Wikipedia

Brugmansia

Brugmansia je rod sa sedam vrsta cvjetnica iz šorodice Solanaceae.To su drvenaste stablašice ili grmovi, sa visećim cvjetovima, a na plodovima nemaju bodlje. Njihovi veliki, mirisni cvjetovi daju im zajedničko ime anđeoske trube, ime koje se ponekad koristi za blisko srodni rod Datura. (Datura se razlikuju od brugmansije po tome što su zeljaste trajnice, uspravnih ili klimajućih, a ne visećih cvjetova – i obično bodljikavig plodova).

Anđeoska truba
IUCN3.1
Brugmansia sanguinea
Brugmansia sanguinea
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedSolanales
PorodicaSolanaceae
PotporodicaSolanoideae
PlemeDatureae
RodBrugmansia
Pers.
Vrste
Vidi tekst
Sinonimi
  • Methysticodendron R.E.Schult.
  • Pseudodatura Zijp[1]

Vrste roda Brugmansia su među najotrovnijim od ukrasnih biljaka, koje sadrže tropan alkaloid, odgovoran i za toksičnost zloglasne vrste Atropa belladonna.[2] Svih sedam vrsta je poznato samo u kultivaciji ili kao izbijeglih iz uzgoja, a nikada nije potvrđena nijedna samonikla biljka. Stoga su na Crvenom popisu IUCN-a navedeni kao Izumrli u divljini, iako su popularne ukrasne biljke i još uvijek postoje divlje izvan svog domaćeg područja kao unesene vrste.[3] Sumnja se da je njihovo izumiranje u divljini posljedica izumiranja neke životinje koja je prethodno raspršavala sjemenke,[4] uz ljudsku kultivaciju koja je osigurala dalji opstanak roda.

Opis uredi

 
Brugmansia sanguinea

Brugmansia su veliki grmovi ili malo drveće, sa poludrvenastim, često razgranatim deblima. Mogu doseći visine od 3 – 11 m. Listovi su naizmjenično raspoređeni duž stabljika, uglavnom veliki, dugi 10 – 30 cm, prečnika 4 – 18 cm, s cijelovitom ili grubo nazubljenom marginom, a često su prekrivene finim dlakama. Naziv "anđeoska truba" odnosi se na velike, viseće cvetove u obliku trube, dugih 14 – 50 cm, prečnika 10 – 35 cm na otvoru. Dolaze u nijansama bijele, žute, ružičaste, narandžaste, zelene ili crvene. Većina ima jak, ugodan miris koji je najuočljiviji u večernjim satima. Cvjetovi mogu biti pojedinačni, dvojni ili po više.

Taksonomija uredi

Linnaeus prvi je klasifikovao ove biljke kao dio roda Datura sa svojim opisom Datura arborea iz 1753. Zatim ih je 1805., C. H. Persoon prebacio u zasebni rod, Brugmansia, nazvan po holandskom prirodnjaku Justinusu Brugmansu.[3] Još 170-ak godina, razni autori postavljali su ih između rodova Brugmansia i Datura, sve do 1973. , uz njegovo detaljno poređenje morfoloških razlika, T.E. Lockwood ih je postavio kao zasebne rodove, gdje su od tada ostali neosporni.[5]

Do sada postoji sedam prepoznatih vrsta:[6]

Sekcija Slika Naučno ime Rasprostranjenje
Brugmansia   Brugmansia aurea Lagerh. Ande – Venecuela do Ekvadora
  Brugmansia insignis (Barb.Rodr.) Lockwood ex R.E. R.E.Schult. Podnožje istočnih Anda – od Kolumbije do Bolivije i povremeno Brazila
  Brugmansia suaveolens (Willd.) Sweet Jugoistočni Brazil
  Brugmansia versicolor Lagerh. Ekvador
Sphaerocarpium   Brugmansia arborea (L.) Sweet Ande – Ekvador do sjevernog Čilea
  Brugmansia sanguinea (Ruiz & Pav.) D.Don Ande – Kolombija do sjevernog Čilea
  Brugmansia vulcanicola (A.S.Barclay) R.E.Schult.. Ande – Kolombija do Ekvadora

