Wikipedia

Anovulacija

Anovulacija je pojava kada jajnici ne oslobađaju oocit tokom menstrualnog ciklusa. Stoga se ovulacija ne odvija. Međutim, žena koja ne ovulira u svakom menstrualnom ciklusu ne prolazi nužno kroz menopauzu. Hronična anovulacija čest je uzrok neplodnosti.

Anovulacija
Ovulacija se ne dešava u stanjima anovilacije
oblast: Ginekologija
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10N97.0
ICD-9628.0
eMedicinemed/146
MeSHD000858
Anovulacija

Uz izmjenu menstruacije i neplodnosti, hronična anovulacija može uzrokovati ili pogoršati druge dugoročne probleme, kao što su hiperandrogenizam ili osteopenija. Ima središnju ulogu u višestrukim neravnotežama i disfunkcijama sindroma policističnih jajnika.

Tokom prve dvije godine nakon menarhe , 50% menstruacijskih ciklusa moglo bi biti anovulacijski .

Zapravo je moguće vratiti ovulaciju pomoću odgovarajućih lijekova, a ovulacija se uspješno obnavlja u otprilike 90% slučajeva. Prvi korak je dijagnoza anovulacije. Identifikacija anovulacije nije lahka; suprotno onome što se uobičajeno vjeruje, žene sa anovulacijom i dalje imaju (više ili manje) redovite menstruacije. Općenito, pacijentice primijete da postoji problem tek kad počnu pokušavati zatrudnjeti.

Kartiranje temperature koristan je način opažanja ranih tragova anovulacije i može pomoći ginekolozima u dijagnozi.

Znakovi i simptomi

uredi

Anovulacija je obično povezana sa specifičnim simptomima. Međutim, važno je napomenuti da nisu nužno svi ispoljeni istovremeno. Amenoreja (izostanak menstruacije javlja se u oko 20% žena s ovulacijskom disfunkcijom. Rijetka i lagahna menstruacija javlja se u oko 40% žena s ovulacijskom disfunkcijom. Drugi potencijalni simptom su neredovite menstruacije, gdje su pet ili više menstruacijskih ciklusa godišnje pet ili više dana kraće ili duže od dužine prosječnog ciklusa. Odsutnost mastodinije (bol u grudima ili nježnost) javlja se u oko 20% žena s problemima ovulacije. Također je moguća povećana tjelesna masa i dlake na licu, što je relativno lahko za liječenje, a često je povezano sa PCOS ili sindromom policističnih jajnika.

Pridružene promjene

uredi

Kod većine žena promjena menstruacijskih ciklusa glavni je pokazatelj hronične anovulacije. Ovulacijska menstruacija obično je redovita i predvidljiva u smislu dužine ciklusa, trajanja i težine krvarenja i drugih simptoma. Ovulacijske periode često prate simptomi srednjeg ciklusa kao što su umjerena bol ili predmenstrualni simptomi. Suprotno tome, anovulacija se obično manifestira kao nepravilnost menstruacije, odnosno nepredvidljiva varijabilnost intervala, trajanja ili krvarenja. Anovulacija također može uzrokovati prekid perioda (sekundarna amenoreja) ili prekomjerno krvarenje (disfunkcionalno krvarenje iz maternice). Umjerena bol i predmenstrualni simptomi obično izostaju ili se smanjuju kada je žena anovulacijska.

Uzroci

uredi

Hormonska neravnoteža

uredi

To je najčešći uzrok anovulacije i smatra se da čini oko 70% svih slučajeva. Otprilike polovina žena s hormonskom neravnotežom ne stvara dovoljno folikula da osiguraju razvoj ovula, vjerovatno zbog loših hormonskih izlučevina iz hipofize ili hipotalamusa. Hipofiza kontrolira većinu ostalih hormonskih žlijezda u ljudskom tijelu. Stoga bilo koji neispravan rad hipofize utiče na druge žlijezde pod njenim uticajem, uključujući jajnike. To se događa u oko 10% slučajeva. Mliječne žlijezde također kontrolira hipofiza, tako da laktacija također može biti pogođena. Hipofiza kontrolira hipotalamus. U 10% slučajeva promjene hemijskih signala iz hipotalamusa mogu često ozbiljno uticati na jajnike.

