Fruktoza-bisfosfat aldolaza

grupa enzima

Fruktoza-bisfosfat aldolaza (EC 4.1.2.13), često samo aldolaza, je enzim koji katalizira reverzibilnu reakciju koja dijeli aldol, fruktoza 1,6-bisfosfat u triozne fosfate dihidroksiaceton fosfat (DHAP) i gliceraldehid 3-fosfat (G3P). Aldolaza može također proizvoditi DHAP od ostalih (3S,4R)-ketoza 1-fosfata kao što su fruktoza 1-fosfat i sedoheptuloza 1,7-bisfosfat. Glukoneogeneza i Calvinov ciklus, koji su anabolički putevi, uključuju obrnutu reakciju. U glikolizi, kao kataboličkokom putu, prisutna je reakcija naprijed. Djelovanje aldolaze podijeljeno je u dvije klase mehanizama.[1][2][3]

Fruktoza-bisfosfat aldolaza
Fruktoza 1,6-bisfosfat aldolaza iz jetre kunića}
Identifikatori
EC broj4.1.2.13
CAS broj9024-52-6
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA unos
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG unos
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
PDB struktureRCSB PDB PDBj PDBe PDBsum
Ontologija genaAmiGO / QuickGO
Pretraga
PMCčlanci
PubMedčlanci
NCBIproteini
Fructose-bisphosphate aldolase class-I
Identifikatori
SimbolGlycolytic
PfamPF00274
InterProIPR000741
PROSITEPDOC00143
SCOP21ald / SCOPe / SUPFAM
CDDcd00344
Dostupne proteinske strukture:
Pfam  strukture / ECOD  
PDBRCSB PDB; PDBe; PDBj
PDBsumsažetak strukture
Fructose-bisphosphate aldolase class-II
Identifikatori
SimbolF_bP_aldolase
PfamPF01116
Pfam klanCL0036
InterProIPR000771
PROSITEPDOC00523
SCOP21dos / SCOPe / SUPFAM
CDDcd00453
Dostupne proteinske strukture:
Pfam  strukture / ECOD  
PDBRCSB PDB; PDBe; PDBj
PDBsumsažetak strukture

Riječ aldolaza, mnogo općenitije, odnosi se na enzim koji za aldolnu reakciju (stvaranje aldola) ili obrnutu (razlaganje aldola), kao u formama salicilne kiseline.

Ova reakcija je dio glikolize i stoga je, u svim živim bićima, neophodna za oporavak ugljikohidrata. Kod kičmenjaka su poznate tri izoforme enzima, koje su lokalizirane u mišićima (A), jetri (B) i u mozgu (C) . kodirane posebnim genima, odnosno genetičkim kodom. Mutacije na jednom od ovih gena mogu dovesti do poremćaja nedostatka aldolaze. Nedostatak, primjerice , aldolaze A može izazvati do rabdomiolizu i oblik hemolitskeka anemije.[4]

Aldolaza B se javlja u jetri, ali je također prisutna i u bubregu. Evolucijski je najstarija izoforma, kao ona koja se nalazi u bakterija i biljaka.

Aldolaza B ima još jednu funkciju, što je posebno važno u bubrezima. Tu se stalno odvija resorpcija komponenti krvi putem endocitoze. Preduvjet za regulaciju vezikule i druge ćelije u zatvorenom prostoru je zakiseljavanje V-oblikom ATPaza, transportnih proteina u odgovarajućim membranama sastavljenim od nekoliko podjedinice. Za ovaj sklop Aldolaza B bitne; ova funkcija je potpuno nezavisan od navedenih enzimskih funkcija.[5][6][7][8]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Estelmann S, Hügler M, Eisenreich W, Werner K, Berg IA, Ramos-Vera WH, Say RF, Kockelkorn D, Gad'on N, Fuchs G (2011). "Labeling and enzyme studies of the central carbon metabolism in Metallosphaera sedula". J. Bacteriol. 193 (5): 1191–200. doi:10.1128/JB.01155-10. PMC 3067578. PMID 21169486.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Gopher A, Vaisman N, Mandel H, Lapidot A (1990). "Determination of fructose metabolic pathways in normal and fructose-intolerant children: a C-13 NMR study using C-13 fructose". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 87 (14): 5449–53. doi:10.1073/pnas.87.14.5449. PMC 54342. PMID 2371280.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  3. ^ Patron NJ, Rogers MB, Keeling PJ (2004). "Gene replacement of fructose-1,6-bisphosphate aldolase supports the hypothesis of a single photosynthetic ancestor of chromalveolates". Eukaryotic Cell. 3 (5): 1169–75. doi:10.1128/EC.3.5.1169-1175.2004. PMC 522617. PMID 15470245.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  4. ^ Todd A. Swanson S., Kim I., Glucksman M. J. (2010): BRS biochemistry, molecular biology, and genetics, 5th Ed. Lippincott Raven, ISBN 978-0781798754.
  5. ^ Lindhorst T. (2007): Essentials of carbohydrate chemistry and biochemistry. Wiley-VCH, 3527315284}}
  6. ^ Robyt F. (1997): Essentials of carbohydrate chemistry. Springer, ISBN 0387949518.
  7. ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
  8. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.

Dopunska literatura uredi

Vanjski linkovi uredi