Zatim se ove vrste dijle u dvije prirodne, genetički izolirane grupe.[7] Sekcija „Brugmansia“ (toplo rastuća skupina) uključuje vrste B. aurea, B. insignis, B. sauveolens i B. versicolor. Sekcija Brugmansia Sphaerocarpium (hladna skupina) uključuje vrste B. arborea, B. sanguinea i B. vulcanicola.[6]

Dvije od ovih vrsta otkrio je Lockwood u svojoj doktorskoj tezi 1973.[8] Prvo, za Brugmansia vulcanicola kazao je da je podvrsta B. sanguinea, ali to je opovrgnuo bivši Lockwoodov mentor, R. E. Schultes, 1977.[9] Drugo, Lockwood je predložio da se vrsta B. insignis umjesto toga smatra hibridom kombinacije (B. suaveolens x B. versicolor ) x B. suaveolens . To je kasnije opovrgnuto eksperimentima ukrštanja koje su uradili Preisselsi, objavljenim 1997.[3]

Prema Katalogu života, rod Brugmansia ima slijedeći kladogram:[10]

Brugmansia 
 

Brugmansia arborea

 
 

Brugmansia candida

 
 

Brugmansia ceratocaula

 
 

Brugmansia cubensis

 
 

Brugmansia flava

 
 

Brugmansia insignis

 
 

Brugmansia longifolia

 
 

Brugmansia pittieri

 
 

Brugmansia sanguinea

 
 

Brugmansia suaveolens

 
 

Brugmansia versicolor

 
 

Rasprostranjenje i stanište uredi

Brugmansia su porijeklom iz tropskih regija Južne Amerike, duž Anda, od Venezuele do sjevernog Čilea, a također i u jugoistočnom Brazilu.[3] Uzgajaju se kao ukrasne biljke u kontejneru širom svijeta i postale su naturalizovane u izoliranim tropskim područjima širom svijeta, uključujući Sjevernu Ameriku, Afriku, Australiju i Aziju.[11][12][13][14]

Ekologija uredi

Većina Brugmansia miriše navečer kako bi privukle moljce oprašivače.[15] Jednu vrstu kojoj nedostaje miris, crvenocvjetni Brugmansia sanguinea, oprašuju dugokljuni kolibriji.[3] Brugmansia imaju dvije glavne faze životnog ciklusa. U početnoj vegetativnoj fazi, mlada sadnica raste ravno na obično jednoj stabljici, sve dok ne dosegne prvu glavnu rašlju na visini od 80 – 150 cm . Neće cvjetati sve dok ne dosegne ovo rašljanje, i to tek na novom izdanku iznad rašlji. Reznice uzete iz donjeg vegetativnog područja također moraju narasti na sličnu visinu prije cvjetanja, ali reznice iz gornjeg cvjetnog područja često će cvjetati na vrlo maloj visini.[3]

Jedan zanimljiv primjer interakcije biljaka i životinja uključuje leptira Placidula euryanassa, koji koristi Brugmansia suaveolens kao jednu od glavnih namirnica larvi. Pokazalo se da oni mogu odvojiti biljne alkaloide tropana i skladištiti ih u fazi lutke, do odraslog leptira, gdje se zatim koriste kao obrambeni mehanizam, čineći se manje ukusnim za predatorske kičmenjake.[16]

Raspršivanje sjemena Brugmansia vjerovatno su prethodno vršili sisari (megafauna9, izumrli od paleocena. Brugmansia je već dugo izumrla u divljini jer se plodovi sada skupljaju na biljkama bez potomaka.[17] Nakon gubitka svog evolutivnog partnera za širenje sjemena, u uzgoju se održavaju, sada aktivnošću ljudi, kao izvor psihotropnih lijekova.[18]

Upotreba uredi

 
Urarina šaman, 1988.: upotreba Brugmansia u ritualima

Brugmansia se danas najčešće uzgajaju kao cvjetne ukrasne biljke.

