Halikan
Halikan je starorimsko naselje[1] tipa municipij koje se nalazilo na lokaciji današnjeg Svetog Martina na Muri[2] u Međimurskoj županiji, Hrvatska. U historijskim izvorima pominje se kao Halicanum, Halycanum ili Alicanum. Nastavši u 1. vijeku municipij je imao površinu od oko 3 kvadratna kilometra i tlocrtno bio u obliku kvadrata. Nalazio se na starorimskom putu[3] koji je vodio od Akvileje preko gradova Emona i Poetovio - današnji Ljubljana i Ptuj u Sloveniji - prema sjeveru i istoku, račvajući se blizu Halikana na pravac prema Karnuntumu, (lat. Carnuntum), gradu istočno od današnjeg Beča u Austriji, i na pravac prema Akvinkumu (Aquincum), današnjoj Budimpešti. Arheološko nalazište je detaljnije istraživano od 1977. godine, ali je u posljednje vrijeme to prekinuto, te je radi zaštite i očuvanja, ono zatvoreno.
| Halikan (Halicanum) | |
| municipij | |
 Halikan (Halicanum) na geografskoj karti iz 17. vijeka koja prikazuje starorimsku provinciju Pannoniju Superior
| |
| Država | Hrvatska |
|---|---|
| Nadmorska visina | 173 m |
| Koordinate | 46°31′31″S 16°21′47″E / 46.52528°S 16.36306°E |
| Površina | 3 km2 |
| Vremenska zona | UTC+1:00 |
  | |
Historija
urediMunicipij Halikan je bio starorimsko naselje koje je status municipija (samostalne općine) najvjerovatnije dobilo u vrijeme cara Hadrijana[4] (vladao 117. - 138. godine), o čemu svjedoči nalaz dva dobro sačuvana rimska denara (srebrnjaka) s njegovim likom, vrste novca koja je po vrijednosti bila odmah iza zlatnika, a ispred bronzanog sestercija i bakrenog asa.
Samo naselje nastalo je nešto ranije, u 1. vijeku, a možda i nešto prije, u periodu ranih osvajanja cara Oktavijana Augusta (vladao 27. godine pr. n. e. - 14. godine n. e.). Status grada Halikan je najvjerovatnije stekao tokom procesa urbanizacije dijelova provincije Panonije za vrijeme vladavine cara Vespazijana (vladao 69. g. n. e. - 79. g. n. e.). To je područje već prije bilo naseljeno pripadnicima plemena Panona, a na rijeci Muri postojao je prikladan prijelaz preko te rijeke sa jedne na drugu obalu. Rimljani su to iskoristili i uspostavili vojno uporište za kontrolu riječnog prijelaza. Tokom vremena se uporište pretvorilo u razvijeno trgovačko mjesto za stanovnike okolnog područja.
Municipij je imao pravilnu kvadratičnu formu, tačnije oblik kvadrata (takozvani „urbs quadrata“),[5] sa saobraćajnim pravcima u ortogonalnom sistemu, gdje se ulice sijeku pod pravim uglom. Arheološka istraživanje pokazala su da je Halikan imao gradske kvartove (insulae) te forum, glavni gradski trg.
Halikan je doživio svoj procvat do sredine 3. vijeka, širivši rimsku kulturu i način života na okolnu teritoriju. Slabljenjem Rimskog Carstva i doseljavanjem Slavena grad je izgubio značaj, te se na kraju našao zatrpan duboko pod zemljom.
Arheološki nalazi
urediOrganizovano istraživanje lokaliteta Halikana započelo je 1977. godine, kada su arheolozi Muzeja Međimurja Čakovec pronašli građevinski materijal (cigle, crijepove, bazu kamenog stuba, dijelove zidova zgrada, dijelove žbuke itd.) koji su ukazivali na to da je na tom mjestu postojalo starorimsko naselje.
Prvi nalazi bili su lončarska peć i korita za tiješnjenje gline. Ara (žrtvenik) rimskog beneficiranog konzula Tita Cesernija Marcilina, koja je posvećena vrhovnom bogu Jupiteru, spada među najvažnija otkrića na području municipija. Ona ukazuje na to da je Halikan bio važan trgovački centar.
Kod daljnjih iskopavanja arheolozi su našli nekropole tumula (grobne humke) uz antičku saobraćajnicu koja je vodila u Halikan. Nađeno je, također, niz glinenih artefakata (tanjiri, zdjelice, uljanice, lončići i slično), te više lončarskih peći za predmete za svakodnevnu upotrebu. Iskopani su i predmeti koji spadaju u finu, luksuznu keramiku crvenkaste boje nazvanu „tera sigilata“ (lat. terra sigillata), koja se nije izrađivala u Halikanu, nego se dovozila iz udaljenijih regija Rimskog Carstva (npr. Apeninskog poluostrva i provincije Galije - današnje Francuske). Proizvodila se posebnom tehnikom iz pročišćene gline koja je iskapana iz ležišta bogatih željeznim oksidom.[6] Od drugih vrsta nalaza iskopani su brojni metalni artefakti, kao što su bronzane i željezne strijele, dijelovi željeznih noževa, praporci (zvonca) od kalaja i bronze, željezni i bronzani ključevi, srebrne i bronzane fibule (kopče), bronzane igle i pribadače, bronzane pincete, željezni ekser, zatim dio staklene bočice sa ručicom i mnogo drugih predmeta.
Arheološka istraživanja su reducirana 1985. godine te nešto kasnije privremeno potpuno stala. Tek 2002. došlo je do njihovog nastavka, te je potvrđeno da je to starorimsko naselje imalo posebno razvijenu lončarsku djelatnost, uključujući pečenje glinenih proizvoda. Istraživanja su se intenzivirala između 2015. i 2018. godine,[7] kada su se nastojali utvrditi gabariti antičkog Halikana. U posljednje vrijeme nalazište je zatvoreno.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Rimska cesta od sela Preseka do Svetog Martina na Muri u Međimurju". researchgate.net/ (jezik: hrvatski). 10. 3. 2016. Pristupljeno 14. 3. 2024.
- ^ "Povijest Svetog Martina na Muri". opcina.svetimartin.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 14. 3. 2024.
- ^ "Arheolozi su na tragu rimske ceste koja je prolazila Svetim Martinom na Muriju". mnovine.hr/ (jezik: hrvatski). 17. 11. 2018. Pristupljeno 14. 3. 2024.
- ^ "O Halicanumu". halicanum.propeller.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 14. 3. 2024.
- ^ "Jeste li znali? Halicanum je današnji Sveti Martin na Muri". emedjimurje.net.hr (jezik: hrvatski). 25. 12. 2014. Pristupljeno 14. 3. 2024.
- ^ "Rimska stolna keramika s nalazišta Sveti Martin na Muri (Halicanum) – istraživanja od 2015. do 2018. godine". zir.nsk.hr/ (jezik: hrvatski). 16. 7. 2020. Pristupljeno 14. 3. 2024.
- ^ "Sv. Martin na Muri, arheološko nalazište". hrz.hr/index.php (jezik: hrvatski). 16. 11. 2018. Pristupljeno 14. 3. 2024.