Bokanjac
Bokanjac je naselje u sastavu Grada Zadra u Zadarskoj županiji.
Bokanjac | |
|---|---|
Naselje | |
| Bokanjac | |
 Crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja | |
  Bokanjac | |
| Koordinate: 44°07′12″N 15°14′24″E / 44.12000°N 15.24000°E | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Zadarska |
| Vremenska zona | CET (UTC+01:00) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+02:00) |
| Poštanski broj | 23000 Zadar |
| Pozivni broj | (+385) 23 |
Zemljopis
urediNaselje je u sastavu grada Zadra, a nalazi se na njegovom sjevernom rubu, na brdu nadmorske visine 88 metara.
Uprava
urediUpravno pripada gradu Zadru od nezavisnosti Hrvatske, a prije toga bilo je zasebno selo.
Historija
urediPrvi pisani pomen imena Bokanjac datira iz 906. godine, a kroz historiju zvalo se Vrljica ili Ovrljica i Bokanj Studenac na bunaru.
Godine 1409. Mlečani su na Bokanjcu podigli novu crkvu posvećenu svetom Petru. Postoji sumnja u tačnu godinu izgradnje. Crkva je uništena 1646. godine u paljenju sela od strane Mlečana u ratu protiv Turaka, zbog svog strateškog položaja na brdu iznad Zadra. Deset godina selo nije bilo stalno naseljeno, što potvrđuje odsustvo zapisa u Matici Hrvatskoj o sklapanju brakova od 1646. do 1655. godine.
Godine 1656. selo je ponovo podignuto na petstotinjak metara udaljenom brežuljku i pod tim imenom ostalo je upamćeno "staro selo".[1]
Historija župe
urediPrva poznata crkva na Bokanjcu bila je posvećena svetim Korneliju i Kiprijana i nalazila se istočno od današnjeg položaja naselja. Danas se to područje kolokvijalno naziva Čubrijan, iako je tačna lokacija crkve izgubljena. Ne zna se ni godina njene izgradnje, iako je 1349. godine postala župa i dobila ime po bratstvu svetog Kiprijana.
Današnja crkva sagrađena je 1658. godine[2][3] na ruševinama crkve sv. Simona pravednika. Današnji oblik datira iz 1769. godine, kada je posvećena apostolima sv. Simeon i Juda Tadej. Zbog nedovršenih izvora moguće je da je crkva sv. Simeona Pravednog obnovljena nakon spaljivanja. Bila je u vjerskoj upotrebi do 1769. godine kada je izgrađena nova crkva sv. Simon i Juda Tadej na istom mjestu. Oko crkve je postojalo groblje sve do 1960-ih godina kada su grobovi premješteni, a groblje cementirano.
Velika i srednja zvona donijeta su na Bokanjac tokom Drugog svjetskog rata sa zvonika crkve svetog Krševana u Zadru. Veliko zvono ima prečnik 70 cm dok srednje zvono ima prečnik 60 cm i ima iste natpise i simbole. Izliveni su u Padovi 1931. godine, dok je manje mrtvačko zvono promjera 50 cm izliveno u Splitu 1898. godine.
Zvonik i zvona su teško oštećeni u zadarskoj bici u sklopu rata u Hrvatskoj, a zvonik je obnovljen 1994. godine.
Godine 1995. postavljena su tri nova zvona izlivena u Zagrebu
Zanimljivosti
uredi- Nazivi i historijski toponimi pojedinih predjela u Bokanjcu:
Badnjine, Baredina, Baština, Blato, Blatski Gaj, Brig, Bunari, Cerodla, Cilj, Čekanje, Čeprljca, Čubrijan, Divljake, Doca, Drage, Draga, Duboka Doca, Dugaće, Gaj, Galice, Golo brdo, Gradina, Građa, Građine, Grajca, Grbice, Greblje, Grobnica, Kaluše, Kosa, Krivalište, Krševaštine, Krtelji, Kulašica, Lokvine, Meduša, Nerazine, Njive, Ograde, Orašac, Oštarije, Podanke, Podvornica, Polje, Prljavine, Procip, Profacinka, Ranče, Runjava Glavica, Segete, S(Z)gon, Standarac, Stara sela, Šegačuša, Šljakičke, Špadirovo, Trešnja, Ušljivac, Vanđelište, Vatuše, Velika Vlaka, Vlake, Virine, Vrela, Vrkešane, Vrtline, Zlokovnica
Stanovništvo
uredi| Sekularni popisi | Popisi župnika[4] | |||
|---|---|---|---|---|
| Godina | Stanovništvo | Izvor | Godina | Stanovništvo |
| 1527. | 105 | Veliki kapetan Zadra Zaharie Vallaressa | 1754. | 326 |
| 1608. | 170 | Knez Zadra Oktavian Mocenigo | 1843. | 306 |
| 1754. | 113 | Vladislav C. «Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjca» | 1856. | 231 |
| 1840. | 252 | Parochia di Bocagnazzo anno 1840. | 1873. | 244 |
| 1871. | 404 | Popis stanovništva Bokanjca 1871. | 1887. | 350 |