U modernoj medicini važni alkaloidi kao što su skopolamin, hiosciamin i atropin, pronađeni u Brugmansia i drugim srodnim članovima porodica Solanaceae, pokazali su medicinsku vrijednost zbog njihovih spazmolitika za antiastmatike, antiholinergike, opijate i anestetska svojstva, iako e mnogi od ovih alkaloida, ili njihovi ekvivalenti, sada vještački sintetiziraju.[19]

Vrste roda Brugmansia također se tradicijski koriste u mnogim autohtonim kulturama Južne Amerike u medicinskim pripravcima i kao enteogen u vjerskim ili duhovnim ceremonijama.[20] Medicinski, uglavnom se koriste spolja kao dio obloga, tinktura, masti ili tamo gde se lišće transdermalno direktno nanosi na kožu. Tradicijska vanjska upotreba uključuje liječenje bolova, dermatitisa, orhitisa, artritisa, reumatizma, glavobolje, infekcija i kao protivupalno sredstvo . Upotrebljavaju se interno mnogo rjeđe zbog urođenih opasnosti od gutanja. Interna upotreba, u visoko razrijeđenim pripravcima, a često i kao dio veće mješavine, uključuje tretmane za bolesti želuca i mišića, kao dekongestiv, za izazivanje povraćanja, izbacivanje glista i parazita i kao sedativ.[21][22][23][24]

Nekoliko južnoameričkih kultura koristilo je vrste Brugmansia za tretman neposlušne djece, tako da bi ih njihovi preci mogli direktno opomenuti u duhovnom svijetu i tako postati više popustljivi. Pomiješano s kukuruznim pivom i lišćem duhana, koristilo se za drogiranje supruga i robova prije nego što su živi ukopani sa njihovim mrtvim gospodarom.[21][25][26]

U sjevernim peruanskim Andama, šamani (curandero) tradicijski koriste vrste rodaBrugmansia za rituale kao što su inicijacija, proricanje i crna magija. U nekim zemljama Latinske Amerike, poput Kolumbije i Perua, članove roda Brugmansia navodno korist zlonamjerni čarobnjak ili "loši šamani" u nekim pivima ajahuaska u pokušaju da iskoriste turiste.[27] Vrste koje se obično koriste u ove svrhe uključuju Brugmansia suaveolens i Brugmansia arborea, između ostalih.[28]

Otrovnost uredi

Svi dijelovi Brugmansije potencijalno su otrovni, a sjeme i lišće su posebno opasni.[23][29] Brugmansia je bogata skopolaminom (hioscin), hiosciaminom i nekoliko drugih tropan alkaloida, što može dovesti do antiholinergika toksidroma i delirija.[30] Efekti ingestije mogu uključivati paralizu glatkih mišića, konfuziju, tahikardiju, suha usta, zatvor, drhtavicu, migrenske glavobolje, lošu koordinaciju, zablude, vizuelne i slušne halucinacije, midrijazu, brzi početak cikloplegije i smrt.[31][32][33]

Halucinogeni efekti Brugmansia opisani su u časopisu Pathology kao "zastrašujući, a ne ugodni".[34] Autor Christina Pratt, u Enciklopediji šamanizma, kaže da "Brugmansia izaziva snažan trans s nasilnim i neprijatnim efektima, mučnim posljedicama, a ponekad i privremenim ludilom". Ove halucinacije često karakterizira potpuni gubitak svijesti da se halucinira, odvajanje od stvarnosti (psihoza) i epizode amnezija, kao što je navedeno u primjeru mladića koji je amputirao vlastiti penis i jezik nakon što je popio samo jednu šolju čaja Brugmansia.[35]

