Ejub Golić
Ejub Golić (Glogova, 1958 – Baljkovica, 15. jula 1995) bio je komandant Samostalnog brdskog bataljona Glogova Armije Republike Bosne i Hercegovine.
| Ejub Golić | |
|---|---|
| Rođenje | 1958. Glogova, općina Bratunac |
| Smrt | 15. juli 1995 (36–37 godina) Baljkovica, općina Zvornik |
| Pripadnost |  Republika Bosna i Hercegovina |
| Služba | 1992–1995. |
| Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska |  Armija RBiH |
| Komandovao | Samostalni brdski bataljon Glogova |
Prije rata bio je autoprevoznik. Početkom rata, srpske snage izdale su ultimatum mještanima Glogove da predaju oružje, što Ejub sa grupom ljudi nije prihvatio već se povukao ka slobodnim teritorijama Blječeve i Srebrenice gdje se pridružio Paljanskoj četi.[1][2] Srpske snage su 9. maja 1992. u Glogovoj počinile masakr pri čemu su stradale 64 osobe.[3]
Ujedinio je raštrkane grupe branilaca u Samostalni brdski bataljon. U Srebrenici je 1. aprila 1993. došlo do dvostrukog ubistva za koje je Golić bio osumnjičen. 1. marta 1995, iz Generalštaba je došla naredba da se Naser Orić i Golić prebace u Zenicu kako bi se ispitao slučaj iz 1993. Helikopter je poletio 18. aprila 1995. iz Žepe, a nakon izjave date Službi bezbjednosti 2. korpusa odlučeno je da se Golić vrati u Srebrenicu, a da će postupak biti nastavljen nakon završetka rata. Pri povratku u enklavu 7. maja, desio se pad helikoptera na planini Igrišnik kod Žepe. Poginulo je 12 osoba, a Golić je sa još 9 putnika zadobio teške povrede.[4]
11. jula borci pod Golićevom komandom vodili su ulične bitke u Srebenici protiv snaga Vojske Republike Srpske. Tokom proboja ka slobodnoj teritoriji, Golićev bataljon štitio je začelje kolone. Poginuo je prilikom borbi na Tisovoj kosi, na svega nekoliko kilometara od slobodne teritorije. Zatražio je od saboraca da se o njegovoj smrti ne sazna sve do proboja na slobodnu teritoriju.[5] Golićev brat Safet je sa nekoliko boraca tijelo zakopao u napušteni rov kraj Baljkovice. Nekoliko mjeseci kasnije, Golićevi borci vratili su se po tijelo koje je zatim ukopano u Živinicama. Posmrtni ostaci su 11. jula 2010. preneseni u Potočare.
U Baljkovici je 8. jula 2014, na mjestu Golićeve pogibije, podignuto spomen obilježje.[6][7] Medžlis IZ Bratunac svake godine organizuje Memorijalni fudbalski turnir "Ejub Golić".[8][9]
Reference
uredi- ^ "Ejub Golić, heroj koji je Srebreničane vodio na Maršu smrti do slobode". Faktor. 11. 7. 2017.
- ^ "Ejub Golić, heroj koji je na Maršu smrti Srebreničane vodio do slobode". 13. 11. 2015.
- ^ Presuda Miroslavu Deronjiću Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
- ^ "Udes koji je uticao na sudbinu Srebrenice: Dvanaesta godišnjica rušenja helikoptera na Žepskoj planini". Tuzlarije. 12. 5. 2007.
- ^ "DOKUMENTARAC "GLOGOVA – NEISPRIČANA PRIČA": KAKO JE POČEO GENOCID U PODRINJU". STAV. 10. 8. 2018.
- ^ "Tokom Marša mira u Žepi i Baljkovici biće otkrivena spomen obilježja poginulim borcima". RTV Glas Drine. 5. 7. 2014. Arhivirano s originala, 24. 9. 2020. Pristupljeno 7. 9. 2019.
- ^ "Održan historijski čas i položeno cvijeće na spomen obilježjima i mezarjima". Općina Sapna. 9. 5. 2017. Arhivirano s originala, 26. 9. 2020. Pristupljeno 7. 9. 2019.
- ^ "Bratunac – Glogova: Dan posvećen heroju rahmetli Ejubu Goliću". Saff. 29. 7. 2019.
- ^ "Službenici MUP TK-a posjetili Podrinje". Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona. 9. 9. 2013.