Ekvatorska Gvineja

(Preusmjereno sa Ekvatorijalna Gvineja)

Ekvatorijalna Gvineja, službeni naziv Republika Ekvatorijalna Gvineja, (španski: República de Guinea Ecuatorial, francuski: République de Guinée Équatoriale) jeste država koja se nalazi u centralnoj Africi. Ima površinu od 28,000 kvadratnih kilometara i jedna je od najmanjih država kontinentalne Afrike. Ima veliki potencijal za dobar život stanovništva, međutim, bogatstvo je koncentrisano u rukama vlade i elite. Ispod granice siromaštva živi 70% stanovništva. Država ima oko 676.000 stanovnika [1], što je čini trećom najmanjom državom u kontinentalnoj Africi.[2]. Ekvatorijalna Gvineja se sastoji iz dva dijela: kontinentalnog regiona (Río Muni), uključujući nekoliko malih, obali bliskih ostrva, kao što su Corisco, Elobey Grande i Elobey Chico; i izolovanog regiona koji sadrži ostrva Annobón i Bioko (prijašnji Fernando Po), gdje je i smješten sam glavni grad, Malabo.

Ekvatorska Gvineja
República de Guinea Ecuatorial
République de la Guinée Équatoriale
República da Guiné Equatorial
Zastava Ekvatorske Gvineje Grb Ekvatorske Gvineje
Zastava Grb
Himna"Caminemos pisando la senda"
Položaj Ekvatorske Gvineje
Glavni grad Malabo
Službeni jezik španski, francuski i portugalski
Državno uređenje  
 -  Predsjednik Teodoro Obiang Nguema Mbasogo
 -  Predsjednik vlade Miguel Abia Biteo Boricó
Nezavisnost Od Španije 12. oktobra 1968
Površina
 -  Ukupno 28.051 km2 (144.)
 -  Vode (%) 0
Stanovništvo
 -  Ukupno 676.000 (166.)
 -  Gustoća stanovništva 18,6/km2 
Valuta CFA franak (100 centima)
Vremenska zona UTC +1
Internetska domena .gq
Pozivni broj 240

HistorijaUredi

Postkolonijalna historijaUredi

U septembru 1968., Francisco Macías Nguema je izabran kao prvi predsjednik Ekvatorijalne Gvineje, i nezavisnost je priznata 12. oktobra, 1968. U julu 1970., Nguema sačinjava jednodijelnu državu.

Njegov režim i teror dovode do smrti ili izgnanstva jedne trećine stanovništva. Smatra se da je od tadašnjih 300 000 stanovnika, oko 80 000 ubijeno. Ekonomija je propala a stručni strani radnici su otišli.

Teodoro Obiang je smijenio sa vlasti Francisco Macías Nguema-u, 3. augusta 1979., u krvavom državnom udaru.

VladaUredi

Godine 1968. donesen je nov ustav, po kojem su Fernando Póo i Río Muni autonomne pokrajine Ekvatorske Gvineje, koja je iste godine stekla nezavisnost. Prvi predsjednik Francisco Macías Nguema proglašen je 1972. doživotnim predsjednikom. Godine 1979. Nguema je oboren i smaknut, a vlast je preuzelo Vrhovno vojno vijeće koje je vodio Teodor Obiang Nguema Mbasogo; 1982. donesen je nov ustav, koji je trebao jamčiti izbornu demokraciju, ali je u političkom životu i dalje dominirala jedna stranka (Jedinstvena narodna stranka), dok oporba djeluje uglavnom iz inozemstva. Obiang je pobjeđivao na predsjedničkim izborima 1996, 2002. i 2009.[3]

Demokratski sustav formalno je uveden 1991.Prema Ustavu od 17. XI. 1991 (dopunjen amandmanima 1995., te izmijenjen 2012), Ekvatorska Gvineja republika je s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na izravnim izborima za mandat od 7 godina i može biti biran najviše na dva mandata. Izvršna je vlast u rukama predsjednika republike koji imenuje članove Vijeća ministara (vlade), koje mu je odgovorno za svoj rad. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament, koji se sastoji od Doma narodnih zastupnika (Camara de los Representantes del Pueblo), sa 100 zastupnika, koje izravno biraju građani za mandat od 5 godina, te Senata, sa 70 članova, od kojih 55 biraju građani, a 15 imenuje predsjednik republike. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud najviša je institucija u sustavu sudbene vlasti.[4]

Političke podjeleUredi

GeografijaUredi

Ekvatorijalna Gvineja se nalazi u zapadnoj centralnoj Africi. Zemlja se sastoji od kontinentalnog dijela, zvanog Rio Muni, koji graniči sa Kamerunom na sjeveru i Gabonom na jugu i istoku.

Pet malih ostrva: Bioko, Corisco, Annabon (Annobón), Mali Elobey i Veliki Elobey, su također dijelovi države. Bioko se nalazi na oko 40 km od Kameruna. Ostrvo Annobón leži na 595 kilometara između Kameruna i Gabona. Ostala ostrva su locirana blizu kontinentalnog regiona i to kao okolna ostrvca oko glavnog ostrva.

