Ali-pašina džamija

sakralni objekat (džamija)
(Preusmjereno sa Alipašina džamija)

Ali-pašina džamija je sarajevska džamija. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 31. januara 2005. godine donijela je kojom se graditeljska cjelina Ali-pašina džamija sa haremom proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1]

Ali-pašina džamija
Ali Pasha's Mosque, Sarajevo.jpg
Ali-pašina džamija u Sarajevu
Osnovne informacije
LokacijaSarajevo, Bosna i Hercegovina
ReligijaIslam
AdministracijaIslamska zajednica u Bosni i Hercegovini
Arhitektonski opis
Arhitektonski tipDžamija
Arhitektonski stilosmanlijski
OsnivačHadim Ali-paša
Dovršeno1560/61.
Specifikacije
Munare1

HistorijaUredi

Džamiju je sagradio 1560/61. godine Hadim Ali-paša, budimski begler-beg 1551.–1553. i 1556.–1557. godine, uz to je bio temišvarski i egipatski begler-beg, u vrijeme kada je upravljao Bosanskim sandžakom (1550.–1551. i 1553. godine). Oko džamije se razvila Ali-pašina mahala, koja se prvi put spominje 1562. godine.[2] Ali-paša, rodom iz Drozgometve u Sarajevskom polju, je u testamentu napisao da mu se uz mezar podigne džamija od sredstava njegovog vakufa. On je umro 1557. (neki izvori navode 1560.), a džamija se sagrađena 4 godine kasnije. Njegov nišan nema natpisa.[3][4] Džamija je izgrađena u klasičnom istanbulskom stilu.[5] Nad ulazom u džamiju nalazi se kamena ploča sa natpisom u stihovima na arapskom jeziku. Napisano je ukrasnim dželi-pismom:

"Njegova ekselencija gazi Ali-paša podiže u ime Boga dom dobrih ljudi. Na svijetu nema sličnog hrama, To je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika. Bog nam nadahnu njen kronostih: Stjecište asketa, dom onih koji Boga ljude.(968)" (1560/61).[6]

Džamija je 1884. godine obnovljena prema projektu zagrebačkog arhitekta Ćirila Ivekovića. U toku rata u Bosni i Hercegovine 1992-1995. džamije je pretrpela oštećenja nakon čega je restaurirana 2004. godine.[7]

OpisUredi

Ali-pašina džamija je jednoprostorna potkupolna džamija sa otvorenim vanjskim trijemom koji je natkriven malim kupolama i prigrađenom vitkom munarom. Džamija je sagrađena u vrhunskom umjetničkom nivou klasičnog stila osmanske arhitekture i predstavlja jednu od najbolje proporcionisanih džamija. Jedna je od sedam sarajevskih podkupolnih džamija iz tog perioda. Osnova džamije ima dimenzije 9,50X9,50 m. Zidovi su rađeni od fino tesanog kamena krečnjaka debljine oko 1,10 m, a preko trompi i tambura prelaze u kupolu. Za gradnju munare i u trijemu upotrijebljen je kamen sedra. Kupola i male kupole zidane su turskom ciglom tuglom.[8]

Džamija je osvjetljena 2008. godine u sklopu projekta osvjetljenja građevina u Sarajevu.[9]

Harem džamijeUredi

Uz Ali-pašinu džamiju nalazi se harem, gdje se do 1939. godine nalazio veći broj nišana. Te godine groblje je prema glavnoj Titovoj ulici smanjeno i pretvoreno u park, a željezna ograda zamijenjena živicom. Ovo groblje starije je od džamije, jer je 1557. godine ovdje sahranjen osnivač džamije Ali-paša. Osim toga, i nekoliko starih šehidskih nišana pokazuje koliko je staro groblje. Ovamo su preneseni i nišani Ajni-dede i Šemsi-dede, koji su se nalazili u posebnom turbetu preko puta Ali-pašine džamije. Turbe je porušeno 1950. godine i bilo je poznato kao Gaziler-turbe (turbe junaka). Bila je to obična građevina od drveta i ćerpiča, pokrivena ćeremitom. U turbetu su postojale dvije drvene kubure. U blizini džamije se nalazio jedan kameni most na potoku Koševo, koji je podignut u 16. vijeku, a uništen 1884. godine. Danas je sačuvano oko tridesetak starijih nišana, uključujući i 13 nišana s natpisima. Osim starijih nišana, u haremu se nalaze i nišani novijeg datuma. U zasebnom turbetu uz Ali-pašinu džamiju sahranjeni su Behdžet, sin Mehmed-bega Mutevelića, i Abdulah (Avdo), sin Saliha Sumbula, koji su 1915. godine umrli u Aradu i čiji su posmrtni ostaci preneseni u Sarajevo i sahranjeni u ovom mauzoleju.[10]