U 1994. godine na Floridi, 112 ljudi je primljeno u bolnice nakon što je progutalo brugmansiju,[36] navodeći jednu općinu da zabrani kupovinu, prodaju ili uzgoj biljaka roda Brugmansia.[3][37][38] Koncentracije alkaloida u svim dijelovima biljke se značajno razlikuju. Oni se čak razlikuju u skladu sa godišnjim dobima i nivoom hidratacije, pa je gotovo nemoguće odrediti siguran nivo izloženosti alkaloidima.[31]

Kultivacija uredi

Brugmansia se lahko uzgajaju na vlažnom, plodnom, dobro dreniranom tlu, na suncu do delimične sjene, u klimi bez mraza. Počinju cvjetati sredinom i krajem proljeća u toploj klimi i nastavljaju u jesen, često nastavljajući i rano zimi u toplim uvjetima. U hladnim zimama biljke na otvorenom trebaju zaštitu od mraza,[39] ali korijenje je otpornije i može se obnoviti u kasno proljeće. Vrste s viših uzvišenja, u sekciji Sphaerocarpium, preferirajte umjerene temperature i hladne noći, a možda neće cvjetati ako su temperature vrlo vruće. Većina Brugmansia može se lahko razmnožavati ukorjenjivanjem reznica dužine 10 – 20 cm uzetih s kraja grane tokom ljeta.

Nekoliko hibrida i brojnih kultivara razvijeno je za upotrebu kao ukrasnih biljaka. B. × candida je hibrid između B. aurea i B. versicolor, B. × flava je hibrid između B. arborea i B. sanguinea, a B. × cubensis[7] je hibrid između B. suaveolens, B. versicolor i B. aurea. Postoje kultivari koji imaju dvostruke cvjetove, a neke sa šarenim lišćem. Kultivari B. × candida Grand Marnier[40] i 'Knightii' [41] stekli su „Nagradu za vrtne zasluge“ Kraljevskog hortikulturnog društva.[42]

  •  
    Grm anđeoske trube Brugmansia suaveolens
  •  
    Hibridni cvijet Brugmansia
  •  
    Brugmansia suaveolens
  •  
    Anđeosta truba – Brugmansia suaveolens
  •  
    Brugmansia × candida, Mangonui, Sjeverni otok, Novi Zeland
  •  
    Cvijet Brugmansia vulcanicola
  •  
    Cvijet Brugmansia suaveolens
  •  
    Mounts Botanical Garden, West Palm Beach, Florida
  •  
    Brugmansia x candida, Berkeley, Kalifornija, SAD
  •  
    Brugmansia, Nafpaktos, sjeverna Grčka

