Hiosciamin (poznat i kao daturin ili duboizin) je prirodni tropan-alkaloid i biljni toksin. To je sekundarni metabolit koji se nalazi u određenim biljkama iz porodice Solanaceae, uključujući Hyoscyamus niger, Mandragora officinarum, anđeoske trube roda Brugmansia , tatulu (Datura stramonium), paradajz (Solanum lycopersicum), čarobno drvo (Latua pubiflora) i smrtonosnu buniku (Atropa belladonna). To je lijevorotirani izomer atropina (trećina od tri glavna atropina alkaloida) i stoga ponekad poznat i kao lijevo-atropin

Hiosciamin
Naziv lijekaHiosciamin
GrupaAnalgetik, antispazmatik, antihistaminik
Trgovačka imenaAnaspaz, Levbid, Levsin
Klasifikacija
ATC kodoviA03
CAS registarski broj101-31-5
Dostupnost bez recepta: Samo na recept
Stručne informacije
Hemijske osobine

Ime po IUPAC (S)-(1R,3r,5S)-8-methil-8-azabiciklo[3.2.1]oktan-3-il 3-hidrossi-2-fenilpropanoat
Sumarna formulaC17H23NO3
Farmakokinetičke osobine
Biološka raspoloživostOralno, injekcijama
MetabolizamJetreni
Poluvrijeme eliminacije3–5 sati
IzlučivanjeBubrežno

Imena brendova za hiosciamin uključuju kompanije Symax, HyoMax, Anaspaz, Egazil, Buwecon, Cystospaz, Levsin, Levbid, Levsinex, Donnamar, NuLev, Spacol T/S, and Neoquess.

Upotreba

uredi

Hiosciamin koristi se za simptomatsko ublažavanje grčeva, uzrokovanih različitim poremećajima donjeg trbuha i bešike, uključujući čirna želucu , sindrom iritabilnog crieva, divertikulitis, pankreatitis, kolike i intersticijski cistitis. Također se koristi za ublažavanje nekih problema sa srcem, kontrolu nekih simptoma Parkinsonove bolesti, kao i za kontrolu abnormalnih respiratornih simptoma i "hipersluznog sekreta" kod pacijenata s plućnim bolestima.

Također je koristan u kontroli bolova za neuropatske bolove, hronične bolove i palijativnu njegu – "komfornu njegu" – za one koji imaju neizlječiv bol od otpornih na liječenje i neizlječivih bolesti. U kombinaciji sa opioidima povećava se stečena analgezija (ublažavanje bola). Smatra se da nekoliko mehanizama doprinosi ovom efektu. U tu svrhu se koriste i usko povezani lijekovi atropin i hioscin i drugi članovi grupe antiholinergičnih lijekova poput ciklobenzaprina, triheksifenidila i orfenadrina. Kada se hiosciamin koristi zajedno s opioidima ili drugim antiperistaltičkim agensima, mjere za sprečavanje zatvora su posebno važne, s obzirom na rizik od paralize ileusa.

Neželjeni efekti

uredi

Nuspojave uključuju suhoću usta i grla, povećani apetit koji dovodi do debljanja, bolova u očima, zamagljenog vida, nemira, vrtoglavice, aritmije, crvenila i nesvjestica. Predoziranje će uzrokovati glavobolju, mučninu, povraćanje i simptome u centralnom živčanom sistemu, uključujući dezorijentaciju, halucinacije, euforiju, seksualno uzbuđenje, kratkotrajni gubitak pamćenja i moguću komu u ekstremnim slučajevima. Euforični i seksualni efekti su jači od efekata atropina, ali slabiji od efekata skopolamina, kao i dicikloverina, orfenadrina, ciklobenzaprina, triheksifenidila i etanolaminskih antihistaminika poput feniltoloksamina.

