Innuendo (Queen)

Innuendo je 14. studijski album britanske rock grupe Queen. Izdan je februara 1991. godine i to je posljednji studijski album za života Freddia Mercuryja. U Velikoj Britaniji dostiže platinasti tiraž, i dolazi na 1. mjesto na top-listi u Velikoj Britaniji (2 sedmice), u Holandiji (4 sedmice), Njemačkoj (6 sedmica), Švicarskoj (8 sedmica) i Italiji (3 sedmice). Album je izdan i u SAD -u jedan dan nakon britanskog izdanja. To je bio prvi album Queena koji je postigao zlatni tiraž u SAD-u nakon albuma ‘’The Works’’ iz 1984. godine. Stilski, album Innuendo je na neki način bio povratak muzičkim korijenima Queena,[1] sa svojim više hard rock zvukom, kompleksnijim muzičkim sastavom, psihodeličnim efektima ("I'm Going Slightly Mad") i jakim Freddievim vokalima u rasponu višem od četiri oktave.[2] Album sadrži 12 pjesama, koje variraju od hard rock varijante "The Hitman" i "Headlong", pa do rock balada "These Are the Days of Our Lives", koja je proglašena za najbolju pjesmu godine. Pjesma je ujedno i oproštajna pjesma pjevača Freddija Mercuryja, te se u spotu za tu pjesmu posljednji put pojavljuje već vidno bolestan. Na albumu se nalazi i pjesma "The Show Must Go On", koja je napisana od strane sviju članova sastava. Smatra se jednom od najboljih pjesma svih vremena. Procjene su da se album širom svijeta prodao u više od 11 miliona primjeraka.

Innuendo
Album Queen
Objavljen5. februar 1991.
ŽanrRock
IzdavačMetropolis Studios, London, i Mountain Studios, Montreux, Švicarska
Producent(i)Queen i David Richards
Hronologija albuma Queen
The Miracle
(1989)
Innuendo
(1991)
Made in Heaven
(1995)

Pjesme s albuma uredi

Prvih 5 pjesama nalazilo se na A strani dok je ostalih 7 pjesama sa B strane.

  1. Innuendo - 6:29
  2. I'm Going Slightly Mad - 4:22
  3. Headlong - 4:39
  4. I Can't Live with You - 4:35
  5. Don't Try So Hard - 3:39
  6. Ride the Wild Wind - 4:41
  7. All God's People - 4:19
  8. These Are the Days of Our Lives - 4:12
  9. Delilah - 3:32
  10. The Hitman - 4:52
  11. Bijou - 3:36
  12. The Show Must Go On - 4:24