| 1879. | 326 | Vladislav C. «Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjca» | 1898. | 406 |
| 1903. | 478 | Status animarum tomus I 1903. | 1900. | 417 |
| 1913. | 517 | Status personarilis et localis archidioec. Jadertiane, 1913. | 1904. | 342 |
| 1920. | 735 | Status animarum tomus II 1920. | 1908. | 352 |
| 1949. | 800 | Mate Hraste (Zadarski zbornik str. 446.) | 1911. | 378 |
| 1988. | 1112 | Popis punoljetnih osoba «Mj. zajednice» pred izbore 1990. | 1974. | 1023 |
| 2000. | 2000 | |||
Znamenitosti
urediNa samom ulazu u Bokanjac nalazi se kapela sv. Antuna Padovanskog. Kapela sv. Marije nalazi se na raskrsnici ispred mjesta, preko puta bivšeg vojnog objekta za predvojnu obuku. Narod ovaj lokalitet naziva "kod sv. Ante". Kapela je skromnih dimenzija, dar Onorata Crespija, zadarskog posjednika, župnoj crkvi na Bokanjcu 1924. U knjizi "Genealogija bokanjskih prezimena" autor iznosi drugačiju teoriju i potkrepljuje je izvorima i svjedočanstvima:
Međutim, želio bih se s njima (zadarskim dekanatom) posvađati kada je riječ o kapeli sv. Antuna Padovanskog. Tvrdim da je nekadašnja kapela sv. Josipa (sagrađena 1458.), koju je, prema priči, izradio "nemoralni" mještanin Bokanjca kao omot od sv. Josipa. Prema istoj priči, crkva već duže vrijeme nije blagoslovljena niti priznata od crkvenih vlasti... Ako sada pogledamo ovo što slijedi, nije teško zaključiti da se radi o kapeli sv. Josipa i da je dar Onorata Crespija više nego skroman, odnosno da je gospodin obnovio kapelu i napravio zid 1924.
Don Blaž Karavanić, župnik Bokanjca, piše:
kapela sv. Josipa popravljena je 6. februara 1924. a 7. marta 1924. podignut je zid oko njega.
Glagoljski natpis iz 1848. (na ulazu u kapelu) svjedoči da je samo popravljana, a ne građena 1924. Da bi se razriješila sumnja da se ne radi o kapeli sv. Josipa, tu je citat iz Status animarum iz 1903.:
"Šime Zrilić ima kuću kod kapele sv. Joseph".
Starijim mještanima poznata je gostionica u kući kod "Predvojničke" vlasnika Šime Zrilića. Zvala se "Kod Ćora" (što potvrđuje da je kapela sv. Ante i sv. Josipa ista kapela). Bokanjačko blato sjeverno od Bokanjca nalazilo se Bokanjačko blato, zvano i Unjakovsko (Kunjakovo) blato, koje je nastalo od izraza podzemni otvor, dok su ga sami mještani zvali Blato. Obim jezera varirao je u zavisnosti od vodostaja i iznosio je u proseku oko 10 kilometara i u prosjeku oko 400 hektara. Godine 1437. zabilježeno je da je cijelo jezero presušilo i nestalo, a 527 godina kasnije, 1964. trajno je isušeno zbog izgradnje gradskog vodovoda i opskrbe grada Zadra pitkom vodom. Bokanjačko blato bilo je idealno stanište za mnoge vrste reptila i ptica, a stanovnici Bokanjca generacijama su živjeli od hvatanja zmija, žaba i pijavica koje su korištene za izradu protuotrova i vakcina i izvozile se u mnoge evropske zemlje.[5]
Kultura
urediNa Bokanjcu djeluje Kulturno umjetničko društvo (KUD) Konji i Bleke, koje okuplja mještane i organizira manifestacije poput Bokanjačke alke, izvodi različite predstave konceptualne umjetnosti, snima spotove od kojih su neki postali popularni na društvenim mrežama, a njihov rad je prepoznat u cijelom gradu i okolini.
Društvo prijatelja Bokanjca je udruženje koje okuplja veliki broj mještana i zaduženo je za organizaciju manifestacija kao što su Bokanjac traži zvijezdu, razni turniri u kuglanju i streljaštvu, maškare, tradicionalna podjela poklona djeci za Badnje veče itd. Društvo održava lokalno stanovništvo više od jednog vijeka.
Reference
uredi- ^ "Kršćanski Zadar, sv.II". Veda. Pristupljeno 6. 5. 2022.
- ^ "ŽUPA SV. ŠIMUNA I JUDE TADEJA AP. BOKANJAC". 3. 4. 2020.
- ^ Šutrin, Rozario (2004). "Iz povijesti naših župa, Bokanjac". Vjesnik zadarske nadbiskupije (3–4).
- ^ Prepisao sam mnoge Matice (rođ. krš. umr.)... «Pisane su površno, što znači da mnoge osobe nisu evidentirane. Vjerojatni uzrok svemu tome leži u činjenici što je Bokanjac često ostajao bez stalnog župnika» - Nino Vitomir Pavić, Rodoslovlja Bokanjačkih prezimena
- ^ Rozario Šutrin, Vjesnik Zadarske Nadbiskupije 3-4 / 2004.