Farmakologija

uredi

Hiosciamin je antimuskarinski; tj. antagonist muskarinskog receptora acetilholina. Blokira djelovanje acetilholina na parasimpatičkim mjestima u znojnim žlijezdama, pljuvačnim žlijezdama, želučanim sekrecijama, srčanom mišiću, sinoatrijskom čvoru, glatkim mišićima u gastrointestinalnim traktu i centralnom nervnom sistemu. Povećava minutni ritam i otkucaje srca, smanjuje krvni pritisak i isušuje sekret.[1] Može biti antagonist serotonin.a[2] U uporednim dozama, hiosciamin ima 98 % antiholinergičku snagu atropina. Drugi glavni binikin derivat hioscin (poznat u Sjedinjenim Državama kao [[skopolamin) ima 92 %antimuskarinske snage atropina.[2]

Biosinteza u biljkama

uredi

Hiosciamin se može ekstrahovati iz biljaka porodice Solanaceae, posebno Datura stramonium . Kako je izravni prekursor u biljne biosinteze hioscina, se proizvodi istim metaboličkim putem.[3]

Biosinteza hioscina/skopolamina započinje sa dekarboksilacijom L- ornitina do putrescina, pomoću ornitin dekarboksilaze The biosynthesis of hyoscine begins with the decarboxylation of L-ornithine to (EC 4.1.1.17). Putrescin je meiliran do N-metilputrescin putem putrescin N-metiltransferaze (EC 2.1.1.53).[3]

Putrescin-oksidaza (EC 1.4.3.10) koja posebno prepoznaje metilirani putrescin, katalizira deaminaciju ovog spoja u 4-metilaminobutanal koji zatim prolazi kroz spontano stvaranje prstena do N-metilpirolijskog kationa. U sljedećem koraku, pirolijev kation se kondenzuje sa acetacetatnom kiselinom dajući higrin. Nije se mogla dokazati niti jedna enzimska aktivnost koja katalizira ovu reakciju. Higrin se dalje preuređuje u tropinon.[3]

Nakon toga, tropinon-reduktaza I (EC 1.1.1.206) pretvara tropinon u tropin koji se kondenzuje sa fenilalanin-izvedenim fenilaktatom u litorin. A citohrom P450 klasificiran kao Cyp80F1[4] oksidira i preuređuje litorin u hiosciamin-aldehid.

 

Osnova aboridžinske medicine

uredi

Lijek od grmlja koji su razvili Aboridžinski narodi istočnih država Australije iz mehkog drveta pluta ili Duboisia myoporoides, koristili su Saveznici u Drugom svjetskom ratu, kako bi zaustavili vojnike da obole od morska+e bolesti, kada su preplovili Engleski kanal tokom Invazije Normandije . Kasnije je utvrđeno da bi se ista supstanca mogla koristiti u proizvodnji skopolamina i hiosciamina, koji se koriste u opracijama oka, a u Queenslandu je izgrađena industrija od više miliona dolara na osnovu ove supstance.[5]

Reference

uredi
  1. ^ Edwards Pharmaceuticals, Inc. (maj 2010), DailyMed, U.S. National Library of Medicine, pristupljeno 13. 1. 2013
  2. ^ a b Kapoor AK, Raju SM (2013). Illustrated Medical Pharmacology. JP Medical Ltd. str. 131. ISBN 9789350906552. Pristupljeno 11. 1. 2014.
  3. ^ a b c Ziegler J, Facchini PJ (2008). "Alkaloid biosynthesis: metabolism and trafficking". Annual Review of Plant Biology. 59 (1): 735–69. doi:10.1146/annurev.arplant.59.032607.092730. PMID 18251710.
  4. ^ Li R, Reed DW, Liu E, Nowak J, Pelcher LE, Page JE, Covello PS (maj 2006). "Functional genomic analysis of alkaloid biosynthesis in Hyoscyamus niger reveals a cytochrome P450 involved in littorine rearrangement". Chemistry & Biology. 13 (5): 513–20. doi:10.1016/j.chembiol.2006.03.005. PMID 16720272.
  5. ^ "Visitors to Art of Healing exhibition told how Australian Indigenous bush medicine was given to every allied soldier landing at Normandy on D-Day". King's College London. 7. 6. 2019. Pristupljeno 2. 6. 2020.

Vanjski linkovi

uredi

Šablon:Drevna anestezija Šablon:Halucinogeni