Uprkos imenu, ni jedan dio Ekvatorijalne Gvineje ne leži na ekvatoru. Sva se zemlja nalazi u području ekoregiona ekvatorijalnih obalnih šuma Atlantskog okeana, osim malih dijelova sa centralnoafričkom mangrovom, na obali, posebno u ušću rijeke Muni.

PrivredaUredi

Glavni izvor prihoda prije sticanja nezavisnosti je bio kakao. Otkrivanje velikih rezervi nafte, 1996. i početak njenog vađenja je dovelo do dramatičnog porasta vladinih prihoda.

Ekvatorijalna Gvineja ima i ostale neupotrijebljene prirodne i ljudske resurse, uključujući tropsku klimu, plodno tlo, puno pitke vode, luke za velike brodove i dosta radne snage, doduše nekvalificirane.

Iako ima Bruto domaćeg proizvoda (PPP) od preko 30 000 US$, Ekvatorijalna Gvineja se nalazi veoma nisko na UN listi ljudskog razvoja. Ova država je u svojevrsnom "paradoksu obilja" odnosno "prokletstvu zbog puno prirodnih resursa", kako pojedini naučnici nazivaju situaciju kada zemlja ima prirodna bogatstva a siromašno stanovništvo i nerijetko velike unutrašnje sukobe.

StanovništvoUredi

Prema Ustavu od 17. XI. 1991 (dopunjen amandmanima 1995., te izmijenjen 2012), Ekvatorska Gvineja republika je s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Biraju ga građani na izravnim izborima za mandat od 7 godina i može biti biran najviše na dva mandata. Izvršna je vlast u rukama predsjednika republike koji imenuje članove Vijeća ministara (vlade), koje mu je odgovorno za svoj rad. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament, koji se sastoji od Doma narodnih zastupnika (Camara de los Representantes del Pueblo), sa 100 zastupnika, koje izravno biraju građani za mandat od 5 godina, te Senata, sa 70 članova, od kojih 55 biraju građani, a 15 imenuje predsjednik republike. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Vrhovni sud najviša je institucija u sustavu sudbene vlasti.[5]

Ekvatorska Gvineja ima 1 222 442 stanovnika (preliminarni rezultati popisa 2015) od kojih 72,2% naseljava kontinentalni dio zemlje, a 27,8% otočni. Prosječna je gustoća naseljenosti 43,6 st./km²; najgušće su naseljeni otoci Bioko (pokrajina Bioko Norte, 452 st./km²) i Pagalu (258 st./km²), dok je kontinentalni dio, izuzev priobalja (Litoral, 53 st./km²), vrlo rijetko naseljen (18–30 st./km²). Najbrojniji su pripadnici naroda Fang (56,6%), slijede Bubi (10,0%) i Seke (2,9%) te Nigerijci (Joruba 8,0%, Ibo 4,0%) kao sezonski radnici; Europljana (uglavnom Španjolci) ima oko 3,0%. Po vjeri prevladavaju kršćani (93,6%; katolici 87,0%, protestanti 5,0% i dr.), ali ima i muslimana sunita (2,0%) te pripadnika tradicionalnih vjerovanja. Prosječna je godišnja stopa porasta stanovništva 2,8% (2010–15). Prirodni priraštaj (2,21% ili 22,1‰, 2013) rezultat je vrlo visoka nataliteta (35,4‰) i za afričke prilike relativno niska mortaliteta (13,2‰) stanovništva, koje je u prosjeku veoma mlado; u dobi je do 14 godina 39,6% st., od 15 do 64 godine 53,7% st., a u dobi od 65 i više godina 6,5% st. (2011). Mortalitet dojenčadi iznosi 69,3‰ (2013). Očekivano je trajanje života za muškarce 51,7 godina, a za žene 54,6 godina (2013). Ekonomski je aktivno 414 000 st. ili 33,8% (2014); u poljoprivredi (plantaže kakaa i kave), šumarstvu i ribarstvu (lov na tune, školjkarstvo) zaposlena je glavnina aktivnoga stanovništva (69,1%), dok je u građevinarstvu, industriji, rudarstvu i uslužnim djelatnostima zajedno zaposleno svega 30,9% (2003). Službeni su jezici španjolski i francuski, a razgovorni portugalski (otok Pagalu), bubi, fang, engleski i dr. Nepismeno je 5,5% stanovništva starijega od 15 godina (2012).[6]

KulturaUredi

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Department of Economic and Social Affairs Population Division (2009). "World Population Prospects, Table A.1" (PDF). 2008 revision. United Nations. Pristupljeno 12. 3. 2009. Cite journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ^ Sejšeli, Gambija, Djibouti, Ruanda, Burundi, Zelenortska Ostrva, Komori, Svazi, and Sao Tome i Principe are smaller in terms of area, and Djibouti and the Sahrawi Arab Democratic Republic have smaller populations, although the population of the latter is disputed
  3. ^ "Ekvatorska Gvineja | Proleksis enciklopedija". proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 2020-10-31.
  4. ^ "Ekvatorska Gvineja | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2020-10-31.
  5. ^ "Ekvatorska Gvineja | Proleksis enciklopedija". proleksis.lzmk.hr. Pristupljeno 2020-10-31.
  6. ^ "Ekvatorska Gvineja | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2020-10-31.

Vanjski linkoviUredi