Wikipedia

Strijela

Strijela je drveni ili metalni štap (šipka) sa kamenim ili metalnim šiljkom, koja se izbacuje iz luka ili samostrela. Djelovi strijele: strjelica (koja po obliku može biti: lisna, trokutasta, romboidna) načinjena od kremena, kosti, bakra, bronze ili gvožđa; šipka ili štap, promjera 7—10 mm, duga oko polovine dužine luka, izrađivana je od lakog drveta ili trske; i krila (od lakog drveta ili perja) nataknuta ili zalijepljena na štap. Vrste strijele: obične; probojne (engleski luk probija dasku debljine 2,5—5 cm); otrovne (nalep) premazivane sokom od jadića, liandera, bunike, tatule, velebilja i čemerike i umakane u razni drugi biljni kao i zmijski otrov; zapaljive, sa namotanom bitumenskom materijalom ili smolom.

Strijele

Upotreba lukova i strijela od strane ljudi prethodi pisanoj historiji i uobičajena je za većinu kultura. Zanatlija koji pravi strijele je strelar, a onaj koji pravi vrhove strelni kovač.[1]

Historija

uredi
 
Bronzani vrhovi strijela Zaraćenih država (period historije Kine od 5 vijeka p. n. e. pa do ujedinjenja Kine pod dinastijom Ćin 221. p. n. e.)

Najstariji dokaz o vjerovatnim vrhovima strela, koji datira do prije oko 64.000 godina, pronađeni su u pećini Sibudu, sadašnja Južna Afrika.[2][3][4][5][6] Vjerovatni vrhovi strijela napravljeni od životinjskih kostiju otkriveni su u pećini Fa Hien u Šri Lanki, što je ujedno i najstariji dokaz upotrebe strijela van Afrike koji datira od prije oko 48.000 godina.[7][8] Najstariji dokazi o upotrebi luka za izbacivanje strijela datiraju od pre oko 10.000 godina; to je zasnivano na strijelama od borove šume pronađene u dolini Arensburga sjeverno od Hamburga. One su imale plitke žlijebove na podlozi, što ukazuje da su izbačene iz luka.[9] Najstariji do sada pronađeni luk star je oko 8.000 godina, pronađen u močvari Holmegord u Danskoj. Izgleda da je streličarstvo stiglo u Ameriku sa arktičkom tradicijom malih alata, prije oko 4.500 godina.

Veličina

uredi

Veličine strijela se veoma razlikuju u različitim kulturama, u rasponu od osamnaest inča do šest stopa (45 cm do 150 cm).[10] Međutim, većina modernih strela ima dužinu od 75 cm do 96 cm. Strijele pronađene sa Meri Rouz, engleskog ratnog broda koji je potonuo 1545. bile su uglavnom dugačke 76 cm.[11] Korištene su veoma kratke strijele, ispaljene kroz vođicu pričvršćenu ili za luk („prekoračenje“) ili za streličev zglob (turski „siper“).[12] One mogu letjeti dalje od težih strijela, a neprijatelj bez odgovarajuće opreme možda neće moći da ih vrati.

Osnova

uredi
 
Bočni profil strijele Iston Karbon Jedan sa osnovom od 900, snimljen skenirajućim elektronskim mikroskopom (SEM). Strijela je spoj dvije ugljenične cijevi, unutrašnje i spoljašnje cijevi (crne žice). Između oba sloja ugljenika koristi se drugo vlakno (bijelo vlakno). Ovo drugo vlakno je Mg-Al-Si-vlakno. „Bijelo” vlakno je uvijeno oko unutrašnje ugljenične cijevi. Vlakna ugljeničnih cijevi nisu uvrnuta, kako bi se objezbedila maksimalna moguća mehanička napetost strijele. Mg-Al-Si-vlakno poboljšava fleksibilnost strele. Prečnik jednog karbonskog vlakna je približno 7 µm.

Osovina je primarni strukturni element strijele, na koji su pričvršćene ostale komponente. Tradicionalne osovine za strijele su napravljene od jakog, laganog drveta, bambusa ili trske, dok moderne osovine mogu biti napravljene od aluminijuma, plastike ojačane karbonskim vlaknima ili kombinacije materijala. Takve osovine su obično napravljene od aluminijumskog jezgra omotanog spoljašnjim karbonskim vlaknima. Tradicionalni vrhunski materijal je Port Orford Kedar.[13]

Kičma

uredi

Krutost osovine je poznata kao njena kičma, što se odnosi na to koliko se osovina malo savija kada se kompresuje, te se za strijelu koja se manje savija kaže da ima više kičme. Da bi se dosljedno udaralo, grupa strijela mora biti na sličan način okrenuta. Lukovi sa „centralnim udarcem”, u kojima strijela prolazi kroz centralnu vertikalnu osu podizača luka, mogu da dobiju dosljedne rezultate od strijela sa širokim rasponom osovina. Međutim, većina tradicionalnih lukova nije usmjerena na centar i strijela mora da se skrene oko drške u paradoksu streličara; takvi lukovi imaju tendenciju da daju najkonzistentnije rezultate sa užim opsegom kičme strele koji omogućava da se strijela pravilno skrene oko luka. Lukovi sa većom težinom potezanja će generalno zahtijevati čvršće strijele, sa više kičme (manje fleksibilnosti) da bi dali tačnu količinu savijanja kada se gađa.