Reference uredi

  1. ^ "Genus: Brugmansia Pers". Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 1. 9. 2009. Arhivirano s originala, 29. 10. 2000. Pristupljeno 25. 9. 2010.
  2. ^ Resources, University of California Agriculture and Natural. "Toxic Plants (by scientific name)". ucanr.edu.
  3. ^ a b c d e f g Preissel, U.; Preissel, H. G. (2002). Brugmansia and Datura: Angel's Trumpets and Thorn Apples. Buffalo, New York: Firefly Books. str. 106–129. ISBN 1-55209-598-3.
  4. ^ IUCN Red List: search on Brugmansia and select any of the species.
  5. ^ Lockwood, T. E. (1973). "Generic Recognition of Brugmansia". Botanical Museum Leaflets. 23: 273–283.
  6. ^ a b Hay, A.; Gottschalk, M.; Holguín, A. (2012). Huanduj: Brugmansia. Royal Botanic Gardens Kew. ISBN 978-1-84246-477-9.
  7. ^ a b Shaw, J. M. H. (1999). "Nomenclature Notes on Brugmansia". The New Plantsman. Royal Horticultural Society. 6 (3): 148–151.
  8. ^ Lockwood, T. E. (1973). A taxonomic revision of Brugmansia (Solanaceae). OCLC 38575671.
  9. ^ Schultes, R. E.; Bright, A. (1977). "A Native Drawing of an Hallucinogenic Plant From Colombia" (PDF). Botanical Museum Leaflets. Cambridge, MA: Harvard University. 25 (6). Arhivirano (PDF) s originala, 26. 4. 2012.
  10. ^ Roskov Y., Kunze T., Orrell T., Abucay L., Paglinawan L., Culham A., Bailly N., Kirk P., Bourgoin T., Baillargeon G., Decock W., De Wever A., Didžiulis V. (ed) (2014). "Species 2000 & ITIS Catalogue of Life: 2014 Annual Checklist". Species 2000: Reading, UK. Pristupljeno 26. 5. 2014.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
  11. ^ Newmark, W. D. (2002). Conserving biodiversity in East African forests: A study of the Eastern Arc Mountains. Springer. str. 107. ISBN 978-3-540-42429-1. Arhivirano s originala, 2. 6. 2014.
  12. ^ D'Arcy, W. G. (1986). Solanaceae Biology and Systematics. Columbia University Press. str. 24. ISBN 978-0-231-05780-6. Arhivirano s originala, 23. 5. 2014.
  13. ^ Kurniati, H.; et al. (novembar 2010). "Ecology, Distribution and Bio-acoustic of Amphibians in Degraded Habitat" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 26. 4. 2012. Pristupljeno 5. 12. 2011.
  14. ^ Haridasan, K.; Roa, R. R. (1985). Forest Flora of Meghalaya Vol. II. Bishen Singh Mahendra Pal Singh. str. 646. LCCN 85904619. Arhivirano s originala, 3. 1. 2014.
  15. ^ Barwick, M. (2004). Tropical and Subtropical Trees: An Encyclopedia. Timber Press. ISBN 978-0-88192-661-3.
  16. ^ Eich, E. (2008). Solanaceae and Convolvulaceae - Secondary Metabolites. Springer. str. 157–158. ISBN 978-3-540-74540-2. Arhivirano s originala, 17. 2. 2018.
  17. ^ https://www.britannica.com/list/extinct-in-the-wild-but-still-around-5-plants-and-animals-kept-alive-by-humans
  18. ^ Hirtz, Alexander. "The Latest Explosion in Orchid Evolution." Selbyana 26, no. 1/2 (2005): 277-87. Accessed July 1, 2020. www.jstor.org/stable/41760201.
  19. ^ Schultes, R. E. Ethnobotany and History of Brugmansia.
  20. ^ Harner, Michael (1980). The Way of the Shaman. New York: Harper & Row.
  21. ^ a b de Feo, V. (2004). "The ritual use of Brugmansia species in traditional Andean medicine in Northern Peru". Economic Botany. 58 (Supplement 1): S221–S229. doi:10.1663/0013-0001(2004)58[S221:TRUOBS]2.0.CO;2.
  22. ^ Duke, J. A.; Martinez, R. V. (1994). Amazonian Ethnobotanical Dictionary. str. 33. ISBN 978-0-8493-3664-5.