Pjesme uredi

  • ‘’’Innuendo‘’’ (Freddie Mercury - Brian May - John Deacon - Roger Taylor - Objavljena je kao singl u januaru 1991. godine pri čemu je postala broj 1. na top-listi u UK.[3] Jedna je od najdužih pjesama grupe Queen u trajanju od skoro 6 i po minuta. Pjesma je odmah po izdavanju dospjela na prvo mjesto top liste u UK. U spotu su korišteni isječci iz ranijih spotova sastava koji su za ovu priliku animirani. Članovi sastava su također animirani i to u stilu Leonarda da Vincia (Mercury), Jacksona Polloca (Taylor), Pabla Picassa (Deacon) i u Viktorijanskom stilu (May). U spot su uvrštene i mnoge historijske fotografije. U SAD-u je zabranjen spot u kojem su prikazane fotografije iz Zalivskog rata. 1991. godine objavljena je na kompilaciji Greatest Hits II.
  • ‘’’I'm Going Slightly Mad‘’’ (Mercury) - Objavljena je kao singl 4. marta 1991. godine. Inspiraciju za pjesmu Mercury je pronašao u svom domu u London i to inspirisan raznim oblicima ludila od kojih pate bolesnici od SIDE (kroz što je vjerovatno i sam prolazio, jer je već u to doba bio zaražen virusom HIV-a). Snimanje spota bilo je potresno svjedočanstvo za sve prisutne. Mercury je na snimanje stigao u bolesničkom krevetu na kojem se i odmarao tokom pauza snimanja. Spot je snimljen u crno-bijeloj tehnici da se prekrije Mercuryjevo stanje, koji je bio našminkan teškom šminkom i nosio je duplo odijelo da se prekrije slabost njegovog organizma. Brian May je obučen u pingvina, Roger Taylor je na glavi nosio čajnik, John Deacon je bio obučen u dvorsku ludu dok je Mercury na glavi nosio bunt banana. Čovjek koji je odjeven u gorilu zapravo je pjevač Elton John. 1991. godine, ova pjesma je objavljena je na kompilaciji Greatest Hits II.
  • ‘’’Headlong‘’’ (May) – Objavljena je kao singl 1991. godine. Pjesma je nastala u studiju u Švicarskoj gdje je May radio na svom solo albumu. Kada je May čuo kako Mercury pjevuši pjesmu odmah je odlučio da bi ta pjesma bolje zvučala ako bi je izvodio Queen. Tako je i urađeno, bend je preuzeo pjesmu i preradio je. Muzički spot sniman je krajem 1990.-te i početkom 1991. te su vidljive bitnije promjene u izgledu Freddija Mercuryja. U spotu je prikazan sastav kako izvodi pjesmu na pozornici, te kako rade u studiju. 1991. godine objavljena je na kompilaciji Greatest Hits II. 1997. godine objavljena je na kompilaciji Queen Rocks.
  • ‘’’I Can't Live with You‘’’ (May) - Brian May je pjesmu također napisao za svoj solo album, ali ju je odlučio objaviti zajedno sa grupom. Rock verzija pjesme objavljena je 1997. godine na kompilaciji Queen Rocks.
  • ‘’’Don't Try So Hard‘’’ (Mercury) – Pjesmu je napisao Freddie Mercury [4] te se ovom pjesmom i zvukom vraća u početak 80-tih godina.
  • ‘’’Ride the Wild Wind‘’’ (Taylor) - Pjesmu je napisao i otpjevao Roger Taylor, ali konačna verzija donosi duet s Mercuryjem. Taylor je napisao pjesmu podsjećejući slušatelje na njegovu pjesmu "I'm in Love with My Car" koja je 1975. godine objavljena na albumu A Night at the Opera. Pjesma je inspirisana Taylorovom strašću za automobilizmom i utrkama te se u pjesmi u pojedinim momentima mogu čuti i zvukovi trkaćih automobile. Pjesma je objavljena kao singl u Poljskoj i popela se na 1. mjesto top- liste.
  • ‘’’All God's People‘’’ (Mercury - Moran) - Objavljena je na "B" strani singla "Headlong". Mercury je pjesmu napisao zajedno s Mikeom Moranom pod nazivom "Africa by Night" za svoj samostalni album Barcelona ali nije objavljena na tom albumu pa ju je izvela grupa Queen..
  • ‘’’These Are the Days of Our Lives‘’’ (Taylor) - Objavljena je kao singl 5. septembra 1991. godine. Roger Taylor je pjesmu posvetio Freddiju Mercuryju koji je proživljavao teške dane svog života zbog bolesti (SIDE). U spotu se Mercury posjednji puta pojavljuje pred kamerama i na kraju spota dobro poznat prizor gdje Mercury gleda pravo u kameru i izgovara:’’Još uvijek te volim’’, već prilično bolestan i iznemogao pri čemu se i oprašta od publike. Video spot je snimljen u crno-bijeloj tehnici upravo da bi se prikrilo teško zdravstveno stanje Freddija a nakon izvjesnog vremena kada je objavljena i verzija video spota u boji moglo se otkriti koliko je Mercury bio lošeg stanja u doba snimanja spota. 1992 godine na Freddie Mercury Tribute Koncertu pjesmu su izveli George Michael i Lisa Stansfield. 1999. godine objavljena je na kompilaciji Greatest Hits III.
  • Delilah (Mercury) - Mercury je pjesmu napisao inspirisan svojom mačkom koja se zvala "Delilah".
  • The Hitman (Mercury) - Objavljena je 4. marta 1991. godine na "B" strani singla "I'm Going Slightly Mad". Mercury je pjesmu napisao u Pop stilu ali ju je Brian May odlučio napraviti u hard rock stilu. Pjesmu je aranžirao John Deacon.
  • Bijou (Mercury - May) – Objavljena je 14. januara 1991. godine na "B" strani singla "Innuendo". Mercury i May su napisali pjesmu bez ikakve pomoći Deacona i Taylora.
  • The Show Must Go On (May - Mercury) – Objavljena je kao singl 14. oktobra 1991. godine. Odmah po izlasku pjesma se popela na vrhove top-lista singlova širom svijeta. Pjesma je nastala nakon što su Brian May i Freddie Mercury napisali tekst i muziku slušajući akorde koje su kao vježbu svirali Roger Taylor i Deacon. Sam naziv "The Show Must Go On" odnosno "Predstava se mora nastaviti" nastao je kao reakcija na brojne spekulacije koje su se pojavljivale u štampi od kraja 80-tih godina o Mercuryjevom zdravlju. Pošto se Mercury više nije mogao pojaviti pred kamerama za snimanje novog spota upotrebljeni su snimci ranijih uradaka od 1981. do 1991. godine. Pjesma je 1991. godine objavljena na kompilaciji Greatest Hits II. Verzija uživo s Eltonom Johnom objavljena je na kompilaciji Greatest Hits III.

Pjesme koje se ne nalaze na albumu a izdane su kao "B" strane singlova:

Reference uredi

  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 8. 4. 2014. Pristupljeno 7. 5. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 4. 2015. Pristupljeno 7. 5. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ^ Queen – Innuendo ChartStats. Retrieved 25 June 2011
  4. ^ Stone Cold Crazy. Q Classic, March 2005. Arhivirano 18. 9. 2016. na Wayback Machine (interview with Brian May)

Vanjski linkovi uredi