Wikipedia

Prolaktin

Prolaktin (lat. prefiks pro- = za + lac, lactis = mlijeko), skr. PRL – poznat i kao luteotropni hormon (LTH), laktotropin, mamotropin – je hormon prednjeg režnja hipofize. Njegovo lučenje kontrolira hipotalamus, preko dva hormona, od kojih jedan ga koči (PIH, eng. Prolactin Inhibiting Hormone), a drugi podstiče (PRH, eng. Prolactin Releasing Hormone).[1][2]

Prolaktin
Image = prolaktina, premaPDB [http://www.rcsb.org/pdb/explore/explore.do?structureId=1N9D 1N9D]
Identifikatori
SimbolPRL
HGNC9445
OMIM176760
PDB[http://www.rcsb.org/pdb/cgi/explore.cgi?pdbId=1n9d 1n9d, 1rw5, 2q98, 3d48 1n9d, 1rw5, 2q98, 3d48]
UniProtP01236
Pretraga za
StruktureSwiss-model
DomeneInterPro

Ovaj peptidni hormon je otkrio Henry Friesen.

Tokom trudnoće, priprema dojke za laktaciju i, nakon porođaja, stimulira stvaranje i lučenje mlijeka. Inhibira oslobađanje gonadotropina, što uvjetuje pojavu da dojilje nemaju ovulacije pa ni mjesečne cikluse menstruacija.

Razina prolaktina u krvi počinje rasti od 5. sedmice trudnoće, a tokom poroda je 10 do 20 puta veća nego kod žena koje nisu bremenite. Nakon poroda ta koncentracija se, za nekoliko sedmica, diže na razinu prije trudnoće, ali pri svakom dojenju nervni signali iz bradavice dojke se proslijeđuju u hipotalamus, koji snažno podstiče lučenje prolaktina, što omogućava stvaranje dovoljne količine mlijeka za slijedeće dojenje.[3][4]

Prolaktin je kod ljudi kodiran sa PRL genskog lokusa.[5] Prvenstveno je vezan za lučenje mliječnih žlijezda, tj. laktaciju. U toku dojenja, dječje sisanje bradavica podstiče proizvodnju oksitocina, što stimulira refleks otpuštanja mlijeka,[6] čime se otvara mogućnost da se dojka puni novim mlijekom u procesu laktogeneze (stvaranja mlijeka), u pripremi za slijedeći obrok. Hipofizno kontrolirano lučene prolaktina reguliraju neuroendokrini neuroni u hipotalamusu, a najvažniji od njih su neurosekrecijski tuberoinfundibulski (TIDA) neuroni arkuatnog jezgra (lat. nucleus arcuatus hypothalami). Oni izlučuju dopamin koji djeluje na dopaminske receptore D2 laktotrofa, što koči lučenje prolaktina. Tireotropin oslobađajući hormon su stimulansi oslobađanja prolaktina.

Vazoaktivni intestinski peptid i histidin izoleucin peptid, kod ljudi, pomažu regulaciju lučenje prolaktina. Funkcije tih hormona kod ptica mogu biti veoma različite.[7] Prolaktin se ponekad klasificira i kao gonadotropin.[8] Kod ljudi on ima slab luteotropni efekat, dok je njegov učinak suzbijanja klasičnih gonadotropnih hormona važniji.[9]

Struktura

uredi

Prolaktina je građen slično hormonu rasta i posteljičnom laktogenu. Molekula je stabilizirana putem tri disulfidna mosta. Poznato je da su mu molekule znatno heterogene, tako da biotestovi i imunotestovi mogu dobiti veoma različite rezultate, zbog različite glikozilacije, fosforilacije, sulfacije, kao i degradacije. Neglikolizirana forma prolaktina, koja se luči u hipofizi, ima dominantno pojavljivanje.