  23. ^ a b Pratt, C. (2007). An Encyclopedia of Shamanism. 1. The Rosen Publishing Group. str. 68–70. ISBN 978-1-4042-1140-7. Arhivirano s originala, 7. 1. 2014.
  24. ^ Fuller, T. C.; McClintock, E. (1988). Poisonous plants of California. University of California Press. str. 233–235. ISBN 978-0-520-05569-8. brugmansia children ancestors.
  25. ^ Schultes, R. E. (1980). The Botany and Chemistry of Hallucinogens. Cambridge, MA: Harvard University. str. 270. ISBN 978-0-398-03863-2. Arhivirano s originala, 21. 3. 2017.
  26. ^ Royal Horticultural Society (Great Britain) (2004). "The Garden". 2004: 557. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  27. ^ Campos, Don Jose (2011). The Shaman & Ayahuasca: Journeys to Sacred Realms.
  28. ^ Pratt, C. (1. 8. 2007). An Encyclopedia of Shamanism. 1. str. 68, 69. ISBN 978-1-4042-1040-0.
  29. ^ Biology Digest. 18. Plexus. 1991. LCCN 75646463.
  30. ^ Evans, W. C.; Lampard, J. F. (1972). "Alkaloids of Datura suaveolens". Phytochemistry. 11 (11): 3293–3298. doi:10.1016/S0031-9422(00)86392-X.
  31. ^ a b van der Donck, I.; Mulliez, E.; Blanckaert, J. (2004). "Angel's Trumpet (Brugmansia arborea) and mydriasis in a child - A case report". Bulletin de la Société Belge d'Ophtalmologie. 2004 (292): 53–56. ISSN 0081-0746. PMID 15253491. Arhivirano s originala, 5. 5. 2009.
  32. ^ Wagstaff, D. J. (2008). International poisonous plants checklist: an evidence-based reference. CRC Press. str. 69. ISBN 978-1-4200-6252-6. Arhivirano s originala, 17. 2. 2018.
  33. ^ Greenburg, M. I. (2006). Disaster!: A Compendium of Terrorist, Natural and Man-Made Catastrophes. str. 84. ISBN 978-0-7637-3989-8. Arhivirano s originala, 17. 2. 2018.
  34. ^ Hayman, J. (1985). "Datura Poisoning-the Angel's Trumpet". Pathology. 17 (3): 465–466. doi:10.3109/00313028509105502. PMID 4069765.
  35. ^ Marneros, A.; Gutmann, P.; Uhlmann, F. (2006). "Self-amputation of penis and tongue after use of Angel's Trumpet" (PDF). European Archives of Psychiatry and Clinical Neuroscience. 256 (7): 458–459. doi:10.1007/s00406-006-0666-2. PMID 16783491. Arhivirano (PDF) s originala, 4. 3. 2016.
  36. ^ Roberts, M. F.; Wink, M. (1998). Alkaloids: Biochemistry, Ecology, and Medicinal Applications. Springer. str. 28. ISBN 978-0-306-45465-3. Arhivirano s originala, 17. 2. 2017.
  37. ^ "CODE, CITY OF MAITLAND, FLORIDA" (PDF). 27. 3. 2000. Arhivirano s originala (PDF), 26. 4. 2012. Pristupljeno 20. 12. 2011.
  38. ^ "Last blast for Florida's teenage trippers". Arhivirano s originala, 17. 2. 2017.
  39. ^ L. Grant, Bonnie. "Brugmansia Cold Tolerance: How Cold Can Brugmansias Get?". Gardening Know-How. Pristupljeno 6. 6. 2019.
  40. ^ "Brugmansia × candida 'Grand Marnier'". RHS. Pristupljeno 12. 4. 2020.
  41. ^ "Brugmansia × candida 'Knightii'". RHS. Pristupljeno 12. 4. 2020.
  42. ^ "RHS Plant Selector - Brugmansia × candida 'Grand Marnier'". Arhivirano s originala, 7. 8. 2013. Pristupljeno 18. 6. 2013.

Dopunska literatura uredi

  • Hay, A., M. Gottschalk & A. Holguín (2012). Huanduj: Brugmansia English text, many diagrams and illustrations. ISBN 978-1-84246-477-9
  • Gottschalk, Monika (2000). Engelstrompeten (German with English translation booklet). BLV Verlagsgesellschaft mbH. ISBN 978-3-405-15760-9
  • Geit, Lars and Birgitta. Änglatrumpeter och spikklubbor Swedish text but photo rich. Small coffee-table book. ISBN 978-91-534-2511-3

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Brugmansia&oldid=3572443"