Digitalis lutea

Žuti naprstak ili žuta zubačica (latinski: Digitalis lutea) je biljka iz porodice Plantaginaceae. U diploidnoj hromosomskoj garnituri ima 2n = 56.

Žuti naprstak Digitalis lutea
Sistematika
Carstvo	Plantae
Koljeno	Magnoliophyta
Razred	Dikotiledone
Red	Lamiales
Porodica	Plantaginaceae (Scrophulariaceae)
Rod	Digitalis
Vrsta	D. lutea

Opis

Žuti naprstak je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka, koja dostiže visinu do oko 30 do 80 cm. Stručak je uspravan, nerazgranat, slabašan, pri vrhu povijen i go, sa naizmjeničnim, usko-kopljastim jajolikim listovima. Jednostavni su sa finim trpljama na rubovima, rezani inače goli i neredovni. Bazne rozete u sezoni cvjetanja, kao i kod drugih naprstaka, nedostaju.

U cvasti je jednostrani grozd brojnih, obično kremasto sumpornožutih, labavih, unutra dlakavih, cvjetova, dugih 28 do 40 mm. Manji i uži su nego kod Digitalis grandiflora, čiji su cvjetovi oker i uzvučeni unutra. Krunica je cjevasta i sastoji se od pet stopljenih (sraslih) latice. Ima četiri prašnika, jajnik je izdignut, plod kapsula. Lišće nema zaliske (stipule).

Biološka aktivnost: ljekovitost – otrovnost

U neprimjerenim dozama obva biljka je vrlo otrovna. Glavni sastojci su ar relativno niskim ukupnog sadržaja:

• Lanatosid A – 0,02-0,10%
• Acetildigitoksin – 0,01-0,08%
• Digitoksin – 0,01-0,02%.

Otrovni ili ljekoviti učinak odgovara onom kod vrste Digitalis purpurea. U oficijelnoj medicini se koriste, najčešće purpurni (D. purmurea), a u narodnoj i vunasti (D. lanata). Ekstrakt digitalisa je nekada bio jedan od najznačajnijih lijekova za bolesti srca. Osnovna namjena mu je bila jačanje srčanog mišića; služio je kardiotonik koji jača rad srca, usporva i regulira ritam otkucaja.

U drugoj polovini 20. stoljeća, u Srednjoj Evropi su obavljena istraživanja, uz selekciju i ukrštanja raznih vrsta roda Digitalis, najčešće D. Lanata, D. purpurea, D. ambigua i D. lutea, u namjeri da se zamijeni uvoz D. purpurea.
Iz digitalisa su izdvojeni:

• Supstance koje boji FeCl₂ –
  • tanin
  • kafen
  • ferulna kiselina;
• Kiseline -
  • Digitalinska,
  • Sirćetna,
  • Mravlja,
  • Propionska,
  • Buterna,
  • Izovalerijanska i druge;
• Mineralne soli;
• Enzimi -
  • Hidrolaza,
  • Oksidaza,
  • Peroksidaza,
• Kardiotonični glikozidi i saponozidi.

Ekologija i rasprostranjenje

Digitalis lutea raste na suhim, krečnjačkim, šljunčanim i toplim tlima, na osunčanim lokacijama, kao što su proplanci i rubovi šumskih puteva. Ovaj aširena u zapadnoj, srednjoj i jugoistočnoj Evropi, na jugu Italije i sjeverozapadnoj Africi. U fitosociologiji karakterizira neke biljne zajednice u srednjoj i južnoj Evropi. Smatra se neugroženom vrstom, ali "posebnu saveznu zaštitu" ima u Njemačkoj, od 1957.

Elegancija i druge estetske osobine ove biljke uvjetovale su njeno širenje i u hortikulturi, u kojoj je selektirano nekoliko veoma atraktivnih sorti.

Sinonimi

• Digitalis acuta Moench
• Digitalis aurea Desf.
• Digitalis fontanesii Steud.
• Digitalis guellii Sennen
• Digitalis intermedia Pers.
• Digitalis lutea var. pubescens Bréb.
• Digitalis nutans Gaterau
• Digitalis ornata Porta ex Huter
• Digitalis parviflora Lam.

Također pogledajte

• Otrov
• Lijek

Vanjski linkovi

• (en) Linkovi na baze koje sadrže više informacija Arhivirano 10. 4. 2019. na Wayback Machine