Patologija

uredi

Hiperprolaktinemija

uredi
Glavni članak: Hiperprolaktinemija

Simptomi:

Hipoprolaktinemija

uredi

Simptomi:

Uzroci hipoprolaktinemije su rijetki u kliničkoj praksi, što se često dešava zbog odsustva jasnih simptoma. Oni su u suštini jatrogeni opijati, klonidin, derivati ergota, u agonisti dopamina (u dopaminu na γ-aminobuternoj kiselini (GABA), u bromokriptinu naprimjer).

Referentni rasponi

uredi

Opće smjernice za dijagnosticiranje viška prolaktina (hiperprolaktinemija) definiraju gornji prag normalne razine prolaktina od 25 g / L za žene, a 20 g/L za muškarce. Međutim, različiti testovi i metode za mjerenje prolaktina su u upotrbi od različitih laboratorija, pa referentni rasponi seruma za prolaktin često određuje sama laboratorija koja obavljaju mjerenja u menstruacijskoj fazi ciklusa i trudnoći.[10][11][12][13][14]

Obično se kriteriji prilagođavaju po medical.siemens.com-referentnim rasponima kao što je određen metod testa imuniteta. Prije nego što se mjerenje može precizno tumačiti, neophodno je poznavati kolnosti pod kojima je obavljeno dato mjerenje prolaktina (test, stanje pacijenta, itd).

Sjedeći prikaz ilustrira varijacije u mjerenjima normalnog prolaktina u različitim populacijama. Odgovarajuće vrijednosti dobijene su od specifičnih kontrolnih grupa različitih veličina pomoću immulite testa.

Uzorak Veličina uzorka
(n)		 Prolaktin µg/L
Žene, folikulska faza 803 12,1
Žene, luteusna faza 699 13,9
Žene, sredina ciklusa 53 17
Žene, cijeli ciklus 1555 13,0
Žene, 1. trimestar 39 16
Žene 2. trimestar 52 49
Žene, 3. trimestar 54 113
Muškarci, 21-30 godina 50 9,2
Muškarci, 31-40 50 7,1
Muškarci, 41-50 50 7,0
Muškarci, 51-60 50 6,2
Muškarci, 61-70 50 6,9

Međumetodska varijacija nalaza

uredi

Slijedeća tabela prikazuje varijabilnost u referentnim rasponima prolaktina u serumu između nekih obično korištenih metoda testiranja (od 2008. godine), pomoću kontrolne grupe zdravih zdravstvenih radnika (53 muškaraca, starosti 20-64 godina, medijana 28 godina; 97 žena, starosti 19-59 godina, medijana 29 godina) u Eseksu, Engleska:[15]

Metod Prosjek razine
prolaktina		 Donja granica
2,5-ti %		 Gornja granica
97,5-ti %
µg/L mIU/L µg/L mIU/L µg/L mIU/L
Žene
Centaur 7,92 168 3,35 71 16,4 348
Immulite 9,25 196 3,54 75 18,7 396
Access 9,06 192 3,63 77 19,3 408
AIA 9,52[16] 257[16] 3,89[16] 105[16] 20,3[16] 548[16]
Elecsys 10,5 222 4,15 88 23.2 492
Architect 10,6 225 4,62 98 21,1 447
Muškarci
Access 6,89 146 2,74 58 13,1 277
Centaur 7,88 167 2,97 63 12,4 262
Immulite 7,45 158 3,30 70 13,3 281
AIA 7,81[16] 211[16] 3,30[16] 89[16] 13,5[16] 365[16]
Elecsys 8,49 180 3,40 72 15,6 331
Architect 8,87 188 4,01 85 14,6 310