Postoje i druge hormonske anomalije koje nemaju izravnu vezu s gore pomenutim koje mogu uticati na ovulaciju. Naprimjer, žene s hiper- ili hipotiroidizmom ponekad imaju problema s ovulacijom. Disfunkcija štitnjače može zaustaviti ovulaciju, narušavajući ravnotežu prirodnih reproduktivnih hormona u tijelu. Sindrom policističnih jajnika (poznat i kao Stein-Leventhalov sindrom) i hiperprolaktinemija također mogu uzrokovati anovulacijske cikluse kroz hormonalnu neravnotežu.[1][2]

Funkcijski problemi

uredi

To čini oko 10-15% svih slučajeva anovulacije. Jajnici mogu prestati raditi u oko 5% slučajeva. To je možda zato što jajnici ne sadrže jajašca. Međutim, potpuna blokada jajnika rijetko je uzrok neplodnosti. Blokirani jajnici mogu ponovno početi funkcionirati bez jasnog medicinskog objašnjenja. U nekim je slučajevima jajašceje možda pravilno sazrijelo, ali folikul možda nije pukao (ili je pukao bez puštanja jajašca). To se naziva sindrom luteiniziranog nerazbijenog folikula (LUFS). Fizičko oštećenje jajnika ili jajnika s višestrukim cistama može utjecati na njihovu sposobnost funkcioniranja. To se naziva jajnička distrofija. Pacijentice koje pate od Stein-Leventhalovog sindroma (također poznat kao sindrom policističnih jajnika ili PCOS) mogu također patiti od anovulacije.[3] Do 90% slučajeva anovulacije uzrokuje PCOS; ovaj sindrom je obično nasljedni.[4][5]

Gubitak kilograma ili anoreksija također može uzrokovati hormonsku neravnotežu, što dovodi do neredovite ovulacije (disovulacije). Moguće je da se ovaj mehanizam razvio kako bi zaštitio majčino zdravlje. Trudnoća u kojoj je majka slaba mogla bi predstavljati rizik za bebino i majčino zdravlje. S druge strane, višak kilograma također može stvoriti disfunkcije jajnika. Doktor Barbieri s Harvard Medical School ukazao je da su slučajevi anovulacije prilično česti kod žena s BMI (indeks tjelesne mase) 27 kg/m2.[6][7][8] Nažalost, ne samo da višak kilograma ima negativan uticaj na samu ovulaciju,[9] već i na učinkovitost liječenja i ishode ART-a (pomoćna reproduktivna tehnika).[10][11]

Dijagnoza

uredi

Svijest o plodnosti i mjerenje LH

uredi

Metode svijesti o plodnosti temeljene na simptomima mogu se koristiti za otkrivanje ovulacije ili za utvrđivanje da su ciklusi anovulacijski. Kartiranje menstruacijskog ciklusa može se vršiti ručno ili uz pomoć različitih monitora plodnosti. Zapisi o jednom od primarnih znakova svijesti o plodnosti – bazna tjelesna temperatura – mogu otkriti ovulaciju, identificirajući promjenu temperature koja se događa nakon ovulacije. Smatra se da je to najpouzdaniji način potvrde da li je došlo do ovulacije.[12]

Žene također mogu koristiti setove za predviđanje ovulacije (OPK) koji otkrivaju povećanje razine luteinizirajućeg hormona (LH) što obično ukazuje na neposrednu ovulaciju. Za neke žene, ti uređaji ne otkrivaju val LH ili su visoke razine LH loš prediktor ovulacije; ovo je osobito često u žena s PCOS-om. U takvim slučajevima, OPK-ovi i oni monitori plodnosti koji se temelje na LH-u mogu pokazati lažne rezultate, s povećanim brojem lažnih pozitivnih ili lažnih negativnih nalaza. Doktor Freundl sa Sveučilišta u Heidelbergu sugerira da testovima koji koriste LH kao referencu često nedostaje osjetljivost i specifičnost.[13]