Natpis na nišanu Ajni-dedeUredi

Nad uzglavnom nišanu, visine 95 cm i osnove 17 x 17 cm, sa turbanom derviša nakišbendijskog reda, uklesan je sa dvije strane natpis u pjesmi na turskom jeziku. Napisano je dželi-nesh pismom:

"O smrti. Vrata ovog dergaha su rajska vrata, jer tu počiva vladar carstva božije ugodnosti. On je prijatelj njegovog veličanstva sultana kojeg je upućivao na propise o borbi. Fatiha, njegova ličnost, nastojeći da se odrazi u ogledalu božije upute, sjedinila se s Bogom i njegova čista osoba je u grobu, jer je on umro u borbi mučeničkom smrću. Srce, kada preletiš sedam nebesa, traži kronogram njegove smrti u moru božje milosti. Godine 866." (1461/62)

Natpis na nišanu Šemsi-dedeUredi

Na uzglavnom nišanu, visine 95 cm i osnove 17 x 17 cm, a turbanom derviša nakšibendijskog reda, uklesan je sa dvije strane ovaj natpis u stihovima na turskom jeziku. Napisano je lijepim dželi-nesh pismom:

"Palata ovog svijeta je nesigurna temelja, svako mirovanje na ovom svijetu je uzaludno. Prispjevši počivalištu sunca znanja, ne odvraćaj svoje srce od njegovih otkrovenja. S ovog položaja kojem hodočaste velikani svijeta, daje pouku mučenik najbolje vojske. On je uistinu vladar izvidnice. Njegova mazga je predvodila Fatihovu (sultan Mehmed II) vojsku. Pet stubova vjere daju kronogram njegove smrti: Ta on je na putu mučeništva dao svoju dušu. Godine 866." (1461/62).

Ova nišana su se nalazila u zasebnom turbetu prekoputa džamije odakle su prenesena u harem džamije 1950. godine. Bila je to obična građevina od drveta i ćerpiča, pokrivena ćeremitom. U turbetu su postojale dvije drvene kubure (sakrofaga) s nišanima. Nišani Ajni-dede i Šemsi-dede spadaju među najstarije nišane u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Međutim, njihovi natpisi su mogli nastati kasnije, u prvoj polovini 17. vijeka, kada je obnavljano njihovo turbe.[11]

LiteraturaUredi

  • Andrej Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti, Beograd, 1984.
  • Evlija Čelebija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo,1996.
  • Nedžad Kurto, Sarajevo 1462 -1992, Printing and Publishing House, Sarajevo, 1997.
  • Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Veselin Masleša, Sarajevo, 1974.

ReferenceUredi

  1. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 2022-10-24.
  2. ^ Mujezinović, Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, str. 400, Sarajevo: Veselin Masleša
  3. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 18. 4. 2008. Pristupljeno 12. 7. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 2022-10-24.
  5. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 14. 5. 2009. Pristupljeno 12. 7. 2008.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  6. ^ Mujezinović, Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, str. 401-402, Sarajevo: Veselin Masleša
  7. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 2022-10-24.
  8. ^ "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Pristupljeno 2022-10-24.
  9. ^ d.o.o, OliveBH. "Osvijetljena i Alipašina džamija". infobiro.ba. Pristupljeno 2022-10-24.
  10. ^ Mujezinović, Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, str. 401-404, Sarajevo: Veselin Masleša
  11. ^ Mujezinović, Mehmed, (1974), Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, str. 404-406, Sarajevo: Veselin Masleša