Primjer za korištenje gornje tabele je, ako koristite Centaur test za procjenu vrijednosti prolaktina u g/L za žene, srednji je 7,92 µg/L, a referentni raspon je 3,35-16,4 µg/L.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Barsh G. S., Seeburg P. H., Gelinas R. E. (1983): The human growth hormone gene family: structure and evolution of the chromosomal locus. Nucleic Acids, 11 (12): 3939–3958.| pmid = 6306568 | pmc = 326017.
  2. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  3. ^ Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
  4. ^ Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
  5. ^ Evans AM, Petersen JW, Sekhon GS, DeMars R (1989). "Mapping of prolactin and tumor necrosis factor-beta genes on human chromosome 6p using lymphoblastoid cell deletion mutants". Somat. Cell Mol. Genet. 15 (3): 203–13. doi:10.1007/BF01534871. PMID 2567059. Nepoznati parametar |month= zanemaren (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Bartholomew, Edwin F.; Martini, Frederic; Ober, William B. (2007). Essentials of anatomy & physiology. San Francisco: Pearson/Benjamin Cummings. str. 340. ISBN 978-0-8053-7303-5. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ^ Kulick R, Chaiseha Y, Kang S, Rozenboim I, El Halawani M (2005). "The relative importance of vasoactive intestinal peptide and peptide histidine isoleucine as physiological regulators of prolactin in the domestic turkey". Gen Comp Endocrinol. 142 (3): 267–73. doi:10.1016/j.ygcen.2004.12.024. PMID 15935152.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  8. ^ Marieb, E.N. and Hoehn, K. (2006). Human Physiology & Anatomy. 7th ed. London: Benjamin Cummings. pp. 605
  9. ^ "MESH entry on Gonadotropins". Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ Kauppila A, Martikainen H, Puistola U, Reinilä M, Rönnberg L (Mar 1988). "Hypoprolactinemia and ovarian function". Fertility and Sterility. 49 (3): 437–41. PMID 3342895.
  11. ^ Schwärzler P, Untergasser G, Hermann M, Dirnhofer S, Abendstein B, Berger P (Oct 1997). "Prolactin gene expression and prolactin protein in premenopausal and postmenopausal human ovaries". Fertility and Sterility. 68 (4): 696–701. doi:10.1016/S0015-0282(97)00320-8. PMID 9341613.
  12. ^ Corona G, Mannucci E, Jannini EA, Lotti F, Ricca V, Monami M, Boddi V, Bandini E, Balercia G, Forti G, Maggi M (maj 2009). "Hypoprolactinemia: a new clinical syndrome in patients with sexual dysfunction". The Journal of Sexual Medicine. 6 (5): 1457–66. doi:10.1111/j.1743-6109.2008.01206.x. PMID 19210705.
  13. ^ Gonzales GF, Velasquez G, Garcia-Hjarles M (1989). "Hypoprolactinemia as related to seminal quality and serum testosterone". Archives of Andrology. 23 (3): 259–65. doi:10.3109/01485018908986849. PMID 2619414.
  14. ^ Ufearo CS, Orisakwe OE (Sep 1995). "Restoration of normal sperm characteristics in hypoprolactinemic infertile men treated with metoclopramide and exogenous human prolactin". Clinical Pharmacology and Therapeutics. 58 (3): 354–9. doi:10.1016/0009-9236(95)90253-8. PMID 7554710.
  15. ^ Table 2 in Beltran L, Fahie-Wilson MN, McKenna TJ, Kavanagh L, Smith TP (Oct 2008). "Serum total prolactin and monomeric prolactin reference intervals determined by precipitation with polyethylene glycol: evaluation and validation on common immunoassay platforms". Clinical Chemistry. 54 (10): 1673–81. doi:10.1373/clinchem.2008.105312. PMID 18719199.
  16. ^ a b c d e f g h i j k l The AIA essay values are also from Table 2 in Beltran 2008, like the other values, but it uses a different conversion factor of 27,0 mIU/L per µg/L, taken from the second international standard, IS 83/562).

Vanjski linkovi

uredi
 
Logo Commonsa
Prolaktin na Wikimedia Commonsu.
 Portal Biologija
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Prolaktin&oldid=3542961"