Haile Selassie

Haile Selassie (giz: ቀዳማዊ ኃይለ ሥላሴ?, qädamawi haylä səllasé; 23. juli 1892 – 27. august 1975) bio je car Etiopije od 1930. do 1974. godine. Kao član Solomonske dinastije bio je predsjednik Organizacije Afričkog jedinstva od 1963. do 1967. godine. Tokom sjednice Lige naroda 1936. godine osudio je upotrebu hemijskog oružja od strane Italije tokom Drugog Italijansko-etiopskog rata. Njegovi internacionalistički stavovi su dovelo do toga da Etiopija postane članica Ujedinjenih nacija, a njegova politička misao i iskustvo u promovisanju multilateralizma i kolektivne sigurnosti se pokazalo njegovom trajnom ostavštinom. Nakon suzbijanja pobune aristokratije koja se suprostavila njegovim reformama, njegov režim su kritikovale mnoge grupe za ljudska prava. Osnovao je rastafarijanski pokret čiji su ga sljedbenici poštovali kao biblijskog mesiju koji predvodi ljude u zlatnom dobu vječnog mira, pravednosti i prosperiteta. Umro je 1975. godine nakon državnog udara.

Haile Selassie
Car Etiopije
Vladavina	2. april 1930. – 12. septembar 1974.
Prethodnik	Zaudita
Nasljednik	Amha Selassie
Krunidba	2. novembar 1930.
Supružnik	Menen Asfaw
Djeca	Romanevork Haile Selassie Tenagnevork Haile Selassie Amha Selassie Zenebevork Haile Selassie Tsehai Haile Selassie Makonen Haile Selassie Sahle Selassie
Dinastija	Solomon
Otac	Makonen Woldemikael
Majka	Yeshimebet Ali
Rođenje	(1892-07-23) 23. juli 1892. Ejersa Goro, Etiopsko carstvo
Smrt	27. august 1975(1975-08-27) (83 godine) Adis Abeba, Etiopija

Biografija

Rođen je pod imenom Ras Tafari Mankonnen, a nakon krunidbe 2. novembra 1930. godine prozvan je Haile Selassie I, posljednji etiopski car. Uzima titulu "Kralja svih kraljeva", 225. potomka kralja Salomona.

Dana 2. novembra 1930. nasljeđuje prijestolje nakon smrti svog prethodnika, prastrica kralja Menelika II, te je ujedno i posljednji vladar Etiopije. On počinje provoditi važne agrarne reforme, političke i sudske reforme, te se brine za emancipaciju robova. Ustanovio je parlament i sudski sistem, no sve je zapravo bilo formalno jer je prava vlast ostala pri vladaru.

1935. uoči II. svjetskog rata Italija je izvršila invaziju Etiopije i Selassie je pokušavajući se suprotstaviti otišao u progonstvo u Englesku u maju 1936. Tamo je pomogao Britancima isplanirati kampanju koja je dovela do oslobođenja Etiopije i njegovog povratka na vlast 1942.

Vrativši se na vlast počeo je obnavljati svoju ratom pogođenu domovinu. Najveća postignuća su mu agrarna reforma (1942. - 1944.), emancipacija robova (1942.), te uspostava parlamenta.

1955. izdaje reviziran Ustav, pokušavajući tako pomaknuti državu u 20. vijek. Parlament je dobio određene, no opet ograničene moći, te je narod osjećao da to nije dovoljno, te je Selassie 1960. nakon neuspjelog pokušaja svrgavanja s prijestolja obećao povećati napore ekonomskog razvoja i socijalne reforme.

Tokom 1960-ih Selassie je postao sve više zaokupiran vanjskim poslovima. 1963. je igrao glavnu ulogu u osnivanju Organizacije Afričkog Jedinstva, i u sporu između Somalije i Etiopije koji su se bili pretvorili u oružane sukobe. U martu 1964. dogovoreno je primirje. Početkom 1970. bio je posrednik u sporu između Senegala i Gvineje, Tanzanije i Ugande, te Južnog i Sjevernog Sudana.

Baveći se problemima drugih zemalja, ignorirao je probleme vlastite države: velika nejednakost u podjeli dobara, ruralna nerazvijenost, korupcija vlasti, rastuća inflacija, nezaposlenost i teška suša na sjeveru (1972. - 1975.). 1974. studenti, radnici i vojnici započeli su seriju štrajkova i demonstracija koje su kulminirale 2. septembra 1974. kada su oružane snage svrgnule Selassiea s prijestolja.

U martu 1975. monarhija je ukinuta, a Etiopija postaje republikom. 27. augusta 1975. Haile Selassie I umire.

Citati

"Moramo postati članovi nove rase, koja će nadići sitničave predrasude, dugujući našu krajnju odanost ne nacijama, već našim bližnjima unutar ljudske zajednice." Haile Selassie I