Klasifikacija

uredi

Kriteriji Svjetske zdravstvene organizacije za klasifikaciju anovulacije uključuju određivanje oligomenoreje (menstrualni ciklus >35 dana) ili amenoreje (menstrualni ciklus >6 mjeseci), u kombinaciji s koncentracijom prolaktina, folikulostimulirajučeg hormona (FSH) i estradiola (E2). Pacijentice su klasificirane kao WHO1 (15%) – hipogonadotropne, hipoestrogene, WHO2 (80%) – normogonadotropne, normoestrogene i WHO3 (5%) – hipergonadotropne, hipoestrogene. Velika većina bolesnica s anovulacijom pripada skupini WHO2 i pokazuju vrlo heterogene simptome koji se kreću od anovulacije, gojaznosti, biohemijskog ili kliničkog hiperandrogenizma i insulinske rezistencije.[14]

Tretmani

uredi

Anovulacija se potencijalno može utkloniti promjenom načina života.[15]

Promjene životnog stila

uredi

U žena s sindromom policističnih jajnika s anovulacijom, mršavljenje općenito rezultira poboljšanom menstrualnom pravilnošću, ovulacijom i stopom trudnoće.[16]

U inače zdravih žena s anovulacijom, na ovulacijske poremećaje može povoljno uticati zdrava ishrana, kao što je veća potrošnja mononezasićenih masti, a ne trans masti, biljnih, a ne životinjskih izvora proteina , mliječnih proizvoda s visokim udjelom masti, multivitamini i gvožđe iz biljaka i dodataka.[15]

Indukcija ovulacije

uredi
Glavni članak: Indukcija ovulacije

Glavne alternative indukciji ovulacije lijekovima su:

Vantjelesna oplodnja

uredi
Glavni članak: Oplodnja in vitro

Standardni postupak in vitro oplodnje uključuje kontroliranu hiperstimulaciju jajnika s gonadotropinima, ali u većim dozama, s namjerom da podstakne razvoj prekobrojnih folikula. Nakon toga slijedi pronalazak transvaginskh oocita, koinkubacija, a zatim embrio-transfer sigurnog broja folikula, što u međunarodnim smjernicama nije više od dva.[18]

Ostali tretmani

uredi

Bromokriptin djeluje na potpuno drugačiji način od ostalih gore spomenutih tretmana. Ne inducira ovulaciju, ali smanjuje proizvodnju prolaktina u hipofizi.[19] > Bromokriptin se propisuje samo u slučajevima prekomjerne proizvodnje prolaktina (hiperprolaktinemija).

Kortikosteroidi (obično se nalaze u protuupalnim lijekovima) mogu se koristiti za liječenje anovulacije, ako je uzrokovana prekomjernom proizvodnjom muških hormona nadbubrežne žlijezde. Kortikosteroidi se obično koriste za smanjenje proizvodnje testosterona.

Nekoliko studija ukazuje da bi u nekim slučajevima jednostavna promjena načina života mogla pomoći pacijenticama koje pate od anovulacije. Naprimjer, savjetovanje s nutricionistom moglo bi pomoći mladoj ženi koja pati od anoreksije da se udeblja, što bi joj moglo ponovno pokrenuti menstrualni ciklus. Suprotno tome, mlada žena s prekomjernom tjelesnom težinom koja uspije smršavjeti također bi mogla ublažiti problem anovulacije (gubitak samo 5% tjelesne mase mogao bi biti dovoljan za ponovno pokretanje ovulacije). Međutim, opće je priznato da je pacijenticama s PCOS-om obično vrlo teško izgubiti na težini.

