Korov (mađ. kóró) su sve biljne vrste koje nisu cilj uzgoja na nekoj uzgojnoj površini.

Koštan (Echinochloa crus-galli)
Pirika (Agropyron repens)
Slak (Convolvulus arvensis)
Štir (Amaranthus retroflexus)
Kukolj (Agrostemma githago), korov koji se spominje u Bibliji.

Svojstva uredi

Korovi su najčešće biljke posebnih osobina. Mogu nicati u različitim tlima i klimatskim uslovima, donose plod više puta godišnje, sjeme im je klijavo dugi niz godina, razmnožavaju se sjemenom i/ili vegetativnim organima. Podzemni su im organi bogati su pričuvnim hranjivima pa odolijevaju nepogodama. Razvijaju otpornost na pojedine skupine herbicida.

Uticaj uredi

Natječu se za prostor, minerale, vodu i svjetlost s poljoprivrednim i drugim (željenim) biljnim vrstama i smanjuju im prirod. Otežavaju obradbu tla, njegu usjeva, žetvu, domaćini su biljnim bolestima i štetnicima, izazivaju alergije, dermatitis i trovanja kod ljudi, pojedine vrste parazitiraju na nekim kulturnim biljnim vrstama npr. viline kosice (Cuscutaceae). Borba protiv korova provodi se administrativno (sprječavanje unošenja i širenja novih korovnih vrsta), agrotehnički (sjetva čistoga sjemena, plodored i sl.), mehanički (okopavanje, drljanje, plijevljenje, ogrtanje i sl.), hemijski (primjenom selektivnih herbicida), biološki (primjenom živih mikro i makroorganizama koji parazitiraju na korovima, ili se njima hrane).

Korov može biti svaka biljna vrsta, a svjetskoj poljoprivredi ekonomsku štetu nanosi samo oko 250 različitih vrsta.

Vrste uredi

Česti su najčešći višegodišnji korovi: pirika (Agropyron repens), slak (Convolvulus arvensis), divlji sirak (Sorghum halepense), maslačak (Taraxacum officinale), troskot (Cynodon dactylon), a jednogodišnji: štir (Amaranthus retroflexus), loboda (Chenopodium album), dvornik (Polygonum persicaria), ambrozija (Ambrosia artemisiifolia), muhar zeleni i sinji (Setaria viridis i Setaria glauca), koštan (Echinochloa crus-galli), svračica (Digitaria sanguinalis), slakoperka (Apera spica-venti).[1].

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2004., ISBN 953-6036-36-3