GPI rejting

uredi

Težina osovine strele može se izraziti u GPI (zrna po inču). Dužina osovine u inčima pomnožena sa GPI ocjenom daje težinu osovine u zrnima. Na primjer, osovina dugačka 30 in (760 mm) i ima GPI od 9,5 teži 285 zrna (18 grama). Ovo ne uključuje ostale elemente gotove strele, tako da će kompletna strela biti teža od same drške.

Nožne strijele

uredi

Ponekad će osovina biti napravljena od dvije različite vrste drveta pričvršćene zajedno, što rezultira takozvanim strijelom sa stopalom. Poznate nekima kao najbolje drvene strele,[14] strijele sa stopalima koristili su rani Evropljani i Indijanci. Strijele sa stopalima će se obično sastojati od kratke dužine tvrdog drveta blizu glave strijele, dok se ostatak drške sastoji od mekog drveta. Ojačavanjem područja za koje postoji najveća vjerovatnoća da će se slomiti, veća je vjerovatnoća da će strijela preživeti udar, zadržavajući ukupnu fleksibilnost i manju težinu.

Cjevaste drške za strele

uredi

Cjevasta drška strijele je ona koja se sužava u prečniku dvosmjerno. Ovo omogućava strijelu koja ima optimalnu težinu, ali zadržava dovoljno snage da se odupre savijanju. Drvo strijele iz dinastije Ćing ispitao je entuzijasta streličarstva Peter Deker i otkrio da pokazuje sljedeće kvalitete:[15]

  • Ukupna dužina osovine: 944 mm (37,2 in)
  • Debljina na liniji struka: 8,5 mm (0,33 in)
  • Debljina na kraju pera: 11 mm (0,43 in)
  • Debljina 530 mm (21 in) od kraja: 12 mm (0,47 in)
  • Debljina 300 mm (12 in) od kraja: 12 mm (0,47 in)
  • Debljina 218 mm (8,6 in) od kraja: 11 mm (0,43 in)
  • Debljina 78 mm (3,1 in) od kraja: 10 mm (0,39 in)
  • Debljina na kraju: 9 mm (0,35 in)

Rezultujuća tačka ravnoteže osovine strijele je prema tome bila 38,5% dužine strijele od vrha. Cjevaste drške za strijele smatraju se vrhuncem predindustrijske tehnologije streličarstva, dostižući svoj vrhunac među Osmanlijama.[16][17]

Reference

uredi
  1. ^ Paterson Encyclopaedia of Archery, str. 56
  2. ^ Backwell L, d'Errico F, Wadley L.(2008). Middle Stone Age bone tools from the Howiesons Poort layers, Sibudu Cave, South Africa. Journal of Archaeological Science, 35:1566–1580.
  3. ^ Wadley, Lyn (2008). „The Howieson's Poort industry of Sibudu Cave”. South African Archaeological Society Goodwin Series. 10.
  4. ^ Wadley, Lyn (2008). „The Howieson's Poort industry of Sibudu Cave”. South African Archaeological Society Goodwin Series. 10.
  5. ^ Lombard M (2011). „Quartz-tipped arrows older than 60 ka: further use-trace evidence from Sibudu, Kwa-Zulu-Natal, South Africa”. Journal of Archaeological Science. 38 (8): 1918—1930.
  6. ^ Backwell L, Bradfield J, Carlson KJ, Jashashvili T, Wadley L, d'Errico F.(2018). The antiquity of bow-and-arrow technology: evidence from Middle Stone Age layers at Sibudu Cave. Journal of Archaeological Science, 92:289–303
  7. ^ "Oldest evidence of arrows found". BBC News (jezik: engleski). 2010-08-26. Pristupljeno 2022-11-16.
  8. ^ "Ancient tools show how humans adapted to rainforests". Science (jezik: engleski). 2020-06-12. Pristupljeno 2022-11-16.
  9. ^ McEwen E, Bergman R, Miller C. Early bow design and construction. Scientific American 1991, vol. 264, str. 76-82.
  10. ^ Stone, George Cameron (1934). A Glossary of the Construction, Decoration, and Use of Arms and Armor in All Countries and in All Times, Mineola: Dover Publications.
  11. ^ "The Ship - Armament - Page 7 of 10 - Bows". web.archive.org. 2008-02-25. Arhivirano s originala, 25. 2. 2008. Pristupljeno 2022-11-16.
  12. ^ Turkish Archery and the Composite Bow. Paul E. Klopsteg
  13. ^ "Stickbow.com - Traditional Archery and Traditional Bowhunting". www.stickbow.com. Pristupljeno 2022-11-16.
  14. ^ Langston, Gene (1994). „Custom Shafts”. The Traditional Bowyer's Bible - Volume Three. Guilford: The Lyons Press
  15. ^ "Manchu war arrows | Fe Doro - Manchu archery". www.manchuarchery.org. Pristupljeno 2022-11-16.
  16. ^ George (2018-12-04). "Arrow Shaft Design and Performance". Easton Archery (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-11-16.
  17. ^ "Turkish Flight Arrows". www.turkishculture.org. Pristupljeno 2022-11-16.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Strijela&oldid=3464335"