Prije se kao lijek za anovulaciju sindroma policističnih jajnika preporučivao metformin , ali u dosad najvećem ispitivanju, uspoređujući klomifen s metforminom, klomifen je bio učinkovitiji od samog metformina.[20] Nakon ove studije, ESHRE / ASRM sponzorirana radionica za konsenzus ne preporučuje metformin za stimulaciju ovulacije.[21] Naknadna randomizirana ispitivanja potvrdila su nedostatak dokaza za dodavanje metformina u klomifen.[22]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Legro RS (februar 2007). "A 27-year-old woman with a diagnosis of polycystic ovary syndrome". JAMA. 297 (5): 509–519. doi:10.1001/jama.297.5.509. PMID 17284701.
  2. ^ Alexander NB, Cotanch PH (septembar 1980). "The endocrine basis of infertility in women". Nurs. Clin. North Am. 15 (3): 511–24. PMID 6777763.
  3. ^ Rotterdam ESHRE/ASRM-Sponsored PCOS Consensus Workshop Group (januar 2004). "Revised 2003 consensus on diagnostic criteria and long-term health risks related to polycystic ovary syndrome". Fertil. Steril. 81 (1): 19–25. doi:10.1016/j.fertnstert.2003.10.004. PMID 14711538.
  4. ^ Azziz R, Woods KS, Reyna R, Key TJ, Knochenhauer ES, Yildiz BO (juni 2004). "The prevalence and features of the polycystic ovary syndrome in an unselected population". J. Clin. Endocrinol. Metab. 89 (6): 2745–2749. doi:10.1210/jc.2003-032046. PMID 15181052.
  5. ^ Hull MG (septembar 1987). "Epidemiology of infertility and polycystic ovarian disease: endocrinological and demographic studies". Gynecol. Endocrinol. 1 (3): 235–245. doi:10.3109/09513598709023610. PMID 3140583.
  6. ^ Barbieri RL (novembar 2001). "The initial fertility consultation: recommendations concerning cigarette smoking, body mass index, and alcohol and caffeine consumption". Am. J. Obstet. Gynecol. 185 (5): 1168–1173. doi:10.1067/mob.2001.117667. PMID 11717652.
  7. ^ Filicori M; Flamigni C; Dellai P; et al. (oktobar 1994). "Treatment of anovulation with pulsatile gonadotropin-releasing hormone: prognostic factors and clinical results in 600 cycles". J. Clin. Endocrinol. Metab. 79 (4): 1215–1220. doi:10.1210/jc.79.4.1215. PMID 7962297.[mrtav link]
  8. ^ Imani B, Eijkemans MJ, te Velde ER, Habbema JD, Fauser BC (juli 1998). "Predictors of patients remaining anovulatory during clomiphene citrate induction of ovulation in normogonadotropic oligoamenorrheic infertility". J. Clin. Endocrinol. Metab. 83 (7): 2361–2365. doi:10.1210/jc.83.7.2361. PMID 9661609.[mrtav link]
  9. ^ Hamilton-Fairley D, Kiddy D, Watson H, Paterson C, Franks S (februar 1992). "Association of moderate obesity with a poor pregnancy outcome in women with polycystic ovary syndrome treated with low dose gonadotrophin". Br J Obstet Gynaecol. 99 (2): 128–31. doi:10.1111/j.1471-0528.1992.tb14470.x. PMID 1554664.
  10. ^ Crosignani PG, Ragni G, Parazzini F, Wyssling H, Lombroso G, Perotti L (mart 1994). "Anthropometric indicators and response to gonadotrophin for ovulation induction". Hum. Reprod. 9 (3): 420–3. doi:10.1093/oxfordjournals.humrep.a138521. PMID 8006129.
