Bakarevića džamija
Bakarevića džamija, poznata i kao Bakareva ili Kekeki-Sinanova džamija, nalazi se na Bistriku u općini Stari Grad u Sarajevu. Predstavlja primjer jednoprostorne mahalske džamije sa četverovodnim krovom i kamenom munarom sa visokim stepenom očuvane autentičnosti.[1] Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Odluku je donijela Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj 7. decembra 2017. godine, u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević i Radoje Vidović (predsjedavajući).[2] Nacionalni spomenik čine džamija sa haremom i česmom.
| Bakarevića (Kekeki-Sinanova) džamija | |
|---|---|
  Lokacija džamije u Sarajevu | |
| Osnovne informacije | |
| Lokacija | Sarajevo, Bosna i Hercegovina |
| Geografske koordinate | 43°51′18″N 18°25′52″E / 43.855061°N 18.431159°E |
| Religija | Islam |
| Općina | Stari Grad |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Administracija | Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini |
| Oznaka baštine | Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine |
| Arhitektonski opis | |
| Arhitektonski tip | Džamija |
| Arhitektonski stil | osmanlijski |
| Osnivač | Kekeki |
| Dovršeno | Prije 1515. |
| Specifikacije | |
| Dužina | 15,30 m |
| Širina | 10,61 m |
| Munare | 1 |
| Visina munare | 28.85 m. |
| Materijali | Kamen, ćerpič |
Lokacija
urediNalazi se na Bistriku, na uglu ulica Bakarevića i Hulusina. Mahala Kekeki-Sinanove džamije poznata je i kao Bakareva, po staroj bogatoj sarajevskoj porodici, tako da je džamija u narodu dobila naziv Bakarevića ili Bakareva.
Historija
urediNa lijevoj obali Miljacke do 1515. godine formiralo se ukupno sedam mahala i jedna od njih je i mahala mesdžida Kečedži-Jusufa. Tada je ova mahala imala 61 kuću. Hazim Šabanović u svom radu o postanku Sarajeva, a na osnovi katastarskih popisa bosanskog sandžaka,[3] ustanovio je da se osnivač mesdžida prezivao Kekeki, a ne Kečedži, i da je svoj mesdžid sagradio prije 1515. godine.[4]
Džamija je stradala u velikom požaru 1697. godine. Obnovljena je 1763/1764. god, o čemu svjedoči natpis iznad ulaza u džamiju. Groblje uz džamiju ima veći broj nišana različitih dimenzija i oblika, a najstariji potječe iz 1795/1796. god. Ovdje je sahranjeno više članova porodice Bakarević, kao i porodice Sokolović i Turhanija. Uz džamiju je bilo izgrađeno kameno turbe čiji ostaci nisu sačuvani. Kamenu česmu u podzidu ograde podigao je osnivač džamije. Među stanovništvom je poznata kao Švrakina česma, prema sarajevskom muftiji, koji je popravljao ovu česmu.
U toku rata u Bosni i Hercegovini 1992–1995. godine džamija je granatirana i srušen je dio munare iznad šerefe, a krov, zidovi, vrata i prozori džamije su znatno oštećeni. U periodu 1997–2000. godine izvršena je rekonstrukcija i restauracija, pod nadzorom Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.
Karakteristike
urediBakarevića (Kekeki-Sinana) džamija u Sarajevu prema konceptu prostorne organizacije pripada tipu jednoprostornih džamija sa četverovodnim krovom i kamenom munarom. Zidovi su od ćerpiča i malterisani, debljine oko 70 cm. Vanjski gabarit džamije, zajedno sa drvenim trijemom iznosi oko 10,61 x 15,30 m. Glavni molitveni prostori i ulazni trijem su natkriveni zajedničkim četverovodnim krovom. Ulazni pravokutni portal džamije, dimenzija 2,78 x 5,20 m, istaknut je 25 cm iz ravni zida. Visoki luk iznad njega je stupnjevito završen. Iznad ulaza nalazi se kamena ploča, dimenzija 60 x 40 cm, sa natpisom o obnovi džamije na turskom jeziku.
Visina munare džamije iznosi 28,85 m20. Postament munare je kvadratne osnove i izrađen je od kamena, visine oko 5,30 m. Munara jednim dijelom ulazi u unutrašnjost prostora džamije i prolazi kroz kosi krov.[5]
Česma dimenzija 130 x 70 x 35 cm. i dubine 20 cm. nalazi se u kamenom podzidu ograde dvorišta. Izrađena je od kamenih blokova. Korito je izklesano iz jednog kamenog bloka. Na česemi je uklesana profilacija u obliku prelomljenog luka. Česma ima krov od tesanog kamena. Pokraj džamije nalazi se harem sa oko 150 nišana. Datiraju od 1795. do 1881. godine. Ispod trijema džamije je dograđena abdesthana od armiranog betona.
Džamija se nalazi u građevinski dobrom stanju, dobro se održava i u funkciji je.
Literatura
uredi- Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I – Sarajevo, Sarajevo, 1988.
- Šejh Sejfudin Kemura, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Zemaljski muzej, 1911. 1973.
- Nijazija Koštović, Sarajevo između dobrotvorstva i zla, Sarajevo El-Kalem, 1995. 1996.
- Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva (XVI stoljeće), Sarajevo Svjetlost, 1996. 1998.
- Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom, Sarajevo Publishing, 1999. 2003.
- Hatidža Čar-Drnda, Prilozi za orijentalnu filologiju, Vakufski objekti u Bosanskom sandžaku, Orijentalni institut u Sarajevu, 2003.
Reference
uredi- ^ "Nusref Redžić: Islamska umjetnost". Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ^ "Bakarevića džamija" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2018.[mrtav link]
- ^ "Hazim Šabanović: Bosanski pašaluk". Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Alija Bejtić: Ulice i trgovi Sarajeva – Topografija, geneza, topinimi". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Arhivirano s originala, 2. 5. 2019. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ^ "M. Bećirbegović - Džamije sa drvenom munarom". Pristupljeno 9. 2. 2016.