, D. (2004). "Niche tradeoffs, neutrality, and community structure: A stochastic theory of resource competition, invasion, and community assembly". Proceedings of the National Academy of Sciences. 101 (30): 10854–10861. doi:10.1073/pnas.0403458101. PMC 503710. PMID 15243158.
  10. ^ Verling, E.; G.M. Ruiz, L.D. Smith, B. Galil, A.W. Miller, and K.R. Murphy (2005). "Supply-side invasion ecology: characterizing propagule pressure in coastal ecosystems". Proceedings of the Royal Society B. 272 (1569): 1249–1256. doi:10.1098/rspb.2005.3090. PMC 1564104. PMID 16024389.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  11. ^ USA (1999). "Executive Order 13112 of February 3, 1999: Invasive Species". Federal Register. 64 (25): 6183–6186.
  12. ^ "Communication From The Commission To The Council, The European Parliament, The European Economic And Social Committee And The Committee Of The Regions Towards An EU Strategy On InvasFpollive Species" (PDF). Pristupljeno 17. 5. 2011.
  13. ^ Exotic Pest Plant Council Arhivirano 8. 9. 2017. na Wayback Machine. p. 1. accessed 4/10/2010.
  14. ^ a b Kolar, C.S.; D.M. Lodge (2001). "Progress in invasion biology: predicting invaders". Trends in Ecology & Evolution. 16 (4): 199–204. doi:10.1016/S0169-5347(01)02101-2. PMID 11245943.
  15. ^ Thebaud, C.; A.C. Finzi, L. Affre, M. Debussche, J. Escarre (1996). "Assessing why two introduced Conyza differ in their ability to invade Mediterranean old fields". Ecology. 77 (3): 791–804. doi:10.2307/2265502. JSTOR 2265502.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. ^ Reichard, S.H.; C. W. Hamilton (1997). "Predicting invasions of woody plants introduced into North America". Conservation Biology. 11 (1): 193–203. doi:10.1046/j.1523-1739.1997.95473.x.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Invazijska_vrsta&oldid=3554813"