  11. ^ Fedorcsák P, Storeng R, Dale PO, Tanbo T, Abyholm T (januar 2000). "Obesity is a risk factor for early pregnancy loss after IVF or ICSI". Acta Obstet Gynecol Scand. 79 (1): 43–48. doi:10.1080/j.1600-0412.2000.079001043.x. PMID 10646815.
  12. ^ Freundl G; Godehardt E; Kern PA; Frank-Herrmann P; Koubenec HJ; Gnoth Ch (decembar 2003). "Estimated maximum failure rates of cycle monitors using daily conception probabilities in the menstrual cycle". Hum. Reprod. 18 (12): 2628–2633. doi:10.1093/humrep/deg488. PMID 14645183.
  13. ^ Freundl G, Bremme M, Frank-Herrmann P, Baur S, Godehardt E, Sottong U (juni 1996). "The CUE Fertility Monitor compared to ultrasound and LH peak measurements for fertile time ovulation detection". Adv Contracept. 12 (2): 111–121. doi:10.1007/BF01849632. PMID 8863906.
  14. ^ NADIR R. FARID; Evanthia Diamanti-Kandarakis (26. 3. 2009). Diagnosis and Management of Polycystic Ovary Syndrome. Springer. str. 243. ISBN 978-0-387-09717-6. Pristupljeno 5. 9. 2012.
  15. ^ a b Chavarro, Jorge E.; Rich-Edwards, Janet W.; Rosner, Bernard A.; Willett, Walter C. (2007). "Diet and Lifestyle in the Prevention of Ovulatory Disorder Infertility". Obstetrics & Gynecology. 110 (5): 1050–1058. doi:10.1097/01.AOG.0000287293.25465.e1. ISSN 0029-7844. PMID 17978119.
  16. ^ Hamilton-Fairley, D. (2003). "Anovulation". BMJ. 327 (7414): 546–549. doi:10.1136/bmj.327.7414.546. ISSN 0959-8138. PMC 192851. PMID 12958117.
  17. ^ Weiss, N. S.; Braam, S.; Konig, T. E.; Hendriks, M. L.; Hamilton, C. J.; Smeenk, J. M. J.; Koks, C. A. M.; Kaaijk, E. M.; Hompes, P. G. A.; Lambalk, C. B.; van der Veen, F.; Mol, B. W. J.; van Wely, M. (2014). "How long should we continue clomiphene citrate in anovulatory women?". Human Reproduction. 29 (11): 2482–2486. doi:10.1093/humrep/deu215. ISSN 0268-1161. PMID 25164024.
  18. ^ Fertility: assessment and treatment for people with fertility problems.NICE guidelines|NICE clinical guideline CG156 - Issued: February 2013
  19. ^ Palomba S; Orio F; Nardo LG; et al. (oktobar 2004). "Metformin administration versus laparoscopic ovarian diathermy in clomiphene citrate-resistant women with polycystic ovary syndrome: a prospective parallel randomized double-blind placebo-controlled trial". J. Clin. Endocrinol. Metab. 89 (10): 4801–4809. doi:10.1210/jc.2004-0689. PMID 15472166.
  20. ^ Legro RS, Barnhart HX, Schlaff WD (2007). "Clomiphene, Metformin, or Both for Infertility in the Polycystic Ovary Syndrome". N Engl J Med. 356 (6): 551–566. doi:10.1056/NEJMoa063971. PMID 17287476.
  21. ^ Thessaloniki ESHRE/ASRM-Sponsored PCOS Consensus Workshop Group (mart 2008). "Consensus on infertility treatment related to polycystic ovary syndrome". Fertil. Steril. 89 (3): 505–522. doi:10.1016/j.fertnstert.2007.09.041. PMID 18243179.
  22. ^ Johnson NP; Stewart AW; Falkiner J; et al. (april 2010). "PCOSMIC: a multi-centre randomized trial in women with PolyCystic Ovary Syndrome evaluating Metformin for Infertility with Clomiphene". Hum Reprod. 25 (7): 1675–1683. doi:10.1093/humrep/deq100. PMID 20435692.

Vanjski linkovi

uredi

Šablon:Bolesti zdjelice, genitalija i dojki Šablon:Menstrualni ciklus

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Anovulacija&oldid=3491335"